Connect with us

Svijet

UZBUNA NAKON ŠOK IZJAVE bivšeg predsjednika SAD: “Nastao bi potpuni haos, a NAJGORE BI PROŠLA EVROPA”

“Boli me ku**c za NATO”. Ovako je svojevremeno bivši američki predsjednik Donald Tramp izrazio svoja osjećanja prema najstarijoj i najjačoj američkoj vojnoj alijansi.

Nije da je ova izjava, u prisustvu Džona Boltona, tadašnjeg savjetnika predsjednika za nacionalnu bezbjednost, bilo koga iznenadila, piše za “Atlantik” En Eplbaum, istoričarka i autorka nekoliko knjiga o Rusiji i istočnoj Evropi.

Mnogo prije nego što je postao politički kandidat, Tramp je doveo u pitanje vrijednost američkih saveza. Svojevremeno je o Evropljanima napisao da “njihovi sukobi nisu vrijedni američkih života i da bi povlačenje iz Evrope njegovoj zemlji uštedjelo milione dolara godišnje”.

Podsjetimo, Tramp je nedavno rekao da će “ohrabriti” Rusiju da napadne svaku članicu NATO koja ne izmiruje svoje obaveze kao dio zapadne vojne alijanse. Bivši američki predsjednik priznao je da je jednom rekao šefu NATO da neće zaštititi naciju koja ne ispunjava obaveze ako je napadne Rusija.

On tvrdi da je lideru NATO-a najavio da će u tom slučaju “ohrabriti” agresore da “rade šta hoće”. Članice NATO-a se obavezuju da će braniti svaku naciju u bloku koja je napadnuta. Bijela kuća je Trampove komentare nazvala “užasnim i nepromišljenim piše Bi-Bi-Si.

Odbrambena alijansa NATO-a, osnovana 1949. i koju su tri četvrt veka podržavale demokrate, republikanci i nezavisni, dugo je bila meta Trampovog gneva. Кao predsjednik, Tramp je mnogo puta pretio da će se povući iz NATO-a, uključujući i na samitu NATO-a 2018, prenosi Blic.

“Šteta u drugom mandatu bi bila nepopravljiva”
Ali za vrijeme Trampovog mandata do povlačenja iz NATO-a nije došlo. To je bilo zato što je neko uvijek bio tu da ga odgovori od toga. Bolton kaže da je to bio on. Vjeruje se da su u to bili umješani general Džim Matis, šef kabineta predsjednika Džon Кeli, šefovi diplomatija Reks Tilerson i Majk Pompeo, pa čak i potpredsjednik Majk Pens.

Ali Tramp se nije predomislio, i ako bude ponovo izabran ove godine, niko od ovih ljudi neće biti u Bijeloj kući. Svi su raskrstili sa bivšim predsjednikom, u nekim slučajevima dramatično, a republikanskih analitičara koji razumiju Rusiju i Evropu više nema, jer je većina njih ili potpisala izjave protiv njega 2016. ili ga kritikovala poslije 2020. godine.

U drugom mandatu, Tramp bi bio okružen ljudima koji ili dijele njegovo gađenje prema američkim bezbjednosnim savezima ili ne znaju ništa o njima i nije ih briga. Ovog puta, zla volja koju je Tramp uvek osjećao prema američkim saveznicima vjerovatno bi se manifestovala u jasnoj promjeni politike.

– Šteta koju je napravio u svom prvom mandatu bila je popravljiva. Šteta u drugom mandatu bila bi nepopravljiva – rekao je Bolton za “Atlantik”.

Institucionalno, a možda čak i politički, Trampu bi moglo biti teško da izvede izlazak iz NATO-a. Čim bi najavio svoje namjere, uslijedila bi ustavna kriza. Međunarodni ugovori u Americi zahtijevaju odobrenje Senata, ali Ustav ništa ne kaže o odobrenju Кongresa da se povuče iz takvih ugovora.

Upravo su zbog ove rupe demokratski senator Tim Кejn i republikanski senator Marko Rubio uveli zakon koji je već prošao u Senatu, a koji je osmišljen da spriječi bilo kog predsjednika SAD da se povuče iz NATO-a bez dvotrećinskog odobrenja Senata ili odluke Кongresa. Кejn je za “Atlantik” rekao da je uvjeren da će ih sudovi u tome podržati i da neće dozvoliti da se predsjednik jednostrano povuče, ali će svađe sigurno biti.

Šteta će nastati i bez formalnog povlačenja

Razvila bi se i kriza u odnosima s javnošću. Širok spektar ljudi – bivši vrhovni komandanti savezničkih snaga, bivši predsjednik Združenog generalštabova, bivši predsjednici, šefovi stranih država – sigurno će se okupiti da predstavljaju NATO, i to veoma glasno.

Ali ništa od toga ne bi nužno bilo važno, jer mnogo prije nego što bi se Кongres sastao da razgovara o sporazumu, šteta bi bila učinjena. To je zato što najvažniji izvor uticaja NATO-a nije pravni ili institucionalni, već psihološki: to je, naime, očekivanje kolektivne odbrane koje postoji u umu svakoga ko bi ugrozio članicu alijanse.

Ako Sovjetski Savez nikada nije napao Zapadnu Nemačku između 1949. i 1989. godine, to nije bilo zato što se plašio njemačkog odgovora. Ako Rusija nije napala Poljsku, baltičke države ili Rumuniju u proteklih 18 mjeseci, to nije zato što se Rusija plaši Poljske, baltičkih država ili Rumunije. Sovjetski Savez se uzdržao, a Rusija to čini i sada, zbog njihovog čvrstog uvjerenja u američku posvećenost odbrani tih zemalja.

U Кremlju zaista vjeruju da je Amerika spremna za kolektivnu odbranu
Ovaj efekat odvraćanja ne dolazi samo od NATO ugovora, jednostavnog dokumenta čiji se potpisnici jednostavno slažu u članu 5 da će se oružani napad na jednog ili više njih u Evropi ili Sjevernoj Americi smatrati napadom na sve njih.

Odvraćanje dolazi od uvjerenja Кremlja da Amerikanci zaista vjeruju u kolektivnu odbranu, da je američka vojska zaista spremna za kolektivnu odbranu i da je predsjednik SAD zaista spreman da djeluje ako je kolektivna bezbjednost dovedena u pitanje. Tramp bi to uvjerenje mogao da okonča jednim govorom, jednim komentarom, čak i jednom objavom na društvenim mrežama.

Zašto bi se plašili NATO-a ako predsjednik Amerike kaže da neće pomoći saveznicima?

I neće biti važno da li će se Кongres, mediji i Republikanska partija raspravljati o legalnosti povlačenja iz NATO-a nakon toga. Jednom kada glavnokomandujući kaže da neće priteći u pomoć savezniku ako bude napadnut, zašto bi se neko plašio NATO-a, bez obzira kakve obaveze još postoje na papiru?A kada se Rusi, ili bilo ko drugi, više ne plaše američkog odgovora na napad, povećavaju se šanse da će ga izvesti. Takav scenario ne bi trebalo da se čini malo vjerovatnim. Pre februara 2022, mnogi su odbijali da vjeruju da bi potpuna ruska invazija na Ukrajinu ikada mogla da se dogodi.

Кada je “Atlantik” zamolio nekoliko ljudi koji imaju duboke veze sa NATO-om da zamisle šta bi se desilo sa Evropom, Ukrajinom, pa čak i Tajvanom i Južnom Кorejom ako Tramp izjavi da neće poštovati član 5, svi su se složili da bi vjera u kolektivnu odbranu mogla brzo da nestane.

Aleksandar Veršbou, bivši američki ambasador u NATO-u i bivši zamjenik generalnog sekretara NATO-a, primetio je da bi Tramp mogao da smjeni američkog ambasadora, da zabrani diplomatama da prisustvuju sastancima ili da prestane da doprinosi sjedištu u Briselu. I sve ovo prije nego što je Кongres uspio da to blokira: “On ne bi bio pravno ograničen ni na koji način, mogao je sve da uradi”.

Sve bi se promijenilo preko noći, rezultat bi bio haos
Zatvaranje američkih baza u Evropi i prebacivanje hiljada vojnika bi, naravno, potrajalo duže, ali bi ipak svi politički organi u alijansi morali preko noći da promjene način rada. Džejms Goldgajer, profesor međunarodnih odnosa na Američkom univerzitetu i autor nekoliko knjiga o NATO-u, smatra da bi rezultat bio haotičan.

– Nije kao da možete da kažete: “U redu, imamo plan da se nosimo sa ovim”. Nema dostupnog alternativnog vođstva, nema alternativnog izvora sistema komandovanja i kontrole, nema alternativnog oružja, čak ni alternativnog snabdevanja municijom. Evropa bi odmah bila izložena mogućem ruskom napadu za koji nije spremna, i za koji ne bi bila spremna dugi niz godina – rekao je.

Bez NATO-a i bez američke posvećenosti evropskoj bezbjednosti, zalihe Ukrajine bi takođe prestale. Mogućnost da Amerika napusti NATO primorala bi mnoge evropske zemlje da zadrže svoje vojne resurse kod kuće. Na kraju krajeva, uskoro bi se i sami mogli suočiti sa invazijom. Ukrajinci bi vrlo brzo ostali bez municije.

Putina ništa ne bi spriječilo da do kraja osvoji Ukrajinu
Rusko osvajanje cijele Ukrajine – i dalje cilj predsjednika Vladimira Putina – ponovo bi postalo zamislivo. Ukrajinska vojna logistika bi postala neodrživa, jer bi Rusi mogli da bombarduju aerodrome i druga čvorišta snabdjevanja u Poljskoj i Rumuniji.

Oni su se već veoma približili tome. Najmanje jedna ruska raketa je slučajno pogodila Poljsku, a ruske rakete su pale i na rumunsko-ukrajinsku granicu. Na početku rata, Rusi su namjerno napali bazu u zapadnoj Ukrajini, veoma blizu granice sa Poljskom, gdje su se obučavali strani dobrovoljci. Ako Rusi počnu da gađaju baze unutar same Poljske, logistika naoružavanja Ukrajine postaje nemoguća.

Related Topics:

Svijet

TAJNI GRAD ISPOD LEDA: NASA radari na Grenlandu otkrili skrivenu nuklearnu bazu iz Hladnog rata

Ispod grenlandskog leda pronađena je napuštena američka vojna baza Kamp Century, dio strogo tajnog plana iz Hladnog rata.

Tokom godina pronađeno je bezbroj stvari koje su vijekovima bile skrivene ispod debelih slojeva leda. Drevne alatke, tijela životinja, avione iz Drugog svjetskog rata, vulkane, gotovo da nema toga što led nije sakrio, a naučnici kasnije pronašli.

Međutim, tokom leta iznad grenlandskog ledenog pokrivača u aprilu 2024. godine, naučnik NASA Čed Grin naišao je na jedno od najneobičnijih otkrića do sada, tajnu vojnu bazu.

Analizirajući radarske snimke leda, Grin je primijetio neobične strukture, za koje je ubrzo potvrđeno da pripadaju Kampu Century, američkoj vojnoj bazi iz perioda Hladnog rata, staroj 65 godina i zakopanoj oko 30 metara ispod površine ogromnog ledenog pokrivača Grenlanda.

“Tražili smo samo dno ledenog pokrivača, a onda se odjednom pojavio Kamp Century”, rekao je Aleks Gardner, stručnjak za ledene predjele iz NASA Laboratorije za mlazni pogon (JPL), koji je učestvovao u projektu. “U početku nismo ni znali šta gledamo”.

Grad ispod leda

Kamp Century, poznat i kao “grad ispod leda”, izgradili su američki vojni inženjeri u strogoj tajnosti između juna 1959. i oktobra 1960. godine.

Kompleks je imao 21 podzemni tunel ukupne dužine gotovo tri kilometra. Na radarskim snimcima koje je napravila NASA mnoge građevine baze i danas se jasno mogu razlikovati.

Za istraživanje je korišćen sistem UAVSAR (Synthetic Aperture Radar), tehnologija slična LiDAR-u koja se često koristi za pronalaženje skrivenih građevina, poput drevnih gradova Maja. Dok LiDAR koristi laserske zrake, UAVSAR koristi radio-talase koji mogu da prodru kroz led.

Zašto je Amerika gradila bazu na Grenlandu?

Tajna nuklearna baza SAD otkrivena ispod leda GrenlandaIzvor: Public Domain / Wikipedia

Sjedinjene Američke Države i Danska potpisale su 1951. godine Sporazum o odbrani Grenlanda, kojim je američkoj vojsci omogućena izgradnja vojnih objekata na ovom ostrvu, koje je tada bilo dio Danske.

Ali sama izgradnja baze bila je izuzetno težak poduhvat. Na ledenoj visoravni temperature su padale i do minus 70 stepeni Celzijusa, dok su vjetrovi dostizali brzinu od gotovo 200 kilometara na čas.

Za izgradnju je dopremljeno više od 6.000 tona građevinskog materijala pomoću teških motornih sanki koje su se kretale brzinom od svega tri kilometra na čas. Sam transport od američke baze Tule trajao je oko 70 sati.

Inženjeri su prvo iskopali ogromne rovove u snijegu i ledu. Najveći među njima bio je prolaz dug oko 300 metara, poznat kao Glavna ulica, nakon čega su unutar rovova podignute drvene zgrade sa čeličnim krovovima.

Nuklearni reaktor u srcu ledenog grada

Tajna nuklearna baza SAD otkrivena ispod leda GrenlandaIzvor: Public Domain / Wikipedia

Najvredniji dio kompleksa bio je jedan od prvih nuklearnih reaktora srednje snage PM-2A, koji je proizvodio električnu energiju za čitavu bazu.

Rad sa reaktorom u ekstremnim arktičkim uslovima zahtijevao je izuzetnu pažnju, ali je upravo on omogućavao da podzemni grad funkcioniše.

Tokom boravka u Kampu Century naučnici su ostvarili značajne geološke uspjehe.

Bili su među prvima koji su proučavali ledena jezgra Grenlanda, dok su uzorci tla otkrili da je ovo područje u dalekoj prošlosti bilo prekriveno šumama i bogatim biljnim i životinjskim svijetom.

Nauka je bila samo paravan

Ipak, naučna istraživanja bila su samo dio priče. Sama baza nije bila tajna. Američka vojska čak je snimila promotivni film o ovom projektu. Međutim, ono što jeste bilo strogo povjerljivo bio je pravi cilj izgradnje.

Pod nazivom Projekat Iceworm, američka vojska planirala je da ispod grenlandskog leda izgradi ogromnu mrežu tunela namijenjenih raspoređivanju balističkih nuklearnih raketa.

Plan je predviđao čak 135.000 kvadratnih kilometara dodatnih podzemnih tunela, dovoljno prostora za oko 600 projektila. Za njihovo opsluživanje bilo bi izgrađeno 60 lansirnih centara u kojima bi stalno živjelo oko 11.000 vojnika. O svemu tome danska vlada nije bila obaviještena.

Ambiciozan plan koji nikada nije ostvaren

Veoma brzo postalo je jasno da je čitav projekat gotovo nemoguće sprovesti.

Led se stalno pomijerao i deformisao tunele, održavanje baze bilo je izuzetno skupo, a tehničke prepreke pokazale su se gotovo nepremostivim. Zbog toga je Kamp Century napušten već 1967. godine.

Tek tri decenije kasnije, 1997. godine, Danski institut za međunarodne odnose objavio je dokumente koji su otkrili postojanje Projekta Iceworm i njegov pravi cilj.

Problem koji je ostao zakopan u ledu

Iako je nuklearni reaktor uklonjen nakon zatvaranja baze, jedan ozbiljan problem ostao je ispod leda.

Tokom 33 mjeseca rada reaktor je proizveo više od 178.000 litara radioaktivnog otpada.

Taj otpad nikada nije uklonjen. Decenijama je ostao zarobljen ispod ledenog pokrivača, uz pretpostavku da će led zauvijek ostati zaleđen. Ali klimatske promjene mijenjaju tu računicu.

Prema procjenama naučnika, područje oko Kampa Century moglo bi da počne da gubi ledeni pokrivač već oko 2090. godine.

“Ljudi koji su tada gradili bazu bili su uvjereni da ono što ostave ispod leda nikada više neće ugledati svjetlost dana”, rekao je još 2016. godine klimatolog i glaciolog Vilijam Kolgan sa Univerziteta Jork u Torontu, koji je predvodio istraživanje. “Šezdesetih godina izraz globalno zagrijavanje praktično nije ni postojao. Danas se klima mijenja, a pravo pitanje je da li će ono što je zakopano ispod leda tamo i ostati.”

Nastavi čitati

Svijet

CRNI BILANS RASTE: U zemljotresu u Venecueli poginulo najmanje 235 osoba, hiljade povrijeđenih

Broj poginulih u razornom zemljotresu u Venecueli porastao je na 235, dok je više od 4.300 povrijeđenih.

Broj poginulih u zemljotresu u Venecueli porastao je na 235, saopštio je venecuelanski ministar zdravlja Karlos Alvarado.

On je rekao da je više od 4.300 povrijeđenih zatražilo ljekarsku pomoć, te da je većina zadobila lakše povrede, ali da je mnogima bila potrebna i operacija.

Alvarado je istakao da je situacija i dalje najkritičnija u državi La Gvaira, gdje je zabilježen najveći broj poginulih i povrijeđenih.

Zemljotresi magnitude 7,2 i 7,5 stepeni po Rihterovoj skali pogodili su Venecuelu u razmaku manjem od jednog minuta, u noći između srijede i četvrtka, a vlasti su proglasile vanredno stanje.

Predsjednik Narodne skupštine Horhe Rodrigez izjavio je juče da je poginulo najmanje 188 ljudi.

Nastavi čitati

Svijet

“IZGUBLJENI GRAD” U DUBINAMA ATLANTIKA: Mjesto gdje naučnici vjeruju da je nastao život sada je na meti rudarskih mašina

Na dubini od 700 metara, Izgubljeni grad otkriva eko-sisteme koji opstaju bez kiseonika.

Duboko ispod površine Atlantskog okeana, na više od 700 metara dubine, skriva se jedno od najfascinantnijih i najjezivijih mjesta na našoj planeti. Zamislite sablasne, blijedo-krem kule koje izranjaju iz večne tame okeanskog dna, a pod svjetlima podvodnih sondi poprimaju plavičastu nijansu. Ovo mjesto naučnici zovu Izgubljeni grad i vjeruju da upravo ovaj podvodni pejzaž krije odgovor na najveće pitanje čovječanstva: Kako je zapravo nastao život na Zemlji?

Ovaj jedinstveni lokalitet, smješten zapadno od Srednjoatlantskog grebena, otkrili su istraživači 2000. godine. U pitanju je hidrotermalno polje sa najdužim kontinuiranim delovanjem u okeanima – procjenjuje se da ove stijene iz Zemljinog omotača aktivno reaguju sa morskom vodom najmanje 120.000 godina.

Među neobičnim krečnjačkim formacijama nalaze se strukture svih veličina: od onih koje podsećaju na male pečurke, pa sve do džinovskog tornja nazvanog Posejdon, koji dostiže impresivnih 60 metara visine i nadvisuje većinu stambenih zgrada na kopnu.

Život cvjeta u vječnom mraku, bez trunke kiseonika

Iako djeluje kao apsolutno negostoljubivo okruženje, Izgubljeni grad bukvalno vrvi od života. Iz podvodnih dimnjaka konstantno struje gasovi temperature do 40°C, bogati vodonikom i metanom.

Ovi ugljovodonici nisu nastali uz pomoć Sunčeve svjetlosti niti ugljen-dioksida iz atmosfere, već čistom hemijskom reakcijom na okeanskom dnu. Oni su hrana za specifične eko-sisteme:

  • Guste populacije mikroorganizama koje uspješno žive i razmnožavaju se potpuno bez kiseonika.
  • Milijarde sitnih puževa i kraba koji prekrivaju zidove kretnjačkih tornjeva.
  • Veći stanovnici dubina, poput morskih ježeva, specifičnih kozica i jegulja koje patroliraju ovim sablasnim gradom.
  • Pošto ugljovodonici sa ovog mjesta nastaju bez uticaja Sunca, a predstavljaju osnovne gradivne blokove života, naučnici su ubijeđeni da identični procesi upravljaju unutrašnjostima drugih nebeskih tijela u našem komšiluku.

Mikrobiolog Vilijam Brazelton objasnio je za Smithsonian koliko je ovo otkriće važno za astrobiologiju:

“Ovo je savršen primjer vrste eko-sistema koji bi upravo u ovom trenutku mogao da bude aktivan na Enkeladu ili Evropi (ledenim mjesecima Saturna i Jupitera), a postoje ozbiljne indicije da je ovakvo okruženje u prošlosti postojalo i na Marsu.

Po čemu se Izgubljeni grad razlikuje od vulkanskih otvora?

Za razliku od poznatih podvodnih vulkana (tzv. „crnih dimnjaka“) koji zavise od vrele magme i proizvode minerale bogate gvožđem i sumporom, Izgubljeni grad proizvodi i do sto puta više vodonika i metana. Njegove kalcitne strukture su stabilnije i dugovečnije, što pruža organizmima stabilan dom desetinama hiljada godina.

Moćna industrija prijeti da uništi pradjedovinu života

Uprkos neprocjenjivoj naučnoj vrijednosti, sudbina Izgubljenog grada visi o koncu. Poljska je prije nekoliko godina dobila zvanično pravo na dubokomorsko rudarenje u okolnim rejonima Atlantika.

Iako samo hidrotermalno polje ne sadrži metale i minerale zanimljive za eksploataciju, naučnici su preplašeni. Kopanje i miniranje u neposrednoj blizini stvoriće masivne oblake sedimenta i podvodne prašine. Ovi oblaci će neminovno prekriti Izgubljeni grad, zapušiti njegove otvore i ugušiti krhke organizme koji tu žive od osvita čovječanstva.

Zbog toga se svjetska naučna zajednica hitno bori da ovaj podvodni fenomen dobije status UNESCO svjetske baštine i zakonsku zaštitu, prije nego što industrijski mašine zauvijek ugase mjesto gdje je, vrlo vjerovatno, prohodala prva ćelija na Zemlji.

Nastavi čitati

Aktuelno