Greška u projektu izgradnje helikopterskih stajališta u Centru za obuku Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske mogla bi građane koštati skoro 120.000 maraka.

MUP je priznao da projektnom dokumentacijom nisu bili predviđeni radovi neophodni za funkcionalnost objekta, zbog čega planira da pregovaračkim postupkom, bez raspisivanja novog tendera, dodatne radove ugovori sa preduzećem „Kozaraputevi“, koje je i izvodilo radove po osnovnom ugovoru.

MUP Republike Srpske je već uputio poziv za dostavljanje početne ponude preduzeću „Kozaraputevi“.

Procijenjena vrijednost dodatnih i nepredviđenih radova iznosi 118.989 KM sa PDV-om.

Ono što je interesantno je da je iz predmjera radova vidljivo da će dodatnim ugovorom biti obuhvaćen čitav niz građevinskih zahvata, te nisu u pitanju samo „kozmetičke promjene“.

Predmjer pokazuje da se ne radi o manjim korekcijama projekta, već o nizu dodatnih građevinskih i infrastrukturnih radova bez kojih, prema obrazloženju MUP-a, objekat ne bi mogao biti funkcionalan.

Između ostalog, planirano je rušenje dijela postojeće kolovozne konstrukcije, obimni zemljani radovi koji uključuju iskope, izradu nasipa i humuziranje, kao i radove na kolovoznoj konstrukciji, armiranobetonskim elementima, vodovodnoj i kanalizacionoj mreži te ugradnji cijevi za elektro i telekomunikacione instalacije.

Posebno upada u oči to što je prilikom raspisivanja tendera za izgradnju helikopterskih stajališta MUP ovu nabavku procijenio na 808.000 KM bez PDV-a.

Ipak, „Kozaraputevi“ su ponudili da ovaj posao odrade za gotovo 300.000 maraka manje, odnosno 508.900 KM bez obračunatog poreza.

U obavještenju o dodjeli ugovora je navedeno da su na tender pristigle tri ponude, da su sve tri bile prihvatljive, te da je vrijednost najviše prihvatljive ponude bez PDV-a iznosila 807.119 KM, dok je najniža bila ponuda „Kozaraputeva“.

Istaknuto je i da je korištena e-aukcija, te da je ugovor zaključen 25. septembra prošle godine.
CAPITAL

Funkcioner SDS-a Darko Berjan uputio je oštre kritike narodnom poslaniku Nebojši Vukanoviću, tvrdeći da je njegovo političko djelovanje u posljednjih nekoliko mjeseci otvorilo brojna pitanja na koja, kako navodi, javnost zaslužuje odgovore.

Berjan ističe da je dugo vjerovao u sliku Vukanovića kao političara kojeg nije moguće kupiti i koji se, kako se ranije predstavljalo, borio protiv političkih trgovina.

– Mislio sam da ne pričam o ovome, ali Vukanović je prešao sve granice i vrijeme je da mu postavim nekoliko pitanja. Ako on ne odgovori, odgovoriću ja – poručio je Berjan.

On navodi da je godinama među dijelom građana postojao stav da je Vukanović simbol političkog integriteta i čovjek sa kojim nema dogovora iza zatvorenih vrata.

– I ja sam vjerovao u to. Zato ću mu javno postaviti pitanja i neka dobro razmisli prije nego odgovori – rekao je Berjan.

U nizu pitanja, Berjan se osvrnuo na zaposlenje supruge Nebojše Vukanovića u Univerzitetskom kliničkom centru Republike Srpske, tvrdeći da javnost treba da zna da li je na to uticao direktor UKC-a Republike Srpske Vlado Đajić.

Berjan je upitao da li je upravo to razlog zbog kojeg Vukanović, prema njegovim riječima, posljednjih mjeseci više ne kritikuje Đajića kao ranije.

Posebno se osvrnuo i na aferu “kokain”, navodeći da je Vukanović tada stao u odbranu Đajića, dok je istovremeno kritikovao Draško Stanivuković i Igor Dodik.

– Da li je zbog zaposlenja supruge branio Đajića u toj aferi i napadao druge političke aktere? To je pitanje na koje građani zaslužuju odgovor – rekao je Berjan.

Najžešće optužbe odnose se na pitanje da li je, kako tvrdi Berjan, postojao politički dogovor kojim bi Vukanovićev ulazak u trku za predsjednika Republike Srpske išao u korist određenih političkih interesa.

Berjan je pitao da li je samokandidatura Vukanovića bila dio šireg političkog plana i da li je cilj bio slabljenje opozicionog kandidata.

– Da li je zato krenuo sa svakodnevnim napadima na Stanivukovića, sve dok nije odustao od kandidature? Da li je cilj bio da se opozicioni glasovi podijele? – upitao je Berjan.

On je naglasio da nema ništa protiv toga da supruga Nebojše Vukanovića radi, ističući da su ljekari potrebni Republici Srpskoj.

– O njegovoj supruzi sam čuo samo lijepe stvari i nemam ništa protiv toga da žena radi. Ali nije u redu da se, zbog jednog radnog mjesta, proda cijela opozicija – poručio je Berjan.

Na kraju je pozvao građane da sami uporede ranije i sadašnje izjave Vukanovića.

– Ako ne vjerujete meni, vjerujte svojim očima. Pogledajte datume, njegove ranije napade, promjene stavova, događaje koji su uslijedili i sami donesite zaključak – rekao je Berjan.

Ministar finansija i trezora Bosne i Hercegovine (BiH) Srđan Amidžić je prije političkog angažmana na državnom nivou godinama gradio poslovnu mrežu sa kolegom Sinišom Kurtešom, danas njegovim savjetnikom u Savjetu ministara BiH, te Draganom Mikerevićem, nekadašnjim premijerom Republike Srpske (RS).

Njihove poslovne veze i biznis su se razvijali zajedno sa Amidžićevim političkim usponom.

Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) su pronašli da su Amidžić i Kurteš bili suvlasnici pet kompanija iz oblasti konsaltinga, finansijskih usluga, osiguranja i posredovanja u BiH i jedne u Švajcarskoj. Amidžić je sve udjele bez naknade ili sa njom prenio na Kurteša, a zadnji put tri mjeseca prije nego što ga je imenovao za svog savjetnika u Ministarstvu finansija.

Četiri firme nije prijavljivao u imovinskim kartonima koje je predao Centralnoj izbornoj komisiji BiH (CIKBiH) 2014. i 2019. godine, na početku i na kraju poslaničkog mandata u Narodnoj skupštini Republike Srpske (NSRS).

Prema Izbornom zakonu BiH, kandidati i izabrani zvaničnici su obavezni CIK-u prijaviti prihode iz prethodne godine te svoju i imovinu članova uže porodice koja je vrednija od 5.000 KM.

CIK ne provjerava sadržaj imovinskih kartona niti je predviđena sankcija za nepotpuno ili lažno prijavljivanje imovine.

Kolege i poslovni partneri

Na opštim izborima 2014. godine Amidžić je izabran za narodnog poslanika u NSRS. U imovinskom kartonu koji je CIK-u dostavio na početku mandata u Narodnoj skupštini RS Amidžić nije prijavio da je suvlasnik konsultantske firme „A&K Konsalting“ iako je bio dužan to učiniti.

On je iz ove firme formalno izašao sedam dana nakon što je predao imovinski karton CIK-u.

„A&K Konsalting“ je prvi zajednički projekat Amidžića i Kurteša, kolega sa Ekonomskog fakulteta u Banjoj Luci. Amidžićev udio je bez naknade prešao na Kurteša. Prihodi firme su nakon toga višestruko rasli.

Njihova saradnja nastavljena je 2015. godine kroz mikrokreditno društvo „FinCredit“ koje su osnovali sa Draganom Mikerevićem, njegovim sinom Dejanom i kompanijom „Finrar“.

Amidžić nije prijavio suvlasništvo u „FinCreditu“ u imovinskom kartonu popunjenom na kraju mandata u Narodnoj skupštini RS-a 2019. godine.

On je bio suvlasnik sve do 2023. godine kada je svoj udio za 1,5 miliona maraka prenio na Kurteša. Tokom godina poslovanja „FinCredit“ bilježi višemilionski rast prihoda.

Poslovno partnerstvo Amidžića i Kurteša prošireno je i na kompaniju „Smart Solution“, a potom i na osiguravajuće društvo „Euros osiguranje“.

Ove firme su osnovali 2015. godine, nedugo prije nego je Amidžić imenovan za zamjenika gradonačelnika Banje Luke Igora Radojičića, tadašnjeg stranačkog kolege iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). Na ovoj poziciji je bio pet godina.

Vlasništvo nad kompanijom „Smart Solution“ Amidžić i Kurteš su već 2016. godine prenijeli na „Euros osiguranje“ za dvije KM.

Amidžić se u dokumentima „Euros osiguranja“ posljednji put spominje 2019. godine kada je imao pet posto udjela. Nakon što je izbrisan iz vlasničke strukture, za pet posto porastao je udio Siniše Kurteša. Iz sudskih dokumenata u koje su novinari CIN-a imali uvid nije bilo moguće utvrditi kada je tačno Amidžić istupio iz društva i za koju naknadu je prenio svoj udio.

„Euros osiguranje“ je u godinama nakon toga ostvarilo višemilionske prihode i zauzelo vodeću poziciju unutar grupacije firmi koje povezuju Amidžića, Kurteša i Mikerevića.

U zajedničkim projektima učestvovala je i Amidžićeva supruga Vanja. Iste godine kada su osnovani „Smart Solution“ i „Euros osiguranje“, ona je postala suvlasnica brokerskog društva „Finos“, zajedno sa Kurtešom, Dejanom Mikerevićem, Sretenom Kesićem, Nebojšom Torbicom i Nemanjom Gojšinom.

Po isprobanom receptu, vlasnička struktura „Finosa“ kasnije je promijenjena jer je Vanja Amidžić svoj udio prenijela na Kurteša. Time je on dodatno učvrstio kontrolu nad firmama koje su godinama bile povezane sa porodicom Amidžić.

Poslovna saradnja Amidžića i Kurteša 2017. godine je proširena i van granica BiH. Oni su sa Predragom Đuraševićem u Švajcarskoj osnovali firmu „Perfect’eau Sàrl“ koja se bavi sanitarnim i termoinstalacijama. Amidžić i Kurteš su imali po 25 posto udjela, a Đurašević 50 posto. Prema dostupnim podacima, Amidžić je istupio iz vlasništva 2021. godine, a njegov udio je prešao na Kurteša. Četiri godine kasnije firmu je napustio i Kurteš te je Đurašević sada jedini vlasnik.

Amidžić 2019. nije prijavio da je suvlasnik švajcarske firme, kao ni suprugin udio u „Finosu“.

On je u avgustu 2023. godine postao ministar finansija i trezora BiH, a mjesec kasnije Kurteš je imenovan za njegovog savjetnika.

Odlukom Savjeta ministara BiH Siniša Kurteš je u maju 2024. godine postavljen za člana Vijeća Agencije za pružanje usluga u zračnoj plovidbi Bosne i Hercegovine (BHANSA). Njegov mandat traje četiri godine. Kurteš je od 2005. zaposlen na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci.

U imovinskim kartonima koje je 2014. i 2019. dostavio CIK-u BiH Amidžić je naveo da on i supruga imaju po stan. Iako su 2019. imali udjele u pet firmi, prijavio je samo suvlasništvo u „Euros osiguranju“.

Podaci iz imovinskog kartona koji je dostavio 2021. pokazuju da je prije dolaska na poziciju ministra prijavio vlasnički udio u “FinCreditu”, stan u Banjoj Luci i kredit. Za suprugu je prijavio stan i vlasništvo u firmi „Finos“.

U izjavi podnesenoj 2023. godine prilikom preuzimanja ministarske funkcije naveo je suvlasništvo nad stanom u Banjoj Luci, suvlasništvo u „FinCreditu“ te suvlasništvo supruge u „Finosu“. Oboje su iste godine prenijeli svoje udjele na Kurteša.

Time je poslovna povezanost porodice Amidžić s kompanijama koje su obilježile njihov preduzetnički period okončana.

Pola godine je izbjegavao razgovor sa novinarima CIN-a o svojoj imovini.

Iako je Amidžić − dok je bio narodni poslanik, zamjenik gradonačelnika i odbornik − bio suvlasnik nekoliko firmi, to se prema Zakonu o sprečavanju sukoba interesa u organima vlasti RS ne smatra sukobom interesa jer on nije obavljao funkciju direktora niti je bio član upravnog ili nadzornog odbora firmi.