Connect with us

Region

DRAMATIČNA SITUACIJA NA SJEVERU KOSOVA! Građani očajni – lijekova i hrane sve manje

Prošla su skoro puna četiri mjeseca od odluke prištinske vlade da zabrani uvoz srpske robe tokom kojih se žitelji sjevera suočavaju sa nestašicama i sve većim cijenama, a situacija je, kako za Kosovo onlajn ukazuju stanovnici Severne Mitrovice i Leposavića, dodatno pogoršana nakon što su prelazi Jarinje i Brnjak danima bili zatvoreni zbog tragičnih dešavanja u Banjskoj 24. septembra.
Nestašica osnovnih životnih namirnica po prodavnicama, kažu, sve je primjetnija, poskupljenja su gotovo svakodnevna, a posebno zabrinjava i nemogućnost da dođu do lijekova i adekvatne terapije.

Prištinska vlada je u junu mjesecu zabranila ulazak srpske robe na tzv. Kosovo i ona je i dalje na snazi i pored poziva međunarodne zajednice i privrednika da se ona ukine.
Srpske proizvode na rafovima prodavnica uglavnom su zamijenili proizvodi porijeklom iz Sjeverne Makedonije, tzv. Kosova i Albanije, ali po mnogo većim cijenama.

Apoteke su slabije snabdjevene lijekovima, jer je zabrana Prištine uticala i na snabdijevanje medikamentima, pa su građani sjevera često primorani da putuju i po nekoliko stotina kilometara kako bi u centralnoj Srbiji obezbijedili adekvatnu terapiju.

Žitelji Sjeverne Mitrovice i Leposavića sa kojima su razgovarali reporteri Kosovo onlajn kažu da sve ovo utiče na njihov svakodnevni život i izaziva zabrinutost šta će se dešavati kad i inače smanjene zalihe nestanu.

Starija stanovnica Sjeverne Mitrovice ističe da je ovih dana posebno teško.
– Jako teško, pola ima, pola nema. Ako putuje negdje, molimo ga da nam nabavi ono što nam treba, troše se neke rezerve od ranije. Nestašica je mnoge robe – kazala je ona.

Njen sugrađanin je rekao da se nestašice baš primjećuju, a da su i ljudi manje aktivni i da je zavladala i neka tišina u Mitrovici poslije nedavnih događaja.

– Nema lijekova, prehrambenih proizvoda je sve manje, cigareta takođe. To se baš osjeća. Kao narod smo poznati po snalaženju u raznim situacijama, i sad se ljudi snalaze kako znaju i umiju. Neki prelaze u južni dio grada, tamo idu u nabavku onoga što im treba. Po meni ne bi trebalo to da se radi, ali ljudi se bore za život i moraju da se snalaze. Drugi idu u Srbiju, prelaze po 500 kilometara i idu na prelaze koji su otvoreni kako bi se vratili. Ko ima rođake na selu, taj je u ovoj situaciji u boljoj poziciji – rekao je on.

I stariji građanin Leška poručuje da se i te kako osjećaju nestašice lijekova i hrane, ali i poskupljenja.

– Još ima nekih zaliha, koristimo to, a šta će biti dalje, videćemo. Polako nestaje brašna, šećera i ulja, jer se zimnica sprema i rezerve se crpe, nemamo dovoljno. Primijetili smo da nema lijekova. Ovih dana se baš teško nabavljaju, uglavnom smo preko Raške to uzimali, neko nam doturao, sada nemamo nikakvih šansa jer smo zatvoreni – istakao je on.
Da je snabdijevanje lijekovima koji su ljudima neophodni za život nemoguće, tvrdi još jedan stanovnik Leška sa kojim smo razgovarali.

– Meni je presađen bubreg, lijekove ne mogu da preuzmem, a ključno je da pijem terapiju na vrijeme. Ti lijekovi se ne kupuju, to su državni lijekovi koje Vlada Srbije obezbeđuje za ljude koji su imali transplantaciju. Sada sam kupio jedan lijek za prostatu za koji sam morao da dam 500 dinara, a inače u Raškoj plaćam 140 dinara – kazao je on.

Penzioner iz Sjeverne Mitrovice kaže da je primetio i nestašice i skok cijena.

– Prilagođavamo se kako moramo. Sa lijekovima je malo teže, snabdijevamo se ipak u Srbiji. Zbog jednog lijeka moramo da idemo do Raške, Novog Pazara. Čudim se što ovde ne možemo da podižemo lijekove na recept i u privatnim apotekama, kao što je slučaj u ostatku Srbije – pita se on.
Njegov sugrađanin na pitanje ima li potrebnih namirnica, kaže da su rafovi prodavnica poluprazni.

– Lijekova nema, proizvoda nema, mlijeka i jogurta slabo. Tako živimo, plata nema, kasne po dva do tri mjeseca. Promijenili smo sve navike, kupujemo ali manje količine, uključujući i lijekove jer ih nema dovoljno. Kako se snalazimo, mi znamo. Da li će biti bolje, vidjećemo. Nadamo se da hoće – poručio je on.

(kosovo-online)

Related Topics:

Region

NOVI NAMET NA CRNOGORSKOM MORU! Ada Bojana više nije za svakog: Od sada plaćaš i kad samo udahneš!

Iz Crne Gore stigla je vijest da je počela naplata ulaska na jednom od najljepših primorskih mjesta – Adu Bojanu.

Od juče, 5. juna je zvanično počela naplata ulaska na ostrvo Ada Bojana, a nova regulativa važiće tokom cijele ljetne sezone – od 1. jula do 15. septembra.

Ovu novinu na crnogorskom primorju saopštio je izvršni direktor HTP “Ulcinjska rivijera” Armend Mila.

Kako je istakao, cijena po satu je jedan evro, maksimalno 10 evra dnevno, do 30. juna, dok se cijena dodatno povećava od 1. jula.

“Od 1. jula do 15. septembra cijena će biti dva evra po satu do 18 časova, dok će od 18 sati do sedam ujutru cijena biti jedan evro po satu. Što se tiče vlasnika kuća – svaka kuća ima pravo na dvije registarske oznake, za dva vozila, a ukoliko izdaju kućice, gosti će plaćati dnevnu kartu u iznosu od 10 evra”, saopštio je, piše Adria.tv.

Odluka o naplati donijeta je s ciljem bolje regulacije saobraćaja na ostrvu tokom turističke sezone, ali i unapređenja infrastrukture i održavanja ovog jedinstvenog prirodnog dragulja Crne Gore.

Brojni turisti nisu zadovoljni ovom regulativom, o čemu pišu na društvenim mrežama.

“Koliko košta vazduh na ostvu?”, “Po kom zakonu se naplaćuje ulazak, pa nije privatno ostvo?”, “Od jula važi zakon, ali od juče naplata?”, samo su neki od komentara ispod Instagram posta profila Podgorički vremeplov.

Nastavi čitati

Region

U HRVATSKOJ SKUPLJE NEGO NA IBICI: Sezona nije ni počela, a turisti već šokirani cijenama na plažama

Nekada su se ljetovanja na Jadranu planirala s osmijehom i bez pretjeranog računanja, danas sve češće izazivaju stres, pa i ogorčenje.

Cijene u hrvatskim turističkim centrima rastu iz godine u godinu, a izgleda da je ove sezone trka za profitom krenula ranije nego ikad. Od kafe koja košta pet evra, ležaljki koje se iznajmljuju skuplje nego noćenje u sobi, do porcija ribe koje dostižu cijene luksuznih restorana u evropskim metropolama – sve to već sada zabrinjava i domaće i strane goste.

Društvene mreže i forumi puni su komentara o “ljetovanju pod hipotekom”, a mnogi se pitaju gde je granica. Dok neki još pokušavaju da pronađu pristupačne aranžmane, drugi već najavljuju da će radije otići u Grčku, Tursku ili Crnu Goru.

Jedno je sigurno – sezona još nije ni počela kako treba, a o cijenama se priča kao da smo već usred avgusta. To potvrđuje i posljednja objava na Redditu, gde je jedan korisnik postavio fotografiju cjenovnika iz jednog kafića na plaži u Splitu.

“Skuplje od Ibice”
“Možda je cjenovnik postavljen 100 metara dalje od beach bara, ali je bar u hladu (Žnjan, Split)”, napisao je u objavi uz fotografiju, pa dodao:

“Welcome to Ibiza”, aludirajući na visoke cijene.

Možda je cjenik stavljen 100m dalje od beach bara, ali je bar u ladovini (Žnjan, Split)
byu/MantisTobogan_dr incroatia

Kako se može vidjeti na fotografiji, cijena iznajmljivanja ležaljki kreće se od 35 do čak 1.300 evra.

U komentarima se javio jedan Hrvat i poručio:

“Dok ima ovaca, biće i šišanja”.

Drugi korisnik je uporedio cijene u popularnom ljetovalištu u Španiji, na Ibici, i u Splitu. Prema podacima sa sajta Numbeo, Split je skuplji, barem kada je reč o turističkim sadržajima. Autor objave je na to odgovorio:

“Ajoj, užas! Ja se još sprdam, kad ono još skuplje od Ibice”.

Iako ljetnja sezona zvanično još nije počela, rasprave o cijenama uz more već su svakodnevna tema – na kafama, u medijima i po društvenim mrežama. Mnogi se pitaju kakav nas turistički talas čeka kad su već u predsezoni cene smještaja, kafe ili porcije lignji dostigle nivoe koji su do juče bili rezervisani za najskuplje evropske destinacije.

Ako je suditi po prvim utiscima, ljeto 2025. ponovo će staviti na probu i novčanike i živce domaćih gostiju – a sezona još nije ni počela kako treba.

Nastavi čitati

Region

JOŠKA BROZ PREMINUO U BIJEDI, OD TITA MU OSTALO SAMO PREZIME: “Živim kao pas s penzijom od 150 evra”

Unuk Josipa Broza Tita, Joška Broz, ispričao je svojevremeno da živi od penzije koja iznosi 150 evra i da je to jedini novac kojim raspolaže.

Josip Joška Broz, koji je preminuo 3. juna u 78. godini, bio je jedan od šestoro unučadi Josipa Broza Tita. Sin Žarka Broza je sa sestrom Zlaticom i Titom živio u elitnoj beogradskoj četvrti, na Dedinju, sve do tinejdžerskih dana. Kraj života dočekao je u nevierovatnoj bijedi.

Unuk Josipa Broza Tita, Joška Broz, ispričao je svojevremeno u intervjuu za Njuzvik da živi od penzije koja iznosi 150 evra i da je to jedini novac kojim raspolaže. Od slavnog dede, tvrdio je, ništa nije dobio u nasljedstvo izuzev prezimena. U istom intervjuu Joška se prisjetio susreta sa Titom neposredno pred njegovu smrt i otkrio na čemu je zamjerao slavnom dedi. Joška je, takođe, veoma iskreno govorio o svom privatnom životu.

“Živim kako moram. Ne uključujem grijanje u svom stanu, idem autobusom, ljudi me časte, pozivaju me na ručak, a jedan obrok dnevno mi je dovoljan. Ali to je kao da je neko zainteresovan za činjenicu da sada živim kao pas”, rekao je Broz za Njuzvik.

Joška je, takođe, otkrio da od penzije od 18.000 dinara plaća alimentaciju svojoj ćerki u iznosu od 2.800 dinara za časove francuskog jezika, jer je, kako kaže, njegova bivša supruga sve prodala. Tačnije, jedna od četiri bivše žene, jer je bio razveden četiri puta.

Joška je rekao da mu nije ostalo ništa osim prezimena njegovog dede. Barem je tako odlučio Viši sud u Beogradu, koji je 2016. godine, nakon više od tri decenije, okončao ostavinsko ročište, ostavljajući maršalove potomke bez nasljeđa.

Joška je prvo bio policajac, a zatim vlasnik restorana. Kasnije član male neokomunističke partije koju je sam osnovao i ubijeđeni je titoista. Kao policajac, pomogao je u logistici Titove ogromne sahrane, koja je okupila mnoge svjetske lidere. Posljednji put vidio je svog dedu neposredno prije nego što će umrijeti, u bolničkom krevetu u Ljubljani.

“Putovao sam u Beograd i kada sam stigao čuo sam vijesti”, rekao je Joška u intervjuu za AFP, a prenosi Express.

Do kraja svog života, on je vatreno branio Tita i tvrdio da je obezbijedio udoban život za ljude u socijalizmu, iako je morao da uzima kredite da bi pokrio troškove.

“Imali smo stvarnu državu, besplatne škole i zdravstvenu zaštitu, mir … Danas nemamo ni deseti dio toga”, rekao je Titov unuk i dodao:

“Nisam materijalista da živim da bih dobio tu imovinu, ali ja sam za državu da sačuva imovinu kada joj je već ostavljena. Ako već nije sposobna, onda neka je da nekome ko može da se brine o njoj. Ali ni to ne daju, jer bi to otkrilo da su većinu toga ukrali “, rekao je on.

Tokom svog života, tvrdi Joška, Tito je shvatio da je Ustav iz 1974. posijao sjeme nesloge.

“Iz jedne države stvorili smo osam manjih (…) i sve se raspalo, to je moja najveća greška”, prepričao je Joška Titove riječi.

Nastavi čitati

Aktuelno