Nekadašnji naftni gigant iz Broda nalazi se na korak od ambisa. Sa akumuliranim gubitkom koji je dostigao vrtoglavih 963 miliona maraka i drastičnim padom broja radnika, Rafinerija postaje spomenik propaloj ekonomskoj politici SNSD-ove vlasti.

Ovo je najbolje moguće rješenje – tim riječima je prije dvije decenije, tadašnji predsjednik Vlade Republike Srpske, Milorad Dodik, predao Rafineriju Brod Rusima.

Tadašnje ambicije bile su velike – planirana je proizvodnja od 4,2 miliona tona nafte godišnje. Ipak, stvarnost je demantovala obećanja: umjesto miliona tona nafte, Rafinerija od tada do danas „proizvodi“ uglavnom gubitke.

Finansijska slika za 2025. godinu je poražavajuća. Na ostvarenih 65 miliona prihoda, rashodi su premašili 143 miliona KM.

Sa ovim novim minusom, akumulirani gubitak iznosi preko 963 miliona maraka, što preduzeće dovodi na prag duga od jedne milijarde.

Put u sunovrat dodatno je ubrzao nikad razjašnjeni požar iz 2018. godine.

Iako je ministar energetike Petar Đokić još 2019. godine u Narodnoj skupštini uvjeravao javnost da ruski partneri ostaju i da remont kreće, od tih obećanja prošlo je pet godina, a pogoni i dalje stoje.

Paralelno sa finansijskim krahom, radna snaga u brodskoj Rafineriji bukvalno isparava:

2018. godine: 920 radnika

2024. godine: 649 radnika

Danas: svega 533 zaposlena

Samo tokom protekle godine preduzeće je napustilo 116 ljudi, što znači da je otišao praktično svaki peti preostali radnik.

Pitanje kako je preduzeće sa 1.300 radnika i statusom simbola energetske nezavisnosti pretvoreno u obično logističko skladište, i dalje čeka odgovor. Mira Pekić, poslanik PDP-a u Parlamentarnoj skupštini BiH, podsjeća da je ugovor o prodaji od prvog dana bio strogo čuvana tajna. Ona postavlja pitanje da li je ugovorom uopšte predviđen prestanak rada nakon 20 godina i da li se sadašnje najave o reciklaži plastike koriste samo kao paravan.

Sa druge strane, aktuelni predsjednik Vlade Savo Minić na ovu temu gleda kao na davno završenu priču, ističući da nema šta da komentariše. Slična tišina vlada i u samoj Upravi Rafinerije, odakle na konkretna pitanja o budućnosti odgovaraju šturim saopštenjima, upućujući javnost na internet stranice Banjalučke berze.

Dok Uprava najavljuje projekte gasne elektrane i reciklaže plastike, ekonomista Milenko Stanić naglašava da su ove ideje miljama daleko od realizacije.

Za takve investicije potrebna su sredstva od 150 do 300 miliona evra, čije je porijeklo krajnje neizvjesno.

Stanić predviđa da će u narednih tri do pet godina u Brodu vladati status quo – prostor će služiti isključivo kao skladište, dok će ozbiljna proizvodnja ostati na čekanju.

Krug se tako zatvara tamo gdje je i počeo – na praznim obećanjima.

Dok Srbija preko rafinerije u Pančevu čuva energetsku stabilnost i ublažava udare poskupljenja goriva, Republika Srpska je svoj najjači ekonomski štit pretvorila u skladište i rđu, ostavljajući iza sebe milijardu duga i radnike koji sreću traže van njenih granica.