Vlada Republike Srpske proglasila je 27. april Danom žalosti povodom sjećanja na žrtve ustaškog genocida nad Srbima, Jevrejima i Romima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 1941. do 1945. godine.

Istog dana, u Spomen-području Donja Gradina kod Kozarske Dubice biće služen parastos za žrtve ustaškog zločina u koncentracionom logoru Jasenovac, saopšteno je iz Biroa Vlade Republike Srpske za odnose s javnošću.

Vlada je pozvala sve republičke organe i organizacije, organe jedinica lokalne samouprave, javna preduzeća, ustanove i druge organizacije, da istaknu zastave na pola koplja, te da se kulturne i sportske manifestacije, kao i televizijski i radijski sadržaj prilagode Danu žalosti.

Ove godine navršava se 80 godina od proboja posljednje grupe jasenovačkih logoraša i zatvaranja zloglasnog Koncentracionog logora Jasenovac.

Proboj posljednje grupe logoraša izvršen je 22. aprila 1945. godine s ciljem da se cijelom svijetu ispriča strašna istina o zvjerstvima koja su vršena u sistemu Koncentracionog logora Jasenovac i njegovom najvećem stratištu Donjoj Gradini.

Koncentracioni logor Jasenovac osnovan je avgusta 1941. godine i činilo ga je pet logora.

Selo Donja Gradina priključeno je sistemu logora. Skelom preko rijeke Save ustaše su prevozile logoraše na likvidaciju u Donju Gradinu.

O tome danas svjedoče masovne grobnice u Donjoj Gradini – 105 grobnih polja.

Prema podacima Zemaljske komisije Hrvatske za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača iz 1945. godine broj žrtava logora kreće se oko 500.000 do 600.000 sa naglaskom da se tačan broj žrtava nikad neće moći utvrditi zbog toga što je mnoge žrtve “progutala” Paćilijeva peć, mnoge je odnijela rijeka Sava.

Istraživanja vršena šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka pokazala su da je u sistemu koncetracionog logora Jasenovac ubijeno 700.000 ljudi, od toga 500.000 Srba 33.000 Jevreja, 40.000 Roma, 127.000 antifašista, od kojih 20.000 djece, prenosi Srna.

Na robi, koja je prošle godine uvezena iz SAD, BiH je prihodovala oko 37 miliona KM carine, s tim što svi ti proizvodi zapravo nisu proizvedeni u Americi, tako da je riječ o poprilično manjem iznosu.

Pojašnjenja radi, iz SAD uvozimo i proizvode koji su nastali u drugim zemljama, a BiH trenutno razmatra ukidanje carina za američku robu, tj. proizvode koji imaju porijeklo baš iz SAD.

Kako je potvrđeno za “Nezavisne novine” iz Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH, uvoz iz SAD je prošle godine iznosio oko 183,6 miliona KM, a dažbine oko 37 miliona maraka.

“Napominjemo da roba koja se uvozila iz SAD, ne znači da je porijeklom iz SAD, tj. proizvedena u SAD. Može biti iz Kine, Meksika, Kanade i slično. Na primjer, ukoliko je proizvod iz EU, neko ga je kupio u SAD i kasnije je izvezen iz SAD, u BiH na njega neće biti obračunata carina ukoliko posjeduje dokaz o porijeklu, da je proizveden u EU”, pojašnjavaju iz UIO BiH.

Sa druge strane, ukoliko je proizvod proizveden u SAD i izvezen iz SAD u BiH, na njega će biti obračunata dažbina shodno tarifnom razvrstavanju. BiH trenutno nema potpisan Sporazum o slobodnoj trgovini sa SAD.

“Zbog toga se na robu porijeklom iz SAD prilikom uvoza u BiH primjenjuju standardne carinske stope predviđene Carinskom tarifom. U praksi to znači da će roba iz SAD, u zavisnosti od svog tarifnog razvrstavanja, biti oporezovana carinskom stopom od nula odsto, pet odsto, 10 odsto ili 15 odsto”, pojašnjavaju iz UIO BiH.

Međutim, institucije u BiH su već pokrenule proceduru za privremenu suspenziju carinskih stopa kod uvoza robe porijeklom iz SAD.

Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH, na čijem čelu je Staša Košarac, je, naime, izradilo prijedlog odluke, koji je sada u procesu konsultacija.

“Roba koja će se uvoziti uz korištenje tarifnih suspenzija je roba koja je porijeklom iz SAD, a što se utvrđuje odgovarajućim dokazom o nepreferencijalnom porijeklu robe. Za tu robu će se primjenjivati carinska stopa od nula odsto”, navodi se u prijedlogu odluke.

Planirano je da se ova odluka primjenjuje do 31. decembra 2025. godine ili do zaključivanja sporazuma o slobodnoj trgovini sa SAD.

“Savjet ministara će po isteku ovog roka produžiti važenje ove odluke na prijedlog Ministarstva spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH, ukoliko je to u interesu privrede u BiH. Bez obzira na rok primjene, Savjet ministara može preispitivati primjenu ove odluke i na prijedlog Ministarstva spoljne trgovine donijeti Odluku o prestanku primjene ove odluke ako više nije u interesu privrede u BiH ili usljed postojanja izmijenjenih okolnosti na tržištu”, ističe se u prijedlogu odluke.

Košarac je ranije rekao da bi ukidanje carinskih opterećenja na robu iz Sjedinjenih Država bilo u korist realnog sektora Republike Srpske i Federacije BiH.

Košarac je istakao da Republika Srpska prijedlogom o ukidanju carinskih opterećenja na robu iz SAD ponovo dokazuje da brine o svojim privrednicima i traži modele za unapređenje privredne aktivnosti, što se želi i privredi Federacije BiH.

Prethodno je Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, istakao da u potpunosti podržava politiku američkog predsjednika Donalda Trampa, kojem je Amerika na prvom mjestu, te najavio ukidanje carina za robu iz SAD.

“I nama naš interes treba da bude na prvom mjestu. Brinući o interesu Republike Srpske, predlažem da BiH ukine sva carinska opterećenja na robu iz SAD”, istakao je Dodik.

Kako je dodao, na taj način bi se stvorili uslovi za postizanje sporazuma o slobodnoj trgovini između BiH i SAD, što bi značilo nultu stopu carina.

“To bi omogućilo dalji razvoj naše ekonomije”, dodaje Dodik.

Iz Spoljnotrgovinske komore BiH su za “Nezavisne novine” izjavili da BiH nema veliki obim razmjene sa SAD i ona čini oko jedan odsto od ukupne razmjene sa svijetom.

Amerika je, podsjetimo, nedavno uvela BiH carine od 35 odsto, zbog čega su se u poslovnoj zajednici u BiH i zabrinuli, a onda odahnuli, kad je objavljeno da su one pauzirane, i to na 90 dana

Slučaj “Viaduct”, koji je danima tema u BiH, jer se traži rješenje kako da se namiri 110 miliona KM duga slovenačkoj kompaniji, nije jedino što treba da brine nadležne.

Naime, BiH, odnosno Republika Srpska, u ovom trenutku se potencijalno suočavaju sa još tri međunarodna sudska postupka, od kojih su neki već u arbitraži, a koji su “teški”, pored pomenutih 110 miliona, čak 1,7 milijardi KM.

Prema podacima Pravobranilaštva BiH, tokom 2024. godine u radu su bila aktivna dva arbitražna postupka, jedan zahtjev za mirno rješavanje spora i jedan potencijalni postupak.

Prvi arbitražni postupak je pomenuti slučaj “Vijaduct”.

Ovaj predmet vodi se pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicionih sporova u Vašingtonu (ICSID), a u kome su pomenuta firma iz Portoroža, te još dva slovenačka državljanina (Vladimir Zevnik i Boris Goljevšček), tužili BiH radi naknade materijalne i nematerijalne štete u iznosu od 42.600.000 evra ili 83.759.339 KM.

Ovaj slučaj, trenutno najaktuelniji u BiH, a datira još od 2004. godine, kada su Vlada Republike Srpske i HES Vrbas, čiji je vlasnik “Viaduct”, potpisali ugovor o dodjeli koncesije za izgradnju HE Krupa i HE Banjaluka – Niska vrijedan 165 miliona KM.

Taj ugovor je jednostrano raskinut 2015. godine, zbog čega je “Viaduct” podnio Vladi Srpske odštetni zahtjev vrijedan više od 40 miliona evra. Pošto do dogovora nije došlo, “Viaduct” je 2016. godine podnio zahtjev za arbitražu u Vašingtonu, a presudom iz 2022. godine BiH je obavezna da “Viaductu” isplati odštetu od oko 110 miliona maraka.

Drugi arbitražni postupak opet je vezan za Slovence.

Radi se o tužbi “Elektrogospodarstva” Slovenije protiv BiH zbog neispunjenih obaveza oko prijeratnih ulaganja u Rudnik i Termoelektranu Ugljevik, a sve je vrijedno čak 695.175.000 evra ili 1,3 milijarde KM.

I ovaj slučaj je u Vašingtonu, a nastavak je to sporova RiTE Ugljevik sa Slovencima.

Podsjetimo, slovenačko “Elektrogospodarstvo” i Holding “Slovenske elektrane” 2024. godine potpisali su tri ugovora sa predstavnicima RiTE, prema kojima se ugljevičko preduzeće obavezalo da će Slovencima isplatiti čak 372 miliona KM odštete.

Ipak, nadležni u Srpskoj zastupaju stav da se ovaj arbitražni postupak ne tiče Republike Srpske, već BiH, te da je to usmjereno prema Savjetu ministara BiH i Pravobranilaštvu BiH.

Diko Cvijetinović, direktor RiTE Ugljevik, rekao je ranije “Nezavisnim” da su u toku pregovori o preostalim arbitražnim odlukama za kamate i štetu za 2022. i 2023. godinu, te da, ukoliko to bude riješeno, kao što je dogovoren prvi dio arbitraže u Beogradu, RiTE neće imati razloga za brigu.

Treći postupak koji se nalazi pred Pravobranilaštvom BiH je zahtjev za mirno rješavanje spora “Hrvatske elektroprivrede” (HEP) u vezi sa ulaganjem u RiTE Gacko.

Hrvatska strana traži da im se na ime odštete isplati 100.000.000 evra ili 196 miliona KM, a po osnovu ulaganja u izgradnju gatačke termoelektrane tokom 1980-ih godina.

Prema sporazumu koji je tada potpisan, RiTE Gacko se obavezalo da će Hrvatskoj isporučivati jednu trećinu proizvedene struje, a to je rađeno do 1992. godine, kada je počeo rat u BiH.

Zbog te činjenice HEP je procijenio da im se duguje 400 miliona tadašnjih njemačkih maraka, pa su 2017. godine, poslali zahtjev za mirnim rješavanjem spora Savjetu ministara BiH (mirno poravnanje), tražeći da im se na ime odštete plati 100 miliona evra.

“Od 2017. tri puta smo dobijali zahtjev Pravobranilaštva BiH da se produži rok kako bi se očitovali o zahtjevu, ali ni nakon toga nije došlo do nagodbe. Ovaj postupak je u tijeku”, naveli su 2024. godine iz HEP-a, odgovarajući na upit “Nezavisnih novina”.

Iz Vlade Srpske, tačnije od premijera Radovana Viškovića nakon ovoga je stigla poruka da će, ukoliko HEP krene u arbitražu, Republika Srpska pokrenuti protivtužbu, kojom bi tražila da joj Hidroelektrana (HE) Plat kod Dubrovnika, a koja je dio hidrosistema Trebišnjica, nadoknadi preuzetu i nenaplaćenu električnu energiju od 1994. godine.

Četvrti slučaj koji prijeti Srpskoj, BiH, jeste postupak koji se odnosi na Vjetropark Trusina, a slučaj je potencijalno “težak” 102.053.122 evra ili 200.655.000 KM.

Savjet ministara BiH već je dobio opomenu pred arbitražu za ovaj postupak. Koncesija za izgradnju Vjetroparka Trusina izdata je 2012. godine, ali, kako se pisalo, projekat je obustavljen jer investitor nije dostavio bankarsku garanciju. Vlada RS je 2019. raskinula ovu koncesiju.

Kada se zbroje ova četiri postupka, te onaj koji je već završen u Ugljeviku u korist “Elektrogospodarstva” Slovenije, Republika Srpska i BiH su praktično okovane arbitražnim lancima od skoro 2,2 milijarde KM.

Mlađen Mandić, bivši pravobranilac BiH, kaže za “Nezavisne novine” da su ovo igre kojima se pljačka narod, a da je vlast u Republici Srpskoj definitivno imala šansu da ove sporove riješi mnogo ranije. Tvrdi da se to dešava i u slučaju “Viaduct”.

“Slovenačka firma će svoj novac naplatiti i tu dileme nema. Račun je ispostavljen Bosni i Hercegovini, a ujedno Srpska tim postupkom svoja javna dobra daje u ruke BiH”, navodi.

Mandić podsjeća da je “Viaduct” želio nagodbu u ovom slučaju.

“Mislim da je ponuda za nagodbu bila milion evra. Međutim, Petar Đokić mi je rekao da on to ne može da odluči bez odluke Vlade. Vladom je predsjedavala Željka Cvijanović, ona je to iznijela, a Vlada tu odluku nije usvojila. Tužba je sada stupila na pravnu snagu. Mislim da njih i nije bilo briga za to jer nisu učestvovali u dijeljenju tog kolača”, kazao je Mandić.