Connect with us

Zanimljivosti

JUGOSLOVENSKI CRVENI KIOSK: Bio na svakom ćošku, danas ga čuvaju u Njujorku

Stajao je pored autobuskih stajališta, na trgovima, ispred željezničkih stanica, u blizini škola i fabrika, a mnogi ga i danas pamte jednostavno kao “crveni kiosk”.

U njemu su se prodavale novine i cigarete, kupovale karte, plaćalo parkiranje, spremale viršle i obavljale različite usluge.

Njegov pravi naziv bio je K67, a osmislio ga je slovenački arhitekta i industrijski dizajner Saša J. Mehtig. Ideja je nastala 1966. godine, a naziv K67 povezuje se sa 1967. godinom, kada je dizajn patentiran.

Ono što je nekada bilo dio svakodnevice miliona ljudi danas se nalazi i u kolekciji Muzeja moderne umjetnosti u Njujorku (MoMA), kao primjer značajnog modernog industrijskog dizajna, prenosi Magazin Politika.

Zašto K67 nije bio samo kiosk?
Kada je Mehtig osmislio K67, napravio ga je kao modularni sistem koji je mogao da se prilagođava različitim potrebama.

Osnovna zamisao bila je da se pojedinačni elementi povezuju i tako stvaraju različite cjeline. Jedan modul bio je dovoljan za malu prodavnicu, dok je više povezanih jedinica moglo da stvori znatno veći prostor.

To je bila veoma moderna ideja za šezdesete godine. Umjesto da se svaki mali objekat posebno gradi, isti industrijski proizvedeni sistem mogao je da se postavi na različitim mjestima i dobije različitu namjenu.

K67 je tako mogao da bude kiosk za novine, prodavnica, punkt za prodaju karata, turistički informativni centar, portirnica, mjesto za naplatu parkiranja ili objekat brze hrane.

U jugoslovenskom sjećanju posebno su ostale viršle, zemičke i jogurt koji su se kupovali na ovim kioscima.

Zašto ga svi pamte kao crvenog?
Iako je crvena boja vremenom postala njegov zaštitni znak, K67 nije postojao samo u crvenoj boji.

Proizvodio se u različitim bojama, među kojima su bile bijela, zelena, žuta, narandžasta i plava. Ipak, jarkocrveni primjerci toliko su se urezali u sjećanje da je “crveni kiosk” postao sinonim za K67.

Boja je imala i praktičnu ulogu. Jarki kiosk lako se uočavao u gradskom prostoru, dok su ga zaobljene linije i neobičan oblik odmah izdvajali među betonom, asfaltom i klasičnim zidanim objektima.

Kako je iz Jugoslavije stigao do Japana i Amerike?
Izvan Jugoslavije K67 je imao još raznovrsniju primjenu.

Korišten je kao prodavnica, objekat brze hrane i punkt na skijalištima, a zabilježene su i neobičnije namjene, uključujući korištenje u sistemima granične kontrole.

Zbog toga ga nije sasvim precizno opisivati samo kao “trafiku”. K67 je bio mali arhitektonski sistem namijenjen javnom prostoru.

Primjerci K67 izvozili su se u Poljsku, Japan, Novi Zeland, Keniju, Irak, tadašnji Sovjetski Savez i Sjedinjene Američke Države.

Prema dostupnim podacima, proizvedeno je oko 7.500 primjeraka, a proizvodnja je trajala do 1999. godine.

To je posebno značajno jer su mnogi modernistički i futuristički projekti iz šezdesetih godina ostali samo na crtežima ili u obliku prototipova, dok je K67 iz arhitektonske ideje prešao u masovnu proizvodnju.

Od čega je napravljen K67?
K67 je pravljen od ojačanog poliestera, čelika i stakla, što je omogućavalo serijsku proizvodnju njegovog neobičnog, zaobljenog oblika.

Upravo je to bila jedna od njegovih najvećih prednosti. Nije morao da se gradi poput male kuće, već se proizvodio kao industrijski proizvod, transportovao i postavljao tamo gdje je bio potreban.

Muzej moderne umjetnosti u Njujorku uvrstio je K67 u svoju kolekciju, a crveni kiosk bio je predstavljen i na izložbi “Toward a Concrete Utopia: Architecture in Yugoslavia, 1948–1980”, posvećenoj arhitekturi nekadašnje Jugoslavije.

Kako je obični kiosk postao dizajnerska ikona?
Poslije raspada Jugoslavije mnogi kiosci K67 uklonjeni su, propali ili zamijenjeni novim montažnim objektima. Ono što je nekada bilo gotovo svuda počelo je da postaje rijetkost.

A onda se dogodio zanimljiv preokret.

Dok su ga gradovi sve više uklanjali kao zastarjelu uličnu opremu, dizajneri, arhitekte, kolekcionari i muzeji počeli su da ga otkrivaju kao vrijedan dio industrijskog nasljeđa.

Neki sačuvani primjerci danas dobijaju potpuno nove funkcije i koriste se kao kafići, turistički punktovi, izložbeni prostori ili privremeni objekti.

Kiosk koji je nekada bio toliko običan da ga gotovo niko nije primjećivao tako je postao jedan od prepoznatljivih simbola jugoslovenskog industrijskog dizajna.

Zanimljivosti

“SKORO SAM SE PREVRNULA, ZAGLAVILA SAM SE, POTONULA U BLATO”: Prelijepa misica Laura (22) vozi kamion i šeta pistom

Laura Tkalčić (22) iz Jastrebarskog već četiri godine vozi kamion po Hrvatskoj i inostranstvu.

“Meni je to super jer sam nekako u svome. Niko mi ne smeta, sama sam u nekom svom miru. Vozim cijeli dan i cijelu noć, i stvarno nemam problem s tim. Volim to”, kaže Laura Tkalčić (22), mlada vozačica kamiona iz Jastrebarskog, koja je već četiri godine svaki dan na putevima.

Dok se drugima vožnja kamiona čini kao težak i zahtjevan posao rezervisan uglavnom za muškarce, Laura u njemu uživa i ne opterećuje se predrasudama.

 Laura vozi kamion, bavi se modelingom i ruši predrasudeIzvor: Instagram/laura_tkalcic004

Za nju je kamion mnogo više od radnog mjesta, to je posao koji je zavoljela i u kojem se vidi i u budućnosti, a donio joj je i ljubav. Iako kao djevojčica nije sanjala da će jednog dana sjesti za volan velikog kamiona, ljubav prema vožnji došla je postepeno.

Odrasla je u porodici u kojoj su vožnja kamiona i autobusa bili dio svakodnevice. Otac joj je vozio autobus i kamion, oba djeda takođe su bili vozači kamiona, a u tom su poslu i drugi članovi porodice. Vozi joj i majka, ali i članovi porodice od supruga.

Vozi od Slavonije do Dalmacije

“Mislim da je to zapravo sve u krvi. Svi smo nekako u tome povezani”, kaže Laura, koju je taj posao počeo da zanima kad je počela da se vozi s članovima porodice i upoznaje njihov način rada. Nakon završene srednje škole, čim je napunila 18 godina, počela je da vozi.

U njenom odjeljenju bilo je sedam djevojaka, a to je za tadašnji smjer bilo prilično mnogo, ali danas se tim poslom, uz Lauru, bavi još samo jedna djevojka.

 Laura vozi kamion, bavi se modelingom i ruši predrasudeIzvor: Instagram/laura_tkalcic004

Laura je u međuvremenu stekla iskustvo na putevima, vozi po cijeloj Hrvatskoj, od Slavonije do Dalmacije, a najčešće prevozi poljoprivredne proizvode. Budući da je firma za koju radi iz Đakova, veliki dio prevoza vezan je za taj kraj, ali ture je vode i u druge dijelove zemlje.

“Stvarno ima svega, u zavisnosti od toga šta treba da se preveze. Većinom razvozimo poljoprivredne stvari, žitarice i slično, ali vozimo i prema Dalmaciji”, objašnjava Laura,  prenosi 24sata.hr. Zna da vozi i tokom noći, ali zbog umora i zahtjevnosti posla nema namjeru da odustane.

Sreli se na Truck Showu

“Na svakom poslu nekad je naporno, a nekad dobro. Ali ako voliš taj posao, onda ti nije problem. Meni je vožnja mnogo draža od svega ostalog. Tu sam najviše vremena, tu sam se najbolje snašla i najviše naučila”, govori Laura.

Većinu vremena u kamionu provodi sama, ali ponekad na put krene i sa suprugom, koji je takođe vozač kamiona. Svako ima svoj kamion. Ponekad zajedno odlaze i na međunarodne vožnje, na primjer u Italiju, Rumuniju ili Mađarsku.

 Laura vozi kamion, bavi se modelingom i ruši predrasudeIzvor: Instagram/laura_tkalcic004

Upoznali su se zahvaljujući kamionima. Sreli su se na Truck Showu u Splitu, okupljanju na kojem se predstavljaju i izlažu posebno uređeni kamioni.

Ondje su započeli svoju priču, a danas ih povezuje i isti posao. Iz različitih su krajeva Hrvatske, on iz Đakova, ona iz Jaske, a ljubav prema kamionima spojila ih je u Splitu. Ružičasti detalji na Laurinom kamionu ideja su njenog supruga nakon što mu je otkrila da želi da ima drugačiji kamion, s detaljima koji će odražavati njen stil.

Stresne situacije

“Ja sam samo rekla da bih voljela da ima neke ženske kombinacije. Ružičaste boje nalaze se na spoljnim dijelovima, svjetlima i drugim dijelovima, a posebna pažnja posvećena je i unutrašnjosti kabine. Tamo imam i cirkone, ali uređenje još nije završeno”, objašnjava Laura. Ipak, vožnja nije uvijek samo uživanje. Laura je tokom rada doživjela i stresne situacije, a jednu posebno pamti iz perioda kad je vozila kiper i prevozila zemlju.

 Laura vozi kamion, bavi se modelingom i ruši predrasudeIzvor: Instagram/laura_tkalcic004

“Skoro sam se prevrnula. Zaglavila sam se, potonula u blato i kamion je već bio na boku. Izašla sam i pokušala smireno da vidim šta ćemo i kako ćemo. Mislila sam da ću poslije imati strah od vožnje, ali prebrodila sam to”, prisjeća se Laura.

Iako je kamion njena najveća ljubav, Laura ima još nekoliko aktivnosti koje uspijeva da uklopi u svoj raspored. Bavi se modelingom, u kojem je tokom godina osvojila i nekoliko titula, a učestvovala je na izborima ljepote u Albaniji i Njemačkoj. Očekuju je i nova takmičenja. Uz to, trenira mažoretkinje.

“Predrasude su danas ogromne. Mislim da ljudima apsolutno ništa ne odgovara. Ali ne obazirem se na takve komentare”, zaključuje Laura.

Nastavi čitati

Zanimljivosti

ALARM ZA SVE VLASNIKE LJUBIMACA! Poslije 50 godina ponovo bukti rak koji prelazi s psa na psa, stručnjaci izdali hitno upozorenje!

Rijedak oblik zaraznog raka kod pasa, koji je u Engleskoj bio praktično iskorijenjen, ponovo se pojavio u Velikoj Britaniji nakon više od 50 godina. Veterinari smatraju da bi širenju bolesti mogao doprinijeti sve veći uvoz pasa iz područja Istočne Evrope u kojima je ovaj tumor prisutan.

Riječ je o prenosivom veneričnom tumoru pasa (CTVT), neobičnom obliku raka koji se može prenijeti sa jednog psa na drugog. Prema podacima Grupe za proučavanje prenosivih oblika raka pri Univerzitetu u Kembridžu, riječ je o jednom od samo tri poznata oblika raka koji se mogu prenositi među sisarima.

Bolest se najčešće prenosi tokom parenja, ali zaraza je moguća i prilikom koćenja, ujedanja ili lizanja.

Kako prepoznati bolest?

Jedan od karakterističnih znakova CTVT-a jesu izrasline sive ili ružičaste boje, koje izgledom podsjećaju na karfiol. Najčešće se pojavljuju na genitalijama psa, a mogu biti praćene krvarenjem i iscjetkom.

Među simptomima su i oticanje, učestalo lizanje genitalne regije i otežano mokrenje. Pojedini psi mogu imati i neprijatan zadah, probleme sa zubima, učestalo kijanje, krvarenje iz nosa ili rane na licu i koži, ali ti znaci nisu specifični samo za ovu bolest.

 

 

Iako sama dijagnoza raka može zvučati zabrinjavajuće, prognoze za oboljele pse uglavnom su dobre ako se bolest otkrije na vrijeme. CTVT se najčešće uspješno liječi hemoterapijom.

Kako zaštititi pse?

Kao mjere prevencije navode se držanje pasa na povocu tokom boravka napolju, sterilizacija ili kastracija, redovni veterinarski pregledi i konsultacije sa veterinarom prije parenja.

Zbog povećanja broja slučajeva, istraživačka grupa sa Univerziteta u Kembridžu ponudila je veterinarima širom Ujedinjenog Kraljevstva i besplatno testiranje na ovu bolest.

Nastavi čitati

Zanimljivosti

VJEROVALI ILI NE! Autobus udario kamilu u Njemačkoj

Autobus javnog prevoza naletio je na kamilu koja je pobjegla iz cirkusa u blizini Rideringa, u Bavrskoj, saopštila je danas policija.

Kamila je pobjegla sa još dvije kamile nakon što električna ograda na livadi gdje su se nalazile, prema navodima policije, vjerovatno nije bila pravilno zatvorena, prenosi Bajerišer Rundfunk.

Životinje su potom prešle put i na jednu od kamila naletio je autobus, ali kamila, na sreću, nije bila povrijeđena. U udesu je razbijeno vjetrobransko staklo autobusa i oštećen bočni retrovizor, dok je policija materijalnu štetu procijenila na oko 500 evra.

Nastavi čitati

Aktuelno