Connect with us

Region

DOSIJE “KOSOVO” Dan kada su gorjeli vijekovi!

Pogrom, odnosno nezapamćeno nasilje nad srpskim narodom na Kosovu i Metohiji, koji se desio 17. i 18. marta 2004. godine, nikada nije ni prestao i ono se i danas sprovodi, mnogo perfidnije i podmuklije.

Kaže ovo za “Glas Srpske” istoričar Aleksandar Raković povodom 20. godišnjice događaja u kojem je na prostorima KiM, od strane albanskih ekstremista izvršen pogrom u kojem je stradalo najmanje 19 srpskih civila koji su ubijeni na svojim kućnim pragovima, spaljeno 35 pravoslavnih svetinja, među kojima i 19 spomenika kulture prvog reda, protjerano i trajno raseljeno 4.000 Srba te etnički očišćeno šest gradova i devet sela. Prema riječima Rakovića, radi se o nekažnjenom zločinu, ali kasnije “nagrađenom” od strane zapadne međunarodne politike. Kako tada, tako i sada, kako kaže, cilj je da se čitav srpski narod natjera da se iseli sa KiM i svede na jedan folklorni element.

– To se i sada vidi na primeru proterivanja dinara iz platnog prometa sa KiM, menjanja ćiriličnih tabli, ali i otimanja srpske kulturne baštine. Koriste svaku priliku da isteraju srpski identitet sa KiM, a to rade tako što svakodnevni život Srba čine sve nepodnošljivijim i težim – kaže Raković, dodajući kako međunarodna zajednica to već toleriše punih 20 godina te sve ostaje na riječima, ali ne i ne djelima.

Profesor iz Kosovske Mitrovice Vladan Virijević smatra da se sve što se desilo tog marta 2004. godine, odnosno što je prethodilo i stvorilo jedno plodno tlo za stravični pogrom srpskog naroda sa KiM, u istorijskom smislu može upoređivati i može mjeriti sa Vartelomejskom noći iz 1572. godine, sa Noći dugih noževa u nacističkoj Njemačkoj 1938. ili sa daleko tragičnijom, po obimu razaranja i stradanja, Kristalnom noći. Navodi kako su ti crni dani za srpski narod bili posljedica klijanja jednog sjemena i realizaciji jednog procesa koji nije ad hok momenta ili trenutka.

Istina o stradanju

Na ovo ukazuje i pomoćnik direktora Kancelarije za KiM Milena Parlić, ističući da je došlo vrijeme da predstavnici međunarodne zajednice izvrše pritisak na predstavnike privremenih institucija u Prištini i konačno pred lice pravde izvedu one koji su počinili zločine nad srpskim narodom. Smatra da oni bar toliko duguju srpskim žrtvama i njihovim porodicama te je istakla da je ovo prilika za podsjećanje “da u danima kada su gorjeli vijekovi”, niko od predstavnika međunarodnih snaga, onih koji su bili nadležni da osiguraju mir nije učinio ništa da se čuje o istini i stradanju srpskog naroda.

– Činili su sve da istina bude zataškana, ali zato smo svi mi živi svedoci ovog stradalništva i u obavezi smo da negujemo kulturu sećanja, kako zbog žrtava, tako i spaljenih domova koji nisu dočekali osmehe novih generacija, zbog spaljenih manastira i crkava, spaljenih vekova – poručila je Parlićeva.

Istoričar Marko Marković kaže da se radi o bolnoj temi, osjetljivoj za sve Srbe, a posebno za one koji su martovski pogrom brutalno doživjeli.

– Ako krenemo sa severa centralnog Kosova možemo uvideti da je u tom pogromu u Prištini nestalo i ono malo srpskog života u tom gradu. Stradala je crkva Svetog Nikole i stradala je zgrada Ju programa gde su živeli Srbi. Pored Prištine u velikoj meri stradalo je i susedno Kosovo Polje, gde je pored srpskih domova spaljena srpska škola, crkva, bolnica. U takvoj situaciji kada vam neko spali crkvu, bolnicu, školu, kakvu vam poruku šalje. Ne smemo zaboraviti ni centralno Kosovo, stradanje Lipljana i Lipljanaca, ali i stradanje ljudi u Bresju i pogotovo u Čaglavici, koja je bila epicentar nemilih dešavanja – kaže Marković.

Naglašava da je ovo bio napad na cjelokupnu srpsku zajednicu, jer je uništavano sve ono što ima bilo kakve veze sa Srbima: gorjele su crkve i manastiri, zapaljene su škole, bolnice, biblioteke, razarane su kuće i domovi, polomljeni su brojni grobovi, ubijane su domaće životinje i ono što je najstrašnije ubijeni su i pretučeni ljudi. Poruka je bila sasvim jasna. Pored želje da Srba više nama na KiM, Albanci su željeli da riješe i pitanje svoje nezavisnosti.

– I to je ono što je najtragičnije i najbolnije. Sve to razaranje, vandalizam, taj teror i zločin, umesto da donese kaznu, donio je nagradu. Samo četiri godine posle pojedine zemlje priznale su Kosovo. Posle toga više nije bilo razgovora o statusu Srba – dodaje Marković.

Inače ovim dešavanjima na KiM 17. marta 2004. prethodila je optužba, odnosno tvrdnja koja nikada nije dokazana, da su Srbi krivi za utapanje trojice albanskih dječaka u rijeci Ibar, koje se dogodilo dan ranije. I međunarodna istraga koju je pokrenuo UNMIK nije mogla to da dokaže. Lavina laži je pokrenuta, izmanipulisana masa izašla je na ulice i 17. marta “zapaljeno” je Kosovo. Po procjenama međunarodnih organizacija, između 50.000 i 70.000 Albanaca je toga dana bilo na ulicama Kosovske Mitrovice, Čaglavice, Prizrena, Kosova Polja, Uroševca, Peći, Gnjilana, Prištine… Gorjelo je cijelo Kosovo i Metohija. Neredi su nastavljeni i 18. marta, kada su gorjeli Obilić, selo Svinjare, manastir Devič… U Prizrenu je zapaljeno sve ono što je predstavljalo Srpsku pravoslavnu crkvu: zapaljena je zgrade Bogoslovije, zapaljena je crkva Svetog Đorđa, eparhijski dvor, gorio je toga dana i manastir Svetih arhangela, koji se nalazi u neposrednoj blizini Prizrena. Tada je u Prizrenu zapaljena i crkve Bogorodice Ljeviške iz 13. vijeka, crkva koju je UNESKO uvrstio na listu kulturne baštine.

Žrtve

Nekoliko hiljada Albanaca krenulo je iz Prištine ka Čaglavici, prvom većem srpskom selu. Riješeni su bili da Srbe iz toga sela protjeraju, strateški im je bila važna Čaglavica.

U Kosovskoj Mitrovici Albanci su probali da pređu most na Ibru i da dođu do sjevernog dijela grada. U svom stanu, koji se nalazio u blizini Ibra, od snajperske vatre stradala je Jana Tučev, a na ulici u blizini mosta od puščanog metka nastradao je Borivoje Spasojević. U Kosovu Polju pronađeno je ugljenisano tijelo Zlatibora Trajkovića, u Lipljanu je ispred svoje kuće ubijen Nenad Vesić, a u Gnjilanu je na smrt pretučen Slobodan Perić, njegova majka je od zadobijenih povreda ubrzo preminula. U zgradi Bogoslovije u Prizrenu ubijen je Dragan Nedeljković. Ispred kuće u selu Drajkovce u blizini Štrpca ubijeni su i otac i sin Dobri i Borko Stolić. Iako je forenzičkom analizom utvrđeno da su Stolići ubijeni iz puške koja je pripadala policajcu kosovske policije, niko nikada nije odgovarao za ovaj zločin. Sudske presude i pravda obesmišljene su pogrešnim optužnicama, zastarivanjem slučaja, odustajanjem svedoka ili mijenjanjem iskaza. U više od 60 odsto slučajeva – zatvorske kazne, koje su kosovski sudovi donijeli, bile su uslovne kazne.

Sveta zemlja

Švajcarski dnevnik “Veltvohe”, pišući o martovskom pogromu 2004. godine navodi da s pravom postoji živa kultura sjećanja, jer su tada Srbi nemilosrdno ubijani na KiM i to samo samo zato što su Srbi. Navodi kako tada ni groblja nisu pošteđena te da dvadeset godina kasnije, 200.000 raseljenih Srba živi van južne srpske pokrajine. Ovaj magazin dalje navodi da je posebno tragično što su se na udaru našle i crkve i manastiri, uz opasku da je Kosovo sveta zemlja za Srpsku pravoslavnu crkvu.

Related Topics:

Region

POZNATI REZULTATI REFERENDUMA: Slovenci rekli “ne” eutanaziji, zakon se poništava

Slovenački birači većinom su odbili zakon o potpomognutom samoubistvu, poništivši zakon iz jula, dok inicijator referenduma ističe pobjedu kulture života nad kultom smrti.

Slovenački birači na referendumu održanom juče većinski su odbili zakon o potpomognutom dobrovoljnom okončanju života, čime će zakon usvojen u parlamentu u julu ove godine biti poništen.

Prema neslužbenim rezultatima Državnog izbornog povjerenstva, s 99,8 odsto prebrojanih glasova protiv zakona je glasalo više od 368.000 birača, odnosno 53,4 odsto izašlih. Za zakon je glasalo nešto više od 321.000 birača, odnosno 46,6 odsto.

Time je ispunjen i zakonski kvorum, jer je za odbacivanje zakona moralo glasati najmanje 339.205 birača. Na referendum je izašlo 40,91 odsto od ukupno 1,7 miliona osoba s pravom glasa.

U većini izbornih jedinica zakon je odbijen, a jedina iznimka bila je centralna Ljubljana, gdje je prevagnula podrška njegovom donošenju. Riječ je o 34. referendumu u istoriji nezavisne Slovenije, na kojem su biračka mjesta zatvorena u 19 časova, nakon čega su objavljeni prvi neslužbeni podaci.

Inicijator referenduma i čelnik Pokreta za djecu Aleš Primc rezultat je proglasio “velikom pobjedom saosjećanja i solidarnosti”. Zahvalio je građanima, ljekarima, vjerskim zajednicama i političkim strankama koje su podržale inicijativu, ističući da je “kultura života pobijedila kult smrti”. Rekao je da je poruka birača jasna i da država mora obezbijediti uslove u kojima će bolesni, invalidni i stariji imati dostupnu zdravstvenu i palijativnu zaštitu, a ne put ka potpomognutom okončanju života.

Odbijeni zakon predviđao je mogućnost potpomognutog samoubistva za punoljetne pacijente koji ispunjavaju stroge medicinske kriterijume. Pacijent bi morao dvaput izraziti želju ljekaru, nakon čega bi zahtjev procjenjivao nezavisni ljekar i psihijatar. Zdravstveni radnici zadržali bi pravo priziva savijesti. Potpomognuto okončanje života ne bi bilo dozvoljeno osobama mlađim od 18 godina, kao ni u slučajevima neizdržive patnje izazvane mentalnom bolešću. Eutanazija, odnosno smrt uz direktnu pomoć njegovatelja, ostala bi zabranjena.

Referendum tako poništava zakon iz jula, iako je na savetodavnom referendumu 2024. godine pravo na potpomognuto samoubistvo podržalo 55 odsto birača.

Nastavi čitati

Region

VULIN O IDEJI BELGIJSKOG PREMIJERA! EU po modelu srpskog svijeta

Lider Pokreta socijalista Aleksandar Vulin upitao je da li ideja srpskog svijeta i dalje zvuči nemoguće i opasno, nakon što se belgijski premijer Bart de Vever založio za ujedinjenje Belgije i Holandije, rekavši da ne odustaje od svog sna da svi koji govore holandskim jezikom žive u jednoj državi.

On je upitao da li i sada ideja srpskog sveta, ujedinjenja Srbije i Republike Srpske i zajedničke države svih koji govore srpskim jezikom i dalje zvuču nemoguće, opasno, destabilizujuće?

“Hoće li i De Vever pod sankcije, hoće li /evropski komesar za proširenje EU/ Marta Kos i njega da isključi iz Vlade? Evropske integracije po modelu srpskog sveta, veseli se srpski rode!”, izjavio je Vulin.

Nastavi čitati

Region

NIŠTA BEZ KEŠA! Slovenija upisuje pravo na plaćanje gotovinom u Ustav

Narodna skupština Slovenije odobrila je Ustavni zakon o izmjeni trećeg poglavlja Ustava sa 67 glasova za i jednim protiv, na osnovu kojeg će se pravo plaćanja gotovinom upisati u Ustav. Inicijativu za to dala je udruženje „Povezani smo“, koje je u novembru 2023. godine Narodnoj skupštini predalo 56.267 potpisa za unošenje ovog prava u Ustav.

Očekuje se da će Narodna skupština zakon proglasiti 1. decembra.

Kako objašnjavaju iz udruženja, cilj je jasna zaštita fizičke gotovine. Prema njihovom uvjerenju, pojam gotovina uvijek se mora odnositi na novac u fizičkom obliku. Time se sprječava da se digitalni oblici novca, poput elektronskog novca, kriptovaluta ili digitalnog eura, u budućnosti tumače kao gotovina. Ustavno povjerenstvo Narodne skupštine zatim je pripremilo radni tekst prijedloga ustavnog zakona. Nakon odobrenja, Ustavu će biti dodat novi član 74, koji će glasiti da svako ima pravo da koristi gotovinu u bankarskom i drugom pravnom prometu, u skladu sa zakonom.

Za odobrenje je bila potrebna dvotrećinska većina svih poslanika. U današnjoj raspravi poslanici su, između ostalog, naglasili važnost gotovine u kriznim situacijama i sa aspekta zaštite privatnosti.

U tom procesu Vlada je skrenula pažnju na pravne aspekte koji se tiču isključive nadležnosti Evropske unije u oblasti monetarne politike. Stoga je pozdravila odluku Skupštine da najnoviji prijedlog pošalje Evropskoj centralnoj banci (ECB) na mišljenje, kao i činjenicu da je ECB prepoznala glavni cilj prijedloga – jačanje dostupnosti i prihvatanja gotovine u Sloveniji. Linker
„Ovo je pravo koje uživa široku javnu i političku podršku i ima značajnu simboličku i praktičnu vrijednost“, naglasila je danas državna sekretarka u Ministarstvu finansija Gordana Pipan, prenosi Bankar.

Nastavi čitati

Aktuelno