Na razlici broja rođenih i umrlih, Srpska je za deceniju izgubila više od 60.000 stanovnika.

To pokazuju demografske analize, prema kojima je u periodu 2014-2023. RS napustilo više od 104.000 ljudi.

Važno je naglasiti da u ovu brojku ne ulaze oni koji su na sezonskom ili povremenom radu u inostranstvu, tako da je broj onih koji su otišli sa ovih prostora daleko veći.

Demografi podsjećaju da se broj živorođene djece u Srpskoj konstantno smanjuje od 1999. godine.

– Tada je registrovano 13.995 rođenih, da bi se u posljednjih 10 godina u prosjeku rađalo 9.138 djece – kaže profesor Stevo Pašalić.

Što se tiče migracija, ističe da se migracioni obrazac promijenio, što se prvenstveno ogleda u strukturi osoba koje odlaze, načinu i motivima odlaska, ali i šemama regrutovanja inostrane radne snage u odredišnim zemljama.

– Nekada je među migrantima najzastupljenija bila niskokvalifikovana muška radna snaga, dok su danas nosioci migracionih procesa visokoobrazovane osobe. Odliv stručnjaka, uz starenje stanovništva i opadanje ionako niske stope nataliteta, zasigurno predstavlja jedan od najvećih izazova savremenog društva. Osim što iseljenici odnose svoj bioreproduktivni potencijal, jer se uglavnom radi o osobama u optimalnoj reproduktivnoj dobi, njihovim odlaskom istovremeno se gubi i vrijedni, a često i nenadoknadivi, ljudski kapital – naglašava Pašalić.

Time, kako kaže, ujedno propadaju i sve prethodne investicije u obrazovanje.

– S druge strane, ljudski kapital u Srpskoj i BiH nerijetko je obezvrijeđen, bilo zbog nemogućnosti pronalaska posla koji odgovara stečenim kvalifikacijama, bilo zbog potplaćenosti zaposlenih – naglašava Pašalić.

Upozorava da će, u nestašici radne snage, ljude privući zapadno tržište.

– Zapadna Evropa treba radnu snagu i nema nikakve šanse da neće posegnuti za radnicima koji se vrlo brzo integrišu, a to su radnici sa Zapadnog Balkana. Međutim, Srpska i BiH moraju učiniti sve da zadrže postojeće stanje, te privuku na povratak iseljene, jer smo već sada prisiljeni uvoziti radnu snagu – ističe Pašalić.

Više i nije floskula kazati da je Bosna i Hercegovina uvozno orijentisana država, čak i kada su u pitanju osnovni prehrambeni proizvodi.

Voda, voće i povrće, meso, žitarice, krompir – iako BiH ima mogućnost da proizvodi i prerađuje sve navedeno, stanje na terenu govori da smo se po tome apsolutno bazirali na uvoz, te da izgleda kako bismo bez toga gotovo pa “skapali” od gladi i žeđi.

Naime, prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH, u 2024. godini na uvoz voća, povrća, žitarica, vode i mesa potrošili smo, vjerovali ili ne, 1.708.008.155 KM, dok smo istovremeno na izvozu pomenutih proizvoda zaradili “samo” 284 miliona KM, što je šest puta manje.

Najviše novca BiH je dala na uvoz mesa i živih životinja. Uvezli smo više od 98 miliona kg, za šta je plaćeno 683.281.608 KM, a što je povećanje u odnosu na 2023. godinu za 70 miliona KM.

Što se izvoza tiče, u 2024. je izvezeno deset puta manje u odnosu na uvoz, a zarada je bila 51.623.798 KM (slične brojke i 2023. godine).

Nakon toga slijede voće i povrće. Za uvoz ovih proizvoda u prošloj godini potrošeno je 420.565.703 KM, dok je u isto vrijeme na izvozu voća i povrća BiH zaradila 134.900.384 KM.

Na uvoz žitarica u 2024. godini BiH je dala 305.241.300 KM, a kupljeno je 596.864.591 kg. Na izvozu je prihodovano 41.365.666 KM.

Stotine izvora pitke i mineralne vode BiH nisu dovoljne da se i na tom polju ne okrene uvozu. 242.609.819 litara kupovne vode ušlo je u BiH, za šta je plaćeno skoro 300 miliona KM. S druge strane, izvezeno je 139.082.096 litara ili 73.416.910 KM.

Ovdje ćemo dodati i podatke za uvoz i izvoz krompira.

Iako su u BiH nadaleko poznati glamočki, nevesinjski i druge vrste krompira, proizvedene količine, čini se, nisu dovoljne za domaće potrebe, pa je zaključno sa avgustom 2024. uvezeno 23.854.123 kg, što je više od 22 miliona KM.

Dok se građanima više nudi tuđe nego domaće, njihovi džepovi se sve više prazne, jer su već u ovoj godini počela nova poskupljenja, poput goriva i kafe, a najavljuje se poskupljenje pekarskih proizvoda i mesa.

Kad saberemo sve, ne možemo da se ne zapitamo da li imamo dovoljno vlastitih prehrambenih resursa i, ako imamo, zašto trošimo milijarde na kupovinu tuđih?

“Godinama ukazujemo na taj prekomjeran uvoz gotovo svih poljoprivrednih proizvoda. Nažalost, BiH se opredijelila da bude zemlja potrošač i uvozno orijentisana”, odgovara Stojan Marinković, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača Republike Srpske.

Ističe da BiH ima potencijal da poveća proizvodnju u svim sektorima poljoprivrede, da ima tehničke i tehnološke resurse, te podsticaje za to, ali je problem što zbog uvoza nismo konkurentni ni na domaćem tržištu, zbog čega domaći proizvođači odustaju.

“Svake godine se suočavamo sa nemogućnošću plasmana proizvoda, ili čak plasmana po cijenama koje su ispod praga rentabilnosti”, poručuje Marinković.

“Neophodne su mjere zaštite domaće proizvodnje. Ali to je, nažalost, postalo političko pitanje i nema političkog konsenzusa na nivou države da se uvedu te mjere u cilju podizanja nivoa naše proizvodnje”, dodaje Marinković.

Prava kontrola domaćih resursa, nadovezuje se Marin Bago, predsjednik Udruženja potrošača “Futura” Mostar, jeste kada znamo koliko čega imamo u domaćim skladištima i koliko nam je nečega potrebno da uvezemo.

“Mi nemamo robne rezerve i realnost da je smo totalno ovisni o uvozu, a kad je tako, onda ne kontroliraš svoje tržište ni slučajno. Mi ne znamo ni koliko nama treba krompira, brašna, nemamo tih osnovnih podataka. Znamo koliko se uveze, ali ne znamo koliko nama toga treba kako bismo mogli subvencionirati, kako bismo mogli imati svoje osnovne namirnice. Jer u tom slučaju se sa proizvođačima unaprijed dogovara cijena, nema skokova, nije nas briga za burzu i uvoz. To je stvarna i prava kontrola svojih resursa”, poručuje Bago za “Nezavisne novine”.

On podsjeća da BiH po kvadratu ima obradivih površina koliko i Hrvatska.

“Takva površina u Kini proizvodi hranu za 25 miliona ljudi. Mislim da je to jedan podatak koji govori sve. A mi uvozimo 80 odsto hrane. To dokazuje jedan amaterizam u upravljanju, nedostatak vizije. Tako nam je u svemu”, istakao je Bago, prenose Nezavisne novine.