Connect with us

Društvo

DANAS JE SVETI SAVA! Ako zagrmi…

Vernici SPC danas slave Savindan, praznik posvećen utemeljitelju srpske verzije pravoslavlja i prosvetitelju Svetom Savi, koji se odrekao svetovnog bogatstva i moći ali ipak stekao legendarnu slavu. Zašto je “najveći sin srpskog naroda”
Praznik Svetog Save jedan je od najvećih hramovnih i porodičnih praznika. Proglašen je za školsku slavu (“Sveti Sava, školska slava”), ali svetkuju ga i mnoge zanatlije i čobani.

LEGENDA I NARODNI OBIČAJI
Brojne su anegdote i priče o Svetom Savi, ali je srpski narod ispreo i prave legende, u koje je uneo i elemente mnogih drugih priča i običaja.

Slušajući sve što je ispredeno o ovom svecu moglo bi se pomisliti da pre Svetog Save, a rođen je sredinom XII veka, Srbi nit’ su išta znali nit’ umeli. Sveti Sava je putujući Božji čovek – zavodi red i blagostanje, uči narod kako da ore, kopa… Kresanjem ognjila kako da dobije vatru, žene uči da kuvaju, mese hleb, tkaju, pletu, prave sir i kiselo mleko, kovače da kuju gvožđe, kako se sadi loza, kako se dobija vino…

Savin pakt s Đavolom
Jedna od narodnih legendi kaže vide Sava kako se ljudi muče da samelju/istucaju žito, pa reši da im olakša. Napravi svetac vodenicu, ali mu je za “punjenje” trebala đavolja pomoć. Đavo je tražio naknadu – da jedan dan vodenica bude njegova, da bude ortak. Sava mu dade Badnji dan, kad se obično i reke smrznu. Otad vodeničari na taj dan ne melju, a zahvalan narod na Savindan mesi pecivo od belog brašna i u crkvi ga deli deci.

Mnogi srpski narodni običaji oko Svetog Save vezani su za stoku i za strah od vukova.

U takovskom kraju se priča da su svi vuci – psi Svetog Save. Čak da on vukovima određuje koje torove smeju da napadaju zimi.

Stoka se pred Savindan nije smela terati u šumu zbog straha od vukova, jer bi to za nju bilo pogubno, a tih dana se ništa nije radilo sečivom, pa britve nisu otvarane da bi vucima čeljusti ostale sklopljene. Žene nisu smele ništa da boje u crveno da vuci ne bi klali stoku.

Da bi umolili sveca da vukove okrene od njihovog stada, Sveti Sava se u mnogim krajevima proslavlja veoma svečano, posle sedmodnevog posta.

Sveti Sava ne samo da “gospodari” srpskom zemljom već i – nebom. Među narodnim verovanjima je i to da “ako na Svetog Savu grmi, desiće se nešto sudbinsko”.

Time je srpski svetac, pridodavanjem munje i groma kao božanske opomene i oruđa, uzdignut u nivo paganskih bogova (antičkih Zevsa, Jupitera, slovenksog Peruna, skandinavskog Tora…).

Jedan od primera “grmljavine na Svetog Savu” je i iz narodne pesme o buni protiv dahija (1804. godine).

U Čačku je bio običaj da majke koje imaju školsku decu spremaju na ovaj dan žito.

Sava je i srpski Mojsije. jer veruje se da gde on dotakne štapom kamen, tu se pojavljuje izvor sa lekovitom vodom. Otuda brojni lekoviti izvori sa njegovim imenom: od vrela kod manastira Savinac u takovskom kraju na reci Dičini, do istoimenog izvora kod Užičke Požege.

Ο Savindanu ne samo da se ne rade teži poslovi, već u nekim krajevima se ne radi ništa, a negde čak poste celu sedmicu pre Savindana.

KO RADI NA SVETOGA SAVU…
Proslavljanje uspomene i praznika Svetog Save otpočeo je u srpskim zemljama pod Turcima, najpre u crkvama a tek se kasnije razvila u narodnu svečanost.

Knez Miloš je naredbom od 5.februara 1827. Proglasio Dan Svetog Save za neradni, a onima koji ne bi tog dana došli u crkvu ili dućan zatvorili odredio da “ne samo globu crkvi plate,no i apsom i telesnom kaznom kaštigovani budu”. Namesništvo kneza Mihaila Obrenovića odredilo je 2. januara 1840. da se Sveti Sava smatra školskim patronom.

PRINC RASTKO, MONAH SAVA
Sveti Sava je rođen kao Rastko Nemanjić, sin velikog srpskog župana Stefana Nemanje, rođen je 1169. godine. Bio je raški plemić iz vladarske porodice Nemanjića, uticajni diplomata i prvi srpski prosvetitelj i arhiepiskop autokefalne srpske žičke arhiepiskopije, diplomata, zakonodavac, književnik i hodočasnik.

Kao mladić je žudeo za duhovnim životom i zato je odbegao u Svetu Goru. I sam Stefan Nemanja je za njim došao u Svetu Goru, zamonašio se i umro kao monah Simeon.

“Vaskrsnuće” posle 45 godina
Za vreme socijalističke Jugoslavije Sveti Sava se nije službeno slavio, jer su komunisti taj praznik ukinuli kada su zauzeli vlast 1945. godine. U škole je ponovo vraćen 1990. godine. U školama je taj dan radni, ali nenastavni. Kao školska slava obeležava se u školama u Srbiji i Srpskoj.

Rastko, koji je uzeo monaško ime Sava, bio j toliko dobar diplomata da je, iskoristivši carsko zaziranje od rimskog pape a patriajrha vaseljsnskog od koolege iz Ohrida, izdejstvovao kod nikejskog cara (Nikejsko carstvo je u to doba slovilo kao naslenik Vaizantijskog) i patrijarha vaseljenskog punu nezavisnost Srpske crkve, i postao njen prvi arhiepiskop.

Sveti Sava i njegov otac ustanovili su manastir Hilandar, a potom i mnoge druge manastire, crkve i škole po srpskoj zemlji.

Mirio je svoju braću, zavađenu oko vlasti, mirio je Srbe sa njihovim susedima. Stvarajući Srpsku crkvu, istovremeno je stvarao srpsku državu i kulturu.

Umro je u Trnovu u vreme cara Asena, razbolevši se posle službe na Bogojavljenje, 12. januara 1236. godine.

Kralj Vladislav preneo je njegove mošti u manastir Mileševu, a Sinan-paša ih je oskrnavio i spalio na u Beogradu, 27. aprila 1594. godine.

Društvo

RAČA 2 IPAK SE NE OTVARA U OKTOBRU: Novi granični prelaz pomjeren, evo kada bi mogao početi raditi

Otvaranje novog graničnog prelaza Rača 2 između Bosne i Hercegovine i Srbije, najavljivano za 15. oktobar, ponovo je pomjereno.

Prema informacijama iz dva izvora iz institucija, koje su potvrdile „Nezavisne novine“, nove rampe na ovom graničnom prelazu mogle bi biti podignute tek 15. decembra.

Time je još jednom prolongiran projekat od kojeg se očekuje značajno rasterećenje postojećeg graničnog prelaza Rača i brži protok ljudi i robe između dvije zemlje.

Šta je razlog novog pomjeranja?

Prema riječima jednog od izvora, radovi na strani Srbije još nisu u potpunosti završeni.

„Izvođač nije završio svoj posao na strani Srbije i riješili su da to pomjere za dva mjeseca. Praktično je sve završeno, ali je ostalo još nešto dodatno da se uradi“, rekao je izvor za „Nezavisne novine“.

U Upravi za indirektno oporezivanje BiH, međutim, navode da se završetak građevinskih aktivnosti očekuje 19. oktobra, nakon čega bi trebalo da uslijedi primopredaja prostorija bh. strani.

Ratko Kovačević, načelnik Odjeljenja za komunikacije i međunarodnu saradnju UIO BiH, rekao je da će UIO odmah biti spremna da preuzme prostorije namijenjene carinskoj službi.

Nakon toga slijede opremanje objekata i povezivanje sa informacionim sistemom UIO.

Zašto je 15. oktobar već bio najavljivan?

Datum 15. oktobar više puta je javno pominjan kao dan kada bi Rača 2 trebalo da počne raditi.

Ministarka građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Srbije Aleksandra Sofronijević ranije je rekla da je zajednički granični prelaz, sa građevinske strane, završen i da će biti predat 15. oktobra.

I Željka Cvijanović ranije je najavljivala da bi novi prelaz trebalo da bude pušten u rad sredinom oktobra.

Direktor UIO BiH Zoran Tegeltija još u julu je govorio da bi od 15. oktobra u Rači trebalo da budu u funkciji dva granična prelaza, upravo kako bi se postojeći prelaz dodatno rasteretio.

Isti rok ponovljen je i tokom septembra.

Rača 2 važan za put prema Srbiji

Novi prelaz dio je šireg projekta povezivanja BiH i Srbije, posebno kroz izgradnju auto-puta Sremska Rača–Kuzmin i novog mosta preko Save.

Izgradnja nove saobraćajne infrastrukture trebalo bi da omogući brže povezivanje dvije zemlje i poveća kapacitet prekograničnog saobraćaja.

Međutim, dok se završetak radova približava, otvaranje samog graničnog prelaza ponovo se odgađa.

Ako se informacije o novom roku pokažu tačnim, putnici i prevoznici će na Raču 2 morati čekati još gotovo dva mjeseca.

Umjesto najavljenog otvaranja 15. oktobra – nova najava za 15. decembar. Ostaje da se vidi hoće li ovaj put rok biti ispoštovan.

Nastavi čitati

Društvo

ŠTA RADI KAURIN?! Šume Srpske uzimaju 55 miliona KM kredita, sa 27 miliona kamate

Javno preduzeće „Šume Republike Srpske“ planira novo zaduženje od 55 miliona KM, ali bi ukupan iznos koji treba vratiti, prema podacima koje je objavila ATV, dostigao oko 82 miliona KM. Kredit sa kamatnom stopom od 8,8 odsto na deset godina donio bi približno 27 miliona KM troška za kamate, dok bi samo naknada za obradu kredita iznosila 275.000 KM.

Direktor Blaško Kaurin planiranim zaduženjem otvara ozbiljna pitanja o finansijskom stanju jednog od najvažnijih javnih preduzeća u Republici Srpskoj, načinu upravljanja njegovim obavezama i cijeni koju će ono platiti za novo zaduživanje.

Posebno zabrinjava podatak da se najveći dio novog kredita ne planira za razvoj i unapređenje poslovanja, već za pokrivanje ranijih finansijskih obaveza.

Stari dugovi na teret novog kredita

Od ukupno 55 miliona KM, čak 40,2 miliona KM namijenjena su za reprogramiranje ranijih kreditnih obaveza. Za taj dio zaduženja kao obezbjeđenje predviđene su mjenice preduzeća i garancija Vlade Republike Srpske.

Drugim riječima, najveći dio novog kredita služiće za pokrivanje starih dugova, što znači da će preduzeće za njihovo izmirenje morati da plati i dodatnu cijenu novog zaduživanja.

Preostalih 14,8 miliona KM trebalo bi da bude iskorišteno za izmirenje tekućih obaveza prema opštinama, izvođačima radova i dobavljačima, kao i za investiciona ulaganja.

Za ovaj dio kredita predviđene su mjenice preduzeća i hipoteka na poslovni prostor u Banjaluci površine 1.069 kvadratnih metara.

Tako bi se, uz garanciju Vlade za jedan dio zaduženja, kao zalog za drugi dio našla i nekretnina javnog preduzeća.

Skupo zaduživanje, a obećanja o oporavku

Posebno je važno pitanje zbog čega „Šume Republike Srpske“, uprkos najavama rukovodstva o poboljšanju poslovanja, moraju da posegnu za novim višemilionskim kreditom i koliko će ih takav potez dugoročno koštati.

Kaurin je u septembru ove godine tvrdio da preduzeće ide uzlaznom putanjom, navodeći da je proizvodnja šumskih drvnih sortimenata u prvih osam mjeseci dostigla 90 odsto plana, u poređenju sa 82 odsto u istom periodu prošle godine.

Dodatno, još u martu ove godine objavljeno je da su „Šume Republike Srpske“ lokalnim zajednicama dugovale šest miliona KM po osnovu šumske rente. Kaurin je tada naveo da je od oko 22,6 miliona KM obaveza za prethodnu godinu bilo isplaćeno 16,6 miliona KM.

U takvim okolnostima, kredit od 55 miliona KM nije samo pitanje novog izvora novca već i pitanje odgovornosti za finansijsko stanje preduzeća koje upravlja jednim od najvažnijih prirodnih resursa Republike Srpske.

Ako se zaduženje realizuje pod najavljenim uslovima, preduzeće će na svakih pozajmljenih 100 KM morati da vrati približno 149 KM, računajući ukupnu otplatu od oko 82 miliona KM.

Nastavi čitati

Društvo

HOROR PORED ŠKOLE I VRTIĆA U TREBINJU! Pronađeni otrovani psi, roditelji u panici „Šta da je neko dijete dohvatilo otrov?!“

I mještani Gorice su vrlo uznemireni, jer su pojedini vidjeli uginule pse, a slučaj u posljednjih nekoliko dana očigledno poprima sve veće razmjere.

“Imam psa čuvara koji ima svoju kućicu uz našu porodičnu kuću, ali imam i dvoje djece, od kojih je jedno u nižim razredima ove škole, a drugo u vrtiću, koji je takođe u neposrednoj blizini škole. Ne smijem ni da pomislim da je neko od moje djece moglo dodirnuti taj otrov, a mogao mi se i pas otrgnuti ili prosto kada ga šetamo pojesti taj otrov. Ovo je užas”, kaže jedan mještanin Gorice kome je i kuća u blizni.

Lazar Vučković, direktor Azila “Danica” nadomak Trebinja, koji je bio na mjestu gdje je policija vršila uviđaj, slaže se da je ovo što se dešava zaista užas.

“Prije tri godine je u selu Poljice kod Trebinja otrovano pet lovačkih pasa koji su bili u boksovima, a, budući da sam dugogodišnji lovac, bio sam tada na licu mjesta, kada je izvršen uviđaj i utvrđeno njihovo trovanje, ali do dana današnjeg nije pronađen krivac”, prisjetio se Vučković.

Pronađene su, kaže, tada, na licu mjesta i rukavice i izuzeti još neki dokazni materijali, što je poslato na vještačenje i slučaj je došao do tužilaštva, ali nikada nisu dobili povratne informacije, osim da je slučaj u proceduri.

Kaže da se u ovom azilu svakodnevno susreću sa novim problemima koji se uglavnom odnose na napuštene pse koje neodgovorni vlasnici samo izbace na ulicu.

“Mi radimo koliko možemo na zbrinjavanju ovih pasa i azil je konstantno prepun, jer koliko god se trudimo da ih udomimo, a nekada se to dešava bukvalno i prije njihovog dolaska u azil, pasa uvijek bude veliki broj”, kaže Vučković za Nezavisne, napominjući da, otkako je on direktor Azila, a tome ima godina ipo dana, udomili su oko stotinu pasa.

 

 

Da li se za ovo trovanje može pronaći krivac – teško je reći, a ono što civilizovani građani mogu da urade jeste da prijave svaku sumnju na postavljanje otrova ili napuštanja pasa, jer priče da iz susjednih gradova izbacuju iz automobila pse na teritoriju Trebinja za sada zaista ostaju samo priče.

Nastavi čitati

Aktuelno