Astronomi su otkrili događaj bez presedana u svemiru. Dva potpuno različita izbijanja gama zračenja, među najmoćnijim eksplozijama u univerzumu, došla su iz istog dijela univerzuma, u razmaku od samo četiri minuta.

Otkriće je toliko neobično da bi moglo da promeni trenutno razumijevanje porijekla takvih eksplozija.

Gama-zraci, poznati kao GRB-ovi, naučnici generalno dijele u dvije grupe. Kratki izlivi traju manje od dvije sekunde i obično su uzrokovani spajanjem neutronskih zvijezda ili drugih izuzetno gustih kosmičkih tijela, poput crnih rupa.Dugi bljeskovi traju duže od dvije sekunde i najčešće se javljaju kada se jezgro masivne zvijezde uruši na kraju svog životnog vijeka. Ali novi događaj, označen kao GRB 160425A, pokazuje karakteristike oba tipa, što ne odgovara postojećim objašnjenjima, piše Sajensalert.

Dvije eksplozije u razmaku od četiri minuta

Neobičan signal je zabilježila svemirska opservatorija Nil Gerels Svift 25. aprila 2016. godine. Naučnici su kasnije analizirali podatke i utvrdili da se zapravo radi o dva različita bljeska gama-zraka, razdvojena periodom bez takvog zračenja.Izvor se nalazi u veoma udaljenoj galaksiji, a svjetlosti je trebalo približno 5,5 milijardi godina da stigne do Zemlje. To znači da se događaj dogodio skoro milijardu godina prije formiranja Sunčevog sistema, a njegovo zračenje je stiglo do naših instrumenata tek 2016. godine.

Naučnici smatraju da je izuzetno malo vjerovatno da su dvije potpuno nepovezane eksplozije mogle slučajno proizvesti signale iz gotovo istog pravca u tako kratkom vremenskom periodu. Stoga pretpostavljaju da oba eksplozije imaju zajedničko poreklo.

„Ovo je do sada jedini zabilježeni događaj sa takvom karakteristikom“

„Ovo je jedini zabilježeni događaj sa tako neobičnim svojstvom. Pomislio bih da su to dva nezavisna izbijanja, ali vjerovatnoća da se dogode zajedno, u istom smjeru i otprilike u isto vreme, je toliko mala da moramo pretpostaviti da par ima zajedničko poreklo“, rekao je astrofizičar Bing Žang sa Univerziteta u Hong Kongu.

Žang je jedan od autora studije, objavljene u časopisu Nature Astronomy. Naučnici su analizirali trajanje, energiju i druga svojstva oba signala i zaključili da svaki od njih spada u drugu, ranije poznatu grupu gama-zračenja.

Prva eksplozija je trajala 1,7 sekundi, druga više od 50

Prvi eksploziv, označen kao G1, trajao je samo 1,7 sekundi. Njegova svojstva odgovaraju kratkim eksplozijama koje se obično povezuju sa spajanjem izuzetno gustih nebeskih tijela, kao što su neutronske zvijezde.Nakon otprilike četiri minuta, usledila je druga provala, G2, koja je trajala 51,2 sekunde. Njene karakteristike odgovaraju dugim eksplozijama, koje se najčešće povezuju sa kolapsom masivnih zvijezda i njihovim eksplozijama.

Energija oslobođena tokom drugog izbijanja je posebno iznenađujuća. Prema Žangovom objašnjenju, ukupna energija koju je Sunce emitovalo tokom cijelog svog životnog vijeka nije dovoljna da objasni njegovu snagu ako se pretpostavi da se zračenje podjednako širi u svim pravcima.

Međutim, gama-zraci obično oslobađaju energiju u uskim snopovima, što značajno mijenja procjene stvarno oslobođene energije. Naučnici stoga moraju uzeti u obzir i smjer prostiranja zračenja kako bi procenili snagu eksplozije.

Tri neobične karakteristike koje nemaju objašnjenje

Ovaj događaj se razlikuje od prethodno zabilježenih provala po tri ključne karakteristike. To su dvije jasno odvojene eksplozije, između kojih je bila pauza od nekoliko minuta, i svaka ima karakteristike drugačijeg tipa gama-zračenja.

Problem je u tome što su ove dvije vrste eksplozija obično povezane sa potpuno različitim procesima. Jednu uzrokuje spajanje gustih nebeskih tijela, drugu kolaps masivne zvijezde. Njihova pojava u istom događaju stoga predstavlja veliki izazov za postojeće teorije.

Pet mogućih objašnjenja, ali nijedno ubjedljivo

Istraživači su razmotrili pet mogućih objašnjenja. Prvo je da su se radilo o dvema nepovezanim eksplozijama u različitim galaksijama koje su se slučajno kretale ka Zemlji u razmaku od samo nekoliko minuta.

Vjerovatnoća da se takva podudarnost dogodi u datom trenutku i na datom dijelu neba procjenjuje se na približno dva prema trilionu. Čak i kada se uzmu u obzir sve godine posmatranja opservatorije Svift, takva podudarnost ostaje izuzetno malo verovatna.

Druga mogućnost je da su se dvije nepovezane eksplozije dogodile u istoj galaksiji, ali na različitim lokacijama. Naučnici procenjuju da je ova podudarnost još manje verovatna od prve mogućnosti.

Da li je druga eksplozija bila nastavak prve?

Treći scenario pretpostavlja da je u pitanju rijetka vrsta kratkog izbijanja koje proizvodi dodatno, slabije zračenje nakon početne eksplozije. Takvi događaji su poznati, ali u ovom slučaju drugo izbijanje je bilo prejako, a interval između signala predugačak.

Četvrta mogućnost je da je prvi, kratki bljesak bio samo preludijum glavne eksplozije masivne zvijezde. Međutim, naučnici vjeruju da bi takav početni bljesak morao biti znatno slabiji od onog koji su zabilježili.

Možda je to ranije nepoznati mehanizam

Peto objašnjenje pretpostavlja da su se eksplozije dogodila u istom složenom sistemu koji uključuje više nebeskih tijela. U takvom sistemu, mogla bi se dogoditi spregnuta eksplozija sa karakteristikama dva različita tipa gama-zračenja.Ali istraživači još uvijek ne znaju kakav sistem bi mogao da proizvede takav događaj, ili koji fizički mehanizam bi mogao da poveže procese koji se inače smatraju odvojenim. Dakle, ni ovo objašnjenje ne nudi konačan odgovor.

„Iscrpili smo sve mogućnosti“

„Tu nastaje problem. Iscrpili smo sve mogućnosti“, priznao je Žang.

„Svi scenariji imaju ozbiljne teškoće. Kao teoretičar koji proučava gama-zračenje više od dvije decenije, ovo je za mene bio pravi izazov“, zaključio je.

Istraživanje je objavljeno 23. oktobra 2026. godine u naučnom časopisu Nature Astronomy pod naslovom „Isprepleteni kratki i dugi γ-zraci sa razdvajanjem od 4 minuta“. Autori smatraju da ovo otkriće može zahtjevati preispitivanje načina na koji naučnici klasifikuju gama-zrake i objašnjavaju njihovo poreklo.

Vrane su mnogo više od ptica koje viđamo na ulicama, krovovima i parkinzima. Poznate su po izuzetnoj snalažljivosti, sposobnosti da pamte ljudska lica i pronalaze rješenja za probleme koji im stoje na putu do hrane. Jedan od najzanimljivijih primjera njihovog ponašanja jeste način na koji pojedine vrane koriste automobile kako bi otvorile tvrdu ljusku oraha.

Kada pronađu orah koji ne mogu lako da razbiju kljunom, neke vrane ostavljaju ga na asfaltu, na mjestu preko kojeg prelaze vozila. Zatim čekaju da automobil pređe preko njega i polomi ljusku, nakon čega mogu da dođu do jezgra. Ovakvo ponašanje zabilježeno je u urbanim sredinama i često se navodi kao primjer prilagođavanja životinja životu u gradu.

Snalažljivost vrana ne završava se na automobilima i orasima. Pojedine vrste pokazuju sposobnosti koje su se nekada smatrale karakterističnim gotovo isključivo za ljude i druge primate.

Posebno se izdvajaju novokaledonske vrane, koje koriste grančice kako bi izvukle larve insekata iz uskih pukotina u drvetu. Još zanimljivije je to što neke od njih grančice oblikuju tako da budu efikasnije za prikupljanje hrane. Mogu da uklone suvišne dijelove ili koriste grančice sa kukicom na kraju, čime sebi olakšavaju pristup plijenu.

Ove ptice ne koriste alat slučajno, već ga prilagođavaju zadatku koji treba da obave. Upravo zbog toga naučnici ih proučavaju kako bi bolje razumjeli razvoj inteligencije i sposobnost životinja da rješavaju probleme.

Mogu da zapamte ljudsko lice i ne zaboravljaju lako

Ako ste ikada pomislili da vas ova ptica posmatra sa grane i da vas se možda sjeća, ta ideja nije toliko neobična koliko zvuči. Naučna istraživanja pokazala su da vrane mogu da prepoznaju i zapamte ljudska lica, naročito kada ih povezuju sa neprijatnim iskustvima ili opasnošću.

U poznatom eksperimentu sa američkim vranama, istraživači su nosili određene maske tokom hvatanja i prstenovanja ptica. Kasnije su vrane reagovale uznemireno na ljude koji su nosili iste maske, čak i kada su se pojavljivali na drugim mjestima i dugo nakon prvobitnog susreta. Zanimljivo je i to što su druge vrane mogle da nauče da prepoznaju potencijalno opasno lice posmatrajući reakcije svojih srodnika. To znači da iskustvo jedne ptice može da utiče i na ponašanje drugih.

Vrane su poznate i po tome što ostavljaju hranu na skrivenim mjestima kako bi je pojele kasnije. Ovakvo ponašanje korisno je kada ne mogu odmah da pojedu sve što pronađu ili žele da sačuvaju zalihu za trenutke kada hrane ima manje. Kod nekih vrsta zabilježeno je i da prilagođavaju ponašanje kada primijete da ih druga ptica posmatra dok skrivaju hranu. Na primjer, mogu ponovo da sakriju zalogaj na drugom mjestu, posebno ako postoji mogućnost da ga druga ptica ukrade.

Ovakvi postupci pokazuju koliko je njihov društveni život složen. Vrane ne moraju samo da pronađu hranu već i da je sačuvaju, da prate okolinu i da reaguju na ponašanje drugih životinja.

Zašto su vrane toliko inteligentne?

Vrane pripadaju porodici ptica koja obuhvata i gavrane, svrake i sojke. Ove ptice poznate su po razvijenim kognitivnim sposobnostima, a istraživanja ukazuju na to da mogu da pamte informacije, koriste alat i prilagođavaju ponašanje novim situacijama. Njihova inteligencija posebno dolazi do izražaja u sredinama koje se brzo mijenjaju, poput gradova. Tu moraju da pronalaze hranu među ljudima, izbjegavaju saobraćaj i koriste predmete i prostore koji nisu postojali u njihovom prirodnom okruženju.

Zbog toga automobil koji prelazi preko oraha nije samo neobičan prizor. On je i primjer načina na koji se neke vrane prilagođavaju životu uz čovjeka. Naravno, to ne znači da svaka vrana unaprijed razumije sve što će da se dogodi kada ostavi orah na putu. Ipak, sposobnost da uoče korisnu priliku, uče iz iskustva i ponavljaju ponašanje koje im donosi hranu dovoljno govori o njihovoj snalažljivosti. (Mondo.rs)

Mogu li se djeca zaista sjećati prethodnih života ili iza njihovih neobičnih priča postoji neko drugo objašnjenje? Naučnici Univerziteta Virdžinija analizirali su gotovo 1.700 takvih slučajeva i otkrili iznenađujući obrazac koji, kako tvrde, nije lako objasniti poznatim psihološkim i kulturološkim faktorima. Ipak, naglašavaju da to nije dokaz reinkarnacije.

Što je smrt osobe čijeg se života dijete navodno sjeća bila neočekivanija, to je period između njene smrti i rođenja djeteta bio kraći, pokazalo je istraživanje. Iako istraživači naglašavaju da rezultati nisu dokaz reinkarnacije, ističu da uočeni obrazac nije lako objasniti poznatim psihološkim i kulturološkim faktorima, prenosi RTS.

Da li se ljudi nakon smrti ponovo rađaju?

Više od 30 odsto Amerikanaca vjeruje u reinkarnaciju, odnosno u ideju da se ljudi nakon smrti ponovo rađaju na ovom svijetu.

Iako ne postoje čvrsti naučni dokazi da se reinkarnacija zaista dešava, niti je poznato šta se dešava sa našom sviješću nakon smrti, proučavanje reinkarnacije i vjerovanja povezanih s njom i dalje predstavlja ozbiljnu oblast naučnih istraživanja.

Naučnici, zapravo, već decenijama istražuju takozvane slučajeve tipa reinkarnacije (CORT), odnosno slučajeve u kojima ljudi, pretežno djeca, naizgled iznose sjećanja i detalje iz života neke druge osobe.

Od šezdesetih godina prošlog vijeka istraživači Odjeljenja za perceptivne studije Univerziteta Virdžinija prikupljaju podatke o hiljadama ovih neobičnih slučajeva, stvarajući najveću bazu podataka te vrste.

Nova analiza ovog obimnog skupa podataka otkrila je upadljiv obrazac u ovim zagonetnim slučajevima.

U slučajevima u kojima je identifikovana preminula osoba umrla iznenada ili neočekivano, „vrijeme između života“, odnosno period između njene smrti i rođenja djeteta koje tvrdi da se sjeća njenog života, bilo je znatno kraće nego u slučajevima kada smrt nije bila neočekivana.

Istraživači navode da se ovi nalazi, objavljeni u naučnom časopisu Psychology of Consciousness: Theory, Research, and Practice, ne mogu lako objasniti.

Ozbiljna studija

„Ovo je do sada najveća sistematska studija vremenskih obrazaca u prijavljenim sjećanjima na prošle živote“, kaže glavna autorka istraživanja, naučnica iz oblasti kognitivne neuronauke Saede Sadegi sa Univerziteta Virdžinija.

„Pojedinačni slučajevi mogu ostaviti prostor za različita tumačenja, ali obrasce koji se pojavljuju u velikom broju slučajeva mnogo je teže objasniti preuveličavanjem, fantazijom ili izmišljanjem“, ističe Sadegijeva.

Istražitelji su sistematski procjenjivali dokaze iz više izvora.

U istraživanju su naučnici analizirali sve slučajeve iz arhive Odjeljenja za perceptivne studije u kojima su istražitelji uspjeli da identifikuju preminulu osobu, označenu kao „osoba iz prošlog života“, čiji su život i biografski podaci odgovarali izjavama djece koja su navodno imala sjećanja na njen život.

„Obučeni istražitelji sproveli su opsežne razgovore sa više osoba koje su mogle da pruže informacije o svakom slučaju, uključujući dijete, roditelje, bliske rođake, a ponekad i porodične prijatelje i komšije“, pišu istraživači.

„Istražitelji su sistematski procjenjivali dokaze iz više izvora kako bi ispitali uobičajena objašnjenja dječjih izjava, ali i mogućnost postojanja neobičnih, za sada neobjašnjenih pojava.“

Naučnici su analizirali 1.678 slučajeva u kojima je navodno identifikovana osoba iz prošlog života. U 1.319 slučajeva za koje su bili dostupni vremenski podaci, utvrđeno je da je medijana perioda između smrti te osobe i rođenja djeteta iznosila 16 mjeseci.

Međutim, što je smrt bila neočekivanija, bilo da je nastupila usljed nesreće, nasilja ili iznenadnog zdravstvenog problema, to je period do rođenja djeteta koje je tvrdilo da se sjeća preminule osobe bio kraći.

U slučajevima potpuno neočekivane smrti, medijana tog perioda iznosila je svega 12 mjeseci, što predstavlja smanjenje od približno 43 odsto u odnosu na slučajeve u kojima je smrt bila najviše očekivana, kada je medijana iznosila 21 mjesec.

Štaviše, ova povezanost ostala je prisutna i kada su istraživači uzeli u obzir niz drugih faktora, uključujući kvalitet provjerenih informacija, stepen tačnosti dječjih izjava, prethodno poznanstvo između porodica, društveni status i vjerska uvjerenja.

Efekat je bio još izraženiji u porodicama čije religije ne podržavaju vjerovanje u reinkarnaciju.

„Ovaj efekat ostao je prisutan čak i nakon što smo uzeli u obzir nekoliko kulturoloških i psiholoških faktora, a zapravo je bio još izraženiji u porodicama čije religije ne podržavaju vjerovanje u reinkarnaciju“, kaže socijalni psiholog Filip Kocolino sa Univerziteta Virdžinija.

„Ovi rezultati ne podržavaju pretpostavku da su društvena uvjerenja uzrok uočenog obrasca“, dodaje Kocolino.

Naravno, ništa od navedenog ne treba tumačiti kao dokaz da se reinkarnacija zaista dogodila u ovim slučajevima. I sami istraživači priznaju da je jačina uočene povezanosti bila umjerena, odnosno relativno mala, pri čemu je stepen neočekivanosti smrti objašnjavao svega oko dva do tri odsto varijacija u vremenskom periodu između smrti i rođenja.

Ipak, naučnici ističu da je teško objasniti samo postojanje ovog obrasca u podacima, napominjući da se on ne može objasniti postojećim psihosocijalnim mehanizmima.

„Značajan nalaz nije to što okolnosti smrti snažno predviđaju dužinu perioda između smrti i rođenja, već to što je uopšte predviđaju, uprkos nepostojanju utvrđenog konvencionalnog mehanizma koji bi povezao ove dvije pojave“, objašnjava istraživački tim.

Istraživači, međutim, primjećuju da mnoge kulturne i vjerske tradicije širom svijeta sadrže vjerovanja prema kojima iznenadna smrt ostavlja za sobom nedovršene poslove preminule osobe.

Neobičan obrazac

Obrazac je uočljiv, ali ga nije lako objasniti.

„U brojnim tradicijama koje prihvataju reinkarnaciju, uključujući hinduistička, budistička i vjerovanja starosjedilačkih naroda Sjeverne Amerike, iznenadna ili prerana smrt može ostaviti neostvarene namjere, privrženosti ili obaveze, stvarajući snažniji podsticaj za ponovno rođenje“, pišu istraživači.

Čak i izvan vjerovanja u reinkarnaciju, u mnogim kulturama postoji shvatanje da ljudi koji umru nasilnom ili iznenadnom smrću ostaju čvršće povezani sa svijetom živih.

Za sada nije poznato da li takva kulturološka vjerovanja na neki način utiču na obrasce uočene u prijavljenim sjećanjima na prošle živote, ali bi buduća istraživanja ovog neobičnog fenomena mogla da pruže određene odgovore.

„Da li je ovo dokaz nečeg metafizičkog? Podaci su zasnovani na posmatranju i veoma smo oprezni da ostanemo neutralni kada je riječ o mehanizmu koji bi mogao da stoji iza ove pojave“, kaže Sadegijeva.

„Ono što mogu da kažem jeste da obrazac zaista postoji u podacima i da ga nije lako objasniti kulturološkim i psihološkim faktorima koje smo ispitivali. Za mene je to razlog da nastavimo da istražujemo, a ne da okrenemo glavu“, zaključuje Sadegijeva.