Connect with us

Društvo

DANAS JE VELIKI SVETAC! SPC i vjernici slave Svetu Petku – ovo su običaji vezani za ovaj praznik

Srpska pravoslavna crkva (SPC) i vjernici danas slave praznik posvećen Prepodobnoj mati Paraskevi, poznatoj kao Sveta Petka, koja je jedna od najpoštovanijih svetiteljki u srpskom na-rodu.

Ova svetiteljka uživa veliko poštovanje i kod drugih pravoslavnih naroda, pa i pripadnika drugih vjera. Njoj su posvećeni i brojni srpski hramovi. Mnogi je proslavljaju kao krsnu slavu.

Praznik se slavi svake godine 27. oktobra, odnosno 14. oktobra prema Julijanskom i bogoslužbenom kalendaru SPC.

Vjernici obilježavaju dan kada je Sveta Petka okončala ovozemaljski život.

Sveta Petka živjela je krajem 10. i početkom 11. vijeka prije podjele hrišćanstva.

Sveta Petka je istorijska ličnost svrstana u red svetih i jedna je od najvećih misionarki hrišćanske vjere.

Rođena je u Epivatu, kod Kalitrakije u Maloj Aziji, a prema zapisima srpskog vladike Nikolaja Velimirovića, porijeklom je Srpkinja. Rođena je u imućnoj i veoma pobožnoj porodici. Imala je brata, koji se zvao Jevtimije, i koji se zamonašio veoma mlad, da bi kasnije postao episkop Maditski.

Nakon smrti roditelja, podijelila je sirotinji sve što je imala i zamonašila se u Crkvi Svete Sofije u Carigradu, gdje je dobila ime Paraskeva.

Prema predanju, mnoge godine provela je u pustinji, u postu i molitvi i usamljeničkom životu. Predanje dalje kaže da joj se u snu javio anđeo i uputio u otadžbinu da širi veru Hristovu. Zato je Sveta mati Paraskeva na ikonama je predstavljena u ženskoj monaškoj odeždi, sa krstom i mirtinom grančicom, simbolom mučeništva.

U eparhijama SPC posvećeno joj je oko 250 crkava, a najposjećenija je kapela na Kelemegdanu koja nosi njeno ime i u kojoj se na dan praznika svake godine okuplja desetine hiljade vjernika.

Poštuje se u cijelom pravoslavnom svijetu, a na poklonjenje njenim svetim moštima koje počivaju u Jašiju u Rumuniji dolaze i pripadnici drugih religija, vjerujući u njenu iscjeliteljsku moć.

Žene svih vjera i nacija posebno joj se obraćaju smatrajući je zaštitnicom.

Kult ove svetiteljke kod Srba je dobio na snazi krajem 14. vijeka, poslije Kosovske bitke i u vrijeme početka turske vladavine, kada su mnogi umni i duhovni ljudi našli utočište u srpskoj zemlji.

Mošti
Tokom vremena, njene čudotvorne mošti prenošene su mnogo puta. Na njenom grobu, kaže legenda, događala su se čuda.

Bugarski car Jovan Asen je 1238. godine, po mišljenju jednih, oteo, a po mišljenju drugih, prenio mošti svete Paraskeve u svoj prestoni grad Trnovo.

Kada su Turci osvojili Bugarsku, mošti su prenijete, po zapovijesti sultana Bajazita, u moldavski grad Jaši.

Kneginja Milica uspjela je 1396. da izmoli svetiteljkine mošti i sahrani ih u crkvi Ružici, na Kalemegdanu.

Sultan Sulejman Drugi prenio je mošti Svete Paraskeve 1521. godine u Carigrad.

Konačno, 1641. carigradski patrijarh Partenije poklonio je mošti moldavskom knezu Vasiliju Lupulu, koji ih je prenio u Jaši i položio u Crkvu Sveta tri jerarha, gdje su i danas.

Prve zapise o Svetoj Petki ostavio je Grigorije Camblak, a među njima je i opis prenosa njenih moštiju iz Vidina u Srbiju i do Beograda (1403.godine) i to zaslugom monahinje Jefimije i kneginje Milice koje su dozvolu izmolile od sultana Bajazita.

Vjeruje se da su od vremena despota Stefana Lazarevića mošti sto godina počivale u stijeni pored kalemegdanske kapele i izvora Svete Petke i da su joj na poklonjenje dolazili i pravoslavni i katolici, pa i muhamedanci, tadašnji okupatori Srbije.

Kalemegdanska kapela Svete Petke sagrađena je na izvoru vode za koju se vjeruje da iscjeljuje očne bolesti i u njoj se, kao velika svetinja, čuva mali prst svetiteljke.

Prema narodnom predanju, kapela na Kalemegdanu i crkva Ružica podignute su još u 15. vijeku za vrijeme despota Stefana Lazarevića, ali su porušene za vrijeme turske vladavine.

Današnja kapela, mjesto hodočašća gdje se svake godine na Petkovicu okupljaju mnogobrojni vjernici, izgrađena je 1937. godine prema projektu arhitekte Momira Korunovića.

U novosagrađenoj krstionici uz kapelu Svete Petke obavljaju se krštenja vjernika uz poštovanje izvornog hrišćanskog rituala – pogružavanjem.

Običaji
Sveta Petka posebno je poštovana kao zaštitnica žena svih vjera i nacija, majki i porodilja. Slavi se i kao krsna slava.

I danas, veliki broj ljudi obraća joj se molitvom za pomoć i spas u bolesti i nevoljama. Svetica se često javlja ljudima u snu i govori im šta da rade.

Narodna vjerovanja kažu da na dan Svete Petke ne smije da se pere veš, da se šije, da se radi težak posao, pogotovo to ne treba da rade žene.

Osobe koji imaju neki zdravstveni problem treba da odu u crkvu i umiju se na izvoru ili česmi koji se nalazi u blizini hrama Svete Petke.

U ponekim krajevima običaj je da djevojke pojedu parče slavskog kolača i sačuvaju mrvice kako bi u toku noći mogle da vide svoju sudbinu, odnosno budućeg muža.

Ima još običaja vezanih za ovaj praznik – mlade djevojke treba da beru cvijeće i njime ukrase svoj dom kako bi u njemu cijele godine vladali sloga i mir. Djevojčice treba da obuku nove haljinice kako bi ih pratila sreća u narednoj godini.

Vjeruje se i da ko jednom pozove Svetu Petku u zaštitu, da će se ona opet javiti u njegovom domu, čak i nepozvana, i to uglavnom pred velike nedaće. Najčešće se vjernicima javlja kroz snove.

Molitva Svetoj Petki
Ovo je molitva Svetoj Petki koju možete izgovoriti na ovaj dan, zamolivši je za zdravlje i sreću:

Sveta Petko, Božja svetiteljko, moli Boga za nas. Udostojila si se gledanja lica Božjeg, kao čedo našeg naroda, slavna Petko svetiteljko, pa imamo slobodu tebi govoriti, srodnici našoj, i tebe moliti za spasenje duša naših.

Slava si i pohvala Beogradu, gdje čudotvorna voda tvoja privlači množine mnoge, kao negda Vitezda, i daje slijepima vid, uzetim zdravlje, malaksalim snagu, i svima bodrosti i radosti, Hristova djevice, naša pomoćnice.

Budi i nadalje straža našem prestonom gradu, utvrdi ga u Pravoslavlju, pomozi vjernicima, podigni nedužne i tužne, a usopšim roditeljima našim, braći i deci, izmoli vječni pokoj i vječno spasenje, Sveta Petko, Božja svetiteljko. Svima pomozi, pa i meni ne odmozi. Dobre u dobru složi, i svako im dobro umnoži. Da se kroz tebe proslavi Bog u Trojici, navijek vijeka. Amin.

Društvo

VREMENSKA PROGNOZA! Nakon paklenih vrućina u BiH stiže ozbiljna promjena

Nakon paklenih vrućina, kojim smo izloženi već sedmicama, u narednoj sedmici očekuje nas osvježenje, pa će, recimo, u srijedu, maksimalna temperatura biti do 26 stepeni, a već sutra, u ponedjeljak, moguć je i grad, s tim što će biti i vjetra.

Federalni hidrometeorološki zavod saopštio je da u ponedjeljak, 7. jula, sa zapada pristiže nestabilna vazdušna masa koja će uslovljavati pljuskove sa grmljavinom.

“Lokalno je moguća i pojava grada. Vjetar slab do umjerene jačine južnog i jugozapadnog smjera. Jutarnja temperatura vazduha većinom između 14 i 20, na jugu zemlje do 24, a najviša dnevna temperatura uglavnom između 30 i 37 stepeni”, naveo je Federalni hidrometeorološki zavod.
U utorak će biti nekoliko stepeni svježije, a očekuje se i kiša, te je ponegdje, takođe, moguć grad.

“U utorak će biti umjereno do pretežno oblačno vrijeme sa jačim pljuskovima. Lokalno je moguća i pojava grada. Vjetar umjerene jačine, prije podne jugo. U drugom dijelu dana vjetar mijenja smjer na sjever i sjeverozapad.

Jutarnja temperatura vazduha većinom između 14 i 20, na jugu zemlje do 23, a najviša dnevna temperatura uglavnom između 22 i 33 stepena”, ističe Federalni hidrometeorološki zavod, pišu Nezavisne.
Linker
A u srijedu – dodatno osvježenje.

“U srijedu će biti umjereno do pretežno oblačno sa kišom, uglavnom u jutarnjim satima i prije podne. Tokom dana, očekuje se postepen prestanak padavina i smanjenje oblačnosti. Jutarnja temperatura vazduha većinom između 12 i 18, na jugu zemlje do 20, a najviša dnevna temperatura uglavnom između 20 i 26 stepeni”, navodi Federalni hidrometeorološki zavod.

“Weatherradar” navodi da u BiH konačno stiže pauza od vrućina, a izdali su i upozorenje na moguće nevrijeme.

Nastavi čitati

Društvo

NEMA KIŠE, NEMA RODA! Suša pritisla najplodniji kraj Srpske!

Visoke temperture poslednjih dana prže semberske njive. Ugrožene su sve biljke, najviše kukuruz. Hoće li ta žitarice kojom je zasijan najveći broj parcela uspjeti da preživi dok željno očekuje kapi kiše i da li će se, zbog sve ekstremnijih vremenskih prilika, poljoprivrednici odlučiti da svoje njive zasiju nekim drugim kulturama?
Poljoprivreda u Srpskoj je ponovo na koljenima. Sunce prži, kiše nema ni na vidiku više od mjesec dana, a kako stvari stoje, neće je, bar one ozbiljnije, uskoro ni biti. Pate svi, ali najviše biljke: povrće, voće i žitarice. Zalijevanje, kažu poljoprivredni proizvođać iz Donjeg Crnjelova kod Bijeljine, Drago Tomić.

“Dok se navodnjava, biljka se malo osvježi, ali se zemlja brzo osuši, suv je vazduh. Biljke treba da oprašuju cvjetove, a kad je vazduh suv, oplodnja je smanjena, maltene je nema. Zbog toga će i prinosi biti smanjeni”, objašnjava Tomić. Biljke koje se u Semberiji gaje na otvorenom teško podnose visoke temperature, kaže Tomić. Dodaje da se lubenice i dinje drže malo bolje ali ovakva suša, koja prijeti da će potrajati, nije dobra ni za njih. “Mogu da podnesu neke kraće intervale suše i kad nastupi normalnije vrijeme, ponovo se regenerišu, donose normalno plodove, ali ovo ako potraje neće biti dobro. Ono može da uspije je da se, eventualno, radi sa nekim orošivačima, da se postigne mikroklima, ali sve to proizvodi dodatne troškove”, navodi Tomić.

Najugroženiji su proljećni usjevi, kukuruz i soja. Rast kukuruza je već usporen, a listovi se uvrću zbog nedostatka vlage, dodaje Živko Marković, poljoprivredni proizvođač iz Ljeskovca kod Bijeljine. “Prošle godine kukuruz je u ovo doba bio u mnogo boljem stanju zato što je imao kišu, imao je mnogo bolji sklop. Sad je kukuruz kasnije posijan, tako da nema sklop da zadrži vlagu. To je tako tamo gdje je struktura zemljišta takva da je zemljište teško pa brzo otpušta vlagu”, kaže Marković.

Priključak za navodnjavanje je sada besplatan za one koji mogu da priušte potrebnu opremu pa oni mogu sa zalivaju kukuruz. Ali, Marković ističe da se stari način zalivanja pumpom i cijevima koji troši gorivo uopšte ne isplati. “Prošle godine smo navodnjavali dio Ljeskovca, Patkovaču, Golo Brdo, dio do Amajlija. Sve što smo više zalivali kukuruz, više ga je hvatala neka bolest, crvenilo. Sve što je kukuruz bio svježiji više ga cikada uhvatila, obolio je. Više smo imali od kukuruza koji nismo zalivali od onog koji jesmo.” Zbog sve ekstemnijih temperatura, naglašava Marković, poljoprivredni proizvođači će početi da odustaju od sjetve kukuruza.

“Sijaće se uljana repica, ječam, ozimi usjevi, pšenica, suncokret možda. Ova godina je presudna da vidimo kako će biti. Ja imam nekih 10do 15 hektara pod kukuruzom. Da sam znao da će biti ovakva suša, ne bih posijao ni hektara, kamo li više”, kategoričan je Marković. Povrtari će takođe u borbi sa skupom proizvodnjom ostati prepušteni sami sebi. Kažu da razumiju negodovanje građana zbog visokih cijena ali podsjećaju da između njih kao proizvođača i krajnjih potrošača postoje razni preprodavci i nakupci koji svoju nemalu zaradu ugrađuju u cijenu njihovih proizvoda.

Ovogodišnja suša će očigledno koštati sve, a najviše građane.
BN

Nastavi čitati

Društvo

STRAHINJA I STEFAN KREĆU BICIKLIMA DO HILANDARA za pomoć mladoj majci

Paljani Strahinja Erić i Stefan Lopatić krenuće u utorak, 8. jula biciklima na pokloničko humanitarno putavanje na Svetu Goru, kako bi prikupili pomoć za nastavak liječenja teško oboljele Tanje Prodanović iz Zvornika.
Erić je naveo da vožnja duga hiljadu kilometara, preko planina i granica, nije samo lični izazov, već i put vjere, solidarnosti i humanosti.

Kako je pojasnio, u saradnji sa humanitarnim udruženjima “Mali Anđeo” iz Banjaluke i “Poklonici manastira Hilandar i Svete Gore Atonske” iz Istočnog Sarajeva, kreću na put koji će trajati pet dana.

“Dolazak u luku Uranopolis, ulaznu kapiju Svete Gore, planiran je u subotu, 12. jula u popodnevnim časovima. Ovo je naše pokloničko putovanje, ali ima humanitarni karakter”, rekao je Erić Srni.

On je dodao da za svakoga ko iskreno pristupa humanitarnom radu, to nije samo čin, nego osjećaj, posebna emocija koja povezuje ljude.

Prema njegovim riječima, ovo putovanje za njih dvojicu nije samo običan put, jer čine nešto vrijedno, dobro djelo i na svoj način pružaju nadu Tanji.

“To daje našem putu pravi smisao i čini ga posebnim”, poručio je Erić.

Erić kaže da pored želje da se poklone svetinjama Svete Gore i prime blagoslov Hilandara, žele da svojim podvigom skrenu pažnju javnosti i pozovu sve ljude dobre volje da podrže liječenje Tanje Prodanović, mlade majke dvoje djece, koja boluje od karcinoma.

Erić je pozvao sve da pozivom na humanitarni broj 17117, daruju dvije KM za nastavak liječenja Prodanovićeve iz Zvornika.

Na put do Svete Gore, Erić i Lopatić će krenuti ispred Crkve Uspenja Presvete Bogorodice na Palama.

Nastavi čitati

Aktuelno