Connect with us

Region

DOSIJE “KOSOVO” Dan kada su gorjeli vijekovi!

Pogrom, odnosno nezapamćeno nasilje nad srpskim narodom na Kosovu i Metohiji, koji se desio 17. i 18. marta 2004. godine, nikada nije ni prestao i ono se i danas sprovodi, mnogo perfidnije i podmuklije.

Kaže ovo za “Glas Srpske” istoričar Aleksandar Raković povodom 20. godišnjice događaja u kojem je na prostorima KiM, od strane albanskih ekstremista izvršen pogrom u kojem je stradalo najmanje 19 srpskih civila koji su ubijeni na svojim kućnim pragovima, spaljeno 35 pravoslavnih svetinja, među kojima i 19 spomenika kulture prvog reda, protjerano i trajno raseljeno 4.000 Srba te etnički očišćeno šest gradova i devet sela. Prema riječima Rakovića, radi se o nekažnjenom zločinu, ali kasnije “nagrađenom” od strane zapadne međunarodne politike. Kako tada, tako i sada, kako kaže, cilj je da se čitav srpski narod natjera da se iseli sa KiM i svede na jedan folklorni element.

– To se i sada vidi na primeru proterivanja dinara iz platnog prometa sa KiM, menjanja ćiriličnih tabli, ali i otimanja srpske kulturne baštine. Koriste svaku priliku da isteraju srpski identitet sa KiM, a to rade tako što svakodnevni život Srba čine sve nepodnošljivijim i težim – kaže Raković, dodajući kako međunarodna zajednica to već toleriše punih 20 godina te sve ostaje na riječima, ali ne i ne djelima.

Profesor iz Kosovske Mitrovice Vladan Virijević smatra da se sve što se desilo tog marta 2004. godine, odnosno što je prethodilo i stvorilo jedno plodno tlo za stravični pogrom srpskog naroda sa KiM, u istorijskom smislu može upoređivati i može mjeriti sa Vartelomejskom noći iz 1572. godine, sa Noći dugih noževa u nacističkoj Njemačkoj 1938. ili sa daleko tragičnijom, po obimu razaranja i stradanja, Kristalnom noći. Navodi kako su ti crni dani za srpski narod bili posljedica klijanja jednog sjemena i realizaciji jednog procesa koji nije ad hok momenta ili trenutka.

Istina o stradanju

Na ovo ukazuje i pomoćnik direktora Kancelarije za KiM Milena Parlić, ističući da je došlo vrijeme da predstavnici međunarodne zajednice izvrše pritisak na predstavnike privremenih institucija u Prištini i konačno pred lice pravde izvedu one koji su počinili zločine nad srpskim narodom. Smatra da oni bar toliko duguju srpskim žrtvama i njihovim porodicama te je istakla da je ovo prilika za podsjećanje “da u danima kada su gorjeli vijekovi”, niko od predstavnika međunarodnih snaga, onih koji su bili nadležni da osiguraju mir nije učinio ništa da se čuje o istini i stradanju srpskog naroda.

– Činili su sve da istina bude zataškana, ali zato smo svi mi živi svedoci ovog stradalništva i u obavezi smo da negujemo kulturu sećanja, kako zbog žrtava, tako i spaljenih domova koji nisu dočekali osmehe novih generacija, zbog spaljenih manastira i crkava, spaljenih vekova – poručila je Parlićeva.

Istoričar Marko Marković kaže da se radi o bolnoj temi, osjetljivoj za sve Srbe, a posebno za one koji su martovski pogrom brutalno doživjeli.

– Ako krenemo sa severa centralnog Kosova možemo uvideti da je u tom pogromu u Prištini nestalo i ono malo srpskog života u tom gradu. Stradala je crkva Svetog Nikole i stradala je zgrada Ju programa gde su živeli Srbi. Pored Prištine u velikoj meri stradalo je i susedno Kosovo Polje, gde je pored srpskih domova spaljena srpska škola, crkva, bolnica. U takvoj situaciji kada vam neko spali crkvu, bolnicu, školu, kakvu vam poruku šalje. Ne smemo zaboraviti ni centralno Kosovo, stradanje Lipljana i Lipljanaca, ali i stradanje ljudi u Bresju i pogotovo u Čaglavici, koja je bila epicentar nemilih dešavanja – kaže Marković.

Naglašava da je ovo bio napad na cjelokupnu srpsku zajednicu, jer je uništavano sve ono što ima bilo kakve veze sa Srbima: gorjele su crkve i manastiri, zapaljene su škole, bolnice, biblioteke, razarane su kuće i domovi, polomljeni su brojni grobovi, ubijane su domaće životinje i ono što je najstrašnije ubijeni su i pretučeni ljudi. Poruka je bila sasvim jasna. Pored želje da Srba više nama na KiM, Albanci su željeli da riješe i pitanje svoje nezavisnosti.

– I to je ono što je najtragičnije i najbolnije. Sve to razaranje, vandalizam, taj teror i zločin, umesto da donese kaznu, donio je nagradu. Samo četiri godine posle pojedine zemlje priznale su Kosovo. Posle toga više nije bilo razgovora o statusu Srba – dodaje Marković.

Inače ovim dešavanjima na KiM 17. marta 2004. prethodila je optužba, odnosno tvrdnja koja nikada nije dokazana, da su Srbi krivi za utapanje trojice albanskih dječaka u rijeci Ibar, koje se dogodilo dan ranije. I međunarodna istraga koju je pokrenuo UNMIK nije mogla to da dokaže. Lavina laži je pokrenuta, izmanipulisana masa izašla je na ulice i 17. marta “zapaljeno” je Kosovo. Po procjenama međunarodnih organizacija, između 50.000 i 70.000 Albanaca je toga dana bilo na ulicama Kosovske Mitrovice, Čaglavice, Prizrena, Kosova Polja, Uroševca, Peći, Gnjilana, Prištine… Gorjelo je cijelo Kosovo i Metohija. Neredi su nastavljeni i 18. marta, kada su gorjeli Obilić, selo Svinjare, manastir Devič… U Prizrenu je zapaljeno sve ono što je predstavljalo Srpsku pravoslavnu crkvu: zapaljena je zgrade Bogoslovije, zapaljena je crkva Svetog Đorđa, eparhijski dvor, gorio je toga dana i manastir Svetih arhangela, koji se nalazi u neposrednoj blizini Prizrena. Tada je u Prizrenu zapaljena i crkve Bogorodice Ljeviške iz 13. vijeka, crkva koju je UNESKO uvrstio na listu kulturne baštine.

Žrtve

Nekoliko hiljada Albanaca krenulo je iz Prištine ka Čaglavici, prvom većem srpskom selu. Riješeni su bili da Srbe iz toga sela protjeraju, strateški im je bila važna Čaglavica.

U Kosovskoj Mitrovici Albanci su probali da pređu most na Ibru i da dođu do sjevernog dijela grada. U svom stanu, koji se nalazio u blizini Ibra, od snajperske vatre stradala je Jana Tučev, a na ulici u blizini mosta od puščanog metka nastradao je Borivoje Spasojević. U Kosovu Polju pronađeno je ugljenisano tijelo Zlatibora Trajkovića, u Lipljanu je ispred svoje kuće ubijen Nenad Vesić, a u Gnjilanu je na smrt pretučen Slobodan Perić, njegova majka je od zadobijenih povreda ubrzo preminula. U zgradi Bogoslovije u Prizrenu ubijen je Dragan Nedeljković. Ispred kuće u selu Drajkovce u blizini Štrpca ubijeni su i otac i sin Dobri i Borko Stolić. Iako je forenzičkom analizom utvrđeno da su Stolići ubijeni iz puške koja je pripadala policajcu kosovske policije, niko nikada nije odgovarao za ovaj zločin. Sudske presude i pravda obesmišljene su pogrešnim optužnicama, zastarivanjem slučaja, odustajanjem svedoka ili mijenjanjem iskaza. U više od 60 odsto slučajeva – zatvorske kazne, koje su kosovski sudovi donijeli, bile su uslovne kazne.

Sveta zemlja

Švajcarski dnevnik “Veltvohe”, pišući o martovskom pogromu 2004. godine navodi da s pravom postoji živa kultura sjećanja, jer su tada Srbi nemilosrdno ubijani na KiM i to samo samo zato što su Srbi. Navodi kako tada ni groblja nisu pošteđena te da dvadeset godina kasnije, 200.000 raseljenih Srba živi van južne srpske pokrajine. Ovaj magazin dalje navodi da je posebno tragično što su se na udaru našle i crkve i manastiri, uz opasku da je Kosovo sveta zemlja za Srpsku pravoslavnu crkvu.

Related Topics:

Region

VRAĆA SE OBAVEZAN VOJNI ROK U SRBIJU: Evo ko mora da ga služi, a ko ne

Načelnik generalštaba Vojske Srbije Milan Mojsilović potvrdio je nedavno da Vojska Srbije radi na pripremama za služenje obaveznog vojnog roka i da će on trajati 75 dana.

“Otpočeli smo sa nabavkom pojedinih materijalnih sredstava kao što je uniforma, kao što je naoružanje, proračuni, utroška, municija za tu aktivnost”, rekao je načelnik, dodajući da se samo čeka donošenje zakona koji će sve to i formalno potvrditi, pa da može da počne.

Za sada, pravna procedura, uključujući usvajanje zakona i rješavanje pitanja prigovora savjesti, nije završena. Ukoliko se obavezno služenje uvede, predviđeno je da bi se oni sa prigovorom savjesti opredjeljivali za civilno služenje bez oružja.

Obavezni vojni rok bi se odnosio na muškarce.

Za žene bi i dalje ostala opcija dobrovoljnog služenja.

Planira se i uvođenje specifičnih oblika služenja za mlade ljude sa tehničkim i tehnološkim znanjima, koji bi mogli da služe u jedinicama koje zahtijevaju takve vještine (npr. upravljanje dronovima).

Ko bi bio izuzet?

Na osnovu najava o ponovnom uvođenju obaveznog vojnog roka, kao i na osnovu ranijih zakonskih rješenja, mogu se izdvojiti sljedeće kategorije lica koja ne bi morala da služe:

Lica nesposobna za vojnu službu: Na osnovu ljekarskih i psiholoških pregleda koje sprovode vojne i civilne zdravstvene ustanove, utvrđuje se zdravstvena sposobnost regruta. Osobe koje budu ocijenjene kao “nesposobne” za vojnu službu ne bi morale da služe vojni rok. U obzir se uzimaju fizički i mentalni zdravstveni problemi, kao i određena fizička stanja.

Prigovor savjesti: Ovo je ustavno pravo. Osobe koje iz vjerskih, moralnih ili drugih razloga savjesti ne žele da služe vojni rok sa oružjem, mogu da podnesu zahtjev za civilno služenje. Iako detalji novog zakona nisu poznati, u ranijim rešenjima civilno služenje je trajalo duže od služenja sa oružjem, ali bez upotrebe oružja.

Jedini hranilac porodice: U ranijem periodu, lica koja su bila jedini hranitelji porodice mogla su da odlože ili da budu oslobođena služenja vojnog roka. Očekuje se da bi slične odredbe mogle biti ponovo usvojene.

Dvojni državljani: U zavisnosti od međunarodnih ugovora i zakonskih rješenja, lica sa dvojnim državljanstvom koja su regulisala vojnu obavezu u drugoj državi čiji su državljani, mogu biti oslobođena služenja u Srbiji, pod uslovom da ispune određene uslove.

Određene starosne grupe: Vojna obaveza prestaje za muškarce sa navršenih 60 godina života, a za žene sa 50 godina. Takođe, postoji mogućnost da se služenje vojnog roka odloži do navršavanja 27. godine života, piše “Telegraf”.

Nastavi čitati

Region

ISTRAGA PADA NADSTREŠNICE: Podignuta optužnica protiv Gorana Vesića i još 12 osoba

Više javno tužilaštvu u Novom Sadu optužilo je 13 osoba, među kojima i Gorana Vesića, bivšeg ministra građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Srbije, povodom rušenja nadstrešnice Željezničke stanice u Novom Sadu prilikom čega je život izgubilo 16 osoba, a jedna osoba je teško povrijeđena.

Više javno tužilaštvo u Novom Sadu obavještava javnost da je dana 16.9.2025. godine, u skladu sa zakonom, podiglo Optužnicu protiv trinaest optuženih zbog opravdane sumnje da su učinili krivična djela koja se pravno kvalifikuju kao teška djela protiv opšte sigurnosti iz člana 288 stav 2 Krivičnog zakonika – saopšteno je iz Tužilaštva.

Dodaju da je u dopuni istražnog postupa u potpunosti postupilo po Odluci Vijeća Višeg suda u Novom Sadu br. KV. 1408/24 koja je dostavljena ovom tužilaštvu 11. aprila 2025. godine.

– Poslednja istražna radnja je preduzeta dana 12. septembra 2025. godine, nakon čega je dana 15. septembra 2025. godine donijeta Naredbu o završetku dopune istrage čime je okončan istražni postupak – dodaju.

Goran Vesić
FOTO: ZORAN ILIĆ/RINGIER

Tokom istrage, Više javno tužilaštvo u Novom Sadu je, kako navode postupalo u okvirima svojih nadležnosti i u interesu istrage.

Dodaju da je optužnicom je obuhvaćeno trinaest optuženih G.V, bivši ministar u Ministarstvu građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, J.T. bivši v.d. generalnog direktora “Infrastruktura železnice Srbije” a.d., A.D. bivši v.d. pomoćnika ministra u Ministarstvu građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, N.Š. bivši generalni direktor “Infrastruktura železnice Srbije” a.d., S.N. odgovorni projektanta građevinske konstrukcije, M.J. glavni projektant idejnog projekta, Lj.M.M. glavni projektant projekta za građevinsku dozvolu, M.S. izvestilac Republičke revizione komisije, J.S.M. lice odgovorno za tehničku kontrolu projekta za građevinsku dozvolu, Z.S.M. i D.J. lica odgovornih za izvođenje građevinskih radova, M.G. i D.T. lica odgovornih za stručni nadzor nad izvođenjem radova.

Na teren im se stavlja da su zbog krivičnih djela kojima je omogućena upotreba javnog objekta – stanične zgrade Željezničke stanice u Novom Sadu, krila B, iako su u toku bili građevinski radovi i za koji objekat nije izdata upotrebna dozvola, zbog krivičnog djela u vezi sa prethodnim neodržavanjem konstrukcije objekta stanične zgrade, zbog krivičnih djela u fazi projektovanja i izvođenja radova prilikom renoviranja stanične zgrade Željezničke stanice u Novom Sadu, prenosi Telegraf.

Nastavi čitati

Region

OSTAJEMO BEZ ČUVENE ČOKOLADE! Gasi li se u tišini poznata ex-yu fabrika?

Otkad su sredinom oktobra prošle godine vlasničke promjene u Zvečevu zacementirane skidanjem njegovih dionica sa Zagrebačke berze, požeška konditorska industrija potpuno je iščeznula iz medija, ništa se ne čuje o tome što se u njoj događa.

Jedini službeni izvor tako su podaci o lanjskom poslovanju objavljeni na portalu Poslovna.hr, a na temelju finansijskog izvještaja Zvečeva. Iz njih pak nije posve jasno ide li požeška tvornica prema kraju svog postojanja ili je novi vlasnik na neobičan način vodi prema njenom novom početku, piše Lider.

U proljeće prošle godine dotadašnji većinski vlasnik Zvečeva Zdravko Alvir prodao je svoj vlasnički udio firmi Felxway Adriatic čiji je osnivač kompanija Flexway sa sjedištem u Dubaiju, a u vlasništvu ruskoga milijardera nastanjenog u Australiji Denisa Štengelova.

Kako je Štengelov, među ostalim, vlasnik lanca maloprodajnih trgovina Jarče! s oko hiljadu supermarketa u Rusiji, očekivalo se da će Zvečevo prosperirati na proizvodnji slatkiša za taj lanac, to više što je u prethodnome periodu steklo sasvim lijepu reputaciju kao proizvođač privatnih trgovačkih marki za više velikih maloprodajnih lanaca u Velikoj Britaniji i Evropskoj uniji, na čemu je dosta godina ostvarivalo više od pola prihoda od prodaje.

Nisu jasni planovi novog vlasnika
Međutim, s dolaskom novoga vlasnika lani su u Požegu došle i nove strateške odluke o daljnjem smjeru poslovanja, a jedna od njih je, kako neslužbeno saznaje Lider, i to da se posve prestanu proizvoditi privatne robne marke.

O tome čime će se prihod od toga nadoknaditi, ne zna se ništa. Kako bilo, ta je odluka već u prošloj godini rezultirala padom prihoda od devet posto u odnosu na godinu prije te iskazanim gubitkom u poslovanju od 6,1 miliona eura, iznosom koji je blizu polovine lanjskih prihoda (13,2 miliona eura).

O važnosti Zvečeva za lokalnu zajednicu
BiznisInfo.ba podsjeća da je Zvečevo decenijama bilo jedan od simbola Požege i cijele Slavonije, ne samo kroz prepoznatljive brendove, nego i kroz ekonomski značaj. Kompanija je u svojim najboljim danima zapošljavala više od 1.000 radnika i činila okosnicu lokalne industrije.

Svaka promjena vlasništva ili strategije direktno utiče na lokalnu ekonomiju, pa se u javnosti s pravom postavlja pitanje kako će novi poslovni planovi uticati na Požegu i okolne gradove.

Širi trend u industriji
Odluka da se prekine proizvodnja privatnih robnih marki događa se u trenutku kada je evropska konditorska industrija pod velikim pritiskom. Troškovi sirovina, posebno kakaa, bilježe rekordne vrijednosti, dok potrošači sve više traže proizvode više kvalitete ili zdravije alternative.

Mnoge kompanije u EU, poput Nestléa i Ferrera, ulažu u inovacije i premium linije proizvoda kako bi se prilagodile tim trendovima. Ako Zvečevo ne pronađe novi, održivi model poslovanja, rizikuje da izgubi konkurentnost na tržištu.

Neizvjesnost oko planova novog vlasnika
S obzirom na to da je vlasnik Zvečeva Denis Štengelov istovremeno prisutan i na tržištima Rusije, Australije i Bliskog istoka, analitičari ističu da bi njegov plan mogao biti usmjeren na izvoz proizvoda na istočna tržišta, koja nude potencijal za rast.

Međutim, šutnja uprave i izostanak jasne komunikacije prema javnosti i zaposlenima stvara prostor za spekulacije i strah. Bez jasne strategije, teško je procijeniti hoće li Zvečevo postati regionalni izvozni centar ili će se suočiti s daljnjim padom proizvodnje.

Ključni period za kompaniju
Pred Zvečevom je period ključnih odluka. Kompanija koja je decenijama gradila ime kroz proizvode koji su obilježili djetinjstva mnogih generacija sada stoji pred raskrsnicom – između mogućnosti za obnovu i modernizaciju ili postepenog gašenja proizvodnje.

Od poteza novog vlasnika i podrške lokalne zajednice zavisi hoće li Požega zadržati jednog od svojih najpoznatijih industrijskih brendova bivše Jugoslavije, prenosi Biznisinfo.

Nastavi čitati

Aktuelno