Connect with us

Region

DOSIJE “KOSOVO” Dan kada su gorjeli vijekovi!

Pogrom, odnosno nezapamćeno nasilje nad srpskim narodom na Kosovu i Metohiji, koji se desio 17. i 18. marta 2004. godine, nikada nije ni prestao i ono se i danas sprovodi, mnogo perfidnije i podmuklije.

Kaže ovo za “Glas Srpske” istoričar Aleksandar Raković povodom 20. godišnjice događaja u kojem je na prostorima KiM, od strane albanskih ekstremista izvršen pogrom u kojem je stradalo najmanje 19 srpskih civila koji su ubijeni na svojim kućnim pragovima, spaljeno 35 pravoslavnih svetinja, među kojima i 19 spomenika kulture prvog reda, protjerano i trajno raseljeno 4.000 Srba te etnički očišćeno šest gradova i devet sela. Prema riječima Rakovića, radi se o nekažnjenom zločinu, ali kasnije “nagrađenom” od strane zapadne međunarodne politike. Kako tada, tako i sada, kako kaže, cilj je da se čitav srpski narod natjera da se iseli sa KiM i svede na jedan folklorni element.

– To se i sada vidi na primeru proterivanja dinara iz platnog prometa sa KiM, menjanja ćiriličnih tabli, ali i otimanja srpske kulturne baštine. Koriste svaku priliku da isteraju srpski identitet sa KiM, a to rade tako što svakodnevni život Srba čine sve nepodnošljivijim i težim – kaže Raković, dodajući kako međunarodna zajednica to već toleriše punih 20 godina te sve ostaje na riječima, ali ne i ne djelima.

Profesor iz Kosovske Mitrovice Vladan Virijević smatra da se sve što se desilo tog marta 2004. godine, odnosno što je prethodilo i stvorilo jedno plodno tlo za stravični pogrom srpskog naroda sa KiM, u istorijskom smislu može upoređivati i može mjeriti sa Vartelomejskom noći iz 1572. godine, sa Noći dugih noževa u nacističkoj Njemačkoj 1938. ili sa daleko tragičnijom, po obimu razaranja i stradanja, Kristalnom noći. Navodi kako su ti crni dani za srpski narod bili posljedica klijanja jednog sjemena i realizaciji jednog procesa koji nije ad hok momenta ili trenutka.

Istina o stradanju

Na ovo ukazuje i pomoćnik direktora Kancelarije za KiM Milena Parlić, ističući da je došlo vrijeme da predstavnici međunarodne zajednice izvrše pritisak na predstavnike privremenih institucija u Prištini i konačno pred lice pravde izvedu one koji su počinili zločine nad srpskim narodom. Smatra da oni bar toliko duguju srpskim žrtvama i njihovim porodicama te je istakla da je ovo prilika za podsjećanje “da u danima kada su gorjeli vijekovi”, niko od predstavnika međunarodnih snaga, onih koji su bili nadležni da osiguraju mir nije učinio ništa da se čuje o istini i stradanju srpskog naroda.

– Činili su sve da istina bude zataškana, ali zato smo svi mi živi svedoci ovog stradalništva i u obavezi smo da negujemo kulturu sećanja, kako zbog žrtava, tako i spaljenih domova koji nisu dočekali osmehe novih generacija, zbog spaljenih manastira i crkava, spaljenih vekova – poručila je Parlićeva.

Istoričar Marko Marković kaže da se radi o bolnoj temi, osjetljivoj za sve Srbe, a posebno za one koji su martovski pogrom brutalno doživjeli.

– Ako krenemo sa severa centralnog Kosova možemo uvideti da je u tom pogromu u Prištini nestalo i ono malo srpskog života u tom gradu. Stradala je crkva Svetog Nikole i stradala je zgrada Ju programa gde su živeli Srbi. Pored Prištine u velikoj meri stradalo je i susedno Kosovo Polje, gde je pored srpskih domova spaljena srpska škola, crkva, bolnica. U takvoj situaciji kada vam neko spali crkvu, bolnicu, školu, kakvu vam poruku šalje. Ne smemo zaboraviti ni centralno Kosovo, stradanje Lipljana i Lipljanaca, ali i stradanje ljudi u Bresju i pogotovo u Čaglavici, koja je bila epicentar nemilih dešavanja – kaže Marković.

Naglašava da je ovo bio napad na cjelokupnu srpsku zajednicu, jer je uništavano sve ono što ima bilo kakve veze sa Srbima: gorjele su crkve i manastiri, zapaljene su škole, bolnice, biblioteke, razarane su kuće i domovi, polomljeni su brojni grobovi, ubijane su domaće životinje i ono što je najstrašnije ubijeni su i pretučeni ljudi. Poruka je bila sasvim jasna. Pored želje da Srba više nama na KiM, Albanci su željeli da riješe i pitanje svoje nezavisnosti.

– I to je ono što je najtragičnije i najbolnije. Sve to razaranje, vandalizam, taj teror i zločin, umesto da donese kaznu, donio je nagradu. Samo četiri godine posle pojedine zemlje priznale su Kosovo. Posle toga više nije bilo razgovora o statusu Srba – dodaje Marković.

Inače ovim dešavanjima na KiM 17. marta 2004. prethodila je optužba, odnosno tvrdnja koja nikada nije dokazana, da su Srbi krivi za utapanje trojice albanskih dječaka u rijeci Ibar, koje se dogodilo dan ranije. I međunarodna istraga koju je pokrenuo UNMIK nije mogla to da dokaže. Lavina laži je pokrenuta, izmanipulisana masa izašla je na ulice i 17. marta “zapaljeno” je Kosovo. Po procjenama međunarodnih organizacija, između 50.000 i 70.000 Albanaca je toga dana bilo na ulicama Kosovske Mitrovice, Čaglavice, Prizrena, Kosova Polja, Uroševca, Peći, Gnjilana, Prištine… Gorjelo je cijelo Kosovo i Metohija. Neredi su nastavljeni i 18. marta, kada su gorjeli Obilić, selo Svinjare, manastir Devič… U Prizrenu je zapaljeno sve ono što je predstavljalo Srpsku pravoslavnu crkvu: zapaljena je zgrade Bogoslovije, zapaljena je crkva Svetog Đorđa, eparhijski dvor, gorio je toga dana i manastir Svetih arhangela, koji se nalazi u neposrednoj blizini Prizrena. Tada je u Prizrenu zapaljena i crkve Bogorodice Ljeviške iz 13. vijeka, crkva koju je UNESKO uvrstio na listu kulturne baštine.

Žrtve

Nekoliko hiljada Albanaca krenulo je iz Prištine ka Čaglavici, prvom većem srpskom selu. Riješeni su bili da Srbe iz toga sela protjeraju, strateški im je bila važna Čaglavica.

U Kosovskoj Mitrovici Albanci su probali da pređu most na Ibru i da dođu do sjevernog dijela grada. U svom stanu, koji se nalazio u blizini Ibra, od snajperske vatre stradala je Jana Tučev, a na ulici u blizini mosta od puščanog metka nastradao je Borivoje Spasojević. U Kosovu Polju pronađeno je ugljenisano tijelo Zlatibora Trajkovića, u Lipljanu je ispred svoje kuće ubijen Nenad Vesić, a u Gnjilanu je na smrt pretučen Slobodan Perić, njegova majka je od zadobijenih povreda ubrzo preminula. U zgradi Bogoslovije u Prizrenu ubijen je Dragan Nedeljković. Ispred kuće u selu Drajkovce u blizini Štrpca ubijeni su i otac i sin Dobri i Borko Stolić. Iako je forenzičkom analizom utvrđeno da su Stolići ubijeni iz puške koja je pripadala policajcu kosovske policije, niko nikada nije odgovarao za ovaj zločin. Sudske presude i pravda obesmišljene su pogrešnim optužnicama, zastarivanjem slučaja, odustajanjem svedoka ili mijenjanjem iskaza. U više od 60 odsto slučajeva – zatvorske kazne, koje su kosovski sudovi donijeli, bile su uslovne kazne.

Sveta zemlja

Švajcarski dnevnik “Veltvohe”, pišući o martovskom pogromu 2004. godine navodi da s pravom postoji živa kultura sjećanja, jer su tada Srbi nemilosrdno ubijani na KiM i to samo samo zato što su Srbi. Navodi kako tada ni groblja nisu pošteđena te da dvadeset godina kasnije, 200.000 raseljenih Srba živi van južne srpske pokrajine. Ovaj magazin dalje navodi da je posebno tragično što su se na udaru našle i crkve i manastiri, uz opasku da je Kosovo sveta zemlja za Srpsku pravoslavnu crkvu.

Related Topics:

Region

NAKON ŠTO JE U JAVNOST ISPLIVAO SNIMAK SA NASEROM ORIĆEM! Oglasio se Aca Lukas

Folker Aca Lukas oglasio se nakon što je portal “Sandžak danas” objavio fotografiju i snimak na kom se nalazi on u društvu Nasera Orića, nekadašnjeg bošnjačkog ratnog komandanta u rejonu Srebrenice kojeg Srbija potražuje zbog optužbi za ratne zločine nad Srbima, i pjevača Šerifa Konjevića.

Lukas tvrdi da nije znao ko je Naser Orić i povodom ove situacije je kratko poručio:

– Za stolom su se smjenjivali ljudi. Zaista ne znam ko je gospodin, jer se te noći sa mnom slikalo mnogo ljudi. Svima sam izašao u susret, kao i do sada, i uvijek ću ljudima pružiti zadovoljstvo da imaju uspomenu sa mnom – rekao je pjevač u izjavi za “Kurir”. Osvanula slika iz kafane

U ovom trenutku nije poznato kada, gdje i u kojim okolnostima je nastala fotografija na kojoj se vide Naser Orić, Aca Lukas, pjevač Šerif Konjević i nepoznat muškarac u kafani. Nas stolu ispred njih su iće i piće.

Orić se nije oglasio na ovu temu, mada je ista slika sinoć objavljena na jednom instagram nalogu koji inače objavljuje fotografije iz njegovog privatnog života.

Šerif Konjević je Blicu rekao da se radilo o privatnoj zabavi, “rođendanu mog prijatelja”.

– Ne znam šta bih vam odgovorio. Vi znate i Nasera Orića i Acu Lukasa i mene. Ja ne poznajem toliko likove kada nekome pjevam, odkud ja znam. To nije bilo u Sandžaku, to je bilo vjerovatno na nekom drugom mjestu.

– Nasera poznajem lično, zašto ne? Znate da ja puno ne razmišljam kome pjevam, ko god voli da me sluša ja mu pjevam. Svim dobronamernim ljudima. Ja sam imao fokus na Acu, njega poštujem i cijenim. To je bila privatna žurka, rođendan mom prijatelju. Pojma nemam kome sam pjevao i kome ću pjevati. Nikome ne piše na čelu ko je i šta je i za koga radi – rekao nam je Šerif Konjević.

Objavljen i kratak snimak navodnog događaja
Portal je jutros objavio i kratak snimak za koji se tvrdi da je nastao na istom događaju. Na tom snimku se vide Konjević dok peva i Lukas kako sedi za kafanskim stolom i uživa u pjesmi. Za stolom je još nekoliko nepoznatih muškaraca.

Tek u posljednjim sekundama snimka na levoj strani se nazire muškarac sa tompusom, obučen kao što je Orić na prethodno objavljenoj fotografiji.

Portal u objavi tvrdi da se radi o “privatnom susretu”. Radi se o susretu koji se nije dogodio na mjestu koje bi iko očekivao, a dodatnu težinu daje to što niko od prisutnih nije koristio društvene mreže, pa se fotografija nije mogla pojaviti putem njihovih profila – tvrdi “Sandžak danas”.

Portal navodi da je ovo prva ovakva slika koja je dospjela u javnost i da “posebno intrigira jer nema nikakvih javnih informacija da je između Lukasa i Orića postojala bilo kakva komunikacija, kontakt ili zajedničko pojavljivanje”. Šta je povod okupljanja? Da li je riječ o slučajnom susretu, privatnom pozivu ili nečemu sasvim trećem, ostaje nepoznanica – objavio je “Sandžak danas” uz fotografiju.

Naser Orić je pred Haškim tribunalom bio optužen za zločine nad Srbima tokom rata u BiH. U prvostepenom postupku je bio osuđen na samo dvije godine zatvora, što je širom Srbije ocijenjeno kao skandalozno niska kazna.

Pušten je da se brani sa slobode tokom žalbenog postupka u kojem su na kraju protiv njega odbačene sve optužbe. I dalje je na slobodi, a Srbija ga potražuje zbog optužbi za ratne zločine nad Srbima.

Postoje svjedočenja o monstruoznim zločinima nad Srbima tadašnjeg komandanta Armije BiH i snaga koje su bile pod njegovom kontrolom na teritoriji istočne Bosne.

Široj javnosti najpoznatiji su masakri na Petrovdan 1992. i Božić 1993. u selu Kravica, kraj Bratunca. Za ove zločine niko nije odgovarao.

Nastavi čitati

Region

VUČIĆ “Rafinerija u utorak i ZVANIČNO PRESTAJE DA RADI ako SAD ne izdaju licencu”

Predsednik Aleksandar Vučić izjavio je da će rafinerija u utorak i zvanično prestati da radi ako SAD ne izdaju licencu za nastavak rada NIS-a i najavio da će biti održan važan sastanak o tome kako ćemo rešavati probleme koji će uslediti, jer ne veruje da će se Amerikanci izjasniti do tada.

Vučić je rekao za Informer da ćemo ako ne stigne licenca od SAD morati na različite načine da se snalazimo za obezbeđivanje nafte i naftnih derivata u narendom periodu.

“Mi se spremamo i imaćemo sutra važan sastanak na kojem ćemo da rešavamo sve ove probleme, računamo kao da se Amerikanci uopšte neće izjasniti jer će oni reći da nisu dobili dovoljno informacija i da zato čekaju i naravno šta to njih briga kolika je šteta sve u Srbiji, a ni kod Rusa nema baš previše žurbe jer jer za njih najvažnije da njihovo vlasništvo ostane što je moguće duže, a da li ćemo i kako će to kod nas da bude, to je već druga stvar”, rekao je Vučić.

Predsednik je istakao da ne razume šta je to što sada Amerikanci rade po pitanju NIS-a i odnosa prema Srbiji.

“Ne znam šta sad tačno rade, ne razumem njihovu logiku i taktiku. Bezberoj razgovora sam obavio sa njima, čekajte, zašto nam sada ne date tu licencu”, istakao je Vučić.

(Tanjug)

Nastavi čitati

Region

Odlučili se povinovati Evropi! CRNA GORA UVODI VIZE ZA RUSE!

Crna Gora će uvesti vize za građane Rusije najkasnije do septembra naredne godine, saopštilo je crnogorsko Ministarstvo vanjskih poslova.

Ova mjera je neophodna kako bi se vizna politika zemlje uskladila s pravilima Evropske unije (EU).

Ministarstvo je naglasilo da Crna Gora mora u potpunosti uskladiti svoju viznu politiku s EU do kraja trećeg kvartala 2026. godine, a uvođenje viza za ruske građane dio je tih obaveza. Ove promjene povezane su s implementacijom Agende reformi za period 2024-2027. godine, čiji je cilj usklađivanje s evropskim zakonodavstvom u okviru poglavlja 24, koje se odnosi na pravdu, slobodu i sigurnost.

Ministarstvo je objasnilo da će usklađivanje vizne politike s EU biti postepeno, uz pažljivo razmatranje nacionalnih ekonomskih i drugih interesa. Ovi faktori su ključni za očuvanje stabilnosti i dugoročnog razvoja Crne Gore.

Prema važećem Sporazumu o recipročnim putovanjima, ruski državljani mogu boraviti u Crnoj Gori bez vize do 30 dana. Međutim, zvanični podaci Ministarstva unutrašnjih poslova pokazuju da u Crnoj Gori trenutno boravi više od 21.100 ruskih državljana, od kojih se najveći broj nalazi na crnogorskom primorju, posebno u Budvi.Iako boravak bez vize traje maksimalno 30 dana, mnogi ruski državljani u praksi produžavaju boravak tako što na kratko napuštaju Crnu Goru, obično do najbližeg graničnog područja, a po povratku ponovo dobijaju 30-dnevni bezvizni period, pišu Vijesti.me.

Uvođenje viza za ruske državljane predstavlja važnu promjenu u viznoj politici Crne Gore, koja se nastavlja usklađivanje sa EU i njenim zakonodavstvom, a očekuje se da će ovaj korak imati dugoročne posljedice na migracijske tokove i međudržavne odnose.

Nastavi čitati

Aktuelno