Strani državljani, među kojima je najviše onih iz Srbije, Hrvatske i Crne Gore, za samo tri mjeseca ove godine u Bosni i Hercegovini kupili su robu vrijednu više od 22 miliona maraka, te su za nju zatražili povrat PDV-a u iznosu od 3,2 miliona KM.

Da šoping u BiH postaje sve draži komšijama, ali i drugim stranim državljanima, pokazuju podaci Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine, a poredeći prvo tromjesečje ove godine sa istim periodom lani, kada su stranci potrošili skoro 19 miliona i zatražili 2,7 miliona KM povrata PDV-a, to se jasno i vidi.

– Najčešće se radi o robi široke potrošnje: osnovnim životnim namirnicama, stvarima za domaćinstvo i tekstilnim proizvodima, koju stranci kupuju u BiH i iznose van carinskog područja, te imaju pravo da zatraže povrat PDV-a – ističu iz UIO BiH za “Nezavisne novine”.

Murisa Marić, izvršna direktorica Udruženja za zaštitu potrošača “Don” Prijedor, ističe za “Nezavisne novine” da nije ograničeno koliko će puta u pograničnim mjestima kupci ući u BiH, kupovati i vraćati PDV.

– Ono što smo mi primijetili, to je najviše izraženo u Kostajnici, gdje ih samo most dijeli, kao i u Brodu, gdje se veoma mnogo kupuje. Na taj način ostavljaju nam određeni novac, a neki dio i vrate – kaže Marićeva.

Ona ističe da naši građani, kada kupuju van zemlje, nemaju naviku vraćati PDV.

– Mi imamo taj problem. Naši građani se plaše da prijave na granici robu na koju mogu izvršiti povrat. Tako da je to do nas. Nije problem što su građani Srbije i Hrvatske mnogo svjesniji nego mi – navodi ona dodajući da i građani BiH kupuju u susjednim zemljama, ali da obično ne koriste benefit povrata PDV-a.

Admir Arnautović, predsjednik Udruženja kluba potrošača srednje Bosne Travnik, ističe da se iz godine u godinu tržište sve više globalizuje te da kupcima granice sve manje predstavljaju barijeru prilikom kupovine.

– Ono što je primjetno jeste činjenica da se pojedine države specijalizuju za proizvodnju i prodaju određenih proizvoda, ali i usljed različitih okolnosti pojedini proizvodi su znatno jeftiniji u drugim državama nego u vlastitoj. BiH, Hrvatska, Srbija i Crna Gora su uvijek bile naslonjene jedna na drugu u ekonomskom smislu, a posebno u zadnjih nekoliko godina globalni poremećaji na tržištu, nejednaka inflacija i različito uređeni porezni i trgovački sistemi doveli su do velikih razlika u cijenama na policama ili benzinskim pumpama ovih zemalja. Upravo ovo je i rezultiralo da se za pojedine proizvode ide u kupovinu u druge zemlje i da je rast povrata PDV-a sve veći. Vjerujem da će u narednom periodu i dalje rasti, posebno u graničnim područjima – kaže Arnautović za “Nezavisne novine”.

Iz Uprave za indirektno oporezivanje BiH ističu da pravo na povrat PDV-a imaju fizička lica koja nemaju prebivalište u Bosni i Hercegovini.

– Ta lica imaju pravo na povrat PDV-a na dobra koja kupe u Bosni i Hercegovini i ta ista dobra iznesu u prtljagu sa sobom izvan carinskog područja Bosne i Hercegovine. Važno je napomenuti da se pravo na povrat PDV-a ne odnosi na iznesena mineralna ulja, alkohol i alkoholna pića te duvan i duvanske prerađevine – kažu oni za “Nezavisne novine”.

Kako objašnjavaju, postupak za ostvarivanje prava na povrat PDV-a strani državljanin pokreće podnošenjem zahtjeva za povrat, a zahtjev se podnosi na klasičnom obrascu “PDV-SL-2” ili na obrascu posrednika za povrat PDV-a u BiH, a to je obrazac kompanije “U Shop Tax Free”.

– Ove obrasce popunjava i ovjerava trgovac u BiH na zahtjev kupca-stranog državljanina u tri primjerka, od kojih original i jednu kopiju trgovac daje kupcu, a drugu kopiju zadržava u svojoj dokumentaciji. Kupac strani državljanin, koji ostvaruje pravo na povrat poreza na dodatu vrijednost, obavezan je pri napuštanju carinskog područja BiH, dati carinskoj službi na uvid kupljena dobra, originalne račune i popunjen i ovjeren obrazac za povrat PDV-a – navode oni.

U posljednjih 20 godina, od kako “Mozaik prijateljstva” pomaže najugroženijim sugrađanima, situacija u Banjaluci nije nikad bila gora, a redovi pred javnom kuhinjom duži.

Izjavio je to za Srpskainfo Miroslav Subašić, osnivač ove humanitarne organizacije, koja u svom sastavu ima javnu kuhinju, javno kupatilo i dnevni centar za straije ljude.

On je potvrdio da se svakog dana u javnoj kuhinji “Obrok ljubavi” podijeli po 800 porcija gotove hrane, ali da ima i ljudi koji dolaze po pakete namirnica, kako bi kod kuće skuvali obrok, ili po hljeb, ulje i sredstva za higijenu. Neki dolaze da se okupaju u javnom kupatilu, jer tamo gdje žive nemaju uslova za to, a neki da popiju kafu i pojedu sendvič u društvu.

– Oko 2.000 ljudi koristi usluge “Mozaika prijateljstva”. To nisu neki marginalci ili beskućnici, mnogo je više siromašnih penzionera, pa čak i radnika, koji sa svojom platom, usljed ove skupoće i inflacije, jednostavno, ne mogu nahraniti porodicu – kaže Miroslav.

On dodaje da je situacija još gora nakon nedavne poplave, a da nesigurnost raste i usljed nestabilne političke situacije.

– Nećete vjerovati, ali sve to utiče na ljude u ovako teškim vremenima – kaže Subašić.

On dodaje da je, uprkos sve većem broju gladnih i siromašnih, sve manje novca u Mozaik dolazi iz javnih budžeta. Posebno je istakao da bi “Grad Banjaluka mogao pružiti malo više podrške”.

– Srećom i hvala Bogu, imamo mi onu najbitniju podršku, podršku naroda. Srce mi je puno, kad nam roditelji dovedu djecu, koju od malih nogu uče dobročinstvu i solidarnosti, kad neko dijete iz svoje kasice pokloni 5 maraka, kad penzioner ili student pokloni 10 KM. To je pobjeda naroda – kaže Miroslav Subašić.

Dodaje da je ponosan i što se nedavno na proslavi Bajrama u “Mozaiku” za trpezom okupilo 400 Banjalučana različitih vjera i nacija, a naročito je bio dirnut kada su nedavno mladi roditelji poklonili 50 KM koje “Mozaiku” šalje njihova tek rođena beba.

– Ponosan sam i na sve ljude koji donesu obrok, vreću brašna, pečenje koje ostane nakon slave, ili koji volonterski rade u javnoj kuhinji, a i na one koji su spremni da odvoje koju marku od svoje sirotinje da bi to podijelili sa drugima – poručio je Miroslav Subašić.

Vjernici pravoslavne crkve danas proslavljaju jedan od 12 najvećih hrišćanskih praznika koji je podsjetnik na „blagu vijest“, kada je, arhanđel Gavrilo objavio Bogorodici da je Duh Sveti nju odabrao da bude majka Isusu Hristu.
Kada je arhanđel Gavrilo izgovorio riječi “Raduj se, Milostiva, Gospod je s tobom” počeo je preobražaj čovječanstva te početak narativa Novog Zavjeta. Sa blagoviješću arhanđela, „silaskom Svetog Duha na prečistu dijevu”, počeo je preobražaj.

Blagovijest je Bogorodičin praznik i objavom te vijesti počela i hrišćanska historija spasenja.

Prema izvjesnom broju teologa, riječi arhanđela Gavrila — „Raduj se, milostiva!“ — su prve “dobre” vijesti za čovječanstvo od pada Adama i Eve. U nekim tumačenjima evanđelja po Luki piše: “Pošto je Gospod rekao Evi: ‘s mukom ćeš rađati djecu’”, sada je ovaj bol razriješen radošću koja anđeo privodi Djevici govoreći: “Raduj se, milostiva!”.

Pošto je Eva bila prokleta, Mariji je sada rečeno: “Blagoslovljena si”.

Blagovijest je radosni hrišćanski praznik koji nagovještava početak proljeća: tada se po nekim predajama kaleme voćke ili počinje sjetva jarih žita.

Na dan poslije Blagovijesti, crkva slavi Svetog arhanđela Gavrila čija je dužnost donositi radosne vijesti.

Narodni običaji
Blagovijest broji mnoge narodne običaje, a obzirom da je praznik Bogorodičin, ženski, mnoge se žene na današnji dan mole Bogorodici za potomstvo. To je povezano i sa razmnožavanjem u prirodi jer od Blagovijesti kreće proljeće.

Na ovaj dan se čiste dvorišta i kuće, a obavezno se iznosi smeće koje se potom spaljuje.

Postoji i stari običaj “ranila” kada se ustaje u ranu zoru i dan se počinje sa pjesmom. Obično je to djevojačka pjesma koje sakupljaju grane od kojih će se zapaliti vatra.

Vatra je iskonski zaštitnik – u prirodi štiti od zmija ili gmizavaca koji se prema vjerovanju tada bude iz zimskog sna.

Prema starim legendama, postoji vjerovanje da se žene ne trebaju češljati, a preporučuje se umivanje u rijeci ili potoku.

Kaže se da je na Blagovijest dobro početi neki posao (možda čak biznis ili samo učenje), a posebno donijeti neku veću ili čak životno važnu odluku. Blagovijest je pravo vrijeme za to.

Hristos je vaskrsao trideset četiri godine kasnije, istog dana kada se vodio opisani razgovor između Božijeg glasnika i buduće Majke Božije.

Zato se 25. mart/ 7. April smatra autentičnim datumom Uskrsa, a rijetki slučajevi kada se Uskrs poklopi sa ovim nepokretnim praznikom nazivaju se “Kiriopaša”.

Blagovijest se u ikonologiji obično predstavlja bijelim golubom obasjan arhanđelskom svjetlošću.

Aplikacija anđela Gabrijela u Blagovijesti, stvara levitirajući osjećaj i upućuje prema daru iskrenog vjerovanja u Stvoritelja svjetova.