Godinama su čelnici Hezbolaha pozivali svoje članove da se manje oslanjaju na pametne telefone, tvrdeći da Izrael može prisluškivati te uređaje. Alternativa je bila povratak na tehnologiju pejdžera i voki-tokija iz 90-ih, koja se smatrala sigurnijom opcijom.

Eksplozije pejdžera širom Libana pokazale su zastrašujuću budućnost sa kojom se svijet suočava.

Hezbolah je vjerovao da korišćenje pejdžera omogućava primanje informacija bez otkrivanja lokacije ili drugih kompromitujućih podataka. Ova ideja došla je s vrha, a vođa Hezbolaha Hasan Nasralah, koji je ubijen u napadu na Bejrut u petak, pozvao je svoje članove da “zakopaju” svoje mobilne, zabrinut da bi ih Izraelci mogli hakovati i otkriti njihovo kretanje, piše Njuzvik.

Međutim, izraelski obavještajci pokazali su Hezbolahu i svijetu da ništa više nije sigurno. Prvo su pejdžeri koje su koristile stotine pripadnika Hezbolaha eksplodirali gotovo istovremeno u Libanu i Siriji. Poginulo je najmanje desetak ljudi, a više od 2700 je povrijeđeno.

Sljedećeg dana, još 20 osoba je stradalo, a stotine su ranjene kada su voki-tokiji u Libanu takođe misteriozno eksplodirali. Mnogi od mrtvih i povrijeđenih smatrani su pripadnicima Hezbolaha, iako je među stradalima bilo civilnih žrtava, prema izvještajima libanskih medija.

“Moderno ratovanje sve više se udaljava od tradicionalnih bojnih polja”
Detalji o tome kako je izraelska obavještajna služba izvela operaciju, za koju se kaže da je trajala 15 godina, još uvijek nisu poznati. Vjeruje se da je izraelska obavještajna služba osnovala lažnu firmu u Budimpešti s ciljem prodaje pejdžera napunjenih eksplozivom Hezbolahu, predviđajući da će ih militantna grupa potražiti.

Koordinisana operacija, rekli su stručnjaci za Njuzvik, ukazuje na globalnu promjenu u dinamici bojišta, gdje tradicionalne taktike sve više ustupaju mjesto naprednim tehnologijama poput eksplozivnih naprava i dronova vođenih vještačkom inteligencijom, koji često koriste lako dostupnu potrošačku elektroniku.

Dok se države fokusiraju na onesposobljavanje digitalnih i elektronskih sistema svojih neprijatelja umjesto samo na konvencionalne vojne taktike, odbrambeni analitičar Hamze Atar ističe da se moderno ratovanje sve više udaljava od tradicionalnih bojišta prema kibernetičkim i tajnim operacijama.

– Izrael pokazuje da Hezbolah nije u stanju da osigura ni sopstvene operacije. Iako je Hezbolah poznat po svojoj svijesti o kibernetičkim prijetnjama, ova situacija šalje suprotnu poruku njihovim pristalicama. U Libanu, gdje kriza električne energije znači oslanjanje na baterijske uređaje, ljudi su sada oprezniji nego ikada – rekao je Atar za Njuzvik.

“Avioni bi padali sa neba”
– Kad bi hakeri uspjeli da probiju vazduhoplovne sisteme, suočili bismo se s globalnom katastrofom. Avioni bi padali s neba – naglašava Atar rastuću ranjivost civilne infrastrukture na sve sofisticiranije kibernetičke napade.

Upozorava da bi napredni i koordinisani kibernetički napad na automobile ili avione mogao rezultirati masovnim žrtvama u roku od nekoliko sekundi, s obzirom na to da su ti sistemi sve više integrisani s digitalnim kontrolama koje mogu biti kompromitovane.

– Kad bi hakeri uspjeli da probiju avione, suočili bismo se s globalnom katastrofom. To je zastrašujuća pomisao, ali očekivao sam ovakvo nešto davno. Sa širenjem mobilnih uređaja i čipova imamo daleko više mogućnosti za napade nego za odbranu – tvrdi Atar.

S obzirom na ugrožene linije Hezbolaha i njegovu elektronsku opremu koja je sada pod sumnjom, posljednji napad ukazuje na ključnu slabost modernog ratovanja: oslanjanje na dugačke i slabo povezane globalne lance. Ova rastuća složenost znači da je više subjekata uključeno u te lance na više lokacija, što otežava nadzor i odgovornost.

“Zemlje poput Kine mogle bi umetnuti zamke”
Iako su zabrinutosti da bi Kina mogla pretvoriti e-bicikle ili infrastrukturu mobilnih telefona u oružje uglavnom neutemeljene, većina današnjih naprednih 5G mreža sve više je “softverski definisana”. Strah od ažuriranja zlonamjernog softvera doveo je do toga da su SAD i Velika Britanija prije mnogo godina zabranile prodaju i uvoz komunikacione opreme kineskih tehnoloških kompanija poput “Huavei”.

Iako ova taktika nije nova, Šnajer navodi Mosadovo ubistvo glavnog bombaša Hamasa, 1998. godine korišćenjem mobilnog telefona koji je eksplodirao, vjeruje se da trenutni scenario označava eskalaciju u načinu na koji se te metode primjenjuju.

– Zemlje poput Kine mogle bi umetnuti zamke u mrežnu opremu, ne da bi ih digle u vazduh, već da bi prisluškivale. Šta to znači za bezbjednost? Hoće li nam biti dopušteno da nosimo mobilne telefone u avione? – pita se Šnajer.

“Openhajmerov trenutak” za vještačku inteligenciju
Brza integracija vještačke inteligencije u bojno polje povukla je paralele s razvojem nuklearnog oružja, a neki stručnjaci ovo nazivaju “Openhajmerovim trenutkom” za vještačku inteligenciju.

Autonomne bespilotne letjelice, uključujući one koje je razvio Izrael, sve su sposobnije da funkcionišu uz minimalan ljudski angažman, tražeći neprijatelje i lansirajući precizne napade bez direktne kontrole.

Automatizacija smrtonosne sile bila je posebno vidljiva u ruskoj invaziji na Ukrajinu. Ukrajinske snage u velikoj mjeri koriste bespilotne letjelice kako bi parirale ruskoj vazdušnoj nadmoćnosti. Rusija je takođe angažovala sopstvenu vojsku bespilotnih letjelica na prvim linijama.

– Mnogi ljudi ubijeni u Libanu čak nisu bili militanti Hezbolaha, već civili. Čak i da je neko militant, kada nije naoružan i provodi vrijeme s porodicom, ne treba ga u tom trenutku smatrati borcem – tvrdi Atar, prenosi Index.hr.