Srpska pravoslavna crkva (SPC) i vjernici danas slave praznik posvećen Prepodobnoj mati Paraskevi, poznatoj kao Sveta Petka, koja je jedna od najpoštovanijih svetiteljki u srpskom na-rodu.

Ova svetiteljka uživa veliko poštovanje i kod drugih pravoslavnih naroda, pa i pripadnika drugih vjera. Njoj su posvećeni i brojni srpski hramovi. Mnogi je proslavljaju kao krsnu slavu.

Praznik se slavi svake godine 27. oktobra, odnosno 14. oktobra prema Julijanskom i bogoslužbenom kalendaru SPC.

Vjernici obilježavaju dan kada je Sveta Petka okončala ovozemaljski život.

Sveta Petka živjela je krajem 10. i početkom 11. vijeka prije podjele hrišćanstva.

Sveta Petka je istorijska ličnost svrstana u red svetih i jedna je od najvećih misionarki hrišćanske vjere.

Rođena je u Epivatu, kod Kalitrakije u Maloj Aziji, a prema zapisima srpskog vladike Nikolaja Velimirovića, porijeklom je Srpkinja. Rođena je u imućnoj i veoma pobožnoj porodici. Imala je brata, koji se zvao Jevtimije, i koji se zamonašio veoma mlad, da bi kasnije postao episkop Maditski.

Nakon smrti roditelja, podijelila je sirotinji sve što je imala i zamonašila se u Crkvi Svete Sofije u Carigradu, gdje je dobila ime Paraskeva.

Prema predanju, mnoge godine provela je u pustinji, u postu i molitvi i usamljeničkom životu. Predanje dalje kaže da joj se u snu javio anđeo i uputio u otadžbinu da širi veru Hristovu. Zato je Sveta mati Paraskeva na ikonama je predstavljena u ženskoj monaškoj odeždi, sa krstom i mirtinom grančicom, simbolom mučeništva.

U eparhijama SPC posvećeno joj je oko 250 crkava, a najposjećenija je kapela na Kelemegdanu koja nosi njeno ime i u kojoj se na dan praznika svake godine okuplja desetine hiljade vjernika.

Poštuje se u cijelom pravoslavnom svijetu, a na poklonjenje njenim svetim moštima koje počivaju u Jašiju u Rumuniji dolaze i pripadnici drugih religija, vjerujući u njenu iscjeliteljsku moć.

Žene svih vjera i nacija posebno joj se obraćaju smatrajući je zaštitnicom.

Kult ove svetiteljke kod Srba je dobio na snazi krajem 14. vijeka, poslije Kosovske bitke i u vrijeme početka turske vladavine, kada su mnogi umni i duhovni ljudi našli utočište u srpskoj zemlji.

Mošti
Tokom vremena, njene čudotvorne mošti prenošene su mnogo puta. Na njenom grobu, kaže legenda, događala su se čuda.

Bugarski car Jovan Asen je 1238. godine, po mišljenju jednih, oteo, a po mišljenju drugih, prenio mošti svete Paraskeve u svoj prestoni grad Trnovo.

Kada su Turci osvojili Bugarsku, mošti su prenijete, po zapovijesti sultana Bajazita, u moldavski grad Jaši.

Kneginja Milica uspjela je 1396. da izmoli svetiteljkine mošti i sahrani ih u crkvi Ružici, na Kalemegdanu.

Sultan Sulejman Drugi prenio je mošti Svete Paraskeve 1521. godine u Carigrad.

Konačno, 1641. carigradski patrijarh Partenije poklonio je mošti moldavskom knezu Vasiliju Lupulu, koji ih je prenio u Jaši i položio u Crkvu Sveta tri jerarha, gdje su i danas.

Prve zapise o Svetoj Petki ostavio je Grigorije Camblak, a među njima je i opis prenosa njenih moštiju iz Vidina u Srbiju i do Beograda (1403.godine) i to zaslugom monahinje Jefimije i kneginje Milice koje su dozvolu izmolile od sultana Bajazita.

Vjeruje se da su od vremena despota Stefana Lazarevića mošti sto godina počivale u stijeni pored kalemegdanske kapele i izvora Svete Petke i da su joj na poklonjenje dolazili i pravoslavni i katolici, pa i muhamedanci, tadašnji okupatori Srbije.

Kalemegdanska kapela Svete Petke sagrađena je na izvoru vode za koju se vjeruje da iscjeljuje očne bolesti i u njoj se, kao velika svetinja, čuva mali prst svetiteljke.

Prema narodnom predanju, kapela na Kalemegdanu i crkva Ružica podignute su još u 15. vijeku za vrijeme despota Stefana Lazarevića, ali su porušene za vrijeme turske vladavine.

Današnja kapela, mjesto hodočašća gdje se svake godine na Petkovicu okupljaju mnogobrojni vjernici, izgrađena je 1937. godine prema projektu arhitekte Momira Korunovića.

U novosagrađenoj krstionici uz kapelu Svete Petke obavljaju se krštenja vjernika uz poštovanje izvornog hrišćanskog rituala – pogružavanjem.

Običaji
Sveta Petka posebno je poštovana kao zaštitnica žena svih vjera i nacija, majki i porodilja. Slavi se i kao krsna slava.

I danas, veliki broj ljudi obraća joj se molitvom za pomoć i spas u bolesti i nevoljama. Svetica se često javlja ljudima u snu i govori im šta da rade.

Narodna vjerovanja kažu da na dan Svete Petke ne smije da se pere veš, da se šije, da se radi težak posao, pogotovo to ne treba da rade žene.

Osobe koji imaju neki zdravstveni problem treba da odu u crkvu i umiju se na izvoru ili česmi koji se nalazi u blizini hrama Svete Petke.

U ponekim krajevima običaj je da djevojke pojedu parče slavskog kolača i sačuvaju mrvice kako bi u toku noći mogle da vide svoju sudbinu, odnosno budućeg muža.

Ima još običaja vezanih za ovaj praznik – mlade djevojke treba da beru cvijeće i njime ukrase svoj dom kako bi u njemu cijele godine vladali sloga i mir. Djevojčice treba da obuku nove haljinice kako bi ih pratila sreća u narednoj godini.

Vjeruje se i da ko jednom pozove Svetu Petku u zaštitu, da će se ona opet javiti u njegovom domu, čak i nepozvana, i to uglavnom pred velike nedaće. Najčešće se vjernicima javlja kroz snove.

Molitva Svetoj Petki
Ovo je molitva Svetoj Petki koju možete izgovoriti na ovaj dan, zamolivši je za zdravlje i sreću:

Sveta Petko, Božja svetiteljko, moli Boga za nas. Udostojila si se gledanja lica Božjeg, kao čedo našeg naroda, slavna Petko svetiteljko, pa imamo slobodu tebi govoriti, srodnici našoj, i tebe moliti za spasenje duša naših.

Slava si i pohvala Beogradu, gdje čudotvorna voda tvoja privlači množine mnoge, kao negda Vitezda, i daje slijepima vid, uzetim zdravlje, malaksalim snagu, i svima bodrosti i radosti, Hristova djevice, naša pomoćnice.

Budi i nadalje straža našem prestonom gradu, utvrdi ga u Pravoslavlju, pomozi vjernicima, podigni nedužne i tužne, a usopšim roditeljima našim, braći i deci, izmoli vječni pokoj i vječno spasenje, Sveta Petko, Božja svetiteljko. Svima pomozi, pa i meni ne odmozi. Dobre u dobru složi, i svako im dobro umnoži. Da se kroz tebe proslavi Bog u Trojici, navijek vijeka. Amin.