Connect with us

Svijet

U JEKU RATA U POJASU GAZE arapske države jačale vojnu saradnju s IZRAELOM?

Iako su vodeće arapske države javno osuđivale vojnu kampanju Izraela u Pojasu Gaze, iza zatvorenih vrata gradile su neviđen stepen saradnje s vojskom Izraela.
To otkrivaju američki dokumenti koji su procurili, a koje su analizirali The Washington Post i Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara (ICIJ).
Niz tajnih sastanaka
Prema tim dokumentima, koji obuhvataju period od 2022. do 2025. godine, izraelski i arapski vojni zvaničnici — uz posredovanje Sjedinjenih Američkih Država — učestvovali su u nizu tajnih sastanaka i vježbi u Bahreinu, Egiptu, Jordanu i Kataru.
Ti sastanci, formalno vođeni pod okriljem američke Centralne komande (CENTCOM), imali su za cilj izgradnju zajedničke regionalne sigurnosne strukture protiv Irana i njegovih saveznika, ali su u praksi stvorili mrežu koja je povezala Izrael i države koje ga javno nazivaju okupatorskim režimom.

U jeku izraelskih napada na Gazu 2023. godine, lideri Egipta, Jordana, Katara i Saudijske Arabije javno su osuđivali Tel Aviv zbog, kako su naveli, “genocida nad palestinskim narodom” i “etničkog čišćenja”. Katarski emir je u obraćanju Ujedinjenim narodima optužio Izrael da je “država neprijateljski nastrojena prema svom okruženju i saučesnik u izgradnji aparthejda”. Ipak, dokumenti pokazuju da su u isto vrijeme visoki oficiri tih istih zemalja u tajnosti koordinirali s izraelskim vojnim predstavnicima na američkim bazama. Jedan od najzanimljivijih primjera je sastanak održan u maju 2024. u katarskoj vojnoj bazi al-Udeid, najvećem američkom vojnom postrojenju u regionu, gdje su izraelski vojni predstavnici doletjeli direktno, mimo civilnih ulaza Katara, kako bi izbjegli javnu pažnju.
Procurili dokumenti otkrivaju da je Vašington (Washington), kroz CENTCOM, razvio ono što naziva “Regionalni sigurnosni konstrukt” – mrežu vojnih, obavještajnih i logističkih mehanizama koji povezuju Izrael sa šest arapskih zemalja: Bahreinom, Egiptom, Jordanom, Katarom, Saudijskom Arabijom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Jasna strategijska svrha
Plan je imao jasnu strategijsku svrhu: suprotstaviti se Iranu, koji se u dokumentima označava kao “osovina zla” zajedno s jemenskim Hutijima i libanskim Hezbolahom. Materijali uključuju i vojne mape s projektilima koji pokrivaju Gazu i Jemen, a koje su trebale ilustrirati domet iranskih i proiranskih oružanih grupa.

CENTCOM je, prema dokumentima, do 2024. uspio umrežiti većinu partnera u zajednički regionalni sistem protivzračne odbrane, kroz koji su arapske zemlje i Izrael razmjenjivali radarske podatke sa američkom vojskom. Dvije zemlje su čak počele dijeliti i vlastite podatke sa američkim vazduhoplovstvom.

Kriza nakon izraelskog udara
Saradnja je dovedena u pitanje 9. septembra 2025. kada je izraelska vojska izvela zračni napad na Dohu, prijestonicu Katara, ciljajući, kako je navedeno, vođe Hamasa. Incident je izazvao ogorčenje i šok u regionu, naročito jer nijedan radar u okviru američkog sistema nije registrovao dolazak izraelskih projektila.

Američki general Derek Frans (France) kasnije je objasnio da su radarski sistemi bili “usmjereni na Iran i druge izvore prijetnji, ne na Izrael”. Nakon snažnog pritiska iz Vašingtona, izraelski premijer Benjamin Netanjahu (Netanyahu) 29. septembra uputio je izvinjenje Kataru i obećao da takvi napadi “neće biti ponovljeni”.

Prema istim izvorima, saradnja nije obuhvatala samo razmjenu podataka i koordinaciju protiv Irana, već i zajedničke obuke u borbi protiv podzemnih tunela – taktike kojom Hamas godinama uspješno iznenađuje izraelsku vojsku.

Jedan od ključnih sastanaka održan je u januaru 2025. u američkoj vojnoj bazi Fort Campbell u Kentakiju, gdje su američke snage obučavale oficire šest partnerskih zemalja o metodama detekcije i neutralizacije podzemnih prijetnji.

Pored toga, planirano je osnivanje “Zajedničkog bliskoistočnog cyber-centra” do 2026. godine, koji bi koordinirao odbrambene informatičke operacije i zajedničke vježbe. Još jedan prijedlog odnosi se na formiranje “Informacionog centra za fuziju podataka”, s ciljem sinhronizacije informacija i propagandnih aktivnosti kako bi se, kako stoji u jednom dokumentu, “promovisala priča o regionalnoj saradnji i prosperitetu” nasuprot iranskom narativu o zaštiti Palestinaca.
Trampov plan i “mirovna faza”
U svjetlu najnovijeg prekida vatre, koji su Izrael i Hamas postigli uz posredovanje Egipta i SAD-a, američki predsjednik Donald Tramp (Trump) najavio je 20-tačaka plan za okončanje rata u Gazi. Plan predviđa postepeno povlačenje izraelskih trupa, oslobađanje talaca i dolazak međunarodnih snaga — uključujući trupe iz nekoliko arapskih zemalja koje već godinama sarađuju s Izraelom u tajnom sigurnosnom okviru.
Vašington je potvrdio da će 200 američkih vojnika biti raspoređeno u Izraelu radi podrške implementaciji prekida vatre, a da će im se pridružiti vojnici iz nekoliko arapskih država uključenih u pomenutu mrežu saradnje.
Ipak, većina tih zemalja nije javno potvrdila spremnost da pošalje svoje snage u Gazu, iako su zajedničkim saopćenjem naglasile da “podržavaju uspostavljanje mehanizma koji garantuje sigurnost svih strana”.
Analitičari upozoravaju da se iza ove složene mreže saradnje krije dvosjekli mač. Emile Hokajem (Hokayem) iz Međunarodnog instituta za strateške studije smatra da SAD već dugo gaje nadu da će vojna saradnja između Izraela i arapskih država dovesti i do političke normalizacije odnosa. Međutim, takav pristup, kaže on, “maskira stvarnost dubokih političkih i društvenih tenzija” u arapskom svijetu prema Izraelu.
– Tenzije su eksplodirale nakon izraelskog udara na Katar – ključnog partnera američkih napora. Amerika je tada viđena kao saučesnik ili nijemi posmatrač, što će narušiti povjerenje u njen posrednički kredibilitet godinama – upozorio je Hokajem.
Između Irana i Izraela
Za većinu zaljevskih država, ističu stručnjaci, saradnja s Izraelom nije ideološka već pragmatična – rezultat straha od Irana i oslanjanja na američku vojnu zaštitu.
Tomas Junau (Thomas Juneau), profesor sigurnosnih studija na Univerzitetu u Otavi (Ottawi), smatra da zaljevske države danas vode “delikatnu igru ravnoteže”.
– S jedne strane duboko su zabrinute zbog izraelskog ekstremizma i neselektivne upotrebe sile, ali s druge zavise od SAD-a i boje se iranskog uticaja. To ih tjera u tihe, nelagodne saveze s Izraelom – objašnjava Junau.
U javnosti, Vašington i arapske vlade i dalje tvrde da “ne postoji nova alijansa”, ali dokumenti jasno govore o sistematskom povezivanju vojnih struktura regiona pod američkim vođstvom. Čak i detalji iz internih dopisa svjedoče o osjetljivosti saradnje – učesnicima sastanaka u Kataru bilo je izričito zabranjeno fotografisanje i pristup medijima, dok su organizatori morali osigurati obroke bez svinjskog mesa i školjki zbog vjerskih pravila učesnika.
Iza kulisa, SAD i njihovi saveznici nastavljaju graditi platformu koja region transformiše u jedinstvenu sigurnosnu mrežu, gdje su Izrael i arapske države povezani istim komandnim sistemima, obavještajnim kanalima i digitalnim infrastrukturama — čak i dok se javno razilaze u svakoj političkoj izjavi o Gazi.
Dokumenti otkrivaju ono što je dugo bilo predmet nagađanja: da je rat u Gazi, uz sav užas i razaranja, paralelno stvorio novu realnost na Bliskom istoku — tihu, krhku, ali duboku vojnu integraciju Izraela i arapskih država pod američkim okriljem.
Ta mreža, rođena iz zajedničkog straha od Irana, sada bi mogla postati ključni mehanizam u nadgledanju krhkog mira u Gazi, ali i nova linija razdvajanja između javnih političkih poruka i stvarnih geopolitičkih interesa regiona.
TIME.ba

Related Topics:

Svijet

OBRT OKO MIROVNIH PREGOVORA: Tramp odustao od ULITMATUMA Ukrajini

Predsjednik SAD Donald Tramp juče je odustao od ultimatuma koji je postavio Ukrajini – da do četvrtka prihvati američko-ruski mirovni plan – i umanjio je značaj izvještaja da je njegov pregovarač Stiv Vitkof savjetovao Ruse kako da mu pristupe u vezi sa sporazumom.

Kako piše Rojters, Tramp je razgovarao sa novinarima u avionu “Er Fors One”, na putu ka Floridi za Dan zahvalnosti.

“Napredak u pregovorima”
Tramp je rekao da američki pregovarači napreduju u razgovorima sa Rusijom i Ukrajinom i da je Moskva pristala na neke ustupke, bez navođenja detalja.

Američki okvir za okončanje rata, o kome je Rojters prvi izvijestio prošle nedjelje, izazvao je zabrinutost u Evropi i Kijevu zbog mogućnosti da Trampova administracija pokušava da primora Ukrajinu da prihvati snažno promoskovski sporazum.

Tramp je potvrdio da će njegov izaslanik Stiv Vitkof sledeće nedjelje otputovati u Moskvu kako bi se sastao sa Vladimirom Putinom, i da je u proces uključen i njegov zet Džared Kušner, koji je pomogao u posredovanju u krhkom prekidu vatre u ratu između Izraela i Hamasa.

Od tvrdog roka do povlačenja
Posljednjih dana, Tramp je postavio cilj, Dan zahvalnosti, ovog četvrtka, kao datum do kog želi da Ukrajina pristane na sporazum koji bi okončao ruski rat. Ali on i njegovi pomoćnici sada napuštaju “tvrdi rok”.

“Moj rok je kada se završi”, rekao je Tramp u emisiji “Er Fors Van”.

Blumberg njuz je ranije objavio da je Vitkof rekao Putinovom glavnom savjetniku za spoljnu politiku, Juriju Ušakovu, u telefonskom razgovoru 14. oktobra da treba da “rade zajedno” na planu prekida vatre i da Putin treba da predstavi prijedlog Trampu.

Prema Blumbergu, Vitkof je takođe savjetovao kako da se organizuje mogući telefonski razgovor Trampa i Putina prije posjete Volodimira Zelenskog Bijeloj kući i kako da se iskoristi nedavni sporazum o Gazi kao “ulazna tačka”. Upitan o ovim navodima, Tramp je rekao da nije čuo snimak razgovora na kojem se zasniva Blumbergov članak, ali da – kako tvrdi – nije iznenađen. “Znate, to je potpuno standardni oblik pregovora”, rekao je Tramp. “Pretpostavljam da Ukrajini govori isto.”

“Rusija ima prednost na bojnom polju”
Tramp je takođe rekao da Rusija trenutno izgleda ima prednost u ratu i da bi bilo “u najboljem interesu Ukrajine” da postigne sporazum. Prema njegovim riječima, Moskva bi ionako mogla da osvoji dio ukrajinske teritorije “u narednih nekoliko mjeseci”.

Tramp je takođe potvrdio da se sa evropskim partnerima pregovara o bezbjednosnim garancijama za Ukrajinu

Nastavi čitati

Svijet

OTKRIVENI TRANSKRIPTI: Ovako su Tramp i Putin došli do dogovora za Ukrajinu

Specijalni izaslanik američkog predsjednika Donalda Trampa Stiv Vitkof razgovarao je prošlog mjeseca telefonom s visokim zvaničnikom Kremlja o mogućnosti da zajedno rade na prijedlogu mirovnog plana za okončanje rata u Ukrajini koji bi ličio na mirovni plan u 20 tačaka za Gazu.

Uz to je imao sugestiju da ruski predsjednik Vladimir Putin pokrene takvu inicijativu u razgovoru s Trampom, piše Bloomberg.

U petominutnom razgovoru 14. oktobra, Vitkof je Putinovog savjetnika za spoljnu politiku Jurija Ušakovog posavjetovao da se organizuje telefonski razgovor Trampa i Putina prije posjete ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog Vašingtonu, koristeći sporazum o Gazi kao primjer.

“Pripremili smo Trampov plan od 20 tačaka za mir i mislim da možemo da uradimo nešto slično i sa vama”, rekao je Vitkof, prema transkriptu razgovora koji je objavio Bloomberg, dodajući da iz Bijele kuće i Kremlja nisu komentarisali ove navode.

Kako saznaje Bloomberg, razgovor otkriva dio taktike američkog izaslanika u komunikaciji s Rusijom i navodni početak mirovnog prijedloga u 28 tačaka, koji su SAD početkom mjeseca predstavile kao osnovu za dalje pregovore.

Putin je kasnije izjavio da američki plan može da posluži kao polazna osnova za mirovni sporazum, navodeći da je Moskva dobila dokument, ali da ga dvije strane još nisu detaljno razmatrale.

Tokom razgovora, Vitkof je Ušakovu rekao da “duboko poštuje Putina” i da je, po njegovom mišljenju, Rusija oduvijek željela mirovni sporazum.

Predložio je da Putin pozove Trampa prije susreta sa Zelenskim i da mu čestita na sporazumu o Gazi, uz poruku da Rusija podržava napore ka miru i naglasi da Trampa smatra čovjekom mira.

“Evo šta mislim da bi bilo nevjerovatno. Možda da (Putin) kaže Trampu: Znate, Stiv i Juri su razgovarali o veoma sličnom planu za mir od 20 tačaka i to bi moglo da bude nešto što bi malo pomjerilo klatno, otvoreni smo za takve stvari”, sugerisao je Vitkof Ušakovom.

Ušakov je odgovorio da će Putin “čestitati” i reći da je “Tramp zaista čovjek mira”.

Putin i Tramp razgovarali su dva dana kasnije na zahtjev Moskve.

Tramp je razgovor opisao kao “veoma produktivan” i najavio planove za sastanak sa Putinom u Budimpešti, koji još nije održan.

Nakon tog poziva, Vitkof se u Majamiju sastao i sa još jednim Putinovim savjetnikom, Kirilom Dmitrijevim.

Dmitrijev i Ušakov su 29. oktobra ponovo razgovarali o tome koliko daleko Moskva treba da ide u svojim zahtjevima u okviru mirovnog prijedloga, prema još jednom snimku koji je objavio Bloomberg.

Dvojica zvaničnika su razmatrala mogućnosti i Rusiju pozicionirala da američkoj strani iznese “maksimalne” zahtjeve, uz bojazan da bi Vašington mogao pogrešno protumačiti ruske prijedloge i narušiti pregovore.

Kako se navodi, Vitkof i Ušakov su tokom svog razgovora dotakli i potencijalnih teritorijalnih ustupaka.

“Znam šta je potrebno za mirovni sporazum – Donjeck i možda neka razmjena teritorija”, rekao je Vitkof, dodajući da će mu Tramp dati prostora i slobode da dođe do sporazuma.

“U redu, zvuči dobro”, zaključio je Ušakov, prenosi Telegraf.

Nastavi čitati

Svijet

IZVJEŠTAJ UN-a: Svijet dobio novi najveći grad, Azija dominira listom

Džakarta je postala najmnogoljudniji grad svijeta sa skoro 42 miliona stanovnika, dok Daka juri ka vrhu. Azija sada dominira listom najnaseljenijih gradova.

Svijet ima novi najmnogoljudniji grad. Glavni grad Indonezije, Džakarta, našao se na vrhu liste kojom sve više dominira Azija. Prema novom izvještaju Ujedinjenih nacija, Džakarta zauzima prvo mjesto ispred glavnog grada Bangladeša, Dake.

Sa procenjenih skoro 42 miliona stanovnika, Džakarta se popela na vrh. Na prethodnoj listi iz 2018. zauzimala je 33. mjesto, dok je tada na vrhu bio Tokio. Pitanje je koliko će se Džakarta zadržati na vrhu, jer Daka trenutno ima 36 miliona stanovnika i očekuje se da postane najmnogoljudniji grad na svijetu do sredine veka.

Ovo je znak brzih promjena koje se dešavaju širom svijeta, sa porastom gusto naseljenih megagradova, piše NBC News. Gotovo polovina od 8,2 milijarde ljudi na planeti sada živi u gradovima, prema izvještaju “Svetski urbanizacijski izgledi 2025.”, što označava dvostruki porast broja urbanih stanovnika u posljednjih 75 godina.

Devet od 10 najnaseljenijih gradova svijeta nalazi se u Aziji. Jedina iznimka je egipatski glavni grad Kairo, koji je na 7. mjestu sa 25 miliona stanovnika, više nego dvostruko više nego u Njujorku.

Popis 10 najmnogoljudnijih gradova na svetu:

1. Džakarta (Indonezija) – 41,9 miliona

2. Daka (Bangladeš) – 36,6 miliona

3. Tokio (Japan) – 33,4 miliona

4. Nju Delhi (Indija) – 30,2 miliona

5. Šangaj (Kina) – 29,6 miliona

6. Gvanžu (Kina) – 27,6 miliona

7. Kairo (Egipat) – 25,6 miliona

8. Manila (Filipini) – 24,7 miliona

9. Kolkata (Indija) – 22,5 miliona

10. Seul (Južna Koreja) – 22,5 miliona

1975. godine postojalo je samo osam megagradova, definisanih kao oni sa populacijom od najmanje 10 miliona. Ove godine taj broj porastao je na 33, od kojih se 19 nalazi u Aziji. Los Anđeles i Njujork su jedina dva megagrada u Sjedinjenim Državama, navodi se u izvještaju.

“Urbanizacija je definisuća snaga našeg vremena. Kada se njome upravlja uključivo i strateški, može otključati transformativne puteve za klimatske akcije, ekonomski rast i socijalnu jednakost”, rekao je Li Junhia, podsekretar UN za ekonomska i socijalna pitanja.

“Da bi se postigao uravnotežen teritorijalni razvoj, zemlje moraju usvojiti integrisane nacionalne politike koje usklađuju stanovanje, korišćenje zemljišta, mobilnost i javne usluge u urbanim i ruralnim područjima”, dodao je Li.

Indonezija planira preseljenje glavnog grada.
Do 2050. godine u svijetu bi moglo biti više od 15.000 gradova, većina sa manje od 250.000 stanovnika. Projekcije UN-a pokazuju da će Daka vjerovatno biti najnaseljeniji grad svijeta sa 52,1 milionom stanovnika, dok će se stanovništvo Tokija smanjiti za 2,7 miliona zbog starenja i demografske krize u Japanu.

Džakarta je sklona potresima i poplavama, prenatrpana je, zagađena i brzo tone. U avgustu 2019. tadašnji indonezijski predsednik Joko Widodo najavio je da će glavni grad zemlje biti preseljen u Nusantaru, udaljenu 1.200 milja na Borneu.

Međutim, preseljenje je naišlo na niz problema, uključujući kašnjenja u gradnji, manjak stranih ulaganja i upravljačke i zemljišne izazove.

Nastavi čitati

Aktuelno