Connect with us

Društvo

“ZAR NAŠI ŽIVOTI VRIJEDE KAO KUTIJA ŠIBICA?” Užasna svjedočenja dijaliznih pacijenata u Srpskoj: Nije bilo ni flastera!

Pacijenti i predstavnici Udruženja dijaliziranih, transplantiranih i hroničnih bubrežnih bolesnika Republike Srpske okupili su se u ponedjeljak ispred Dijaliznog centra u UKC RS te su zatražili smjenu uprave i v.d. direktora Zavoda za dijalizu i transplantaciju RS, nakon što su im, kako tvrde, životi bili ugroženi zbog višemjesečne nestašice lijeka erotropoetina (binokrit).

Šta pacijenti tvrde da je nedostajalo u dijaliznim centrima
Eritropoetin (binokrit)
Flasteri i šprice
Fiziološki rastvor
Antibiotici
Kalcijum-karbonat
Ampule ketonala
Vitamini B i C
Rocatrol
Lijek neophodan za hemoglobin
Inače, ovaj lijek je neophodan da bi pacijentima hemoglobin bio iznad 100. Iako su, navode, nakon što su obavijestili javnost o problemima u kojima su se našli, nadležni počeli nabavljati lijekove, oni neće odustati od svojih zahtjeva, a još juče su počeli prikupljati potpise za smjenu gore pomenutih.

“Mi smo u dopisu od 11. maja obavijestili predsjednika Vlade Republike Srpske, ministra zdravlja i socijalne zaštite te direktora Fonda zdravstvenog osiguranja RS da ćemo prikupiti 30.000 potpisa, a vjerujem da ćemo prikupiti i više”, rekao je Aleksandar Radun, predsjednik Udruženja dijaliziranih, transplantiranih i hroničnih bubrežnih bolesnika Republike Srpske.

Erotropoetin ključan za život
Mile Jokanović iz Banjaluke, koji je već 23 godine dijalizni pacijent, ispričao je da još od Nove godine ima intenzivnije problema sa hemoglobinom.

“Koliko ja znam, erotropoetina je bilo samo u januaru, a on nam je ključan za život. Meni je najniži hemoglobin bio 68 i tada sam morao odjednom primiti četiri doze transfuzije krvi, a do sada sam primio osam”, rekao je Jokanović i dodao da nije u pitanju nestašica samo jednog lijeka.

“Evo, na primjer, u ponedjeljak nije bilo leksilijuma, kalcijuma itd.”, dodaje.

Nedostajala čak i najjeftinija oprema
Radun napominje da je do prije 10 dana nedostajala čak i najjeftinija oprema, flasteri i šprice, kao i kalcijum-karbonat, koji se pacijentima daje da nose kući.

“Takođe, nisu imali ni kontrolok, antibiotike. U jednom momentu se desilo da nije bio ni fiziološkog rastvora, pa su morali da zajme iz UKC RS, a bez njega se pacijenti ne mogu isključiti sa aparata, jer im se mora vratiti krv u sistem. Takođe, nije bilo ni ampula ketonala, a kad je jedan pacijenti htio da kupi i donese, nisu mu dali. Nedostajao je i vitamin B, C, kao i rocatrol. Na sve to sam ukazivao”, rekao je Radun.

Pojašnjava da je binokrit dolazio u tragovima, što pokazuju krvne slike pacijenata. “Od pet lijekova koji se nalaze na tržištu, oni su nabavili najgore. Ali da je bar njega bilo redovno, onda se to ne bi desilo sa hemoglobinom kod ljudi”, dodao je.

Pacijenti u Bijeljini
Naveo je da su pacijenti u Bijeljini prvi protestovali.

“Tamo je za ova četiri mjeseca došlo samo 500 doza binokrita, što je dovoljno za 10 dana, a šta je sa ostalim mjesecima? Tamo je 166 pacijenata, s tim da su nekima dobre krvne slike. Zvali su me da kažu da im se vrti, imaju zamor itd. Takođe, nedostajali su i dijalizatori stotke, a to je po površini najbolji dijalizator da bi što bolje očistio organizam od negativnih tvari”, kazao je Radun i dodao da je njih 166 prikupilo potpise, ali i još 1.453 potpisa porodica, komšija.

Pored svih tih problema, kaže Radun, Zavod je odlučio da smanji hemodijafiltraciju.

“To je kvalitetnija dijaliza koja je trajala zadnjih 15 godina i sada hoće da smanje na običnu hemodijalizu, i to za 20 odsto, jer su niskoprosječni dijalizatori mnogo jeftiniji”, ističe Radun.

Za sve njegove iznesene tvrdnje, kako kaže, znali su doktori, sestre, direktori, i njima su to prijavljivali, ali sada o tome ne žele pričati.

Staje i prevoz dijaliznih pacijenata
Prema njegovim riječima, od petka, 29. maja, staje i prevoz dijaliznih pacijenata na području gradova Banjaluka i Laktaši i pokretnih i nepokretnih, jer Zavod nije platio firmama koje prevoze.

Radun je potvrdio da je prošlog četvrtka nezvanično sjedio i pričao sa ministrom Šeranićem, kao i da se ranije čuo putem telefona sa Goranom Topićem, v.d. direktora Zavoda za dijalizu i transplantaciju Republike Srpske.

“Mi sada pitamo zašto nas niko od institucija nije zvanično pozvao, već je sve nezvanično. Ne zanimaju nas razlozi, jer pacijenti žele da imaju ono što im treba, a to već FZO RS finansira. Oni sada pravdaju da su kasno krenuli tenderi, i šta sad, mi treba da umiremo dok oni čekaju na tender”, naglašava Radun.

Poručuje da njihovi životi, bar prema reakciji nadležnih, vrijede jednu kutiju šibica.

“Neka izađu, kažu to, isključe dijalizu, pa neka ljudi umru dostojanstveno”, kaže Radun, uputivši nadležnima pitanje zašto ih nisu pozvali na sastanak koji je Zavod održao u petak u Doboju.

On je tom prilikom naveo da je zbog svega bilo pritisaka na njega.

“Bog je slobodu dao za čovjeka”
“‘Dobronamjerno’ mi kažu da je to ozbiljna stvar i da gledam svoja posla, kao pusti to. Ja im mogu samo reći da je moj život bitniji od 800 života te ću ići do kraja”, ističe.

I za kraj, Radun je citirao Šantića: “Mi znamo sudbu i sve što nas čeka, no strah nam neće zalediti grudi! Volovi jaram trpe, a ne ljudi, Bog je slobodu dao za čovjeka.”

“Lijek sada dostupan za sve pacijente”
Iz Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS navode da su hitno reagovali na navode hemodijaliznih pacijenata o privremenoj nestašici lijeka eritropoetin, te da je, prema informacijama Zavoda, lijek sada dostupan za sve pacijente.

Dodaju da već godinama održavaju redovne kontakte sa Udruženjem i njihovim predsjednikom Aleksandrom Radunom, koji je i povodom pomenutog dopisa Udruženja u prethodnim danima više puta telefonski razgovarao sa ministrom Šeranićem, te su 21. maja obavili i sastanak u Ministarstvu.

“Ni u jednom trenutku nije obustavljeno pružanje usluga hemodijalize, a zdravstveni radnici u svim dijaliznim centrima u Republici Srpskoj od početka su ulagali napore kako bi pacijenti dobili ovu zdravstvenu uslugu”, saopštili su iz Ministarstva.

Navode da je dogovoreno da se Zavod sa svojim potrebama uskladi sa centralizovanom nabavkom lijekova Fonda zdravstvenog osiguranja, a da bi se obezbijedio kontinuitet liječenja pacijenata.

Nezavisne

Related Topics:

Društvo

VREMENSKA PROGNOZA! Živa u termometru skače do broja 34

U Bosni i Hercegovini se očekuje pretežno sunčano i toplo vrijeme uz temperaturu vazduha do 34 Celzijusova stepena.
Sredinom dana doći će do postepenog naoblačenja na zapadu, koje će se širiti ka sjeveru i istoku, ali bez padavina, saopšteno je iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda.

Uveče će u većini predjela biti vedro, osim na sjeveroistoku, gdje će se javiti prolazna oblačnost. Duvaće slab do umjeren vjetar, promjenljiv ili sjevernih smjerova.

Minimalna temperatura vazduha od 12 do 17, na jugu do 21, u višim predjelima od devet, a maksimalna od 28 do 34, u višim predjelima od 25 Celzijusovih stepeni.

Nastavi čitati

Društvo

„KOLIKO KOŠTA JEDNA ČESMA NA PEDIJATRIJI?“ Iskustvo majke iz prijedorske bolnice koje je odjeknulo

„Koliko košta česma koja radi?“. Pitanje kojim Maja Savanović Zorić, psiholog i porodični psihoterapeut otvara mnogo širu raspravu o stanju u zdravstvu. Nakon nekoliko dana provedenih na pedijatriji uz bolesnu bebu, govori o iskustvu koje, kako ističe, nije kritika, već poziv da se mijenja sistem. Moja beba je dobila terapiju i na tome sam zahvalna. Na odjeljenju sam upoznala i medicinske sestre i ljekare koji svoj posao rade sa mnogo znanja, topline i ljudskosti. Upravo zbog njih vjerujem da naše zdravstvo ima ljude koji zaslužuju svako poštovanje. Ali, upoznala sam i onu drugu stranu o kojoj roditelji često ćute govori ona.

Poručuje da je, kao majka, teško mogla da razumije da iscrpljen roditelj može da bude kritikovan zato što nije sklonio tanjir sa stola, iako satima drži ruku svoje bebe da ne izvuče braunilu. Ističe da u takvim trenucima roditelj ne traži privilegije, već malo razumijevanja.
Priča kako, kao roditelj, nije mogla ostati ravnodušna ni kada je primjetila da dio medicinskog osoblja nosi vještačke ili duge nokte na odjeljenju na kojem se liječe bebe bez upotreba rukavica.
-Nisam medicinski stručnjak da procjenjujem procedure, ali jesam roditelj koji ima pravo očekivati da se svi profesionalni standardi, od higijene ruku i korištenja zaštitne opreme do načina izvođenja medicinskih postupaka, poštuju dosljedno. Kada je riječ o liječenju djece, nijedan detalj nije beznačajan. Jednako tako, kao roditelj postavljala sam pitanja i čekala odgovore. Svaki sat čekanja nalaza, svaka neizvjesnost i svaka odgođena odluka čine se mnogo dužima kada gledate svoje dijete kako se bori s bolešću. Roditelj ne postavlja pitanja zato što sumnja u ljekare. Postavlja ih zato što voli svoje dijete – ističe Savanović Zorić.

I dodaje kako posebno boli kada uslovi u kojima borave djeca i roditelji nisu dostojni zdravstvenog sistema. Poručuje da ne pita koliko košta nova zgrada, već koliko košta česma koja radi.

-Koliko košta tuš u kojem roditelj može održavati osnovnu higijenu nakon nekoliko neprospavanih noći. Koliko košta nekoliko minuta razgovora kojim ćete umiriti uplašenu majku ili oca? Kao psiholog znam da se trauma ne stvara samo zbog bolesti. Ponekad je stvara način na koji se osjećamo dok prolazimo kroz bolest – naglašava ona. Poručuje da je svjesna da ni zdravstvenim radnicima nije lako. Da godinama rade pod pritiskom, sa premalo osoblja, previše pacijenata i često u uslovima koji nisu dostojni ni njih ni njihovih pacijenata.
-Zbog toga ovo nije tekst protiv medicinskih sestara, niti protiv ljekara. Ovo je poziv da otvoreno govorimo o sistemu koji iscrpljuje sve. I roditelje. I zdravstvene radnike. Roditelji ne očekuju savršenstvo nego samo da budu saslušani, da smiju postaviti pitanje, da se prema njima odnosi s poštovanjem. Da osnovni uslovi za boravak budu dostojni čovjeka. Da znaju da će se prema njihovom djetetu primijeniti najviši profesionalni standardi. Zato danas moje pitanje nije samo koliko košta jedna česma na pedijatriji. Moje pitanje glasi koliko nas, kao društvo, košta kada izgubimo povjerenje roditelja u zdravstveni sistem – navodi Savanović Zorić.
Srpskainfo

Nastavi čitati

Društvo

ALARM MEĐU BUDUĆIM PRVAČIĆIMA! Većina ima govorne poteškoće ili višak kilograma

Logopedske, odnosno govorno-jezičke poteškoće, i gojaznost najčešći su problemi s kojima se susreću mališani koji će od septembra sjesti u školske klupe, a koji su uočeni tokom sistematskih pregleda djece prije upisa u prvi razred osnovne škole.

Šta su pokazali sistematski pregledi u Banjaluci?
Iz Doma zdravlja u Banjaluci za “Nezavisne novine” ističu da su pregledali ukupno 737 budućih prvačića.

-Kod pregledane djece najčešće su uočeni govorno-jezičke poteškoće, povećana tjelesna masa i gojaznost, smetnje s vidom te loše držanje. Ovi nalazi potvrđuju značaj preventivnih pregleda, jer oni omogućavaju pravovremenu intervenciju i podršku – kažu oni.

Kako dodaju, posebno se ističe važnost usvajanja zdravih životnih navika od najranijeg uzrasta.

-To podrazumijeva pravilnu i raznovrsnu ishranu, svakodnevnu fizičku aktivnost prilagođenu uzrastu, dovoljno sna, kao i ograničavanje vremena koje djeca provode pred ekranima, uz pažljiv odabir sadržaja. Navedene mjere igraju presudnu ulogu u očuvanju fizičkog, govornog i psihičkog razvoja djeteta – objašnjavaju iz banjalučkog Doma zdravlja.

Zašto su govorno-jezičke poteškoće sve češće kod djece?
Da su logopedski problemi najčešći i kod mališana u Semberiji, u razgovoru za “Nezavisne novine” potvrdila je doktorica Bojana Paleksić Dokić, načelnica Službe porodične medicine Doma zdravlja Bijeljina.

-Osnovni problemi koji se sve češće pojavljuju iz godine u godinu su logopedski problemi. Imamo mnogo djece koja su ili već uključena ili tek treba da se uključe u logopedski tretman. To je trenutno najveći problem. Fizički su djeca zdrava. Možda su malo gojaznija u odnosu na prije desetak godina, ali osnovno je što imaju logopedske probleme i većina njih zahtijeva neki logopedski tretman -ističe Paleksić Dokićeva.

Kako dodaje, u toku sistematskih pregleda, tamo gdje se pokazivala potreba, upućivali su mališane na pregled psihologa i defektologa, pa dalje i na logopedske tretmane.

Kako logopedi mogu pomoći prije polaska u školu?
Mira Cvijanović, magistar logopedije u Domu zdravlja u Doboju, ističe da je kroz ovu zdravstvenu ustanovu prošlo više od 350 budućih prvačića.

-Njih 86 odsto je dobilo preporuku ili za direktan tretman ili da se posavjetuju roditelji kako da one nove glasove, koje su djeca u međuvremenu dobila, učvrste u svakodnevni govor i komunikaciju. S druge strane, ono što je jako bitno kod sistematskog za upis u prvi razred osnovne škole je da logoped u tom trenutku na uzrastu od šest godina radi na prevenciji teškoća čitanja i pisanja i problema u učenju – dodaje ona.

Kako navodi, mnogo je značajnije osvrnuti se na sistematski pregled koji se obavlja na uzrastu od tri godine.

-Tada možemo govoriti o ranoj detekciji, ranoj intervenciji prilikom bilo kakvih razvojnih poteškoća pa samim tim i poteškoća što se tiče govora i komunikacije. Što se tiče ovog sistematskog pregleda, tu stavljamo akcenat na prevenciju teškoća čitanja i pisanja jer djeca pišu onako kao što govore – ističe Cvijanovićeva za “Nezavisne novine”.

Nastavi čitati

Aktuelno