Connect with us

Region

DOSIJE “KOSOVO” Dan kada su gorjeli vijekovi!

Pogrom, odnosno nezapamćeno nasilje nad srpskim narodom na Kosovu i Metohiji, koji se desio 17. i 18. marta 2004. godine, nikada nije ni prestao i ono se i danas sprovodi, mnogo perfidnije i podmuklije.

Kaže ovo za “Glas Srpske” istoričar Aleksandar Raković povodom 20. godišnjice događaja u kojem je na prostorima KiM, od strane albanskih ekstremista izvršen pogrom u kojem je stradalo najmanje 19 srpskih civila koji su ubijeni na svojim kućnim pragovima, spaljeno 35 pravoslavnih svetinja, među kojima i 19 spomenika kulture prvog reda, protjerano i trajno raseljeno 4.000 Srba te etnički očišćeno šest gradova i devet sela. Prema riječima Rakovića, radi se o nekažnjenom zločinu, ali kasnije “nagrađenom” od strane zapadne međunarodne politike. Kako tada, tako i sada, kako kaže, cilj je da se čitav srpski narod natjera da se iseli sa KiM i svede na jedan folklorni element.

– To se i sada vidi na primeru proterivanja dinara iz platnog prometa sa KiM, menjanja ćiriličnih tabli, ali i otimanja srpske kulturne baštine. Koriste svaku priliku da isteraju srpski identitet sa KiM, a to rade tako što svakodnevni život Srba čine sve nepodnošljivijim i težim – kaže Raković, dodajući kako međunarodna zajednica to već toleriše punih 20 godina te sve ostaje na riječima, ali ne i ne djelima.

Profesor iz Kosovske Mitrovice Vladan Virijević smatra da se sve što se desilo tog marta 2004. godine, odnosno što je prethodilo i stvorilo jedno plodno tlo za stravični pogrom srpskog naroda sa KiM, u istorijskom smislu može upoređivati i može mjeriti sa Vartelomejskom noći iz 1572. godine, sa Noći dugih noževa u nacističkoj Njemačkoj 1938. ili sa daleko tragičnijom, po obimu razaranja i stradanja, Kristalnom noći. Navodi kako su ti crni dani za srpski narod bili posljedica klijanja jednog sjemena i realizaciji jednog procesa koji nije ad hok momenta ili trenutka.

Istina o stradanju

Na ovo ukazuje i pomoćnik direktora Kancelarije za KiM Milena Parlić, ističući da je došlo vrijeme da predstavnici međunarodne zajednice izvrše pritisak na predstavnike privremenih institucija u Prištini i konačno pred lice pravde izvedu one koji su počinili zločine nad srpskim narodom. Smatra da oni bar toliko duguju srpskim žrtvama i njihovim porodicama te je istakla da je ovo prilika za podsjećanje “da u danima kada su gorjeli vijekovi”, niko od predstavnika međunarodnih snaga, onih koji su bili nadležni da osiguraju mir nije učinio ništa da se čuje o istini i stradanju srpskog naroda.

– Činili su sve da istina bude zataškana, ali zato smo svi mi živi svedoci ovog stradalništva i u obavezi smo da negujemo kulturu sećanja, kako zbog žrtava, tako i spaljenih domova koji nisu dočekali osmehe novih generacija, zbog spaljenih manastira i crkava, spaljenih vekova – poručila je Parlićeva.

Istoričar Marko Marković kaže da se radi o bolnoj temi, osjetljivoj za sve Srbe, a posebno za one koji su martovski pogrom brutalno doživjeli.

– Ako krenemo sa severa centralnog Kosova možemo uvideti da je u tom pogromu u Prištini nestalo i ono malo srpskog života u tom gradu. Stradala je crkva Svetog Nikole i stradala je zgrada Ju programa gde su živeli Srbi. Pored Prištine u velikoj meri stradalo je i susedno Kosovo Polje, gde je pored srpskih domova spaljena srpska škola, crkva, bolnica. U takvoj situaciji kada vam neko spali crkvu, bolnicu, školu, kakvu vam poruku šalje. Ne smemo zaboraviti ni centralno Kosovo, stradanje Lipljana i Lipljanaca, ali i stradanje ljudi u Bresju i pogotovo u Čaglavici, koja je bila epicentar nemilih dešavanja – kaže Marković.

Naglašava da je ovo bio napad na cjelokupnu srpsku zajednicu, jer je uništavano sve ono što ima bilo kakve veze sa Srbima: gorjele su crkve i manastiri, zapaljene su škole, bolnice, biblioteke, razarane su kuće i domovi, polomljeni su brojni grobovi, ubijane su domaće životinje i ono što je najstrašnije ubijeni su i pretučeni ljudi. Poruka je bila sasvim jasna. Pored želje da Srba više nama na KiM, Albanci su željeli da riješe i pitanje svoje nezavisnosti.

– I to je ono što je najtragičnije i najbolnije. Sve to razaranje, vandalizam, taj teror i zločin, umesto da donese kaznu, donio je nagradu. Samo četiri godine posle pojedine zemlje priznale su Kosovo. Posle toga više nije bilo razgovora o statusu Srba – dodaje Marković.

Inače ovim dešavanjima na KiM 17. marta 2004. prethodila je optužba, odnosno tvrdnja koja nikada nije dokazana, da su Srbi krivi za utapanje trojice albanskih dječaka u rijeci Ibar, koje se dogodilo dan ranije. I međunarodna istraga koju je pokrenuo UNMIK nije mogla to da dokaže. Lavina laži je pokrenuta, izmanipulisana masa izašla je na ulice i 17. marta “zapaljeno” je Kosovo. Po procjenama međunarodnih organizacija, između 50.000 i 70.000 Albanaca je toga dana bilo na ulicama Kosovske Mitrovice, Čaglavice, Prizrena, Kosova Polja, Uroševca, Peći, Gnjilana, Prištine… Gorjelo je cijelo Kosovo i Metohija. Neredi su nastavljeni i 18. marta, kada su gorjeli Obilić, selo Svinjare, manastir Devič… U Prizrenu je zapaljeno sve ono što je predstavljalo Srpsku pravoslavnu crkvu: zapaljena je zgrade Bogoslovije, zapaljena je crkva Svetog Đorđa, eparhijski dvor, gorio je toga dana i manastir Svetih arhangela, koji se nalazi u neposrednoj blizini Prizrena. Tada je u Prizrenu zapaljena i crkve Bogorodice Ljeviške iz 13. vijeka, crkva koju je UNESKO uvrstio na listu kulturne baštine.

Žrtve

Nekoliko hiljada Albanaca krenulo je iz Prištine ka Čaglavici, prvom većem srpskom selu. Riješeni su bili da Srbe iz toga sela protjeraju, strateški im je bila važna Čaglavica.

U Kosovskoj Mitrovici Albanci su probali da pređu most na Ibru i da dođu do sjevernog dijela grada. U svom stanu, koji se nalazio u blizini Ibra, od snajperske vatre stradala je Jana Tučev, a na ulici u blizini mosta od puščanog metka nastradao je Borivoje Spasojević. U Kosovu Polju pronađeno je ugljenisano tijelo Zlatibora Trajkovića, u Lipljanu je ispred svoje kuće ubijen Nenad Vesić, a u Gnjilanu je na smrt pretučen Slobodan Perić, njegova majka je od zadobijenih povreda ubrzo preminula. U zgradi Bogoslovije u Prizrenu ubijen je Dragan Nedeljković. Ispred kuće u selu Drajkovce u blizini Štrpca ubijeni su i otac i sin Dobri i Borko Stolić. Iako je forenzičkom analizom utvrđeno da su Stolići ubijeni iz puške koja je pripadala policajcu kosovske policije, niko nikada nije odgovarao za ovaj zločin. Sudske presude i pravda obesmišljene su pogrešnim optužnicama, zastarivanjem slučaja, odustajanjem svedoka ili mijenjanjem iskaza. U više od 60 odsto slučajeva – zatvorske kazne, koje su kosovski sudovi donijeli, bile su uslovne kazne.

Sveta zemlja

Švajcarski dnevnik “Veltvohe”, pišući o martovskom pogromu 2004. godine navodi da s pravom postoji živa kultura sjećanja, jer su tada Srbi nemilosrdno ubijani na KiM i to samo samo zato što su Srbi. Navodi kako tada ni groblja nisu pošteđena te da dvadeset godina kasnije, 200.000 raseljenih Srba živi van južne srpske pokrajine. Ovaj magazin dalje navodi da je posebno tragično što su se na udaru našle i crkve i manastiri, uz opasku da je Kosovo sveta zemlja za Srpsku pravoslavnu crkvu.

Region

ZADARSKI SVEŠTENIK OSUĐEN ZBOG PEDOFILIJE, ranije razriješen dužnosti

Sveštenik na zadarskom području nepravosnažno je osuđen na tri godine i deset mjeseci zatvora zbog više krivičnih djela u vezi sa pedofilijom.

Svešteniku je na teret stavljeno upoznavanje djece s pornografijom, iskorišćavanje djece za pornografiju i pokušaj polne zloupotrebe djeteta mlađeg od petnaest godina.

Osuđenom je produženo trajanje istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja djela, saopšteno je iz Opštinskog suda u Zadru, prenosi HRT.

U postupku je zbog zaštite djeteta žrtve, suđenje je održano bez prisustva medija.

Optuženi je odlukom nadbiskupa još u septembru prošle godine razriješenih svih dužnosti, saopštila je Zadarska nadbiskupija.

Dodaju da će nakon pravosnažne presude sprovesti odgovarajući crkveni krivični proces i izražavaju duboko žaljenje i saosjećanje prema žrtvama zlostavljanja.

Pozivaju sve koji imaju saznanja o mogućim slučajevima zlostavljanja da to odmah prijave mjerodavnim institucijama.

Nastavi čitati

Region

ANTIKORUPCIJSKA AKCIJA U HRVATSKOJ: Među uhapšenima i bivši direktor klinike

Na području Zagreba, Velike Gorice i Kutine jutros je uhapšeno nekoliko lica osumnjičenih za korupciju, a istragom je obuhvaćeno i nekoliko pravnih lica, saopšteno je iz hrvatske policije.

“Osumnjičeni će nakon provođenja hitnih dokaznih radnji biti predati u pritvorsku policijsku jedinicu”, dodaje se u saopštenju.

Uhapšena lica osumnjičena su za krivična djela u vezi sa izvođenjem građevinskih radova u jednoj zdravstvenoj ustanovi u Zagrebu.

Među uhapšenima je i Vladimir Grošić, bivši direktor Klinike za psihijatriju “Sveti Ivan” u Jankomiru, saznaje portal “Indeks”.

Krajem oktobra Gradska uprava Zagreba objavila je da je Grošić razriješen dužnosti zbog utvrđenih nepravilnosti u postupcima nabavke i izvršenja ugovora na objektu Dnevne bolnice za zavisnosti Klinike “Sveti Ivan”.

Nastavi čitati

Region

CIJENA PREKO MILIJARDU EVRA: Evo zašto je dobro da kupac Naftne industrije Srbije bude iz Azije

Kupac NIS-a je pred vratima, što se može zaključiti prema posljednjim vijestima i porukama kako ruskih većinskih vlasnika, tako i predstavnika Srbije.

Pregovori su u toku, o kupcu i cijeni se još spekuliše, a moglo bi da se dogodi i da od prodajne cijene Kremlj ne vidi ni cent bar ne u dogledno vrijeme. Evo i zašto.

Tržišna vrijednost NIS-a iznosila je oko milijardu evra prije obustavljanja trgovanja na berzi sredinom januara. Realna vrijednost je još veća, a prema procjenama tržišnih eksperata kreće se između tri i četiri milijarde evra. Podsjećanja radi, 2008. godine revizorska kuća Dilojt, koju je angažovala Vlada Srbije, procijenila je da je vrijednost po prinosnom metodu bila 2,2 milijarde evra za 100 odsto vlasništva NIS-a bez rudnog bogatstva.

Ipak, čak i ako se prodaja NIS-a uspješno završi moglo bi se dogoditi da Rusija od kupoprodajne sume ne vidi ni – cent.

Razlog čuči u američkim sankcijama. Prema pravilima Kancelarije za kontrolu strane imovine američkog Ministarstva finansija (OFAC), SAD ne dozvoljavaju da ruska država, blokirani entiteti ili sankcionisane institucije ostvare finansijsku korist od bilo kakve prodaje imovine ili udjela koji podleže američkim sankcijama. To važi i za NIS.

Gdje će onda završiti pare od prodaje NIS-a
Sva potencijalna sredstva od prodaje morala bi da budu uplaćena na blok specijalni račun na kojem je novac zamrznut i kojim upravlja američka strana. Ovakva sredstva formalno pripadaju prodavcu, ali njima ne može da se raspolaže sve dok OFAC ne donese drugačiju odluku.

Postoji mogućnost i da će olakšani način da Rusi naplate ovu prodaju odrediti i kupca njihovog dijela u NIS-u.

Naime, u aktuelnim okolnostima, ova transakcija je za potencijalne evropske kupce otežana zbog izbacivanja pojedinih ruskih banaka iz SWIFT-a, dok su SAD uvele „full-blocking sankcije“. To znači da američke firme i banke ne smiju uopšte da posluju sa ruskim bankama, a njihov novac i imovina su zamrznuti.

Ipak, priča bi bila lakša za neke azijske potencijalne partnere za koje ne važi SWIFT.

Drugim riječima, ako dođe do ove transakcije vredne preko milijardu evra, Rusija neće moći da podigne, preusmjeri ili upotrebi taj novac ukoliko je kupac iz Evrope.

Ovaj mehanizam dio je šireg režima sankcija uvedenog poslije početka rata u Ukrajini. Sličan model primjenjuje se i na druge ruske državne kompanije i entitete čija je imovina pod kontrolom američkog regulatora.

Posebnim aktima i reakcijama pojedinačnih poslovnih eniteta, odnosno donošenjem hitnih zakonskih mjera, ovo bi moglo i da se revidira – s podsjećanjem da OFAC za sve mora da da saglasnost.

U tom smislu, OFAC je i dozvolio licencu ruskim vlasnicima u vezi NIS-a do 13. februara, baš pod pretpostavkom da u tom roku može da se završi potencijalna transakcija. Tako to bar tumače sagovornici Blic Biznisa.

Bojan Stanić, iz Sektora za strateške analize, usluge i internacionalizaciju Privredne komore Srbije (PKS) ocijenio je za Blic Biznis da period do 13. februara otvara prostor za dodatne pregovore i potencijalne uplate kupca.

– Ostaje otvoreno pitanje da li je upravo za taj datum vezano eventualno uvođenje novih sankcija, ne samo za NIS, već i za druge kompanije ili sektore važnih za našu privredu. To vrijeme može biti iskorišćeno i za razgovore o drugim temama, uključujući i pitanje snabdjevanja gasom, ali i plaćanje ukoliko se nađe kupac – kaže Stanić.

Opasnost od sekundarnih sankcija
Iako je prodaja ruskog udjela u NIS-u jedna od ključnih tačaka u pregovorima koji su u toku, postoji i opasnost od tzv. sekundarnih sankcija po sve subjekte koji posluju sa onima koji su pod sankcijama.

To se odnosi i na srpske institucije, poput NBS koja je dobila upozorenje o mogućnosti sekundarnih sankcija zbog NIS-a. To je potvrdila i Jorgovanka Tabaković, guverner Narodne banke Srbije, za Blic Biznis.

– Dobili smo upozorenje kao entitet koji sarađuje sa poslovnim entitetom koji je pod sankcijama. To za nas jeste ozbiljno upozorenje – rekla je Tabaković u srijedu na predstavljanju izvještaja o inflaciji.

Prema njenim riječima, upozorenje je stiglo u vrijeme dok je dio administracije američkog OFAC bio u svojoj blokadi rada, pa NBS na upite nije dobila i precizno objašnjenje šta bi sve te sekundarne sankcije obuhvatile.

– Nismo mogli da dobijemo preciznije objašnjenje, ali ozbiljno shvatamo to upozorenje. Nadam se da ih neće biti jer bi to značilo blokadu svih plaćanja – navela je ona.

U tom smislu, srpska vlada je bila spremna i na specijalnu operaciju ako bi do transakcije došlo, odnosno ako bi Srbija otkupila NIS.

Šta bi značila “specijalna operacija” u plaćanju
Na pitanje Blica šta znači „specijalna operacija“ koju je pominjao predsjednik Srbije Aleksandar Vučić na sjednici vlade o Naftnoj industriji Srbije i sankcijama prema toj kompaniji protekle sedmice, riječima:

– Jorgovanka, ono o čemu smo svojevremeno pričali, o specijalnoj operaciji, to ćemo morati da izvedemo ako budemo morali sami da platimo – Tabaković je rekla da je specijalna operacija specijalna i o njoj se ne govori.

– NBS ima 29,4 milijarde evra deviznih rezervi i ima tehnički problem jer u trezoru nema dovoljno prostora za skladištenje zlata, ali se upravo radi na iznalaženju tehničkog rješenja i za to – rekla je Tabaković.

Istakla je da „vanredne okolnosti traže i vanredna rješenja“, ali i da joj nije jasno zašto Srbija nije podoban kupac.

– Ne mogu čudu da se načudim zašto Srbija nije dovoljno dobar kupac za NIS – rekla je Tabaković.

Nastavi čitati

Aktuelno