Connect with us

Region

DOSIJE “KOSOVO” Dan kada su gorjeli vijekovi!

Pogrom, odnosno nezapamćeno nasilje nad srpskim narodom na Kosovu i Metohiji, koji se desio 17. i 18. marta 2004. godine, nikada nije ni prestao i ono se i danas sprovodi, mnogo perfidnije i podmuklije.

Kaže ovo za “Glas Srpske” istoričar Aleksandar Raković povodom 20. godišnjice događaja u kojem je na prostorima KiM, od strane albanskih ekstremista izvršen pogrom u kojem je stradalo najmanje 19 srpskih civila koji su ubijeni na svojim kućnim pragovima, spaljeno 35 pravoslavnih svetinja, među kojima i 19 spomenika kulture prvog reda, protjerano i trajno raseljeno 4.000 Srba te etnički očišćeno šest gradova i devet sela. Prema riječima Rakovića, radi se o nekažnjenom zločinu, ali kasnije “nagrađenom” od strane zapadne međunarodne politike. Kako tada, tako i sada, kako kaže, cilj je da se čitav srpski narod natjera da se iseli sa KiM i svede na jedan folklorni element.

– To se i sada vidi na primeru proterivanja dinara iz platnog prometa sa KiM, menjanja ćiriličnih tabli, ali i otimanja srpske kulturne baštine. Koriste svaku priliku da isteraju srpski identitet sa KiM, a to rade tako što svakodnevni život Srba čine sve nepodnošljivijim i težim – kaže Raković, dodajući kako međunarodna zajednica to već toleriše punih 20 godina te sve ostaje na riječima, ali ne i ne djelima.

Profesor iz Kosovske Mitrovice Vladan Virijević smatra da se sve što se desilo tog marta 2004. godine, odnosno što je prethodilo i stvorilo jedno plodno tlo za stravični pogrom srpskog naroda sa KiM, u istorijskom smislu može upoređivati i može mjeriti sa Vartelomejskom noći iz 1572. godine, sa Noći dugih noževa u nacističkoj Njemačkoj 1938. ili sa daleko tragičnijom, po obimu razaranja i stradanja, Kristalnom noći. Navodi kako su ti crni dani za srpski narod bili posljedica klijanja jednog sjemena i realizaciji jednog procesa koji nije ad hok momenta ili trenutka.

Istina o stradanju

Na ovo ukazuje i pomoćnik direktora Kancelarije za KiM Milena Parlić, ističući da je došlo vrijeme da predstavnici međunarodne zajednice izvrše pritisak na predstavnike privremenih institucija u Prištini i konačno pred lice pravde izvedu one koji su počinili zločine nad srpskim narodom. Smatra da oni bar toliko duguju srpskim žrtvama i njihovim porodicama te je istakla da je ovo prilika za podsjećanje “da u danima kada su gorjeli vijekovi”, niko od predstavnika međunarodnih snaga, onih koji su bili nadležni da osiguraju mir nije učinio ništa da se čuje o istini i stradanju srpskog naroda.

– Činili su sve da istina bude zataškana, ali zato smo svi mi živi svedoci ovog stradalništva i u obavezi smo da negujemo kulturu sećanja, kako zbog žrtava, tako i spaljenih domova koji nisu dočekali osmehe novih generacija, zbog spaljenih manastira i crkava, spaljenih vekova – poručila je Parlićeva.

Istoričar Marko Marković kaže da se radi o bolnoj temi, osjetljivoj za sve Srbe, a posebno za one koji su martovski pogrom brutalno doživjeli.

– Ako krenemo sa severa centralnog Kosova možemo uvideti da je u tom pogromu u Prištini nestalo i ono malo srpskog života u tom gradu. Stradala je crkva Svetog Nikole i stradala je zgrada Ju programa gde su živeli Srbi. Pored Prištine u velikoj meri stradalo je i susedno Kosovo Polje, gde je pored srpskih domova spaljena srpska škola, crkva, bolnica. U takvoj situaciji kada vam neko spali crkvu, bolnicu, školu, kakvu vam poruku šalje. Ne smemo zaboraviti ni centralno Kosovo, stradanje Lipljana i Lipljanaca, ali i stradanje ljudi u Bresju i pogotovo u Čaglavici, koja je bila epicentar nemilih dešavanja – kaže Marković.

Naglašava da je ovo bio napad na cjelokupnu srpsku zajednicu, jer je uništavano sve ono što ima bilo kakve veze sa Srbima: gorjele su crkve i manastiri, zapaljene su škole, bolnice, biblioteke, razarane su kuće i domovi, polomljeni su brojni grobovi, ubijane su domaće životinje i ono što je najstrašnije ubijeni su i pretučeni ljudi. Poruka je bila sasvim jasna. Pored želje da Srba više nama na KiM, Albanci su željeli da riješe i pitanje svoje nezavisnosti.

– I to je ono što je najtragičnije i najbolnije. Sve to razaranje, vandalizam, taj teror i zločin, umesto da donese kaznu, donio je nagradu. Samo četiri godine posle pojedine zemlje priznale su Kosovo. Posle toga više nije bilo razgovora o statusu Srba – dodaje Marković.

Inače ovim dešavanjima na KiM 17. marta 2004. prethodila je optužba, odnosno tvrdnja koja nikada nije dokazana, da su Srbi krivi za utapanje trojice albanskih dječaka u rijeci Ibar, koje se dogodilo dan ranije. I međunarodna istraga koju je pokrenuo UNMIK nije mogla to da dokaže. Lavina laži je pokrenuta, izmanipulisana masa izašla je na ulice i 17. marta “zapaljeno” je Kosovo. Po procjenama međunarodnih organizacija, između 50.000 i 70.000 Albanaca je toga dana bilo na ulicama Kosovske Mitrovice, Čaglavice, Prizrena, Kosova Polja, Uroševca, Peći, Gnjilana, Prištine… Gorjelo je cijelo Kosovo i Metohija. Neredi su nastavljeni i 18. marta, kada su gorjeli Obilić, selo Svinjare, manastir Devič… U Prizrenu je zapaljeno sve ono što je predstavljalo Srpsku pravoslavnu crkvu: zapaljena je zgrade Bogoslovije, zapaljena je crkva Svetog Đorđa, eparhijski dvor, gorio je toga dana i manastir Svetih arhangela, koji se nalazi u neposrednoj blizini Prizrena. Tada je u Prizrenu zapaljena i crkve Bogorodice Ljeviške iz 13. vijeka, crkva koju je UNESKO uvrstio na listu kulturne baštine.

Žrtve

Nekoliko hiljada Albanaca krenulo je iz Prištine ka Čaglavici, prvom većem srpskom selu. Riješeni su bili da Srbe iz toga sela protjeraju, strateški im je bila važna Čaglavica.

U Kosovskoj Mitrovici Albanci su probali da pređu most na Ibru i da dođu do sjevernog dijela grada. U svom stanu, koji se nalazio u blizini Ibra, od snajperske vatre stradala je Jana Tučev, a na ulici u blizini mosta od puščanog metka nastradao je Borivoje Spasojević. U Kosovu Polju pronađeno je ugljenisano tijelo Zlatibora Trajkovića, u Lipljanu je ispred svoje kuće ubijen Nenad Vesić, a u Gnjilanu je na smrt pretučen Slobodan Perić, njegova majka je od zadobijenih povreda ubrzo preminula. U zgradi Bogoslovije u Prizrenu ubijen je Dragan Nedeljković. Ispred kuće u selu Drajkovce u blizini Štrpca ubijeni su i otac i sin Dobri i Borko Stolić. Iako je forenzičkom analizom utvrđeno da su Stolići ubijeni iz puške koja je pripadala policajcu kosovske policije, niko nikada nije odgovarao za ovaj zločin. Sudske presude i pravda obesmišljene su pogrešnim optužnicama, zastarivanjem slučaja, odustajanjem svedoka ili mijenjanjem iskaza. U više od 60 odsto slučajeva – zatvorske kazne, koje su kosovski sudovi donijeli, bile su uslovne kazne.

Sveta zemlja

Švajcarski dnevnik “Veltvohe”, pišući o martovskom pogromu 2004. godine navodi da s pravom postoji živa kultura sjećanja, jer su tada Srbi nemilosrdno ubijani na KiM i to samo samo zato što su Srbi. Navodi kako tada ni groblja nisu pošteđena te da dvadeset godina kasnije, 200.000 raseljenih Srba živi van južne srpske pokrajine. Ovaj magazin dalje navodi da je posebno tragično što su se na udaru našle i crkve i manastiri, uz opasku da je Kosovo sveta zemlja za Srpsku pravoslavnu crkvu.

Region

NOVA DRAMA U ZAGREBU! Napadnuti žena i muškarac

Nepoznati počinitelji su juče rano ujutro u centru Zagreba napali 34-godišnjakinju i 36-godišnjaka, žena je tom prilikom teže povrijeđena, saopštila je zagrebačka policija.

Napad se dogodio u 5.45 sati, a učestvovalo je više ljudi.

Napadnuta žena i muškarac su vozilom Hitne medicinske pomoći prevezeni u Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice gdje je utvrđeno da je 34-godišnjakinji teško povrijeđena noga, dok 36-godišnjak ima lakše povrede. Index nezvanično saznaje da je sve počelo svađom ispred kluba Medika. U svađi su s jedne strane učestvovali povrijeđeni muškarac i žena, te grupa zasad nepoznatih osoba s druge strane.

Nastavi čitati

Region

VUČIĆ ODGOVORIO ZAHAROVOJ “Jedini nismo uveli sankcije i samo kod nas rade Sputnjik i RT”

Govoreći o jučerašnjoj izjavi portparolke ruskog Ministarstva spoljnih poslova Marije Zaharove, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić rekao je da sebi ne može da dozvoli emotivne izjave jer poštuje i cijeni ruski narod.

„Sačekao sam da malo prođe da ne reagujem burno. Nije bio lak razgovor ni sa ruskim ambasadorom Harčenkom iz mnogo razloga o kojima neću da govorim. Najlakše je da na nepristojnost odgovorim nepristojno, ali sebi neću da dozvolim ono što je Zaharova sebi dozvolila jer cijenim i poštujem ruski narod“, izjavio je Vučić.

Vučić je naglasio da Srbija jedina nije uvela sankcije Rusiji, da je jedina zemlja na svijetu koja nije učestvovala ni u jednom od 19 paketa sankcija protiv Rusije i da je jedina zemlja u Evropi u kojoj nesmetano rade ruski mediji. „Da zabranimo rad Sputnjika i RT, evropske integracije bi se odmah ubrzale“, ocijenio je Vučić.

Govoreći o stavu Savjeta za nacionalnu bezbjednost o neuvođenju sankcija Rusiji, Vučić je istakao da je taj stav izdržao test vremena, ali da nikad nije mogao da garantuje da se taj stav nikad neće promijeniti jer se Srbija rukovodi prije svega nacionalnim interesima.

Nastavi čitati

Region

“ZELENO SVJETLO” za Trampov toranj u Beogradu

Poslanici u Narodnoj skupštini Srbije juče su usvojili poseban zakon, odnosno lex specialis, kojim je omogućeno da se na mjestu gdje se sada nalazi zgrada Generalštaba, nekadašnje sjedište Ministarstva odbrane Jugoslavije, izgradi luksuzni toranj.

Zakon kojim se reguliše ovo pitanje usvojen je sa 130 glasova „za“, a podržali su ga poslanici Srpske napredne stranke i njenih koalicionih partnera.

Zgrada Generalštaba, oštećena tokom bombardovanja Srbije krajem devedesetih godina, bila je označena kao kulturno dobro, a potom “obećana” kompaniji Affinity Partners, čiji je vlasnik zet američkog predsjednika Donalda Trampa, Džered Kušner.

Usvajanjem ovog zakona, otvoren je put Kušnerovoj firmi da u Beogradu izgradi luksuzni toranj koji će nositi ime po njegovom tastu.

Podsjetimo, prije usvajanja ovog zakona, Tužilaštvo za organizovani kriminal Srbije pokrenulo je istragu zbog toga što je direktor Agencije za zaštitu spomenika kulture Srbije Goran Vasić priznao da je predao falsifikovan dokument u kojem se preporučuje da se ovoj lokaciji ukine status kulturnog dobra.

U maju, kada je objavljeno da je istraga pokrenuta, kompanija Affinity Partners je u izjavi za “New York Times” navela da „budućnost projekta nije sigurna“.

– Iz medijskih izvještaja saznali smo da je bivši zvaničnik srpske vlade, koji nema nikakve veze s našom kompanijom, navodno falsifikovao dokumenta vezana za proglašenje Beogradskog trga zaštićenim lokalitetom. Pregledaćemo ovaj slučaj i odlučiti o narednim koracima – navedeno je u saopštenju.

Nastavi čitati

Aktuelno