Ako u SAD kojim slučajem zaista izbije neki novi građanski rat, što teoretičari zavjere govore već 25 godina, onda će on vjerovatno početi u Kaliforniji.

Ova američka savezna država je idealna za ovaj crni scenario, odnosno šibica za paljenje fitilja na buretu baruta, jer su u njoj koncentrisana tri ključna elementa za stvaranje velike društvene bombe.

Kao prvo, kontrolišu je tvrdokorne demokrate, koje se žestoko protive politici novog američkog predsjednika Donalda Trampa.

Drugo, u ovoj državi živi ogroman broj migranata. U jednom trenutku državne vlasti, tradicionalno demokrate, otvorile su vrata svima, što je u potpunosti preobrazilo demografsku i nacionalnu sliku Kalifornije, i to samo za jednu deceniju. Procjenjuje se da ih samo u ovoj saveznoj državi ima oko tri miliona, od čega gotovo polovina u Los Anđelesu, što predstavlja trećinu stanovništva ovog grada. I na kraju treća stvar, Kalifornija je, ma kako to čudno zvučalo, vjerovatno u najgorem položaju od svih saveznih država po ogromnom socijalnom i društvenom jazu.

Kalifornija je oduvijek smatrana američkim rajem, ali posljednja dešavanja pretvorila su je, u stvari, u veliku filijalu pakla, u kojoj nešto burno i strašno ključa, širi se i raste zbog sve većih i nasilnijih protesta migranata porijeklom iz Meksika, najsiromašnijih zemalja Latinske Amerike, sa Bliskog istoka i iz Afrike.

ŠTO GORE, TO BOLjE

Formalno, uzrok nereda bio je dekret koji je Tramp potpisao 5. juna o zabrani ulaska u SAD građanima 12 zemalja: Avganistana, Mjanmara, Čada, Konga, Ekvatorijalne Gvineje, Eritreje, Haitija, Irana, Libije, Somalije, Sudana i Jemena. U početku su se ljudi okupljali na mirnim demonstracijama, ali su ovi protesti naprasno eskalirali u sukobe sa policijom. Za nakoliko dana Los Anđeles, koji je već stradao tokom požara u januaru ove godine, počeo je da liči na pravu ratnu zonu, što su mnogi nazvali “Majdanom” protiv Trampa i prvim korakom ka nekom novom američkom građanskom ratu.

Na tako nešto je indirektno upozorio i predsjednik Donald Tramp poručujući da ove proteste migranata neko očigledno finansira iz sjenke kako bi potkopao bezbjednost zemlje. Da bi smirio ove nemire u Los Anđelesu, Tramp je naredio da u ovaj grad prvo bude poslato 2.000 vojnika Nacionalne garde, a onda i jedan kontingent marinaca. Ovo je bila prva odluka od 1965. godine donesena bez zahtjeva lokalnih vlasti. Guverner Kalifornije Gevin Njusom, demokrata, osudio je ovaj Trampov potez optuživši ga da drsko zloupotrebljava svoju moć.

Interesantno, i tokom predsjedništva Džoa Bajdena postojao je sličan sukob u vezi sa migracijama, a koji se tada rasplamsao između savezne vlade i vlasti republikanskog Teksasa. Na društvenim mrežama tada je pokrenuta rasprava o otcjepljenju ove države od SAD. Ono, inače, nije direktno predviđeno Ustavom SAD, ali nije ni zabranjeno, a ta dvosmislenost je, između ostalog, dovela do rata između Sjevera i Juga.

Prema ocjenama pojedinih konzervativaca, svojim alarmantnim i zapaljivim izjavama guverner Kalifornije Njusom donekle liči na generalnog sekretara NATO-a Marka Rutea, koji je nedavno tvrdio da bi poslije Ukrajine, Rusija mogla da napadne NATO, ne objašnjavajući zašto bi to trebalo da učini. Ali za Rutea je prijetnja napadom Rusije opravdanje za milijarde dolara potrošnje i samo postojanje Sjevernoatlantskog saveza.

Za Demokratsku stranku SAD, koja nakon poraza Kamale Haris na predsjedničkim izborima prošlog novembra nije bila u stanju da se suprotstavi Trampu, ovo je borba za sopstveno postojanje. I ovdje demokrate djeluju po principu – što gore, to bolje. Za njih je situacija u Los Anđelesu šansa da se vrate na vlast. Da pokažu da magarac, amblem Demokratske stranke, još nije mrtav iako njegovo sve češće oglašavanje plaši čak i najvjernije pristalice.

POKRET “BEZ KRALjEVA”

Mnogi stručnjaci su saglasni sa Trampovim tvrdnjama da protesti u Kaliforniji nisu spontani. Ukazuju da nijedan, bar ne ovih razmjera, ne dolazi sasvim spontano, te navode kako smatraju da je u sve uključen niz liberalnih, neprofitnih i nevladinih organizacija, od kojih su mnoge povezane sa Demokratskom strankom.

One su, kako kažu, finansirane tokom Bajdenovog mandata, a tu se posebno izdvaja Koalicija za zaštitu prava migranata. Pored toga, one su se bavile i prevođenjem migranata preko južne granice, a sada, prema tvrdnjama ovih analitičara, pomažu u pokretanju tih istih migranata na nasilne proteste, kojima su se priključili i razni drugi sindikati koji nisu direktno povezani sa migracionom agendom.

Čak i razne feminističke organizacije sada učestvuju u protestima, planirajući da održe svoje marševe 14. juna, na Trampov rođendan, kada je planirana vojna parada u Vašingtonu. Zajedno, ove protestne organizacije sebe nazivaju pokretom “Bez kraljeva”, što očigledno sugeriše i šalje poruku da ne bi trebalo da bude dozvoljeno da Tramp ima preveliku moć.

Slično mišljenje imaju i drugi eksperti. Navode da u američkim političkim krugovima postoji izraz: “Nijedna kriza ne smije da propadne”, ali i da uočeni obrasci otkrivaju da postoji finansiranje protesta u Los Anđelesu – veoma dobra organizacija, retorika, slogani i simboli.

A group of people with an objectAI-generated content may be incorrect.

DVIJE DRŽAVE

Očigledno je da se politička konfrontacija između republikanaca i demokrata prelila na ulice. Glavno pitanje ostaje – hoće li Tramp popustiti ili će se do kraja oduprijeti protestima i Demokratskoj stranci. Ono što zabrinjava jeste što su se nemiri zbog racija na ilegalne imigrante proširili iz Kalifornije i na Teksas, Kentaki, Oregon i Džordžiju. Da li je onda moguće da se protesti u Kaliforniji pretvore u veliki građanski sukob uporediv sa Majdanom? SAD, nakon što su pokrenule nekoliko stotina ratova i pučeva širom svijeta, pa i u Ukrajini, sada rizikuju da na sopstvenoj koži iskuse sve čari građanskog rata.

Američki novinar Majkl Bom ne isključuje mogućnost transformacije ovih protesta u Kaliforniji u nešto više. Kako je istakao, oni bi mogli da prerastu u nacionalne proteste protiv Trampa u širem smislu, odnosno da se od teme migranata proširi i na protivljenje cjelokupnoj njegovoj politici, jer migranti nisu jedino kontroverzno pitanje.

Ovo mišljenje dijele mnogi, navodeći da bi protesti u Los Anđelesu mogli postati šibica koja će zapaliti građanski sukob velikih razmjera. Možda se, kako kažu, to neće desiti sada, ali takva opcija ostaje otvorena, jer se mnogo toga nagomilalo unutar ove države. Ukazuju da je takav crni scenario realan i zbog toga što unutar SAD funkcionišu dvije odvojene države.

SJEVER I JUG

Prvi američki građanski rat (1861 – 1865) dogodio se zato što se Sjever i Jug nisu mogli saglasiti u vezi sa važnim pitanjima kao što su državna prava i ropstvo. Ekonomija Juga je u velikoj mjeri zavisila od ropstva, dok se Sjever kretao ka njegovom ukidanju.

Kombinacija ovih faktora izazvala je rat. Glavni uzrok su bila podijeljena mišljenja o ropstvu, ali je to bio i rezultat ekonomskih razlika i prava država. Kada su bili uključeni u građanski rat, Jug, takođe dio Konfederacije, obuhvatao je Alabamu, Arkanzas, Floridu, Džordžiju, Luizijanu, Misisipi, Sjevernu Karolinu, Južnu Karolinu, Tenesi, Teksas i Virdžiniju. Ove države su željele da održe svoj način života, koji je u velikoj mjeri zavisio od ropstva, dok je Sjever insistirao na jedinstvenoj i slobodnoj zemlji.

Uticaj Građanskog rata bio je dubok i višestruk. Preoblikovao je zemlju na brojne načine, utičući na njenu društvenu strukturu, ekonomiju, politiku i kulturni identitet. Ukidanje ropstva pokrenulo je društvenu promjenu koja je promijenila živote miliona i buduće pokrete za građanska prava.

Međutim, on je ostavio i nasljeđe rasnih tenzija i diskriminacije koje traje do danas, produbljujući postojeće ideološke podjele između demokrata i republikanaca.

A group of people in riot gearAI-generated content may be incorrect.

PLAVI I CRVENI

Rastuće tenzije između crvenih i plavih država, podstaknute medijima i dezinformacijama, stvaraju nestabilnu atmosferu. Jaz između ovih država je sve veći, što su pokazali i posljednji predsjednički izbori. Ljudi su postali skloniji da žive u odjeku društvenih medija, okruženi onima koji dijele njihova mišljenja, a manje skloni da učestvuju u smislenom dijalogu sa onima koji se ne slažu.

Još jedan faktor koji bi mogao da pokrene sukob je i veliki jaz između bogatih i siromašnih koji takođe nastavlja da raste. Sprovođenje politika, nezaposlenost i opšte nezadovoljstvo dodatno su pojačali negodovanje među stanovništvom. Politike koje favorizuju bogate, a zanemaruju radničku klasu mogu se pokazati kao katalizatori za građanski rat. Visoke stope nezaposlenosti, posebno u ruralnim ili postindustrijskim područjima, doprinose osjećanjima bijesa i beznađa.

Ekonomski ugroženi regioni se takođe osjećaju otuđeno i vjerovatno će podržati eventualna radikalna rješenja, povećavajući mogućnost drugog američkog građanskog rata. I velika raznolikost stvorila je još jedan veliki okidač za potencijalni sukob. Pitanja rasnog, vjerskog i kulturnog identiteta stvorila su duboke podjele unutar američkog društva.

Kako bi mogao izgledati ovaj rat? Određeni dijelovi zemlje bi se nesumnjivo suočili sa više sukoba nego drugi. Takođe, gradovi imaju tendenciju da budu liberalniji, dok su ruralna područja uglavnom konzervativna. Ovo bi moglo dovesti do sukoba urbanih centara sa okolnim ruralnim područjima, a nasilje na ulicama bi postalo uobičajena pojava.

Građanski rat bi mogao da dovede do toga da urbane vlade pokušavaju da održe kontrolu, dok se ruralne milicije mobilišu protiv njih. Ova borba ne bi ostala regionalna – na kraju bi se proširila, jer globalističke elite nastavljaju da zabijaju klin kako bi zaštitile svoju imovinu.

Holivud
U Holivudu je prošle godine snimljen film koji istražuje posljedice političke i društvene fragmentacije unutar SAD. Režirao ga je Aleks Garland, a riječ je o distopijskoj drami koja se bavi haosom i razaranjem kada se autoritarna vlada sukobi sa secesionističkom silom. Film pod imenom “Građanski rat” predstavlja jezivu verziju bliske budućnosti u kojoj dugotrajne tenzije konačno eksplodiraju u sukob velikih razmjera.