Grad Banja Luka ima ozbiljnu namjeru da otkupi kompleks bivše Fabrike duvana, koji se nalazi na listi Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, najavio je gradonačelnik Draško Stanivuković.

– Naš plan je da nakon kupovine obnovimo i adaptiramo postojeće objekte, kako bi u budućnosti služili kao mjesto kulturnih i društvenih događaja – gradski muzej, muzički centar, konferencijske i kongresne sale. Ovo će biti novo mjesto okupljanja sa pješačkim zonama, trgom i drugim prostorima na kojima će se moći održavati brojne manifestacije – rekao je Stanivuković.

Gradonačelnik je istakao da je cilj ovog poteza da se spriječi rušenje zaštićenog kompleksa i njegovo pretvaranje u stambeni prostor.

– Jasno ćemo se usprotiviti izmjeni regulacionog plana i skidanju zaštite sa ovih objekata. Ovo je prilika da Banja Luka sačuva jedan od svojih značajnih simbola i pretvori ga u novo kulturno srce našeg grada – poručio je Stanivuković.

Kompleks bivše Fabrike duvana, nekada prepoznatljiv simbol industrijskog razvoja grada, godinama stoji zapušten. Grad Banja Luka planira da ga oživi i vrati mu značaj, dajući mu potpuno novu svrhu – da postane prostor koji će spajati tradiciju i savremenu kulturu.

Povodom predstojeće grijne sezone, gradski menadžer Mirna Savić – Banjac obišla je preduzeće „Eko toplane“.

-Grijna sezona zvanično počinje 15. oktobra i danas smo došli u redovan obilazak da vidimo kakva je situacija i da javnosti damo određene odgovore – kazala je Savić – Banjac.

Napomenula je da je Grad Banjaluka još prije pet godina pokušao da značajnije investira u javnu toplovodnu mrežu što je neophodno imajući u vidu koliko je stara, a sve u cilju kvalitetnijeg grijanja.

-Međutim u tom trenutku nismo imali podršku skupštinske većine. Bez obzira na to vrijedno radimo na tome da što više ulažemo u mrežu, tako da smo prije dvije godine uložili gotovo milion KM i ove godine uloženo je 1,3 miliona KM u izgradnju vrelovoda u naselju Filipovića polje. Smatramo da je to veliki iskorak i uspjeli smo našim angažamnom da dođemo do pravilnika kako u partnerskim odnosima sa različitim investitorima da uložemo u mrežu, jer na drugi način to nije bilo moguće – istakla je Savić – Banjac.

Kako je kazala, dobili su informaciju iz „Eko toplana“ da će naselja Starčevica, Obilićevo i Kočićev vijenac, koja nemaju grijanje od 1. oktobra kada je počeo probni period – u naredna 24 časa dobiti grijanje.

-Riječ je o tome da je na raskrsnici kod „Škropiona“ bilo potrebno da se uradi ciklus investicija odnosno zamijene cijevi. Kako nam je danas rečeno, grijanje za navedena naselja biće riješeno za 24 časa, uz nastavak radova. I za druge dijelove grada gdje nije bilo grijanja u ovom probnom periodu, dobili smo informaciju da će biti riješeno u roku od 48 časova. Očekujemo da će do 15. oktobra kada zvanično počinje grijna sezona biti otklonjeni kvarovi odnosno da će biti zadovoljavajuća situacija i da će većina korisnika imati grijanje – zaključila je Savić – Banjac i dodala da će predstavnici Grada i u narednom periodu dolaziti, apelovati i raditi zajedno sa partnerima iz „Eko toplana“ da se eventualni kvarovi što prije otklanjaju i da građani imaju što kvalitetnije grijanje.

U ime „Eko toplana“ Dragiša Zečević kazao je da su od 1. oktobra u funkcionalnim probama, da pune sistem vodom i puštaju cirkulaciju kroz vrelovodni sistem.

-Mreža je stara, potrebno je ulaganje koje nekada i dovede to toga da se na nekoliko dana mora zaustaviti cirkualacija u vrelovodima da se zamijene cijevi i da se krene u nesmetanu isporuku toplotne energije. Mi tu situaciju imamo sada i završićemo to u narednih 48 časova kada bi cijeli grad trebalo da ima urednu isporoku toplotne energije – naveo je Zečević.

BL ink

Uz zvuk mašina, miris svježe boje i hrpu novinskih papira proteklo je skoro pola vijeka života Jove Savanovića, koji je od dana kada je kao mladić zakoračio u štampariju “Glasa Srpske” pa sve do mjesta direktora ostao vjeran samo jednoj kući, onoj koja mu je, kako kaže, postala druga porodica. Kada je kao mladić završio srednju grafičku školu u Novom Sadu i vratio se u rodne Lokvare kod Stričića, Savanović je planirao da nastavi školovanje. Sudbina je, međutim, imala druge planove, jedan slučajni susret odveo ga je u štampariju “Glasa Srpske”, kojoj je ostao vjeran punih 46 godina.

– Svratio sam samo da vidim kako to izgleda, da obiđem kuću o kojoj sam toliko slušao. Direktor me primio i rekao da im trebaju radnici. Predložio je da ostanem neko vrijeme, pa da se kasnije upišem na fakultet. Vratio sam se kući, ispričao majci i odlučio – u ponedjeljak počinjem da radim – prisjeća se Savanović, koji danas puni 65. godina života, čime stiče uslove za odlazak u penziju.

U “Glas” je ušao 28. oktobra 1979. godine, tada u NIGRO “Glas”, OUR Štamparija. Od tog dana svaka promjena u ovoj kući bila je i dio njegovog životnog puta, od razdvajanja Štamparije 1982. na Grafiku i Kartonažu, ponovnog ujedinjenja 1990, pa sve do stvaranja Republike Srpske, kada ovo preduzeće dobija ime “Glas Srpski”.

– Prvi broj “Glasa” izašao je 31. jula 1943. u Župici kraj Drvara. Od tada do danas “Glas” izlazi već 82 godine, od kojih sam ja proveo 46, isprativši više od polovine njegovih brojeva – s ponosom priča vjerni čuvar štamparske boje.

Savanović je tokom gotovo pola vijeka rada prošao sve, od majstora u rotaciji, preko tehnologa i šefa pripreme, do izvršnog i tehničkog direktora, a na kraju i generalnog direktora štamparije. Početak, kaže, pamti kao najljepši period.

– Rad u rotaciji bio je poseban, živ, dinamičan, svaki dan nova priča. Dok smo štampali novine, usput smo i sami čitali vijesti prije nego što izađu pred javnost. To je bila prava škola života – prisjeća se on.

Tehnologija se u međuvremenu drastično mijenjala. Kada je počeo, radilo se, nastavlja Savanović, sa olovnim slogom.

– Svaki radnik je morao da popije čašu mlijeka dnevno da se zaštiti od olova. Danas je sve digitalno, savremeno, nemjerljivo lakše. To je ogroman pomak za našu struku – priča Savanović.

Kroz “Glas” je prošao i najteža vremena, ratne godine, privatizaciju, brojne promjene sistema.

– Rat je nešto što nikome ne bih poželio da doživi. Ipak, gdje god da sam bio, moja želja je bila da saznam da li “Glas” izlazi. To je za mene bila nit koja me držala – kazao je Savanović.

Kada je 2008. godine konzorcijum “Integral inženjering” i “Nezavisne novine” postao novi vlasnik, Savanović je nastavio da vodi “Glas srpski – Grafiku” kao generalni direktor sve do odlaska u zasluženu penziju.

– Jedna firma, jedna partija, jedna porodica. Ja u životu ništa nisam mijenjao. Sve što sam radio, radio sam iz ljubavi – istakao je on.

Sjeća se i mnogih anegdota, poput one kada je zbog male spajalice u tekstu kompletan tiraž morao biti vraćen. Ali ono što mu najviše grije srce jeste uspomena na prvi dan i portirku koja ga je, kako kaže, dočekala kao svoje dijete.

– Taj susret, ta toplina, ostali su mi urezani u sjećanje. Možda je baš to prevagnulo da ostanem u “Glasu”. Raditi u toj kući značilo je biti u stalnom dodiru sa knjigama, novinama i pametnim ljudima. To je bila privilegija. Ponosim se što sam bio dio te kuće, jer je ona othranila mene i moju porodicu – kazao je Savanović.

Iako formalno odlazi u penziju, ne namjerava da stane. Penziju, kaže, ne doživljava kao kraj.

– Još sam radno aktivan, bavim se i grafoskopskim vještačenjem. Ako Bog da zdravlja, radiću i dalje. Uostalom, za 46 godina jedva da sam bio na bolovanju mjesec dana. To dovoljno govori koliko sam volio posao – istakao je Savanović.

Poruka mladima

Jovo Savanović mlađima poručuje da se ne boje rada i da budu strpljivi. Kad je počinjao, kaže, nije mogao ni sanjati da će završiti fakultet i postati direktor, ali je imao volju i ljubav prema poslu.

– Danas svi žele brzu zaradu i luksuz, a zaboravljaju da bez prakse i rada nema uspjeha. Prionite na posao i volite ono što radite, to je moj savjet mladima – istakao je Savanović.

(Glas Srpske) Foto: Glas Srpske