Connect with us

Hronika

Teško i za njih: 10 nerazjašnjenih FBI misterija

Od kako je osnovan američki FBI (Federalni biro za istrage), 1908. godine, postoji veliki broj kriminalnih slučajeva koji nisu razjašnjeni.

Ovo je lista 10 najmisterioznijih.

1. Tajno oružje Nikole Tesle
Nije tajna da je veliki srpski naučnik Nikola Tesla, dobar dio svog života radio za vojne službe bezbjednosti SAD. Veliki broj njegovih patenata, vezanih za naoružanje i nove vrste oružja, misteriozno su nestali poslije njegove smrti u Njujorku 1943. godine. Agenti FBI odnijeli su iz hotelske sobe, u kojoj je Tesla umro, nekoliko punih kovčega s njegovom dokumentacijom. Kasnije su veliki dio zaplijenjene zaostavštine po Teslinom prijatelju Savi Kosanoviću poslali u Srbiju. Ta dokumentacija se danas čuva u muzeju “Nikola Tesla”. Dokumenti koji nisu vraćeni nalaze se u tajnim arhivima FBI. Nikada nije do kraja otkriveno na kakvim je sve oružjima i projektima Tesla radio. Neki od njegovih projekata poput onih pod nazivom “Harfa” ili “Duga”, “zraka smrti”, “niskofekventnih topova”, kao i istraživanja putovanja kroz vrijeme i kontakta s vanzemaljcima, opisani su u studiji “Dosije FBI”, koju je priredio Aleksandar Milinković.

2. D. B. Kuper – Nebeski skakač

Slučaj Dena Kupera iz 1971. godine jedna je od najpoznatijih FBI legendi. Putnik Den Kuper, koji se iste godine prijavio za let aviona kompanije “Nortwest Airplane”, uzeo je najvjerovatnije lažni identitet. On je opljačkao kasu koja se nalazila u avionu i uzeo 200.000 dolara. Potom je padobranom, s novcem u torbi, iskočio iz kokpita aviona i bukvalno nestao. Detektivi FBI su godinama pokušavali da uđu u trag “nebeskom skakaču”, ali bezuspješno.

3. Tilenol ubistva
U septembru 1982. godine sedam ljudi je u oblasti Čikaga otrovano toksičnom supstancom tilenol, u kojoj se nalazio cijanid. Povedena je istraga širokih razmjera, ali se nikada nije utvrdilo odakle su stigle otrovne tablete. Dvadesetak godina kasnije novina “Čikago Tribun” povela je kampanju da se razriješe “Tilenol ubistva”, ali ponovo bez uspjeha. U akciju je bilo umiješano čak 1.000 istažilaca, koji su ispitivali čak 400 mogućih sumnjivaca. Međutim, poslije napisanih 2.000 stanica izvještaja, nije se došlo ni do zločinca niti do njegovog motiva. Kako su tablete tilenola dospjele kod sedmoro potpuno nepovezanih ljudi ostaje tajna.

4. Zodijak ubica
Neobični serijski ubica pod imenom Zodijak ubio je nekoliko ljudi 1968. i 1969. godine u sjevernoj Kaliforniji. U Holivudu je snimljeno nekoliko filmova po ovom slučaju, a film “Zodiak” je 2007. godine snimio kultni reditelj Dejvid Finčer. Ubica zvani Zodijak ubio je pet ljudi, od sedmoro koliko je napao. Poslije svakog ubistva slao je šifrovane poruke medijima, u pismima koje su objavljivali. U tim porukama, koji su bili bazirani na horoskopskim znacima, ubica je najavljivao sljedeća ubistva. Nekoliko detektiva pokušalo je da pronađe suludog ubicu, ali bezuspješno. Poslije 1969. godine gubi mu se svaki trag. Misteriozni ubica nikada nije uhvaćen, a za njim se traga i danas.

5. Napad antraks pismima
Nekoliko dana poslije koordinisanih napada islamskih terorista na SAD, 11. septembra 2001. godine, pojavila se još jednja stašna prijetnja. Pisma u kojima se nalazio otrov antraks slata su iz američkih pošti na adrese ljudi zaposlenih u medijima ili američkoj vladi. Pisma s antraksom bila su upućena i dvojici američkih senatora iz Demokratske stranke. Prvo od njih stiglo je 18. septembra na adresu jedne od žrtvi. Žrtva bi otvorila kovertu s preporučenom pošiljkom i udahnula otrovnu supstancu. Na ovaj bizaran način napadnuto je 17 ljudi, a čak petoro je otrovano i umrlo. Ostali su prošli s jakim opekotinama disajnih puteva. Istražioci su posumljali na naučnika Brusa Edvardsa Ivinsa, koji je za vladu radio istraživanja biološkog oružja u njihovim labaratorijama. Nakon što je stavljen pod istragu Ivins se ubio velikom dozom acetaminofena. FBI je zatvorio slučaj “antraks pisama” poslije Ivinsovog samoubistva, smatrajući da je on slao ubilačka pisma. Nikad nije otkriveno zbog čega je Ivins to radio.

6. Tajanstveni nestanak Džimija Hofe
Sindikalni predstavnik američkog “Timsters Uniona” Džimi Hofa ozbiljno je zaratio s vrhom vlasti u SAD šezdesetih godina prošlog vijeka. Namješteno mu je da ode u zatvor 1967. godine. U biografskom filmu Hofu glumi Džek Nikolson. Hofin život se posmatra očima njegova prijatelja Bobija Kiara, koga glumi Deni de Vito. U filmu se prati Hofin život, od ranih dana tokom velike depresije, kada je utemeljio “Teamsters Union”, preko njegovog uspona na mjesto predsjednika sindikata i njegovih čestih sukoba s predsjednicima Ruzveltom i Kenedijem, koje su ga stajale boravka u zatvoru, pa sve do Niksonovog pomilovanja i Hofinog tajanstvenog nestanka 1975. godine. FBI je proglasio Hofu legalno mrtvim 1982. godine, bez sigurnih dokaza o njegovoj smrti. Smatra se da ga je ubila mafija, s kojom je bio blizak.

7. Slučaj Meri Rizer
Nerazjašnjen slučaj jedne starice iz Filadelfije je na ivici paranormalnog. Drugog juna 1951. godine poštarka Pansi Karpenter stigla je do kuće Meri Rizer da bi joj uručila telegram. Ali, kad je Karpenterova pozvonila na vrata niko nije otvarao. Stavila je ruku na kvaku u pokušaju da uđe. Osjetila je da je kvaka neobično vruća, pa je odmah zamolila komšije da pozovu policiju. Policija je ubrzo stigla na adresu 1.200 Čeri strit kako bi pronašla 67-ogodišnju Meri Rizer, koja je sasvim izgorjela i ležala na tinjajućoj vatri čiji se uzrok nije mogao otkriti. Izvještaji su rekli da je njeno tijelo izgorjelo od otvorene intenzivne vatre.

Iako je stan još uvijek bio vrlo vruć u trenutku kad je policija ušla u njega, shvatili su da je većina stvari ostala netaknuta! Plastični predmeti koji su se nalazili u blizini fotelje u kojoj je sjedila Meri bili su rastopljeni i izgubili su oblik. Ipak, ostatak prostorije naizgled nije bio pod uticajem plamena koji je zahvatio Meri. Na tepihu je ostala mrlja. Stolica i stolić na sredini prostorije stajali su uspravno. Da bi se kremiralo ljudsko tijelo potrebno je da bude izloženo temperaturi od oko 1.650 stepeni Celzijusa bar 3-4 sata, pa je ovaj slučaj sasvim zbunio vlasti.

Zbog misterioznih okolnosti slučaja sumnja se da je Rizer bila žrtva spontanog ljudskog izgaranja. Taj izraz je nastao još 1744. godine, a vjerovalo se da je ovakav proces rezultat topline koja se generiše u ljudskom organizmu usljed hemijskih aktivnosti bez evidentnog spoljneg izvora toplote. Iako su se navodili dokazi za ovakvu pojavu još 1663. godine, naučnici ipak nisu vjerovali u istinitost navoda.

Prošlo je gotovo 70 godina otkad je Rizerova umrla i još se nije otkrilo da li je zaista bila riječ o spontanom ljudskom sagorijevanju. S obzirom na protok vremena, malo je vjerovatno da će uzrok smrti ikad biti objašnjen. Slučaj je postao popularan nakon što je obrađen u serijama “X Files” i “Fringe”.

8. Slučaj Crne Dalije
Još jedan legendarni slučaj iz kriminalnih dosijea FBI postao je osnova za holivudski film. U pitanju je slučaj “Crne Dalije”, o kojoj je Džems Elroj napisao roman, a potom ga ekranizovao Brajan De Palma. Lokalna ljepotica Elizabet Šort, poznata po nadimku Crna Dalija, brutalno je ubijena 1947. godine. Njeno unakaženo tijelo pronađeno je na jednoj pustari u Lajmert park oblasti Los Anđelesa. Šort je imala tek 22 godine, kada je ubijena 9. januara 1947. godine. Ubica i njegovi motivi nikada nisu otkriveni.

9. Nestali Džejms Vitli Burger
Bostonski mafijaš Džejms Vitli Burger bio je član irske mafijaške organizacije koja je djelovala sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka. Burger je radio kao informant za američku vladu i bio neka vrsta dvostrukog agenta. Priča o njemu ispričana je u filmu “Departed” Martina Skorsiza, a glumi ga Džek Nikolson. U decembru 1994. godine Burger i njegova supruga Tereza Stenli su nestali bez traga. FBI ga je stavio na listu 10 najtraženijih kriminalaca. Ni danas se ne zna gdje je misteriozni Vitli Burger.

10. Ubistvo Mekormika
Ova bizarna priča počinje u junu 1999. godine kada je između dvije rijeke u Misuriju pronađeno tijelo 41-godišnjeg radnika benzinske pumpe.Tijelo je identifikovano kao Riki Mekormik, koji je nestao tri dana ranije. Policija je posumnjala na ubistvo.

Međutim, slučaj postaje mnogo čudniji od svega što su istražioci do tada vidjeli. Tijelo je bilo u mnogo gorem stanju nego što bi trebalo da bude poslije samo 3 dana. Policija je počela da nagađa kako je ubica Mekormika držao u okruženju sa visokom temperaturom kako bi ubrzao proces raspadanja i sakrio uzrok smrti. Ako je to bio plan – uspio je. Patolog nije mogao da odredi uzrok smrti. Ipak, kasnije je otkriveno da je upucan.

Policija je takođe u Mekormikovim pantalonama pronašla dva papirića. Na oba je bilo rukom ispisano nekoliko rečenica. Ipak, niko nije mogao da ih rastumači. Onda se uključio FBI, ali ni njihovi kriptografi nisu uspjeli da razbiju šifru. Iz nekog razloga punih 12 godina to otkriće su krili od njegove porodice. Što je dosta neobična odluka. A onda, 2011. godine, kad su bili sigurni da misterija sa papirića ne može da se riješi – sve su objavili. Uz nadu da će neko pomoći.

To se nije desilo, ali je otkriveno da Riki Mekormik nikada nije naučio da čita. Njegova majka je rekla da je znao samo da napiše svoje ime, pa teško da su papirići bili njegovi. Ni to nije bilo sve. Nekoliko nedjelja prije smrti Riki je u par navrata obilazio bolnice žaleći se na bolove u grudima i probleme s disanjem. Porodica smatra kako je bolnice koristio kao sigurno utočište jer ga je neko progonio.

Jedan od mogućih motiva ubistva koje je policija istraživala je trgovina drogom. Brat vlasnika benzinske pumpe za koju je Riki radio u nekoliko navrata ga je slao na Floridu po pakete marihuane. Nikada nije puno pričao o tim putovanjima, ali se nakon posljednjeg činio vrlo uplašenim.Vlasnik pumpe i njegov brat su definitivno bili u vezi s narko kartelima. Međutim, nikada nije otkrivena njihova veza s ubistvom.

Šifrovane poruke još uvijek nisu rastumačene. Postoji nekoliko teorija. Prva je da je ubistvo počinio serijski ubica. Druga je ona prema kojoj je Riki sam napisao šifre. Iako je bio nepismen, znao je slova abecede pa postoji mogućnost da je svakome dodijelio neko značenje. Treća teorija je ona po kojoj se jednostavno radi o piskaranju nepismene osobe i da nemaju nikakvo značenje. Ipak, ekspertkinja za kriptografiju, Elonka Dunin je 2011. godine rekla kako se ne slaže sa ovom posljednjom teorijom jer je jasno da u šifri postoji određeni “ritam” i da ništa nije pisano nasumce. Uz to je otkriveno da je Mekormik kao dijete koristio svoj “tajni” jezik i pismo, što znači da je u teoriji mogao da napravi svoje pismo koje razumije samo on.

Inače, razbijanje šifri je proces koji se odvija u četiri koraka. U prvom se odredi jezik kojim je šifra pisana. U ovom slučaju pretpostavlja se da je to engleski. Slijedi sistematizacija šifre – zamjena riječi ili slova, mijenjanje redosleda riječi… Kad se otkrije o kakvom se sistemu radi, kriptografi razvijaju ključ prema kojem će prevoditi šifru. Kad dobiju ključ preostaje im samo prevođenje šifre. U neriješenom slučaju ubistva Rikija Mekormika niko nije uspio da dođe dalje do drugog koraka.

Related Topics:

Hronika

PAKAO U ŠKOLI! Zlostavljala učenika (17), pa pred sudom priznala sve

Bivša asistentkinja u srednjoj školi Mar Vista u Kaliforniji, Lizet Veles Ortega, priznala je krivicu za teška krivična djela seksualne prirode koja uključuju 17-godišnjeg učenika.

Slučaj je izazvao veliku zabrinutost i pokrenuo pitanja o bezbjednosnim provjerama osoblja koje radi s djecom, čak i kada su zaposleni preko spoljnih agencija, piše Njujork Post.

Lizet Veles Ortega (32) je u četvrtak na sudu u okrugu San Dijego priznala krivicu po dvije tačke optužnice: za protivzakonit polni odnos s maloljetnikom i oralni seks s maloljetnikom. Ovim priznanjem okončan je višemjesečni pravni proces koji je započeo njenim hapšenjem u maju ove godine. Izricanje presude zakazano je za sljedeći mjesec na sudu u Čula Visti. Prema informacijama iz ureda okružnog tužioca okruga San Dijego, priznanje krivice Lizet Veles Ortege nije deo nagodbe koja bi uključivala unapred dogovorenu kaznu. To znači da će sudija imati potpunu slobodu u odlučivanju o njenoj sudbini tokom izricanja presude koje je zakazano za 29. oktobar.

Ortega se suočava s maksimalnom kaznom do pet godina državnog zatvora. Njen slučaj privukao je pažnju javnosti ne samo zbog prirode zločina, već i zbog pozicije koju je obavljala. Radila je kao asistentkinja za podršku učenicima u srednjoj školi Mar Vista u Imperial Biču, ali nije bila direktno zaposlena u školi. Bila je bila zaposlena u jednoj firmi, spoljnom saradniku kojeg je školski okrug angažovao za pružanje medicinskog i pomoćnog osoblja. Istraga je pokrenuta 19. maja, kada su školski zvaničnici kontaktirali policiju okruga San Dijego zbog sumnji u neprimjeren odnos između Ortege i jednog učenika.

Samo dva dana kasnije, 21. maja, detektivi su uhapsili Ortegu, koja je u to vrijeme imala 31 godinu.

Prvobitno se suočila s pet teških krivičnih djela, koja su uključivala ne samo seksualne radnje, već i dogovaranje nezakonitog sastanka s maloljetnikom te pokušaj odvraćanja žrtve od saradnje s policijom. Istražitelji su utvrdili da se komunikacija primarno odvijala putem telefona, a navodni zločini događali su se izvan školskog kampusa tokom aprila i maja. Na prvom pojavljivanju pred sudom, Ortega se izjasnila da nije kriva, a određena joj je kaucija u iznosu od 250.000 dolara. Sudija je, u slučaju da bude puštena uz kauciju, naložio stroge mjere zabrane prilaska žrtvi i svim školama.

Reakcije firme i školskog okruga

Slučaj je stavio pod lupu i praksu zapošljavanja spoljnih saradnika u obrazovnim institucijama. Firma Ro Helthker, koja se bavi zapošljavanjem medicinskog osoblja za škole, popravne ustanove i privatnu njegu, odmah je reagovala na optužbe. U izjavi za medije, izvršni direktor Džef Vidmajer naglasio je posvećenost firme bezbijednosti.

U Ro Heltu, bezbijednost je naš glavni prioritet. Optužbe shvatamo izuzetno ozbiljno i činimo sve što možemo kako bismo istražili problem i adekvatno reagovali”, stoji u saopštenju. Firma je takođe istakla da njihov proces zapošljavanja uključuje rigorozne provjere prošlosti, uključujući proveru otisaka prstiju putem Ef Bi Ai i Ministarstva pravde.

Školski okrug Svitvoter Junion Haj Skul Distrikt takođe je izdao saopštenje u kojem potvrđuje da su upoznati s istragom koja uključuje njihovog spoljnog saradnika, te da u potpunosti sarađuju s policijom.

Nastavi čitati

Hronika

OPTUŽBE MAJKE IZ KONJICA! “Dijete mi je umrlo jer nije prebačeno sanitetom u Mostar!”

Velika tragedija dogodila se u Konjicu u BiH kada je jedanaestomesečni dječak preminuo je na putu do bolnice u Mostaru.

Majka Elma Duranović obratila se javnosti i prozvala ljekarku iz Konjica koja je bila dežurna tog 7. septembra kada je dijete dovedeno. Upravo nju smatra odgovornom za smrt sina. Tvrdi da ljekarka nije smjela pustiti dijete da privatnim vozilom bude prevezeno do Mostara već je to trebalo učiniti vozilom Hitne pomoći uz lekarsku pratnju.

“Za mene ti nisi doktorka. Ja kao majka djeteta ti kažem da si ubila moje dijete i da mu nisi pružila pomoć, pokušaćeš se odbraniti, ali nećeš uspjeti. Tebi ne mogu ništa jer si ćerka ministra, ali mene to ne zanima, Boga ima, vidi sve, ali ima i pravde, ako ima ljudstva u tom zakonu. Ako ste imali vozilo zašto nisi ušla u to vozilo zajedno sa djetetom i išla za Mostar u bolnicu. Nosiš bijeli mantil i trebala bi znati bolje od mene da nisi smjela dijete pustiti privatnim vozilom za Mostar nego si trebala sjesti u vozilo Hitne pomoći i za Mostar”, poručila je Duranović. Očajna žena izjavila je da ne planira da se povuče i preda u borbi za pravdu.

“Za šta si služila tu noć u bolnici? Da sjediš i kucaš uputnicu samo? Obrati se lično meni kao majci jer ja nisam ona majka koja će sjesti i povući se. Tebi ako ne uzmu diplomu koju si dobila putem oca onda kod nas zakona nema. Ja imam dokaze u rukama što si štampala i sve ostalo, tebi odbrane nema. Dignimo se narode, ja nisam zaštitila dijete, ali mogu sutra nečije drugo. Dignimo se i stanimo više jednom zajedno jer nemamo kome ovdje otići”, kazala je.

Pozvala je i na protest pred bolnicom u Konjicu 26. septembra, na dan kada je dječak trebao slaviti 1. rođendan. Oglasila se i prozvana ljekarka

Saopštenjem se oglasila i prozvana ljekarka Lamija Velagić.

Kako u svom saopštenju tvrdi, sve je radila po protokolu te da je u postupanju s pacijentom morala slušati nadređenog pedijatra koji je dao uput da se dijete prebaci u Mostar kada su prvi nalazi pokazali povišene vrijednosti šećera u krvi.

“Dobila sam uput od nadležnog pedijatra da se transport obavi privatnim vozilom. Nakon završenog razgovora, medicinski tehničari mi saopštavaju da su oca i dijete premjestili u zasebnu sobu radi nemilih prizora, budući da je u tom trenutku u prijemni dio UC stiglo vozilo HMP-a s povrijeđenim motoristom. Odmah sam otišla do oca i saopštila mu stav pedijatra, da nalazi nisu najbolji, te da naši kapaciteti nisu u mogućnosti ispitati tačan uzrok stanja djeteta”, izjavila je doktorka Lamija Velagić. Ona je u svom saopštenju naglasila da ni u jednom trenutku nije navela da ustanova nema sanitetsko vozilo.

“Naglašavam, niti u jednom trenutku ocu nisam rekla da nemamo sanitetsko vozilo, nego naprotiv, ja sam uprkos uputi nadređenog ljekara specijaliste, upitala oca: ‘Imate li prevoz, da vam ipak osiguramo sanitet?’. Otac je rekao: ‘Odvešću ga sam.’ Na moje pitanje ima li nekoga da ide s njim do Mostara, da bude uz dijete, odgovorio mi je: ‘Pokupiću mu majku’ i otišao je”, poručila je ljekarka i dodala da je spremna na svaku saradnju s institucijama u ovom slučaju.

Nastavi čitati

Hronika

IZBOLA DJEVOJKU SVOG BIVŠEG! Državljanka BiH osuđena na 15 godina!

Regionalni sud u Salcburgu osudio je državljanku Bosne i Hercegovine na 15 godina zatvora zbog pokušaja ubistva sadašnje djevojke svog bivšeg partnera.
Presuda još uvijek nije pravosnažna.

Kako prenose austrijski mediji, javni tužilac je rekao da je ovaj slučaj zapravo klasičan slučaj ljubomore, sa mogućim fatalnim ishodom. Naime, 40-godišnja državljanka Bosne i Hercegovine priznala je napad na svoju rivalku i to riječima:

“Željela sam da pati kao što sam patila i ja”.

Inače, otežavajuća okolnost za državljanku BiH je svakako činjenica da već ima osam osuđujućih presuda te da je povratnica u kriminal.

Inače, čitava drama desila se proljetos, samo dan nakon što je državljanka BiH raskinula vezu sa svojim dotadašnjim partnerom.

Kako se moglo čuti na sudu, ova 40-godišnjakinja je 2. maja električnim skuterom prolazila pored Centralne željezničke stanice u Salcburgu kada je u prolazu prepoznala svoju rivalku kako ruku pod ruku ide sa njenim dojučerašnjim partnerom. Sama je priznala da je njen bijes zbog raskida ovom scenom samo eskalirao.

Prema navodima javnog tužilaštva u Salcburgu, sišla je sa skutera, potrčala ka žrtvi i vrisnula:

„Šta? Hoćeš da te ubijem? Ubiću te!“

Zatim je izvukla nož i ubola ženu u stomak. Njen bivši partner je brzom intervencijom uspio da spriječi dalje krvoproliće. Žrtva je preživjela napad, ali je danima bila u životnoj opasnosti. Upravo zbog ove činjenice, javno tužilaštvo je slučaj kvalifikovalo kao pokušaj ubistva.

Uzgred, osuđena je tokom procesa tvrdila da nije imala nož u ruci — uprkos jasnim izjavama svjedoka. Ona je na suđenju spominjala samo makaze.

Nastavi čitati

Aktuelno