Connect with us

Region

DOSIJE “KOSOVO” Dan kada su gorjeli vijekovi!

Pogrom, odnosno nezapamćeno nasilje nad srpskim narodom na Kosovu i Metohiji, koji se desio 17. i 18. marta 2004. godine, nikada nije ni prestao i ono se i danas sprovodi, mnogo perfidnije i podmuklije.

Kaže ovo za “Glas Srpske” istoričar Aleksandar Raković povodom 20. godišnjice događaja u kojem je na prostorima KiM, od strane albanskih ekstremista izvršen pogrom u kojem je stradalo najmanje 19 srpskih civila koji su ubijeni na svojim kućnim pragovima, spaljeno 35 pravoslavnih svetinja, među kojima i 19 spomenika kulture prvog reda, protjerano i trajno raseljeno 4.000 Srba te etnički očišćeno šest gradova i devet sela. Prema riječima Rakovića, radi se o nekažnjenom zločinu, ali kasnije “nagrađenom” od strane zapadne međunarodne politike. Kako tada, tako i sada, kako kaže, cilj je da se čitav srpski narod natjera da se iseli sa KiM i svede na jedan folklorni element.

– To se i sada vidi na primeru proterivanja dinara iz platnog prometa sa KiM, menjanja ćiriličnih tabli, ali i otimanja srpske kulturne baštine. Koriste svaku priliku da isteraju srpski identitet sa KiM, a to rade tako što svakodnevni život Srba čine sve nepodnošljivijim i težim – kaže Raković, dodajući kako međunarodna zajednica to već toleriše punih 20 godina te sve ostaje na riječima, ali ne i ne djelima.

Profesor iz Kosovske Mitrovice Vladan Virijević smatra da se sve što se desilo tog marta 2004. godine, odnosno što je prethodilo i stvorilo jedno plodno tlo za stravični pogrom srpskog naroda sa KiM, u istorijskom smislu može upoređivati i može mjeriti sa Vartelomejskom noći iz 1572. godine, sa Noći dugih noževa u nacističkoj Njemačkoj 1938. ili sa daleko tragičnijom, po obimu razaranja i stradanja, Kristalnom noći. Navodi kako su ti crni dani za srpski narod bili posljedica klijanja jednog sjemena i realizaciji jednog procesa koji nije ad hok momenta ili trenutka.

Istina o stradanju

Na ovo ukazuje i pomoćnik direktora Kancelarije za KiM Milena Parlić, ističući da je došlo vrijeme da predstavnici međunarodne zajednice izvrše pritisak na predstavnike privremenih institucija u Prištini i konačno pred lice pravde izvedu one koji su počinili zločine nad srpskim narodom. Smatra da oni bar toliko duguju srpskim žrtvama i njihovim porodicama te je istakla da je ovo prilika za podsjećanje “da u danima kada su gorjeli vijekovi”, niko od predstavnika međunarodnih snaga, onih koji su bili nadležni da osiguraju mir nije učinio ništa da se čuje o istini i stradanju srpskog naroda.

– Činili su sve da istina bude zataškana, ali zato smo svi mi živi svedoci ovog stradalništva i u obavezi smo da negujemo kulturu sećanja, kako zbog žrtava, tako i spaljenih domova koji nisu dočekali osmehe novih generacija, zbog spaljenih manastira i crkava, spaljenih vekova – poručila je Parlićeva.

Istoričar Marko Marković kaže da se radi o bolnoj temi, osjetljivoj za sve Srbe, a posebno za one koji su martovski pogrom brutalno doživjeli.

– Ako krenemo sa severa centralnog Kosova možemo uvideti da je u tom pogromu u Prištini nestalo i ono malo srpskog života u tom gradu. Stradala je crkva Svetog Nikole i stradala je zgrada Ju programa gde su živeli Srbi. Pored Prištine u velikoj meri stradalo je i susedno Kosovo Polje, gde je pored srpskih domova spaljena srpska škola, crkva, bolnica. U takvoj situaciji kada vam neko spali crkvu, bolnicu, školu, kakvu vam poruku šalje. Ne smemo zaboraviti ni centralno Kosovo, stradanje Lipljana i Lipljanaca, ali i stradanje ljudi u Bresju i pogotovo u Čaglavici, koja je bila epicentar nemilih dešavanja – kaže Marković.

Naglašava da je ovo bio napad na cjelokupnu srpsku zajednicu, jer je uništavano sve ono što ima bilo kakve veze sa Srbima: gorjele su crkve i manastiri, zapaljene su škole, bolnice, biblioteke, razarane su kuće i domovi, polomljeni su brojni grobovi, ubijane su domaće životinje i ono što je najstrašnije ubijeni su i pretučeni ljudi. Poruka je bila sasvim jasna. Pored želje da Srba više nama na KiM, Albanci su željeli da riješe i pitanje svoje nezavisnosti.

– I to je ono što je najtragičnije i najbolnije. Sve to razaranje, vandalizam, taj teror i zločin, umesto da donese kaznu, donio je nagradu. Samo četiri godine posle pojedine zemlje priznale su Kosovo. Posle toga više nije bilo razgovora o statusu Srba – dodaje Marković.

Inače ovim dešavanjima na KiM 17. marta 2004. prethodila je optužba, odnosno tvrdnja koja nikada nije dokazana, da su Srbi krivi za utapanje trojice albanskih dječaka u rijeci Ibar, koje se dogodilo dan ranije. I međunarodna istraga koju je pokrenuo UNMIK nije mogla to da dokaže. Lavina laži je pokrenuta, izmanipulisana masa izašla je na ulice i 17. marta “zapaljeno” je Kosovo. Po procjenama međunarodnih organizacija, između 50.000 i 70.000 Albanaca je toga dana bilo na ulicama Kosovske Mitrovice, Čaglavice, Prizrena, Kosova Polja, Uroševca, Peći, Gnjilana, Prištine… Gorjelo je cijelo Kosovo i Metohija. Neredi su nastavljeni i 18. marta, kada su gorjeli Obilić, selo Svinjare, manastir Devič… U Prizrenu je zapaljeno sve ono što je predstavljalo Srpsku pravoslavnu crkvu: zapaljena je zgrade Bogoslovije, zapaljena je crkva Svetog Đorđa, eparhijski dvor, gorio je toga dana i manastir Svetih arhangela, koji se nalazi u neposrednoj blizini Prizrena. Tada je u Prizrenu zapaljena i crkve Bogorodice Ljeviške iz 13. vijeka, crkva koju je UNESKO uvrstio na listu kulturne baštine.

Žrtve

Nekoliko hiljada Albanaca krenulo je iz Prištine ka Čaglavici, prvom većem srpskom selu. Riješeni su bili da Srbe iz toga sela protjeraju, strateški im je bila važna Čaglavica.

U Kosovskoj Mitrovici Albanci su probali da pređu most na Ibru i da dođu do sjevernog dijela grada. U svom stanu, koji se nalazio u blizini Ibra, od snajperske vatre stradala je Jana Tučev, a na ulici u blizini mosta od puščanog metka nastradao je Borivoje Spasojević. U Kosovu Polju pronađeno je ugljenisano tijelo Zlatibora Trajkovića, u Lipljanu je ispred svoje kuće ubijen Nenad Vesić, a u Gnjilanu je na smrt pretučen Slobodan Perić, njegova majka je od zadobijenih povreda ubrzo preminula. U zgradi Bogoslovije u Prizrenu ubijen je Dragan Nedeljković. Ispred kuće u selu Drajkovce u blizini Štrpca ubijeni su i otac i sin Dobri i Borko Stolić. Iako je forenzičkom analizom utvrđeno da su Stolići ubijeni iz puške koja je pripadala policajcu kosovske policije, niko nikada nije odgovarao za ovaj zločin. Sudske presude i pravda obesmišljene su pogrešnim optužnicama, zastarivanjem slučaja, odustajanjem svedoka ili mijenjanjem iskaza. U više od 60 odsto slučajeva – zatvorske kazne, koje su kosovski sudovi donijeli, bile su uslovne kazne.

Sveta zemlja

Švajcarski dnevnik “Veltvohe”, pišući o martovskom pogromu 2004. godine navodi da s pravom postoji živa kultura sjećanja, jer su tada Srbi nemilosrdno ubijani na KiM i to samo samo zato što su Srbi. Navodi kako tada ni groblja nisu pošteđena te da dvadeset godina kasnije, 200.000 raseljenih Srba živi van južne srpske pokrajine. Ovaj magazin dalje navodi da je posebno tragično što su se na udaru našle i crkve i manastiri, uz opasku da je Kosovo sveta zemlja za Srpsku pravoslavnu crkvu.

Region

KO JE “GAZDA MEČKA”! Najbogatiji gastarbajter zbog koga je angažovano 850 istražitelja

„Gazda Mečka“, za koga kažu da je najbogatiji gastarbajter, čovjek koji je u regionu postao poznat po milionskim slavljima i raskošnim svadbama, uhapšen je u Njemačkoj zajedno sa još 17 osoba.

Sumnja se da su oštetili državu za više miliona evra i vodili mrežu firmi za nelegalno zapošljavanje. Nakon hapšenja, u javnosti su se pojavili njegovi pravi podaci i detalji iz života u Srbiji.

Ko je zapravo „Gazda Mečka“?
Kako se saznaje, njegovo pravo ime je Goran Marinković, a kasnije je koristio prezime Mecger (Metzger Muc). Upravo pod nadimkom „Mecka“ postao je poznat široj javnosti u posljednjoj deceniji.

Rođen je u selu Naupare kod Kruševca, gdje ima i brata Nebojšu. Oba brata su rano osnovala porodice. Mečka se oženio Rumunkom Danom, sa kojom je i danas u braku, ali ga porodične obaveze nisu spriječile da živi burno, putuje i organizuje raskošna slavlja.

Tri sina oženio u jednom danu

Prije dvije godine napravio je spektakl koji je postao viralan: svu trojicu sinova – Nenada, Aleksu i Elvisa – oženio je istog dana. Tako su u porodici odjednom dobili tri snajke – Leticiju, Juliju i Dori, a kuća je, kako se navodi, već puna unučadi.

Odrastao u Njemačkoj, bavio se raznim poslovima

Mecka je odrastao u okolini Minhena, gdje je još kao dječak radio razne zanatske poslove, tražeći način da zaradi velike količine novca. Prema sumnjama njemačkih istražitelja, vremenom je razvio sistem u kojem je zapošljavao druge i profitirao na njihovom radu. Sumnja se i da je bio uključen u organizovanje dječjeg prosjačenja.

Javni nastupi i pozivi na „saradnju“
Linker
U Baru je nedavno, zajedno s još jednim muškarcem, pozivao radnike na saradnju u građevini, predstavljajući se kao spas za preduzetnike, uz slogan:

„Mogući izlaz za nas preduzetnike! Savjetujemo, planiramo, gradimo, iznajmljujemo i upravljamo.“

Milionska slavlja: Od svadbe do krštenja unuke

Posljednje veliko slavlje napravio je za krštenje unuke — na obali mora, uz dvodnevnu glamuroznu proslavu. Na bini su se ređale najveće regionalne zvijezde: Lepa Brena, Sloba Radanović, Tea Tairović, Aca Lukas, i mnogi drugi.

Navodno je za ovo slavlje izdvojio milion evra, a samo muzika je koštala preko 450.000 evra.

Njegova kćerka je tada izjavila za YouTube kanal Moja Happy muzika:

„Tata Mecke je za mene najbolji otac na svijetu, kralj. Za rođendan sam dobila sat od 50.000 evra.“

Kum na „milionskoj svadbi“ na Siciliji

U junu prošle godine bio je kum na još jednoj glamuroznoj zabavi — svadbi na Siciliji, za koju je, kako se tvrdilo, bilo zakupljeno čak cijelo ostrvo. Snimci su završili na TikToku voditelja Uroša Božića i postali viralni preko noći.

Istražuje ga 850 istražitelja

Slučaj u kojem je uhapšen uključuje složene finansijske malverzacije, zbog čega je angažovano čak 850 istražitelja. Njemački mediji navode da se sumnja na višegodišnji sistem organizovanog rada „na crno“, kojim je država oštećena za milionske iznose.

Nastavi čitati

Region

“POVUĆI ĆU RADIKALNIJI POTEZ”: Sukob Tompsona i gradonačelnika Zagreba ne jenjava, Perković ne odustaje od ustaškog pokliča

Tomislav Tomašević, gradonačelnik Zagreba je zabranio Marku Perkoviću Tompsonu da na koncertu, koji će se održati u Areni Zagreb 27. decembra, koristi ustaški pozdrav “za dom spremni”.

ukob Tompsona gradonačelnika Zagreba ne jenjava, pa se sada pjevač oglasio.

– Danas prijepodne zagrebački gradonačelnik je potvrdio svoju odluku da mi ne dopušta održavanje koncerta 28. decembra u zagrebačkoj Areni. Naglasio je da je to isključivo njegova odluka – rekao je Perović i dodao:

“Ta njegova odluka bez ikakvog razumnog, pravno utemeljenog objašnjenja je u maniru šerifa s Divljeg zapada. Zapravo, ovdje se radi o napadu na pravni poredak RH od strane gradonačelnika Zagreba jer ne poštuje odluke hrvatskih sudova.”

Još jednom gradonačelnika Zagreba pozivam na razum, smirivanje tenzija i poštivanje pravnog poretka RH. U protivnom ćemo povući puno radikalnije poteze koji mu se neće svidjeti – poručio je Tompson.

Tompson je izjavio i da će ponosno pjevati pjesmu “Bojna čavoglave”.

– Zagrebački gradonačelnik mi je putem medija poručio da oko 27. prosinca izvedem pjesmu “Bojna Čavoglave” neću više moći nastupiti u gradskim prostorima, a ja njemu ovim putem poručujem da ću 27. decembra u Zagrebu, u Areni, s ponosom pjevati pjesmu “Bojna Čavoglave”, onako kako smo je pjevali od 1991. do danas…

I na kraju želim napomenuti svima onima koji ne znaju da sam ja 1991. godine bio pripadnik Zbora narodne garde, a i pripadnik HOS-a, koji je u svom znaku imao i pozdrav ‘Za dom spremni’. Pod tim znakom sam komponovao pjesmu “Bojna Čavoglave”, pod tim znakom sam se borio, pod tim znakom sam bio spreman umrijeti za Hrvatsku, a i danas sam. I još nešto. U javnosti sam se s razlogom na veliko raspravljao o njihovom protivzakonitom divljaštvu i sektaškom ponašanju, a ja ne pristajem da mi sada neka sekta određuje šta smijem, a šta ne smijem – dio je skandaloznog javnog obraćanja hrvatskog ekstremiste Marka Perkovića Tompsona koji na svojim koncertima veliča ustaštvo

Nastavi čitati

Region

BRNABIĆ: Predložićemo amandman o preuzimanju NIS-a, NEĆE BITI NESTAŠICE STRUJE

Ana Brnabić, predsjednik Skupštine Srbije poručila je da će u srpskom parlamentu danas, 26.novembra, biti predložen amandman na Zakon o budžetu koji će predvidjeti okolnosti u kojima bi Srbija morala da preuzme Naftnu industriju Srbije (NIS), te da građani Srbije neće biti suočeni sa nestašicom struje, grijanja ili benzina.

Međutim, ona je naglasila da lično ne bi podržala nacionalizaciju NIS-a, ali da ništa ne smije da dovede do toga da budu ugroženi životni standard građana i privreda.

“Nakon razgovora predsednika Srbije sa različitim stranama u vezi sa položajem ove kompanije biće predložen i amandman koji će predvideti okolnosti u kojima bi Srbija morala da preuzme NIS. Ne bih podržala nacionalizaciju NIS-a upravo zato što sam ekonomski liberal. Ja mislim da nacionalizacija nije pravi način zato što otvara Pandorinu kutiju. Jednom nacionalizacija, svaki sledeći put vam je lakše da kažete, pa, postoji više interesa da vam kažem dajte da ja nacionalizam. Ja mislim da će se za nekoliko godina to svakako poštovati”, kazala je Brnabićeva, te dodala: “Srbija je pružila Rusiji mogućnost da prva učestvuje u razgovorima o eventualnim promjenama u vlasničkoj strukturi, kao manjinski partner. Ništa ne sme da dovede do toga, kao što je rekao i predsednik Vučić, da se ugrozi životni standard, kvalitet života naših građana i naše privrede. Tako da se ja nadam da će i partneri iz Ruske federacije imati to u vidu. Da li su do sada imali? Pa, kako da vam kažem – ne. Mi moramo da zaštitimo naše građane i naše nacionalne interese”, rekla je Brnabić u emisiji “Plenum” Euronewsa Srbija.

Neće biti nestašice struje, grijanja ili benzina
Kazala je da građani Srbije ne treba da brinu, jer neće biti nestašice struje, grejanja ili nestanka benzina na ulicama.

“Na kraju krajeva, danas je 47. dan da mi nismo dobili u Srbiji, da nismo uvezli ni jedan jedini litar ili kap nafte preko Janafa, jadranskog naftovoda. I dalje je sve stabilno, i dalje sve radi. Mi čak nemamo ni psihološku paniku, nemate ono što ste, na primer, imali u Francuskoj, kada ste imali gužve na pumpama, da ljudi u mnogo manjem problemu je tada bila Francuska, pa ste imali gužve na pumpama. Mi to nemamo”, kaže Brnabićeva.

Vučić: Rafinerija pred gašenjem
Ipak, riječi Brnabićeve da je sve stabilno i da nema panike, su praktično u suprotnosti sa onim što je dan ranije, 25. novembra rekao predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.

On u vanrednom obraćanju javnosti kazao da Rafinerija NIS-a još nije ugašena, ali da je prešla na niži režim rada odnosno tihi hod i dodao da ima još četiri dana do potpunog zaustavljanja rada ako ne dobije licencu od američkog OFAC-a.

Podsjetimo, NIS se 47 dana nalazi pod američkim sankcijama zbog ruskog vlasništva u ovoj kompaniji.

Nastavi čitati

Aktuelno