Studija Univerziteta u Vašingtonu pokazala je da je moguće da je pandemija kovida 19 uticala na prerano sazrijevanje mozga tinejdžera, posebno djevojaka.

Upoređujući nova skeniranja sa podacima iz vremena prije pandemije za 80 odsto učesnika, istraživači su otkrili da se mozak adolescenata stanjio brže nego što se očekivalo, posebno kod djevojčica.

Dok se ovo stanjivanje prirodno javlja sa godinama, čak i kod mladih ljudi, razvoj mozga devojčica ubrzao se u prosjeku za 4,2 godine, dok je mozak dječaka sazrio za 1,4 godine.

Studijom je otkriveno da je pandemija kovida možda izazvala neobične promjene u razvoju mozga adolescenata, što je rezultovalo ubrzanim sazrijevanjem mozga.

“Bili smo zaista iznenađeni kada smo otkrili da je u našim postkovid podacima debljina korteksa bila daleko niža nego što bi se očekivalo od modela prije kovida. Otkrili smo da je ova manja debljina izraženija u mnogo više regija mozga kod žena nego kod muškaraca”, rekla je “Juronjuzu” Neva Korigan, vodeći autor studije i naučnik Instituta za nauke o mozgu na Univerzitetu u Vašingtonu.

Prema istraživačima, kovid može da izazove “izražene” abnormalnosti u mozgu u periodu do šest mjeseci.

U početku, još 2018. godine, cilj istraživača je bio da prate normalne promjene u mozgu tinejdžera kao dio studije koja je uključivala 160 učesnika uzrasta od devet do 17 godina.

Međutim, zbog pandemije, naknadno testiranje je odgođeno do 2021. godine, što je navelo istraživače da preusmjere svoj fokus na to kako je pandemija mogla da utiče na razvoj mozga.

Istraživači su mjerili sazrijevanje mozga posmatrajući koliko se cerebralni korteks, spoljašnji sloj mozga, istanjio tokom vremena.

Nalazi su objavljeni u časopisu “Postupci Nacionalne akademije nauka”.

Bosna i Hercegovina je u šest mjeseci ove godine u odnosu na isti period prošle smanjila izvoz za čak 700 miliona KM, pokazuju podaci Uprave za indirektno oporezivanje BiH (UIO BiH).

Tako se u ovim podacima navodi da je za polovinu godine uvezeno proizvoda za 14.966.435.823 KM, dok je izvezeno robe za 8.269.069.601 KM.

Spoljnotrgovinski deficit je u šest mjeseci ove godine iznosio oko 6,7 milijardi KM.

U istom periodu prošle godine uvoz je iznosio 15.021.103.025 KM, a izvoz 8.968.123.667 KM.

Ovo znači da je uvoz BiH za godinu dana manji za nekih pedesetak miliona KM.

Ipak, ono što najviše brine jeste to da je izvoz manji za oko 700 miliona KM, što znači da se privreda Bosne i Hercegovine nalazi u velikim problemima.

Najviše proizvoda smo uvozili iz Hrvatske, i to za 2.839.467.728 KM.

Slijedi uvoz iz Srbije za 1.975.262.186 KM, pa Njemačke za 1.295.600.580 KM.

Sa druge strane, Bosna i Hercegovina je u šest mjeseci ove godine najviše proizvoda plasirala u Njemačku i to za 1.419.330.275 KM, pa Hrvatsku za 1.357.298.298 KM, te Srbiju za nešto više od milijardu KM.

Siniša Pepić, doktor ekonomske diplomatije, istakao je za “Nezavisne novine” da su ovi podaci svakako zabrinjavajući.

“Smanjenje izvoza može se direktno povezati sa smanjenom potražnjom iz Evrope, uzrokovanom ekonomskim posljedicama rata u Ukrajini. Očekivano je da će se ovaj trend negativno odraziti na privredu BiH. Pad izvoza znači manje prihoda za domaće kompanije, što može dovesti do smanjenja proizvodnje i potencijalno do otpuštanja radnika”, naglasio je Pepić.

Takođe, veći deficit u razmjeni robe i usluga, kako ističe, može dodatno opteretiti već krhki ekonomski sistem.

“Privreda BiH će se suočiti sa dodatnim izazovima, uključujući potrebu za diverzifikacijom tržišta i povećanjem konkurentnosti domaćih proizvoda. Vlada i privredni subjekti moraju hitno djelovati kako bi ublažili ove negativne trendove. Potrebne su strategije za otvaranje novih tržišta, unapređenje kvaliteta proizvoda i povećanje ulaganja u inovacije i tehnologije. Samo koordinisanim naporima svih ekonomskih aktera možemo očekivati poboljšanje u narednom periodu”, naglasio je Pepić za “Nezavisne novine”.

Ekonomista Saša Stevanović kaže za “Nezavisne novine” da je nastavak pada našeg izvoza u EU više odraz krize u Evropi nego nekog gubitka naše konkurentnosti.

“Naš izvoz je rastao tri godine, ali sada pada, i to ne zbog lošeg rada domaćih izvoznika, već što EU ima problem, a javljaju se i nova tržišta. Znamo da je 70 odsto našeg izvoza u Evropsku uniju. Tražnja Evrope pada zbog loših ekonomskih politika Evrope. Činjenica je da će Evropa biti jedini kontinent koji će imati depopulaciju, što je pokazatelj buduće tražnje. Takođe, Evropa inovativno zaostaje za Kinom i SAD”, objasnio je Stevanović.

Ono što budi nadu, ističe on, jeste to da je ova ekonomska situacija loša i uvijek kada je loše, dođe nešto dobro.

“Posljednjih deset do 15 godina ukazuje na loše performanse. Ako Evropa ne želi jeftinije sirovine, platiće ih skuplje, vjerovatno od posrednika koji će zaračunati posredničku proviziju. Previše birokratizovani model, model koji ne preuzima rizike, model koji ne brine o stanovništvu, koji uvodi protekcionizam je, ako ćemo posmatrati ekonomsku istoriju, pogrešan model, model koji ne može da traje. Pitanje je promjene u ekonomskom modelu, modelu koji uvažava ekonomsku moć zemalja svijeta, koji uvažava ponašanje najvećih ekonomija svijeta Kine i SAD”, zaključio je Stevanović.

Većina građana u BiH zna kako je to biti siromašan, u finansijskom smislu, i koliko je truda i rada tokom života potrebno da bi se stvorilo nešto svoje, počevši od obezbjeđivanja krova nad glavom, stvaranja porodice, pronalaska posla, pokretanja vlastitog biznisa, pa čak i svakodnevnih potreba.

Danas, kada je život sve brži i kada su mogućnosti sve veće, čini se da nikada nije bilo teže steći neku vlastitu tekovinu, kojom bismo svojoj porodici i sebi mogli obezbijediti lagodan život, ali i perspektivniju budućnost.

Razgovarajući sa građanima, saznajemo da većina njih radi i po više poslova, iako je onaj njihov primarni dobro plaćen, a sve kako bi pokušali da preguraju mjesečne potrebe. Kredit i zaduženja postali su svakodnevica, a činjenica je da bez toga, nažalost, mnogi ne bi mogli da riješe probleme sa kojima se suočavaju.

Ratko M. iz Banjaluke kaže za “Nezavisne novine” da sa primanjima koje imaju supruga i on teško mogu stvoriti nešto svoje.

“Živimo kao podstanari sa malim djetetom i pokušavamo riješiti stambeno pitanje. Međutim, supruga i ja, iako smo visokoobrazovani, nemamo dovoljna primanja da se upustimo u veliki kredit da bismo kupili stan ili kuću. Posebno sa ovako visokim cijenama nekretnina. Plate nam bukvalno služe da preživimo od mjeseca do mjeseca. Teško je da se nešto uštedi, a kamoli da se podigne kredit”, ističe ovaj Banjalučanin.

Isto tako, ima i onih koji se ne usuđuju da se zaduže, jer strahuju šta može biti sutra.

“Imam zaista dobar posao, za sadašnje uslove veoma dobro plaćen. Ali, i dalje živim kao podstanar, jer me je strah da krenem u poduhvat kupovine stana zbog toga što bi mi trebalo mnogo novca, a i nisam siguran šta se može desiti sa poslom”, priča nam Ilija, koji trenutno živi i radi u Banjaluci.

Pored toga, on navodi da u današnje vrijeme nije lako kupiti vlastitu nekretninu.

“Kada razmišljam o kupovini stana, uvijek se vodim time da to ne bude nešto baš malo, jer planiram osnovati porodicu. Ali, za kupovinu minimalno 50 kvadrata stambenog prostora, na primjer u Banjaluci, sada treba minimalno 150 hiljada maraka, što bi me ‘bacilo’ u dugogodišnje zaduženje. Razmišljam da počnem raditi još jedan posao, pa ću tek tada vidjeti kakve su mi dalje mogućnosti”, dodaje on.

Sličnih primjera u BiH je na stotine hiljada. Rijetki su imali sreću da se rode u porodicama koje su oduvijek bile dobro situirane, pa su znojem stvarali svaki fening i krov nad glavom. Mnogi ni do danas to nisu uspjeli.

Zato, kada saberemo prepreke sa kojima se suočavaju građani (nismo ih sve ni pobrojali u ovom tekstu), nije ni čudo što sve više njih rješenje traži van granica BiH

nadajući se da će za nekoliko godina uspjeti steći neke beneficije, a onda se vratiti i to pretočiti u vlastiti posao. Ali, takvi su rijetki. Više je onih koji odlaze i ne vraćaju se.

Uzevši u obzir navedeno, struka ističe da BiH spada među države s najvećom depopulacijom u svijetu.

“S jedne strane je to zbog velikog broja mladih koji odlaze uglavnom u potrazi za boljim životom, a sa druge strane zbog toga što porodice postaju sve manje i manje, a parovi s troje i više djece su izuzetno rijetki”, navodi Admir Arnautović, predsjednik Udruženja “Klub potrošača Srednje Bosne” Travnik.

Osnovni razlog ovog trenda, mišljenja je on, vjerovatno leži u ogromnom nesrazmjeru između primanja i troškova života, koji su, takođe, sve veći.

“Ako samo pogledamo cijene nekretnina, one čak i u manjim gradovima u BiH prelaze 2.000 KM po kvadratu, dok u većim idu i po 5.000 KM. Uz prosječnu platu samac bi mogao sebi kupiti jednosoban stan za nekih 25 godina. Četvoročlana porodica sa dvoje zaposlenih uz prosječnu platu i dvoje male djece jednostavno ne može sebi priuštiti kupovinu stana i mora ili stanovati kod porodice, ili plaćati kiriju, ili tražiti posao van BiH”, pojašnjava Arnautović za “Nezavisne novine”.

Sociolozi kažu da problem stvaranja nečega svojim trudom i radom u BiH reflektuje duboke socijalne i ekonomske nejednakosti.

Mirjana Čeko, sociolog, mišljenja je da na građane ogroman uticaj imaju i društveni pritisci i očekivanja, kako porodice, tako i okoline, koji nerijetko ne trpe neuspjeh.

“U tom smislu, društvena očekivanja o tome šta znači biti ‘uspješan’ mogu uticati na to kako ljudi pristupaju stvaranju doma, pokretanju posla ili formiranju porodice. Ako ovi standardi djeluju nedostižno, neki ljudi se mogu osjećati obeshrabreno da ih pokušaju ostvariti”, kaže Čeko, dodajući da u takvom okruženju odustajanje od odgovornosti postaje privlačnija opcija za većinu, pa čak i po cijenu toga da ostanu u društvu koje je zarobljeno u nepotizmu, korupciji, siromaštvu, nepravdi…