Koridor Vc u BiH neće biti završen do 2030. godine, dijelom zbog problema unutar BiH kad je riječ o implementaciji projekata, a dijelom i zbog odluka Evropske komisije, jer su podržali projekte koji nisu bili spremni za implementaciju.

Evropska komisija podržavala i projekte koji nisu bili spremni

Kada je riječ o odlukama Evropske komisije, zanimljivo je da se ne sugeriše da je Komisija bila uključena u bilo kakvu korupciju, nego da je, očigledno iz dobre namjere, pomagala domaćim akterima u BiH da kandiduju projekte koji nisu bili spremni za realizaciju.

Pojednostavljeno rečeno, Evropska komisija je u Briselu i među donatorima zagovarala projekte koji se odnose na različite dionice Koridora Vc, predstavljajući ih kao spremne za realizaciju i ističući važnost njihove podrške kako bi se pomoglo BiH, iako projekti zapravo nisu bili spremni.

Iz izvještaja nije jasno da li je Evropska komisija znala stvarno stanje projekata, ali se u jednom dijelu navodi da delegacije EU u zemljama regiona nisu bile informisane o svim tehničkim aspektima projekata.

To otvara pitanje da li su bile nedovoljno aktivne u prikupljanju informacija o njihovom stanju ili od investitora nisu dobijale potpune i tačne podatke.

Grantovi odobravani i kada su krediti već bili obezbijeđeni

Ne samo to, evropski revizori su utvrdili da su pojedine dionice dobijale grantove iako, formalno gledano, nisu ispunjavale uslove propisane za njihovu dodjelu.

Na primjer, navodi se slučaj u kojem je za jednu dionicu već bila obezbijeđena kompletna kreditna konstrukcija, ali je naknadno odobren grant, nakon čega je banka koja je trebalo da finansira projekat povukla dio svog finansiranja.

Čini se da je namjera bila da se pomogne BiH da izgradi Koridor Vc uz manje finansijske troškove, što, formalno gledano, nije u skladu s pravilima dodjele grantova jer je njihova uloga, kako je objašnjeno, da pomognu u slučajevima kada investitor ne može obezbijediti kredit za kompletno finansiranje.

Iako se nigdje konkretno ne navodi o kojim dionicama je riječ, iz priloženog opisa i materijala može se pretpostaviti da se radi o dionicama od Maglaja prema Sarajevu.

Mediji u FBiH u više navrata su pisali da se dio tih projekata nalazi pod lupom evropskih tužilaca zbog kašnjenja, mogućih pronevjera i sumnjivih odluka.

Milion evra za pošumljavanje, a računi za samo 35.000 evra

I u revizorskom izvještaju navedeno je nekoliko primjera u kojima investitor, odnosno, po svemu sudeći, Autoceste FBiH, nije ispunio obaveze koje su u projektnoj dokumentaciji bile navedene kao realizovane.

Na primjer, na jednoj dionici investitor je naveo da je uloženo više od milion evra u pošumljavanje terena koji je ranije bio korišten kao gradilište.

„Tokom naše posjete konkretnoj lokaciji primijetili smo da je put izgrađen, ali nigdje nismo mogli da vidimo ni drveće ni vegetaciju. Nosilac projekta objasnio je da su sadnja i obnova vegetacije bile moguće samo na određenim područjima. Dobili smo račune u iznosu od svega 35.000 evra, što je oko tri odsto budžeta od 1,05 miliona evra. Nosilac projekta objasnio je da je preostalih 97 odsto budžeta za sadnju i obnovu vegetacije iskorišteno za finansiranje mreža za stabilizaciju kosina“, navedeno je u izvještaju.

Problem je „korigovan“ tako što je, kako je objašnjeno, drveće posađeno na veoma malom prostoru, bez realnih izgleda da preživi.

Prevedeno na običan jezik, stiče se utisak da su se investitori zabrinuli zbog mogućih posljedica, pa su pokušali problem „riješiti“ na kreativan način.

Evropski revizori kritikovali i nedovoljan finansijski nadzor

Osim ovih problema, revizori su utvrdili da se Komisija previše oslanjala na informacije domaćih partnera, dok ni finansijski nadzor nije bio dovoljno rigorozan.

„Evropska komisija bila je samo djelimično uspješna u obezbjeđivanju odgovarajućeg nadzora finansijskih institucija i uspostavljanju djelotvornih mehanizama praćenja i izvještavanja. To je ograničilo njenu sposobnost da pravovremeno reaguje na rizike u sprovođenju, kašnjenja i probleme održivosti“, navedeno je u revizorskom izvještaju.

zgradnja Kongresnog centra u Trebinju, projekta vrijednog čak 309 miliona KM sa PDV-om, privremeno je zaustavljena nakon što je na tender Elektroprivrede Republike Srpske stigla žalba, saznaje CAPITAL.
Međutim, i prije žalbe ovaj tender otvorio je niz pitanja. Potencijalni ponuđači tražili su pojašnjenja u vezi sa finansiranjem projekta, garancijama i načinom otplate, a iz ERS-a su im odgovorili da upravo ponuđač treba da obezbijedi finansijski aranžman.
To praktično znači da firma koja želi da gradi Kongresni centar mora, uz ponudu za izvođenje radova, obezbijediti i finansijsku konstrukciju projekta.
Ko će pronaći 309 miliona KM?
U tenderskoj dokumentaciji ERS je od ponuđača tražio da dostave pismo o namjeri kreditora, dokument kreditora sa okvirnim uslovima finansiranja, kao i nacrt sporazuma o finansiranju odnosno obavezujući okvir uslova finansiranja.
Jedan od potencijalnih ponuđača pitao je ko će obezbijediti garancije za finansiranje i na koji način će se kredit otplaćivati.
Iz ERS-a su odgovorili da će upravo ponuđač u okviru ponude odrediti potrebne garancije i uslove finansiranja, uz poštovanje granica koje je postavio ugovorni organ.
Drugim riječima, ERS je postavio projekat i uslove, dok se od budućeg izvođača očekuje da pronađe banku ili drugog finansijera koji će obezbijediti novac.
Firma koja želi posao tako mora doći sa praktično gotovim finansijskim paketom – dokazom da postoji finansijer spreman da pokrije ogroman iznos, ali i prijedlogom pod kojim će uslovima taj novac biti obezbijeđen i vraćen.
Samo najveći mogu da konkurišu
Kongresni centar trebalo bi da ima više od 38.000 kvadrata, a uslovi tendera postavljeni su tako da u trku mogu ući samo finansijski i tehnički veoma snažne kompanije.
Od potencijalnog izvođača traži se da je u posljednje tri godine ostvario ukupan promet od najmanje 264 miliona KM, kao i da ima iskustvo na sličnim projektima čija je vrijednost najmanje 132 miliona KM.
Pored toga, budući izvođač mora angažovati veliki broj licenciranih inženjera i građevinskih radnika, dok je predviđena i bankarska garancija za uredno izvršenje ugovora veća od 21 milion KM.
Sve to govori o kakvom se finansijski zahtjevnom poslu radi.
A upravo tu dolazi do paradoksa.
ERS se zadužuje, a gradi kongresni centar
Elektroprivreda Republike Srpske projekat gura u trenutku kada se sama nalazi pod ozbiljnim finansijskim i proizvodnim pritiskom.
Preduzeće se tokom ove godine zadužilo za više od 100 miliona KM, dok je posljednje zaduženje stiglo prije nekoliko dana u vidu prekoračenja po računu od četiri miliona KM.
Istovremeno, jedno od ključnih preduzeća u sistemu – RiTE Ugljevik – suočava se sa problemima u proizvodnji i nedostatkom uglja, zbog čega je termoelektrana trenutno u veoma teškoj situaciji.
Upravo zato pitanje prioriteta postaje sve glasnije.
Dok se traže novac i krediti za stabilizaciju energetskog sistema, ERS je pokrenuo postupak za projekat vrijedan 309 miliona KM koji nema direktnu vezu sa proizvodnjom električne energije.
Žalba zaustavila tender, ali pitanja ostaju
Žalba na tender sada je privremeno obustavila postupak i prije izbora izvođača.
Hoće li postupak biti nastavljen, izmijenjen ili poništen, zavisiće od odluke nadležnih institucija.
Ali i bez konačnog ishoda žalbenog postupka ostaje pitanje koje će teško nestati iz javnosti: da li je u trenutku kada se ERS zadužuje, kupuje električnu energiju i suočava sa problemima u termoelektranama zaista prioritet gradnja Kongresnog centra u Trebinju vrijednog 309 miliona KM?
Posebno ako se od potencijalnog izvođača očekuje da praktično donese i novac za realizaciju projekta.
Jer dok se za jedan projekat vrijedan stotine miliona traži finansijer, u drugom dijelu sistema nedostaje ono od čega bi ERS trebalo da živi – ugalj za proizvodnju električne energije.
Na kraju, ako Kongresni centar bude izgrađen na kredit, pitanje neće biti samo ko će ga graditi i ko će obezbijediti novac.
Pitanje će biti i ko će taj novac vraćati i iz kojih prihoda ERS-a.

Capital

Elektroprivreda Republike Srpske (ERS) ulazi u period sve većih problema – proizvodnja električne energije je pod pritiskom, termoelektrane se suočavaju sa ozbiljnim poteškoćama, energija se mora nabavljati na tržištu, a istovremeno se najavljuje novo zaduženje i poskupljenje struje za građane.
Tačan procenat povećanja cijene električne energije još nije zvanično poznat, ali je jasno da se teret problema u elektroenergetskom sistemu sve više približava krajnjim potrošačima.
Generalni direktor ERS-a Luka Petrović potvrdio je da je Vlada Republike Srpske dala garanciju za novo zaduženje preduzeća od 50 miliona KM.
Od proizvođača i izvoznika do uvoznika struje
Problem je posebno vidljiv u termoelektranama, koje su godinama predstavljale osnovu proizvodnje električne energije u Republici Srpskoj.
RiTE Ugljevik i RiTE Gacko u normalnim uslovima daju više od 60 odsto ukupne proizvodnje, pa svaki ozbiljniji problem u njihovom radu direktno utiče na stanje u cijelom sistemu.
U Ugljeviku je situacija posebno teška. Problemi sa proizvodnjom uglja, kvarovi i nedostatak odgovarajućeg goriva ograničili su rad rudnika i termoelektrane. Posljedica je manja proizvodnja upravo u trenutku kada je sistemu potrebna stabilna količina električne energije.
Zbog toga ERS sve više mora da se oslanja na kupovinu električne energije na tržištu.
To je veliki zaokret za kompaniju koja je godinama bila jedan od važnijih izvoznika električne energije u regionu.
Građanima skuplja struja, ERS-u novi krediti
Vlast povećanje cijene struje pravda činjenicom da domaćinstva u Republici Srpskoj i dalje plaćaju električnu energiju jeftinije nego građani u većem dijelu regiona.
Međutim, za prosječnu porodicu svako novo povećanje dolazi u trenutku kada su kućni budžeti već opterećeni višim cijenama hrane, goriva, stanovanja i drugih osnovnih troškova.
Istovremeno, ERS probleme pokušava premostiti novim zaduživanjem.
Vlada je već dala garanciju za kredit od 50 miliona KM, dok se od građana očekuje da kroz veće račune učestvuju u stabilizaciji sistema.
Tu se otvara ključno pitanje: ako je elektroenergetski sistem godinama bio jedan od glavnih izvora prihoda Republike Srpske, kako je došlo do toga da sada istovremeno trebaju i krediti i skuplja struja?
Dok se traži novac za sistem, stotine miliona za Kongresni centar
Dodatno pitanje predstavlja način na koji su u ERS-u određivani investicioni prioriteti.
Tender za izgradnju Kongresnog centra u Trebinju, čija je vrijednost procijenjena na gotovo 309 miliona KM, nedavno je oboren nakon žalbe kojom su problematizovani uslovi i zakonitost tenderske procedure.
Projekat je trebalo da bude finansiran kreditnim sredstvima.
U trenutku kada se termoelektrane bore sa nedostatkom uglja, proizvodnja pada, električna energija se kupuje na tržištu, a ERS se dodatno zadužuje, javnost s razlogom postavlja pitanje da li su ovakve investicije zaista bile prioritet.
Jer, ako novca nema dovoljno za održavanje proizvodnih kapaciteta, nabavku goriva i stabilizaciju sistema, teško je objasniti zašto se istovremeno planiraju projekti vrijedni stotine miliona maraka.
Ko će na kraju platiti račun?
Najveći problem za ERS više nije samo jedan kvar, jedan rudnik ili jedna termoelektrana.
Problem je što se godinama gomilaju pitanja o stanju proizvodnih kapaciteta, upravljanju javnim novcem, investicijama i zaduživanju.
A posljedice se na kraju mogu svesti na vrlo jednostavnu računicu.
Ako proizvodnja pada, električna energija se mora kupovati. Ako se ERS zadužuje, dug se mora vraćati. Ako troškovi rastu, cijena se povećava.
I sve to na kraju dolazi do građana.
Zato najava poskupljenja struje nije samo pitanje novog iznosa na računu. Ona otvara mnogo veće pitanje – koliko će građani još puta plaćati cijenu problema u javnom energetskom sektoru i ko će odgovarati za odluke koje su do takve situacije dovele?