Članstvo Srpske demokratske stranke čeka novog predsjednika stranke i žele da se što prije održi Skupština stranke po statutu i demokratskim normama koje ta stranka njeguje već 35 godina, koliko je od njenog nastanka.

Ovo tvrdi jedan od bliskih saradnika, sada već bivšeg predsjednika Milana Miličevića, koji je, kako tvrdi, odgovoran i za ovo najnovije stanje u kome se najstarija stranka našla bez rukovodstva.

– Skupština je morala da se okonča, nakon neopozive ostavke tadašnjeg predsjednika Miličevića, i velika šteta je nanesena što su se ljudi koji su trebali da preuzmu odgovornost “nestali” pa nije mogla da se završi skupština, kao da su kopirali SNSD u Domu naroda Parlamentarne skupštine, koji mjesecima blokiraju rad samo da bi ostali na foteljama, kaže taj izvor.

Pored Milićevića, kako tvrdi naš izvor, odgovornost je i na predsjedniku Glavnog odbora Jovici Raduloviću koji je nakon neopozive ostavke predsjednika SDS po statutu postao vd predsjednika. Međutim, Radulović je “zbrisao” sa skupštine, a potom otišao i na more na rashlađivanje.

Članstvo očekuje da se iz novonastale situacije izađe, a bez sjednica organa stranke to neće moći.

Pokušaji nekolicine njih da se “opozove neopoziva ostavka” Miličevića nije moguće, tvrdi naš izvor i dodaje da je neophodno što prije zakazati skupštinu i izabrati novo rukovodstvo stranke kako bi se strasti smirile i pokušala oživjeti stranačka infrastruktura po opštinama i gradovima, koju je Miličević zapustio.

Nije logično da SDS nema jake odbore u Banjaluci, Prijedoru, Bijeljini…da su zatvorene prostorije Srpske demokratske stranke u većini gradova i opština, a radnici otpušteni…To nikada do sada nije bilo, kaže taj izvor i dodaje:

– Srpska demokratska stranka ima “pečat” demokratske i narodne stranke u kojoj nijedan predsjednik do sada nije imao moć da uspostavi autokratski sistem kao u nekim drugim strankama.

Praksa koju je uveo Miličević od ranije je naišla na nezadovoljstvo kod članstva.

Strankom se upravljalo iz teslićkog opštinskog odbora, odakle je Miličević, a nije se marilo za ostale opštinske organizacije…Članstvo, kao i kandidati za lokalne izbore bili su prepušteni raznim mešetarima iz drugih stranaka, koji su ih “lovili” za sebe.

Iako je to Miličeviću ukazivano na vrijeme, on za to nije mario, a nezadovoljstvo je raslo…

Optužba za davanje mita i povlačenje po sudovima Miličevića, nije išlo u korist stranke, iako su to njegovi ljudi pokušali da manifestuju u javnosti…

– Zahtjev da se povuče sa čela stranke, Miličeviću je stigao ranije, ali je on to ignorisao i odugovlačio sa zakazivanjem sjednica organa stranke. Prvo je to bilo usmeno, a potom i pismenim putem i to sve mimo javnosti kako bi stranka prošla što bezbolnije kroz promjene koje su bile neminovne, kaže taj izvor i dodaje da su zahtjev potpisali skoro svi poslanici SDS u NSRS, kao i u Parlamentarnoj skupštini i većina načelnika SDS-a i tri bivša predsjednika stranke…

Zahtjev je upućen uz konstataciju da SDS ne ide dobrim putem i da je sada bivši predsjednik izgubio lidersku poziciju čak i u opoziciji.

Međutim, Miličević se izolovao od većine u stranci, a okružio se, kako tvrdi taj izvor, rodbinom i nekolicinom sebi lojalnih ljudi i time pokazao da mu stranka nije prioritet, nego samo Teslić i nekoliko ljudi izvan njega.

Takođe, su prisutni bili i prigovori za nepotizam, zavisnost ličnog biznisa od vlasti u Republici Srpskoj, optužbe za korupciju i dalje napuštanje stranke i onih koje je on postavio na najviše pozicije u stranci.

Nezadovoljstvo je bilo i politikom i načinom donošenja najvažnijih odluka u stranci bez uključivanja organa stranke kao što je bio stav o situaciji u Srbiji iako je stranka imala donesen stav da se ne mješa u te stvari, ili odluka o oba kandidata za inokosne funkcije iz SDS-a na sledećim izborima, što je poruka ostaloj opoziciji da nećemo izaći zajedno i obezbjeđivanje sigurne pobjede SNSD-u.

SDS je kao nikada prije postala stranka bez politike i njeno nazadovanje da više nije bila faktor ni u opozicionim redovima, objašnjava taj izvor i dodaje da je Miličevićevo hapšenje i provedena noć u policijskoj stanici prikazana kao velikomučeništvo i nezapamćen progon u kojem on i ljudi oko njega vide šansu za spas. Odbacuju zahtjev za smjenu i proglašavaju to pučem u stranci koji vodi Beograd i Dodik, uprkos tome što je Dodik javno stao na stranu Miličevića kao bolje rješenje za njega, a u tome su im pomogli i režimski mediji.

Tako Miličević, prema tom izvoru, umjesto da pokuša da smiri i objedini stranku, zarad opstanka na čelu kreće u produbljavanje podjele i javni obračun sa unutrašnjom opozicijom.

Za razliku od predhodnih predsjednika stranke koji su zbog interesa stranke u kriznim situacijama povlačili, Milićević svjesno stvara osnovu za veliku podjelu koja bi mogla značiti i kraj za tu stranku.

Sve je, tvrdi taj izvor iz stranke, unaprijed osmišljen plan.

Pošto prošle godine nije sazvao skupštinu stranke koja se održava svake godine po Statutu, a nije to u zadanom roku uradio ni ove godine, Miličević je to sada uradio i to pod pritiskom nezadovoljnih u stranci.

Sazvao je Skupštinu stranke u Bijeljini na kojoj je potpisom Ljubiše Petrovića dopisano 23 delegata iz Bijeljine koji nisu prošli izbornu proceduru u cilju manipulisanja brojem glasova. Nestanak članova Statutarne komisije, koje kontroliše Miličevićeva strana, sa sjednice kako bi se onemogućio njen rad zbog nedostatka kvoruma je bila prelomna tačka, otkriva taj izvor i dodaje:

-Nakon što je prosuta velika količina žuči i međusobnih optužbi te tako produbljena podjela, Miličević podnosi unaprijed pripremljenu neopozivu ostavku i pušta saopštenje za javnost koje je očigledno ranije pripremljeno.

Stvoren je jak temelj za raspad stranke, a u vazduhu visi SDS – Volja naroda, a Miličevićevi propagandisti sve češće spominju”volju naroda”.

Takođe je zanimljiv pakt sa Ljubišom Petrovićem, do koga je došlo nakon hapšenja Miličevića.

Oslabljeni Milićević, priča taj izvor, u tim trenucima pravi dogovor sa Ljubišom Petrovićem u kojem vidi svoju šansu i odmah ga postavlja u predsjedništvo SDS-a koje se raspada zbog ostavki njegovih članova. Osnova dogovora je, prema tom izvoru, da njih dvojica idu kao kandidati za predsjednika Republike Srpske i člana Predsjedništva na sledeće izbore iako stranka o tome nije zauzela nikakav stav.

To očito zadovoljva očigledne Petrovićeve političke ambicije i on kreće u otvoren napad na Milićevićeve protivnike nazivajući ih izdajnicima i Dodikovim saradnicima. I to sada radi zajedno sa Cickom, Vasilijem Perićem, Vasićem… koje je ranije javno optuživao za saradnju sa Dodikom i tražio njihovo izbacivanje iz stranke!

Zanimljivo je da je Petrović ignorisao i sve one koji su mu pomogli i ljude koji su se za njega tukli kada su ga hapsili a koje na društvenim mrežama naziva ‘ćiftama’ ili “ćaci”, kako Miličevićevi ljudi uglavnom zovu one druge u stranci.

– SDS ne smije biti u situaciji da na njeno čelo dođe neko ko bi autokratski vladao, a organi stranke ne bi postojali, upozorava taj izvor i dodaje da je krajnje vrijeme održavanje nove skupštine i izbor novog predsjednika koji će znati da stvari posloži u stranci i krene u okupljanje članstva ali i kompletne opozicije. SDS je važan stub Republike Srpske i njegova rehabilitacija je neophodna ali na zdravim osnovama a ne “bolesnim” ambicijama pojedinaca.

Na čelo stranke treba da dođe neko ko je rastao u SDS-u i prešao sve stepenice od najniže do ove u vrhu, a takvih ima i već su se pozicionirali ne samo u stranci od Trebinja do Novog Grada. Ta generacija mora sada da preuzme stvari u svoje ruke i spasi prvo SDS, a onda i Republiku Srpsku.

BN