Connect with us

Društvo

VLADA KRPI BURE BEZ DNA! Dugovi ostaju stara boljka zdravstva

Stari, nakalemljeni dugovi za većinu zdravstvenih ustanova i dalje su nerješiv problem jer u njihovim kasama nema novca za izmirenje tih obaveza, pa čak ni na rate, ali to ne treba da brine radnike kojima nisu redovno uplaćivani doprinosi jer će i narednih godinu dana imati zagarantovanu zdravstvenu zaštitu.

Potvrdili su to za “Glas Srpske” direktori nekoliko bolnica u Srpskoj navodeći da im je Vlada RS ponovo izašla u susret.

Naime, Ministarstvo finansija RS prošlog ljeta je izdalo rješenja o reprogramu poreskih dugovanja za ukupno 41 javnu zdravstvenu ustanovu čime je zaposlenima u domovima zdravlja i bolnicama omogućeno socijalno osiguranje. Tada je zaključkom Vlade RS odlučeno da Poreska uprava RS naplatu dugovanja bolnica i domova zdravlja odgodi na godinu, te da se za to vrijeme nađe rješenje i da zdravstvene ustanove konačno uđu u reprogram i isplatu dugova. Predviđeni rok istekao je 1. avgusta ove godine, a rješenje je izostalo pa su zdravstvene ustanove bile primorane da od Vlade RS zatraže odgađanje plaćanja na još godinu, što je i učinjeno.

Direktor Bolnice Zvornik Ivan Popović kaže za “Glas” da bi nekoliko zdravstvenih ustanova moglo da otplati dugove u narednih pet godina, kako je predviđeno, ali je za većinu to nemoguće jer su dugovanja prevelika.

– Riječ je o dugovanjima koja su nastala prije 2020. godine. Ima bolnica čiji su dugovi premašili 30, pa i 50 miliona KM i nemoguće je da one to izmire kroz 60 rata, kako je predviđeno reprogramima. Zbog toga je svaka zdravstvena ustanova poslala zahtjev Ministarstvu finansija RS sa molbom da nam produži rok na još godinu. Prema mojim informacijama, svima je odobreno. Cilj je da ponovo pokušamo iznaći rješenje i mi smo resornom ministarstvu predlagali nekoliko načina, pa vidjećemo šta je realno i prihvatljivo – rekao je Popović.

On je naglasio da dug Bolnice Zvornik iznosi oko 3,1 milion KM sa kamatama, dok je glavnica oko 1,8 miliona.

– Najveći problem je što kamate rastu. Ukoliko bi se kamate mogle otpisati, a vjerujem da ima način, lakše bismo otplatili glavnicu i time bismo svi zajedno napravili veliki posao. Ili da reprogram bude odobren na više mjeseci, ali u tom slučaju se mora mijenjati zakonska regulativa – pojasnio je Popović.

Zahtjev za produženje roka poslala je i Bolnica Gradiška, priča direktor te ustanove Rajko Dodik.

– Dobili smo odobrenje od Vlade i prema tom dogovoru, naši radnici imaju zagarantovanu zdravstvenu zaštitu. Moram naglasiti da posljednjih pet godina uplaćujemo redovno sve obaveze, a dug od oko 11 miliona KM nastao je prije 15 i više godina. To su ogromna sredstva koja ne možemo izmiriti iz naših tekućih primanja. I sada jedva sastavljamo kraj s krajem. Bilo kakav dodatni namet značio bi kolaps. Imamo obećanje da će se tražiti rješenje na nivou Republike – kazao je Dodik.

Zeleno svjetlo za odgađanje plaćanja dobila je i trebinjska bolnica.

– Sve je riješeno, naši radnici su pokriveni zdravstvenim osiguranjem i nemamo problema o tom pitanju. Od 2018. godine sve doprinose uredno plaćamo. Uspjeli smo iz tekućih primanja smanjiti dio duga jer smo radnicima koji su otišli u penziju sve uredno uplatili. Samo u posljednjih godinu imali smo 20 zahtjeva za penzionisanje i sve smo to izmirili – rekao je direktor Bolnice Trebinje Nedeljko Lambeta.

Da radnici bolnica i domova zdravlja nemaju problema sa zdravstvenim osiguranjem, potvrdio je i vršilac dužnosti predsjednika Sindikata zdravstva i socijalne zaštite RS Miloš Purković.

– Nedavno sam razgovarao sa resornim ministrom koji mi je prenio da je Vlada RS donijela odluku o produženju roka otplate dugova za još godinu i da svi radnici imaju zdravstveno osiguranje – rekao je Purković.

Pozitivni primjeri

Domovi zdravlja u Doboju i Bijeljini pozitivan su primjer zdravstvenih ustanova koje nemaju ni marku dugovanja.

– Borimo se na sve moguće načine da ne dođemo u dugove. Mora se izuzetno voditi računa o svim troškovima, gledati kako povećati prihode na razne načine, bilo komercijalnim uslugama, pružanjem usluga koje postoje u privatnim ambulantama, voditi računa o broju zaposlenih, jer prekomjerno zapošljavanje guta novac – rekao je direktor Doma zdravlja Doboj Vlado Marković.

S njegovim mišljenjem saglasna je i direktorica bijeljinskog Doma zdravlja Danijela Đukin navodeći da je recept dobar i odgovoran menadžment.

Related Topics:

Društvo

JEDNO “DA” PORODICE SPASILO JE 4 ŽIVOTA: Zašto je donorstvo u BiH “tabu tema” i u 21. vijeku

Bosna i Hercegovina već godinama stagnira u oblasti transplantacione medicine transplantacije su rijetke, a svijest građana o doniranju organa niska.

Ipak, nakon prve transplantacije srca u Sarajevu prošle godine, najavljeni su novi koraci i u Republici Srpskoj.

Početkom iduće godine trebalo bi da počne s radom Zavod za dijalizu i transplantaciju, što pacijentima uliva novu nadu.

Među onima koji su već dobili svoju drugu šansu je Goran Račić iz Banjaluke – čovjek, koji danas slavi dva rođendana. Prošlog mjeseca, proslavio je onaj, kada je zahvaljujući donoru, u grudima zakucalo novo srce.

Prije samo dvije godine, za Gorana Račića iz Banjaluke nije bilo mnogo nade. Srce koje staje više puta. Sumorne prognoze. Crne slutnje. Dani koji prolaze u neizvjesnosti. Ali, onda je uslijedio poziv, koji je bio nova šansa.

– Neki božiji dar ili ne znam ni ja šta je, pojavio se organ, doktor je rekao da se spremam, da naveče idem na operaciju i tako uz božiju pomoć i uz pomoć doktora, koji je uspješno transplantiran. Oporavak je trajao nekih dva mjeseca u bolnici i došao sam potom kući i počeo novi život -kaže Goran Račić.

Život u kojem je Goran vedar i nasmijan. Ponosni otac dvoje djece. Dobar suprug. A prije nekoliko dana, potpuno nevjerovatno za njega, stigao da postane i ponosni djed. Sve to za Gorana nije bilo moguće u Republici Srpskoj. Transplantacije se ne rade. Dostupnost organa je na veoma niskom nivou. Dodatni problem je što svijest o potrebi doniranja organa nije dovoljno razvijena.

– Mislim da se malo priča o tome, ja isto naprosto nisam znao ništa o tome, sve je bilo novo i za mene i donorstvo, naprosto je tabu tema. U evropskim zemljama, pa i tu oko nas u Hrvatskoj, zakon je da je svaki punoljetan stanovnik je potencijalni donor, po zakonu, osim ko se izjasni da neće da bude donor, naprosto izbjegavaju taj momenat kada porodica mora da odluči da u teškim trenucima razmišlja o takvim stvarima – dodaje Goran.

Da bi donorstvo u BiH funkcionisalo, potrebno je da više od 50 odsto stanovništva budu potencijalni donori. Trenutno je potpisano u prosjeku 80.000 donorskih kartica. Da bi BiH postala dio Eurotransplant mreže, uslovi su 10 donora na milion stanovnika. Aleksandar iz Udruženja transplantiranih pacijenata, po pitanju članstva, skeptičan.

– Ja sam ubijeđen da to neće se desiti za našeg života, nažalost ali neće. To da bi se desilo prvo mi moramo biti jedno ministarstvo zdravlja – poručuje Aleksandar iz Udruženja dijaliznih i transplantiranih pacijenata Republike Srpske.

Zavod za dijalizu i transplantaciju u Republici Srpskoj trebao da profunkcioniše početkom naredne godine. Za to vrijeme, koriste se transplantacioni resursi iz Evrope. Ono što je dobra vijest je što za oboljele iz RS kompletne troškove transplantacije u zemlji ili inostranstvu snosi Fond zdravstvenog osiguranja. U Federaciji Bosne i Hercegovine u prošloj godini urađeno je 36 transplantacija, što je najviše u posljednjih deset godina. Broj onih koji čekaju, ostaje nepoznat.

Goran je priliku za novi početak dobio u Srbiji. Njegova priča podsjetnik je da samo jedno “da” može značiti spas nekoliko života. Podsjetnik i da donorstvo nije samo medicinski zahvat, nego najveći čin ljudskosti. No, Goran je izuzetak. Jedan od rijetkih koji je dočekao poziv. Za njegovog mlađeg brata, donor nikada nije pronađen.

– Porodica koja je meni donirala srce je spasila četiri života, njihov sin je nažalost izgubio bitku za život, ali eto živi i kroz mene i ja kažem ovo srce kuca i za mene i za njega i za mog pokojnog brata – poručuje Goran, piše Euronews.

Nastavi čitati

Društvo

UPOZORENJE NA POSKUPLJENJE HRANE: Tri razloga zbog kojih problem ne jenjava

ECB upozorava da su cene hrane u evrozoni od 2022. rasle izuzetno brzo i da i dalje ostaju ključni inflacioni pritisak.

Evropska centralna banka (ECB) upozorila je da cijene hrane u evrozoni već duže vrijeme rastu brže od opšte inflacije, što predstavlja izazov i za domaćinstva i za kreatore monetarne politike.

Dok se ukupna inflacija u zoni evra smirila i približila srednjoročnom cilju ECB-a od 2 odsto, banka navodi da je “inflacija hrane od 2022. godine izuzetna i uporna”. Prema njihovim podacima, prosječna korpa namirnica danas košta trećinu više nego pre pandemije kovida-19, dok su cijene hrane od 2015. godine porasle za više od 40 odsto.

Inflacija u evrozoni je sa rekordnih 10,6 odsto u oktobru 2022. godine pala na 2 odsto u posljednjim mjesecima. Ipak, prema izvještaju Evropske komisije, svaki treći građanin brine da neće moći da priušti hranu koju želi da kupuje. ECB podseća da poskupljenja hrane posebno teško pogađaju domaćinstva sa nižim prihodima, jer hrana zauzima znatno veći udio u njihovim rashodima.

Statistika pokazuje da su cijene govedine, živine i svinjskog mesa od 2015. skočile između 38 i 44 odsto, dok su mlijeko, maslac, kafa, maslinovo ulje, kakao i čokolada u poslednjih šest godina značajno poskupeli. Dodatni pritisak stvaraju klimatske promjene i ekstremni vremenski uslovi – suše u Španiji dovele su do rekordnog rasta cene maslinovog ulja, a loše vremenske prilike u državama izvoznicama poput Gane i Obale Slonovače poskupele su kafu i kakao.

ECB ističe da su događaji povezani sa klimatskim promjenama sve češći i da ozbiljno remete lance snabdevanja hranom. Uz to, rast cijena energije nakon ruske invazije na Ukrajinu, ali i veći globalni i lokalni prihodi, podstakli su potražnju, što dodatno podiže cijene.

Zašto rast cijena hrane zabrinjava ECB
Kupovina hrane je obavezna stavka u potrošnji i zato ima snažan uticaj na percepciju i očekivanja inflacije. Upravo ta očekivanja ECB pažljivo prati, jer su ključna za održavanje cjenovne stabilnosti.

U okviru zvaničnog indeksa HICP, kojim se meri inflacija u evrozoni, cijene hrane trenutno rastu najbržim tempom – 3,2 odsto. Njihov udio u ovom indeksu iznosi oko 20 odsto, što je dvostruko više od udela koji ima energija. Zbog toga poskupljenje hrane, pa čak i proizvoda poput čokolade, kafe ili maslinovog ulja, ima jači efekat na ukupnu inflaciju nego rast cijena energenata.

ECB navodi tri ključna razloga zbog kojih cijene hrane trenutno imaju posebnu težinu:

Otvorio se jaz između kretanja cijena hrane i opšte inflacije, veći i dugotrajniji nego ranije.
Cene hrane značajno oblikuju inflaciona očekivanja, presudna za odluke ECB.
Poskupljenja hrane nesrazmjerno pogađaju siromašnija domaćinstva.
Ako ECB procjeni da je cilj od 2 odsto inflacije ugrožen, moglo bi doći do novog podizanja kamatnih stopa. To bi značilo skuplje kredite, manja ulaganja i slabiji privredni rast u cijeloj evrozoni.

Nastavi čitati

Društvo

BRANKA BRANKOVIĆ, dugogodišnja novinarka iz Banjaluke, PREMINULA JE JUTROS u Univerzitetskom kliničkom centru u Banjaluci

Branka Branković, dugogodišnja novinarka iz Banjaluke, preminula je jutros u Univerzitetskom kliničkom centru u Banjaluci, nakon kratke i teške bolesti.

Brankovićeva je godinama bila prepoznatljiva kao portparol Turističke organizacije Banjaluka, a dugo je bila i dio redakcije “Nezavisnih novina”.

Na posljednjim lokalnim izborima 2024. godine bila je kandidat za načelnika opštine Petrovac.

Redakcija “banjaluka24” upućuje iskreno saučešće porodici naše kolegice Branke Branković.

Nastavi čitati

Aktuelno