Connect with us

Sport

ĐOKOVIĆ PROGOVORIO O PENZIJI: “To je, što je, istrošio sam tijelo”

Novak Đoković obratio se javnosti nakon plasmana u 4. kolo US Opena. Govorio je o povredi, motivaciji i narednim ciljevima.

Najbolji teniser u istoriji Novak Đoković govorio je na konferenciji za medije poslije plasmana u 4. kolo US Opena i pobjede nad Britancem Kameronom Norijem. Ono što je mnoge zabrinulo je problem sa leđima koji se dogodio u prvom setu, ali je vlasnik 24 grend slem titule uspio da prebrodi povredu i obezbijedi narednu rundu takmičenja.

Srpski as je dobio jedno neočekivano pitanje na startu obraćanja, a ono se ticalo toga što Janiku Sineru nije oduzeto 400 bodova zbog dopinga, pa je stoga Novak “zakinut” za jednu nedjelju na čelu ATP liste. Srbina to trenutno ne opterećuje jer prvo mjesto više nije njegov prioritet.

“Trenutno mi je sve okej oko toga, možda nekada budemo imali diskusiju o tome. Zaboravio sam na to, iskreno! Jurio sam i branio prvo mjesto cijelu karijeru, duže sam tamo nego iko, tako da, barem u ovom trenutku, nije mi bitno da li je nedjelju više ili manje. Možda se to promijeni…”, počeo je Đoković konferenciju za medije.

Potom je govorio o tome kako se osjeća na terenu i ponovio da još uvijek nije na 100%.

“Bolje se osjećam oko toga kako igram. Dobro sam igrao, pogotovo u trećem i četvrtom setu, bolje sam osjećao udarce. Prijatno me je iznenadio Norijev nivo, nisam očekivao da igra tako agresivno, da bude toliko blizu osnovnoj, da toliko rano hvata forhende. Čestitam mu na igri, pogotovo u drugom setu i početkom trećeg, ali mislim da sam odigrao najbolje kada je bilo najpotrebnije. Sigurno najbolji servis meč za mene. Ovakvi mečevi mi daju nadu da mogu da igram protiv najboljih na svijetu”, rekao je Đoković i nastavio:

“Što se tiče toga kako se osjećam, ide gore-dole. Frustrirajuće je za mene to što se ne osjećam 100% uvijek, kao što je bio slučaj i 20+ godina. Ali situacija je drugačija i moram da se naviknem na to da svakog meča može nešto da mi se desi, što je slučaj praktično cijele godine na slemovima. Vjerovatno ću preskočiti trening sutra i fokusiraću se na oporavak, jer mi je to prioritet trenutno. Osjećam dobro lopticu, srećan sam nivoom igre i time koliko sam proveo na terenu i sada moram da se postaram o tijelu”.

Pojasnio je šta se tačno dogodilo kada je osjetio nelagodnost u predjelu leđa. “Desilo se nešto u prvom setu, 5:3 i 30:0 i dogodio se jedan zanimljiv poen, izašao sam na mrežu, krenuo u jednu stranu i napravio jednu brzu reakciju i osjetio bol u leđima. Rekao sam Kameronu na mreži da ne misli da sam to uradio namjerno da mu zasmetam, to mi nije bila namjera. Osjetio sam se bolje poslije lijekova i tretmana, ali vidjećemo kad se ohladim kako će biti sutra. Imao sam sreće da me ne muči to tokom cijelog meča, trajalo je nekoliko gemova i poslije je bilo okej”.

Da li je penzija na vidiku?
Njegov trenutni cilj je da produži karijeru što je više moguće, a inspiracija mu je to što se takmiči sa mnogo mlađima od sebe.

“Ne znam ni ja… Ako je neko bio otvoren ka tome da proba nove stvari i istražuje sportsku medicinu, da li su to novi tretmani ili mašine, to sam bio ja! Ja bih sve to prvi probao. Ne samo da želim da produžim svoju karijeru i da što više budem na ovom nivou, već i volim welness – to mi je jedna od najvećih strasti u životu. Dosta radim na prevenciji. Ne mislim da mogu da uradim nešto mnogo više od toga što radim sada. Ako me tijelo ne sluša kada zađem dublje u grend slem turnire, onda je to teška pilula za mene progutati, jer znam koliko se brinem o svom tijelu, ali istovremeno godine nisu nešto što možete da okrenete u drugu stranu. To je što je, istrošio sam tijelo. I ja sam toga svjestan, ali se borim protiv toga! Trudim se da se i dalje takmičim sa klincima na najvišem nivou”.

Teško mu je pao poraz u polufinalu Vimbldona, ali su grend slemovi i dalje njegova jedina preokupacija.

“Mislim da sam tada bio dosta otvoren poslije polufinala, rekao sam šta mi je u glavi tada. Pitam ja sebe pitanja, više sada nego ranije, što se tiče toga koliko želim da igram na ovom nivou i koliko stvarno želim da produžim karijeru sebi. Ja stvarno želim da još igram, a znam da sam nekada veoma oštar prema svom timu, ali znam da i dalje mogu da igram na najvišem nivou. Dokle god osjećam da mogu da igram na najvišem nivou, želim da pokušavam to da radim i da vidim da li imam šanse na slemovima i drugim turnirima. Uživam i u ljubavi i podršci koju dobijam posljednjih godina gdje god da se pojavim. Imam i druge motivacije da i dalje igram, ali da… Dešavaju se i interne diskusije koje imam, ali pokušavam da budem fokusiran trenutku i tome što se dešava sada. Možda budem filozofirao malo više kada se završi turnir”, podvukao je Novak.

Related Topics:

Sport

“NAMA VLADAJU RATNI PROFITERI, A TI ŽIVIŠ OD 350 KM!“ Rade Bogdanović očitao lekciju stricu i zapalio region

Rade Bogdanović ispričao je zanimljivu priču o stricu koji glasa za Milorada Dodika, te o posjeti stadionu Grbavica koju je imao.

Fantastičnu priču ispričao je Rade Bogdanović u podcastu ‘Ozbiljno neozbiljni’. Počeo je sa posjetom Grbavici od prije nekoliko godina, a završio ju je sa pričom o stricu koji glasa za Milorada Dodika.

“Nikad nikom nisam pričao”, počeo je Bogdanović i nastavlja:

“Utakmica Željo – Sarajevo, Grbavica puna. Mi došli na drvenu tribinu, Karasi, general Dašić i ja. Meni niko nije prišao, niko me nije prepoznao. Njemu, brat bratu 50 ljudi. Oko korone je to bilo. Ja se okrenuo rekoh šta je ovo. Nenormalno”, govori Bogdanović.

Ono što ga je za sva vremena oduševilo desilo se baš na tom meču.

“Par dana prije utakmice umro Vasilije Čiko Radović, legendarni golman Željezničar, Cetinjanin, Crnogorac, čovjek koji je najviše uticao na moju karijeru. Minut ćutnje. Svi ćute, navijači Sarajeva, Horde zla, Manijaci. Ništa se ne čuje. Vasilije ime, Čiko nadimak, Radović prezime. Zato će taj klub da živi sve dok bude takvih kakvi su bili na toj utakmici.”

Potom je uputio poruku nacionalistima.

“Ljubav, poštovanje, odnos će uvijek da živi i uvijek će dobro da porazi zlo. Džaba nacionalisti skaču, viču. Njima će odzvoniti, kad-tad.”

Nastavio je potom priču uključujući u sve i svog strica koji je penzioner sa penzijom od 350 KM i glasač Milorada Dodika.

“Lijepo je biti nacionalista ako ti kapne svaki dan. Ja sam striki rekao u Bosni, on se malo naljutio, ali šta ću mu ja. Rekao samu mu: ‘Striko, ja sam dezerter, otišao sam, ti si se borio. Imaš penziju 350 KM, glasaš za Milorada Dodika. Poštujem. Milorad bio u Beogradu dok ste vi ratovali, imao fabriku, sačekao da rat prođe, služba ga uhvatila za uši i dovela ga vama. I on tobom vlada 29 godina. Ti si, striko zaslužio njega, a ne mene’.”

“‘On ti je dao Gocija iz Foče, sa četiri razreda osnovne škole da uzme rudnik glinice za dva miliona maraka, a potpisan ugovor na 15. Striko, ti si njega zaslužio. Nemoj da se ljutiš’.

Striko zapjenio jer nije naučio da mu neko dođe i kaže svoje mišljenje. Ja mu kažem, džaba ti je. To ti je tako. Za tebe je Goci iz Foče. Ti si se borio za Republiku Srpsku, a Goci vlasnik 80 posto Republike Srpske. I treba da ti vlada. Ali, kad je gusto, nemoj zvati mene dezertera, zovi Gocija”, rekao je Bogdanović.

Rade je čest gost rodnog grada. Uvijek je rado viđen među fudbalskim asovima i tako će uvijek i biti.

Ono što o Sarajevu baljezgaju političke strukture koje često nerazumljivo promrmljaju uvrede, nešto je što apsolutno nema veze sa životom.

Bogdanovićeva anegdota zato nije ostala samo na humoru i živopisnom prepričavanju susreta sa stricom. Kroz direktan i njemu svojstven način govora otvorio je temu odgovornosti onih koji godinama daju podršku određenim politikama, a potom se suočavaju s posljedicama takvih izbora.

Nastavi čitati

Sport

CRNA GORA SE ZBOG HRVATA ODREKLA SVOJE LEGENDE: Džimi Gopčević ide u istoriju do 2040.

Crna Gora primorana da promijeni ime bazena “Zoran Gopčević Džimi” u Kotoru jer je za Hrvatsku logoraš, a ne vaterpolo legenda. To je Crna Gora morala da uradi kako bi nastavila evropski put.

Skupština Crne Gore usvojila je kasno sinoć izmene zakona kojima je, između ostalog, predviđeno da sportski objekti mogu nositi imena osoba od čije je smrti proteklo najmanje 40 godina, a to u principu znači da je napravljen prvi korak ka tome da se obriše i me sa gradskog bazena u Kotoru.

Crna Gora je usvajanjem izmjena Zakona o sportu stvorila pravni osnov za promenu imena bazena “Zoran Džimi Gopčević” koji je već godinama unazad “trn u oku Hrvatskoj”, a koja je tražila ovu promjenu od komšijske države.

Od smrti Zorana Gopčevića, nekadašnjeg vaterpoliste za kojeg bivši logoraši tvrde da je bio čuvar u logoru Morinj i to zapravo predstavlja glavni razlog zbog kog se buni Hrvatska, prošlo je “samo” 26 godina. Zakonskim izmjenama propisano je i da nazivi sportskih objekata gube važenje ukoliko ne ispunjavaju utvrđene uslove. To praktično znači da će bazen u Kotoru, nakon objavljivanja zakona u Službenom listu i sprovođenja predviđenih procedura, morati da promijeni ime.

Kako prenose podgoričke “Vijesti”, crnogorske vlasti odlučile su se na ovaj korak pošto lokalna vlast u Kotoru nije uspjela da obezbijedi neophodnu većinu za promjenu naziva bazena.

Ko je Zoran Džimi Gopčević?

Rođen je 29. januara 1955. u blizini Kotora krenuo je da igra za Borac iz Orahovca, a od kada je sa 17 godina prešao u Primorac bio je tu do kraja karijere. Osvojio je duplu krunu sa klubom u sezoni 1985/86, a stigao je i do polufinala Lige šampiona i finala Kupa pobednika kupova.

Za nacionalni tim je igrao od omladinskih pogona, pa je za omladinsku selekciju upisao 41 nastup. Duže od decenije bio je dio A tima, pa je za seniorski tim upisao 200 utakmica i osvoio srebro na Evropskom prvenstvu 1977. godine, zatim bronzu na Svjetskom prvenstvu u Berlinu 1978. zlato na Mediteranskim igrama u Splitu 1979. i srebro na Olimpijskim igrama u Moskvi 1980. Kakav je bio vaterpolista govori i to što je bio najbolji igrač turnira.

Kada je završio sa igranjem vaterpola 1988. godine preuzeo je Primorac i vodio ga do 1993. godine, kada je postao trener Budvanske rivijere. Ovaj klub je doveo do titule prvaka SR Jugoslavije 1994. godine, a zatim je 1998. preuzeo Niš. Vratio se u Primorac, a posljednji klub mu je bio subotički Spartak. Preminuo je na treningu ovog kluba 30. septembra 2000. godine, a u znam sjećanja na njega osim bazena postoji i ulica sa njegovim imenom, kao i memorijalni turnir na kome je u prošlosti bilo i hrvatskih ekipa.

Hrvatska tereti Zorana Gopčevića da je učestvovao u sprovođenju ratnih zločina u logoru Morinj na crnogorskom primorju. Već 2021. godine kada je odlučeno da se promijeni ime bazena hrvatski klubovi su se bunili.

Hrvatska već pravila probleme Crnoj Gori

Godinama unazad Primorac ima probleme u Jadranskoj ligi (i evropskim takmičenjima) jer hrvatski klubovi ne žele da igraju na gradskom bazenu u Kotoru zbog pritisaka tamošnjih vlasti, pa se do sada izlazilo u susret promjenom bazena. Taj problem imao je i Vaterpolo savez Crne Gore koji je morao da premjesti finalni turnir Svjetskog kupa u Podgoricu, pošto je Hrvatska najavila da neće učestvovati.

Nastavi čitati

Sport

ZVEREV U POLUFINALU ŠANGAJA! Eliminisan De Minor!

Njemački teniser Aleksandar Zverev plasirao se u polufinale masters turnira u Šangaju, pošto je danas u četvrtfinalu pobijedio Australijanca Aleksa de Minora rezultatom 6:4, 6:4.

Njemački teniser je u oba seta napravio po jedan brejk za pobjedu i plasman među četiri najbolja na turniru u Kini.

Zverev će u polufinalu igrati protiv Alehandra Davidoviča Fokine.

U preostala dva četvrtfinalna para sutra će igrati: Danil Medvedev-Tomi Pol i Rafael Hodar-Kasper Rud.

Masters turnir u Šangaju igra se za nagradni fond od 9.415.725 dolara.

Nastavi čitati

Aktuelno