Connect with us

Društvo

Rudari se ne odmaraju ni za Međunarodni praznik rada: U blatu, prašini i na minusu zarađuju hljeb sa sedam kora

Najteže zarađeni hljeb jeste onaj rudarski i s razlogom se za njega kaže da je sa sedam kora. Zimi snijeg i minus, koji ide i do 30 stepeni ispod nule, ljeti prašina, a blato u proljeće i jesen uslovi su na koje su navikli oni koji kopajući rudu prehranjuju svoje porodice.

Ono što im je zajedničko jeste to da svaki dan u radnom odijelu, cipelama, ali i čizmama dolaze na kop i tako pošteno zarađuju svoju platu. Često promrzli i mokri, najbolji su primjer kako se s lopatom i gorostasnim mašinama radi na kopu, a o težini i bremenu ovog posla najbolje svjedoče oni koji se garavi i blatnjavi, nakon odrađene smjene, vraćaju kući živi i zdravi.

Ekipa “Glasa Srpske” posjetila je Rudnik i Termoelektranu (RiTE) “Gacko” i uvjerila se kroz šta prolaze rudari koji rade 365 dana u godini, pa tako i za Vaskrs, Božić, ali i Prvi maj – Međunarodni praznik rada.

Kako izgleda radni dan u takvim okolnostima ispričao nam je Slobodan Zirojević koji više od pet godina radi u rudniku. Sada je na mjestu rukovaoca na rotornom bageru, a za “Glas Srpske” ističe da je najteže zimi.

– Svi koji poznaju naše predjele znaju da se nalazimo na skoro 1.000 metara nadmorske visine pa samim tim u tom dijelu godine je najizazovnije raditi. Poznato je da mi radimo i za sve praznike, a tako će biti i za Prvi maj – rekao je Zirojević i dodao da rudari rade po dva dana prvu, drugu i noćnu smjenu, a zatim dva dana odmaraju.

Naglasio je da među rudarima ne manjka sloge, solidarnosti i dogovora.

– Rudarska solidarnost i požrtvovanje uvijek su bili prisutni i jedna je od simbolika u našoj branši. Tu smo jedni za druge, priskočimo u pomoć kolegama kad god zatreba. Tako nam je svima lakše jer mi smo zapravo jedna velika porodica – rekao je Zirojević.

Rudari koji su penziju zaradili na tom radnom mjestu najbolje znaju koliki je teret ovog posla. Jedan od njih je i Radivoje Vasiljević koji je 42 godine radio u rudniku na bageru.

– Nikad nije bilo lako. Više od četiri decenije sam radio u rudniku, a najteže mi je bilo iću u treću smjenu. Nikad nisam tražio nikakve olakšice, a od ovog posla školovao sam četvoro djece. Sada sam u penziji i odmorio sam se – rekao je Vasiljević.

Dodaje da je nekada posao u rudniku bio još teži, a sada ga donekle olakšava moderna mehanizacija.

Vršilac dužnosti direktora RiTE “Gacko” Maksim Skoko naglasio je za “Glas Srpske” da rudari praznuju Svetu Varvavu, kao zaštitnika rudarstva, a da će za Prvi maj raditi, kao i svaki drugi dan u godini. Kada je riječ o uslovima rada u rudniku oni su, ističe Skoko, uvijek bili teški i složeni.

– Rudarski posao je hljeb sa sedam kora, bilo da se radi o podzemnom ili površinskom kopu. Radnici su ljeti suočeni s velikim vrućinama i prašinom, a zimi su na kopu i kada je debeli minus. Bez obzira na sve to, moramo se pohvaliti činjenicom da su rudari jedni od najsavjesnijih radnika u sistemu “Elektroprivrede” – rekao je Skoko.

Dodao je da termoelektrana dnevno sagori osam hiljada tona uglja, a da bi to obezbijedili treba da se iskopa 25.000 kubika jalovine.

– Za jednodnevni rad termoelektrane rudari trebaju da iskopaju 830.000 tona čvrste materije. Kada pričamo o tonama, nosivost jednog manjeg kamiona je sedam-osam tona, a jedno domaćinstvo, ako se grije isključivo na ugalj, ne potroši više od pet do šest tona – rekao je Skoko, pokušavajući da približi o kojim količinama je riječ.

Da je najteže zaraditi rudarski hljeb svjedoči i predsjednik Sindikalne organizacije RiTE “Gacko” Željko Tepavčević. Kaže da rudari ne znaju za praznike, jer rade konstantno i to u teškim uslovima.

– Položaj rudara iz godine u godinu je sve teži. Potrebno je popraviti status rudara tako da sve relevantne institucije povedu računa o njima. Stvaraju nam dodatnu vrijednost jer radom, trudom i zalaganjem grade i državu – kazao je za “Glas Srpske” Tepavčević.

Naglašava da su radnici u rudnicima svakodnevno izloženi opasnostima.

– Njihov rad i zalaganje nisu dovoljno plaćeni. To su ekstremno teški uslovi za rad, a ko ne provede nekoliko godina u rudniku ne može sagledati situaciju u kojoj se nalaze. Veliki broj tih radnika obolijeva upravo zbog otežanih uslova rada – rekao je Tepavčević.

Najveći teret podnesu oni koji rade na trakama, bagerima, ali i u kamionima.

– Uporedo s tim, jednako teški su i poslovi onih koji održavaju kompletnu mehanizaciju, sisteme, rotorne bagere, zračne transportere i odlagače. Ljudi su konstantno u smjenskom ciklusu šest dana, a dva dana nisu dovoljna da se odmore za nove radne  uspjehe  – naglasio je Tepavčević.

Dimnjaci

Gačane zabrinjava prašina koja u posljednje vrijeme suklja iz tornjeva termoelektrane i već je postala njihova svakodnevica.

– Ovdje ptice ne pjevaju nego kašlju – kažu Gačani kada pogledaju dimnjake tamošnjeg giganta. Taman dim, pepeo i prašina je nešto od čeka oni koji žive u blizini termoelektrane ne mogu pobjeći. U Upravi RiTE “Gacko” rekli su da pokušavaju riješiti ove probleme, ali ističu da neće biti lako.

Glas Srpske

Društvo

AMERIKANAC PRESELIO U BIH ZBOG ŽENE: “Najveći šok? Kad sam vidio šta punica radi s kafom”

Njujork je zamijenio Sarajevom, a sada otkriva šta ga je šokiralo prilikom prve posjete Bosni i Hercegovini.

Dejvid Levin, rodom iz dinamičnog Njujorka, odlučio je da svoj gradski tempo zamijeni nečim sasvim drugačijim – životom u Sarajevu. Sa suprugom Melisom spakovao je kofere i preselio se u Bosnu i Hercegovinu, a u razgovoru za Jutjub kanal RahatLand podijelio je svoja prva iskustva i iznenađenja koja su ga dočekala.

Ispričao je i kako je izgledalo njegovo prvo upoznavanje sa bosanskom svakodnevicom, šta ga je šokiralo, ali i zabavilo – uključujući i jedan urnebesan trenutak iz posjete Melisinoj porodici, koji ga je nasmijao.

“Ja samo sjedim tu, svako radi svoje. Odlaze u kuhinju da skuvaju kavu. Vidim kako njena mama ide hodnikom i nosi džezvu i vidim je kako ide u kupatilo i spušta džezvu u WC šolju. Gledam okolo i pitam se da li je ona to upravo uzela vodu za kafu”, ispričao je Amerikanac koji je tada razmišljao šta se dešava.

“Supruga se vraća i ja joj kažem: ‘Upravo sam vidio tvoju mamu kako džezvu stavlja u WC šolju’. Ona odgovara: ‘Da, naravno’, a joj kažem: ‘Kako misliš – naravno? To je odvratno'”, ispričao je u nastavku i priznao da se nikako nisu razumjeli i da njoj nije bilo jasno zašto mu je to odvratno.

Supruga je pokušavala da mu objasni da je njena majka samo bacila talog, ali je on mislio da je oprala džezvu da bude čista.

“Ja ludim, a ona ne može da shvati šta mi nije jasno. Na kraju sam se predao i rekao: ‘Dobro, u redu’. Onda sam joj rekao da sam mislio da je zagrabila vodu odande. Kad je ispričala svojoj mami šta sam mislio, žena je bila tako posramljena, ali u isto vrijeme se smejala”, prisjetio se.

Pogledajte njegovo iskustvo:

Nastavi čitati

Društvo

BRANE RIJEKU, BRANE ŽIVOT: Šipovo organizuje protest protiv ekološkog zločina!

Neformalna grupa građana “Čuvari Plive” iz Šipova organizuje šetnju 19. aprila u znak protesta protiv najavljene izgradnje male hidroelektrane Jovići na rijeci Plivi.

Okupljanje je predviđeno za 12 časova na Trgu patrijarha Pavla u centru Šipova, gdje će građani prošetati od centra Šipova do ušća rječice Sokočnice u rijeku Plivu.

“Pozivamo sve ljubitelje prirode, rijeka i prirodnih ljepota iz svih gradova Republike Srpske i Bosne i Hercegovine da nam se pridruže 19. aprila u našoj protestnoj šetnji”, kažu iz neformalnog udruženja građana “Čuvari Plive”.

Naime, Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Srpske je nedavno izdalo ekološku dozvolu “Prirodnoj energiji” iz Šipova za gradnju MHE, što je naišlo na oštre reakcije mještana, ali i ekoloških udruženja, koji to smatraju uništavanjem Plive.

Dražen Prole, predsjednik Udruženja građana “Ne damo Plivu i Janj” iz Šipova, kazao je u razgovoru za “Nezavisne novine” da će ovo udruženje podržati ovaj skup i zajedno će prošetati sa građanima, sve u cilju da se zaštiti Pliva.

“Mi nismo još uvijek priveli kraju tužbu, odnosno pokretanje upravnog spora pred Okružnim sudom u Banjaluci”, kazao je Prole.

Dodao je da su odbornici ove opštine tražili jednu tematsku sjednicu, gdje su uputili dopis da prisustvuju predstavnici Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, kao i Ministarstva energetike i rudarstva, ali i predstavnici investitora.

“Održan je kolegijum gdje se većina odbornika složila s tim i dali smo im rok od 10 dana da nam odgovore kada bi mogli doći u Šipovo”, kazao je Prole i istakao da sumnja da će oni odgovoriti kako bi građani željeli.

“Nadam se da ćemo spriječiti da nadležno ministarstvo izda građevinsku dozvolu, a samim tim ministarstvo može raskinuti koncesioni ugovor, a u ugovoru piše da koncesionar odustaje od naknade u slučaju da ne pribavi potrebne dokumente”, kazao je Prole i istakao da, ako investitor dobije građevinsku dozvolu, oni imaju nesmetan pristup,

a ako ne dobije dozvolu, taj ugovor se može poništiti.

Prema rješenju Ministarstva, planirano hidroenergetsko postrojenje obuhvataće pregradni prag, dovodni kanal dužine 120 metara, prelivni jaz, riblju stazu, mašinsku zgradu sa dvije Kaplan turbine te odlivni kanal koji će voditi do prirodnog korita rijeke Plive. Nosilac projekta obavezan je da preduzme sve propisane mjere zaštite životne sredine u skladu sa važećim zakonima i regulativama, te da kontinuirano prati stanje ekosistema tokom izgradnje i rada postrojenja.

Takođe, odgovorno lice preduzeća “Prirodna energija” d.o.o. Šipovo dužno je da postupa u skladu sa članom 83. Zakona o zaštiti životne sredine, ispunjavajući sve ekološke obaveze. Pored toga, neophodno je primjenjivati mjere za ublažavanje negativnih uticaja na okolinu, u skladu sa dostavljenim dokazima priloženim uz zahtjev za ekološku dozvolu. Poseban naglasak stavljen je na redovno praćenje stanja životne sredine i sprovođenje odgovarajućih mjera zaštite, kako bi se očuvala prirodna ravnoteža i spriječile eventualne štetne posljedice izgradnje i rada hidroelektrane.

Podsjetimo, u Šipovu su u avgustu prošle godine prikupljani potpisi protiv izgradnje nove mini-hidrocentrale na rijeci Plivi. Građani smatraju da bi izgradnjom druge hidrocentrale na ovoj rijeci trajno bila uništena netaknuta priroda te ugrožena šansa za razvoj turizma u Šipovu.

Nastavi čitati

Društvo

UZGAJIVAČI OBESHRABRENI! Nova sjetva, stari strah

Uzgajivači duvana u Srpskoj potpuno su obeshrabreni na pragu novog proizvodnog ciklusa zbog problema koji se ponavljaju iz sezone u sezonu, prije svega konstantnog poskupljenja sirovina i energenata, te nedostatka radne snage.

Prošla godina je, kažu uzgajivači, bila puna izazova. Nepovoljni vremenski uslovi sa sušom i ekstremnim temperaturama lani su im stvorili značajne poteškoće u proizvodnji i zbog čega ove godine sa zebnjom ulaze u novu sjetvu, jer mnoge porodice, prvenstveno u Posavini i Semberiji, na ovaj način prehranjuju porodice ili dopunjavaju kućni budžet.

Direktor bijeljinskog preduzeća “Duvan”, koje se bavi organizovanjem proizvodnje, otkupom i preradom, Čedo Gotovčević istakao je za “Glas” da se proizvodnja duvana smanjuje iz godine u godinu.

– Visoki troškovi i nedostatak radne snage trenutno su naši najveći problemi. U Posavini ima oko 50 proizvođača koji angažuju radnu snagu isključivo iz FBiH – kazao je Gotovčević, dodajući da od kooperanata godišnje u prosjeku otkupljuju oko 200 tona duvana, od kojeg se prave cigarete u zemljama okruženja i Evropi.

Ove godine su, kaže, u Bugarsku uspjeli izvesti 30 odsto prošlogodišnjeg duvana.

– Nadamo se da ćemo i ostatak uskoro prodati kako bismo što prije oslobodili skladišta za novu robu, jer smo i ove godine ugovorili proizvodnju sa stotinjak kooperanata iz Semberije i Posavine na površini od dvije stotine hektara – rekao je Gotovčević.

Dodao je da potražnja za duvanom u inostranstvu ove godine opala u odnosu na prethodne dvije kada je bila dosta povoljnija cijena.

– Svake godine smo išli sa povećanjem otkupnih cijena. I ove godine ćemo, uprkos teškoj situaciji, otkupnu cijenu povećati za nekih deset odsto u odnosu na lani – kazao je Gotovčević.

Prema njegovoj računici, od kilograma duvana, čija će otkupna cijena za proizvođače koji se nalaze u sistemu PDV-a iznositi oko osam KM, može se napraviti oko 1.200 cigareta.

Jedan od proizvođača je i Dragan Jović iz Srednje Čađavice koji uzgaja duvan od 1976. godine. On naglašava da je ovo težak i mukotrpan posao i da su okolnosti pod kojim to rade sve nepovoljnije.

– Ove godine, kao i prethodne, zasijaću četiri hektara duvana, dok je to ranije bilo duplo više. Međutim, premije su manje, sada dobijamo nešto simbolično. Nadležni su nam lani obećali nešto više novca, međutim to još nismo dobili, a sada, u proljeće, subvencije su nam najpotrebnije – kazao je Jović, ističući da je sve ukućane uposlio koji zajedno sa njim rade u polju.

Luka Pavlović iz Obudovca, koji se proizvodnjom duvana bavi već dvije decenije, kaže da je ovih dana počeo sa postavljanjem plastenika za rasadu.

– U sezonu ulazimo sa puno neizvjesnosti. Dovoljno je reći da sa novom sjetvom krećemo, a preduzeće koje otkupljuje duvan od nas još nije prodalo ni robu od prošle godine – rekao je Pavlović.

Dodao je da će još ove godine zasijati dva i po hektara, dok će o proizvodnji duvana iduće godine dobro razmisliti.

– Problem je i radna snaga koju ne možemo naći ni kad bi nam trebalo za lijeka. Meni svaki dan treba deset radnika, a oni što bi radili traže nerealnu dnevnicu – istakao je on.

Firme
Luka Pavlović kazao je da uzgajivači proizvedeni duvan mogu predati jednom preduzeću.

– Ranije su bili i otkupljivači iz Orašja i Gradačca. Međutim, sve te firme su propale, tako da nam je ostao samo bijeljinski “Duvan” – rekao je Pavlović.
Glas

Nastavi čitati

Aktuelno