„Minimalna penzija u Republici Srpskoj od 350 KM je ponižavajuća jer je potrebno osam minimalnih penzija za potrošačku korpu. To najbolje govori koliko je to malo u vrijeme kada su poskupljenja svakodnevna i kolika je nebriga trenutne vlasti za penzionere dok se, s druge strane, rasipa stotinama miliona maraka“, rekao je poslanik PDP-a u NS Republike Srpske i član Pokreta sigurna Srpska, Bojan Kresojević u Jutarnjem programu BN televizije.

– Nikada do sada ova vlast nije zakazala posebnu sjednicu NS Republike Srpske o penzionerima, ističe Kresojević.

„Vlast je ponaša kao da naši penzioneri žive u Švahcarskoj i imaju sve, a upravo je suprotno. U Srpskoj je vijest kada se penzije isplate. To znači da se i sama vlast iznenadi da je uspjela da isplati penzije. To najbolje govori o tome koliko je budžet prazan, koliko sd nelikvidni i koliko su penzioneri prepušteni sami sebi“, smatra Kresojević.

Dodaje da zbog toga veliki broj penzionera radi jer im penzija nije dovoljna ni za lijekove.

„50% penzije im ode na lijekove, a oni moraju da prežive, što govori da ova vlast na njih uopšte ne misli.“

– Predložićemo izmjene Zakona o PIO, kako bismo popravili položaj i boraca-penzionera koji su dali četiri najljepše godine svog života za Republiku Srpsku, koja treba da im se oduži, ističe Kresojević.

„Policajci imaju zaista zahtjevan posao, i imaju pet najboljih godina kada im se obračunavaju penzije, pa postavljamo pitanje: zašto se i borcima ne uzima pet najboljih godina za obračun penzije, jer je ono što su oni preživjeli neuporedivo sa bilo kim u Republici Srpskoj“, jasan je Kresojević.

– Dok se pravda da novca nema, vlast se istovremeno, prema Kresojevićevim riječima, razbacuje stotinama miliona, pa i milijardama maraka.

„Milijardu maraka je nestalo za godinu dana samo kroz afere. Zamislite koliko je to penzija. To je toliko novca da bi penzioneri mogli da dobijaju penziju pola godine. To znači da bi mogli imati 13. penziju u narednih pet godina. Dakle, može se, samo je pitanje ko raspoređuje novac, a kad to znate, znate i u čijem je interesu“, objašnjava Kresojević.

Kresojević je takođe mišljenja da svaki radnik, kojem nisu povezane godine radnog staža jer mu poslodavac nije uplatio doprinose, treba da dobije penziju jer, kako kaže, on ne smije biti pokraden i kažnjen za nerad Poreske uprave.

„Imamo situaciju da je aktuelni ministar finansija (Zora Vidović, prom. aut.) godinama bila direktor Poreske uprave i da postoje dugovanja od 250 miliona KM za poreze i doprinose svega 100 najvećih dužnika. Istovremno se radnici i penzioneri terete za to što nije naplaćemo. Ministar finansija treba da preuzme odgovornost i da kaže da će ministarstvo i Vlada Srpske pokriti iznos nenaplaćenih doprinosa i da će oni svako dobiti penziju koliku su zaradili“, predlaže Kresojević.

– Odgovorna vlast se ne ponaša prema građanima onako kako to radi vlast u Srpskoj, što jasno govorili da im je stalo samo do ličnog položaja i fotelja, zaključuje Kresojević.

Slušamo li vlast – Srpska nikada nije bila stabilnija. Gledamo li brojke – nikada nije bila zaduženija. Ukupan dug je blizu sedam milijardi maraka, pa svaki građanin danas duguje više od šest hiljada maraka. Dok je vlast obećavala blagostanje, uvela nas je u dužničko ropstvo.

Ovako zvuče vijesti danas. Milioni maraka novih zaduženja kojima se panično pokrivaju stare rupe. Svaki građanin Republike Srpske u ovom trenutku duguje 6.068 KM.

Put do skoro sedam milijardi duga popločan je isključivo SNSD-ovim pričama o stabilnosti, pa da se prisjetimo šta je početkom 2018. godine govorila tadašnja premijerka Željka Cvijanović.

“Nemamo više finansijskih problema u prethodnih mjesec, dva dana čak smo odustajali od planiranog zaduženja jer nam taj novac nije potreban”, tvrdila je Cvijanović 4. aprila 2018. godine.

Realnost je premijerku demantovala već u junu te godine, kada je Republika Srpska emitovala obveznice na Bečkoj berzi u vrijednosti od 168 miliona evra.

Trend rasta duga nastavljen je do 2020. godine, kada je probijena granica od 6 milijardi, a 2021. godine uslijedilo je tajno zaduženje od 300 miliona evra na Londonskoj berzi.

Dok su se nizala zaduženja kroz aukcije trezorskih zapisa, član Predsjedništva BiH Milorad Dodik 2022. godine u javnost je slao dijametralno suprotne poruke:

“Republika Srpska nikada bolje nije stajala, bolji smo i od Federacije. U Republici Srpskoj nema gladnih. To je apsolutno laž”, govorio je Dodik u avgustu i septembru 2022. godine.
Međutim, ministarka finansija Zora Vidović juna 2022. godine iznijela je surove podatke – dug je prešao 6,1 milijardu maraka.

Politička amnezija Nenada Stevandića

Još 2014. godine, Nenad Stevandić je kao opozicionar oštro kritikovao vlast zbog finansijske politike: “Oni u suštini žive holivudskim životom, a narod, privredu i radnike su doveli do prosjačkog štapa. Ukupan dug zdravstvenog sistema je preko milijardu maraka; on je potpuno uništen”, govorio je Stevandić 15. marta 2014. godine.

Danas, kao predsjednik Narodne skupštine, Stevandić zaboravlja svoje ranije stavove. Čak i kada se dug približio ka sedam milijardi maraka, on to vidi kao uspjeh:

“Razmišljamo o procentualnom zaduženju Republike Srpske koje je sad manje nego što je ikad bilo”, izjavio je Stevandić 1. juna 2023. godine.

Kamate kao omča oko vrataRast duga neminovno prati i vrtoglavi rast kamatnih stopa. Tako stižemo do 2026. godine, u kojoj je Vlada Srpske ponovo pokucala na vrata Londonske berze.

U martu je emitovala obveznice od 500 miliona evra uz kamatu od 6,25%, na šta je ministarka Zora Vidović posebno ponosna, ali detalje o kreditorima vješto krije:

“Ja sam ponosna što smo mi na Londonskoj berzi… Na berzi se zadužujemo, kod koga ne možete znati jer su pravila berze takva”, navodi Vidovićeva.

Ekonomista prof. dr Milenko Stanić upozorava na pogubne posljedice ovakve politike:

“Samo po osnovu ova dva duga na Londonskoj berzi, Republika Srpska će platiti kamatu od 523 miliona KM. Ko kaže da je to mali iznos, sigurno ima problem sa zdravim razumom”, ističe Stanić.

Zaduženja nastavljena, ekonomski razvoj zaustavljen, a bilans SNSD-ovog ‘blagostanja’ danas čine 6,85 milijardi maraka duga i 15 javnih kuhinja širom Srpske.

(BN) Foto: BN

Ono što se već godinama unazad dešava u Prijedoru sa upisom djece u predškolske ustanove odavno je prešlo granicu nefunkcionalnog sistema i preraslo u otvoreno ponižavanje građana. Pod dugogodišnjom vladavinom SNSD-a, a naročito za mandata aktuelnog gradonačelnika Slobodana Javora, javne ustanove su privatizovane do te mjere da je upis djeteta u vrtić postao nemoguća misija – osim ako nemate “vruću” stranačku vezu.

Javna je tajna u Prijedoru da obični građani, koji pošteno rade i plaćaju porez, nemaju apsolutno nikakvu šansu na redovnim konkursima. Mjesta su rezervisana, a prohodnost imaju samo oni za koje lično nazove gradonačelnik Javor ili neko od njegovih partijskih poslušnika. Dok se podobnima obezbjeđuju mjesta preko reda, stotine prijedorskih porodica ostaju prepuštene same sebi.

Predizborna šminka: Šest godina za spoljne zidove

Kako bi zamaglila oči javnosti i stvorila privid da rješava problem, aktuelna vlast već nevjerovatnih šest godina mrcvari izgradnju novog vrtića. Temelji i spoljni zidovi su nakon više od pola decenije konačno privedeni kraju, ali unutrašnjost objekta je i dalje potpuno neuređena.

Izvori sa terena potvrđuju ono u šta svi sumnjaju: unutrašnji radovi i opremanje se namjerno tempiraju kako bi se svečano presijecanje vrpce i otvaranje objekta poklopili sa samim špicom predizborne kampanje. Međutim, čak ni to političko pozorište neće promijeniti činjenicu da je sistem upisa ostao duboko korumpiran.

Apsurd kakav Evropa ne pamti: Prijedorčani preko noći postaju Ukrajinci i Crnogorci

Shvativši da su u rođenom gradu građani drugog reda ukoliko nemaju crvenu knjižicu, lokalne vlasti su se dosjetile novog pravila prilikom bodovanja, koje do sada nije zabilježeno nigdje na prostorima Republike Srpske. Naime, uveden je pravilnik prema kojem roditelji koji se izjasne kao nacionalne manjine automatski dobijaju čak 10 bodova više na rang-listi.

Ovaj diskriminatorski potez izazvao je kontraefekat i natjerao očajne ljude na radikalan i bizaran otpor. Prijedorčani, svjesni da im regularan put ne donosi ništa, masovno su počeli da mijenjaju svoje deklarisanje i da se na konkursima izjašnjavaju kao Ukrajinci i Crnogorci.

“Došli smo u situaciju da ljudi u rođenom gradu moraju da glume strance i nacionalne manjine kako bi njihovo dijete dobilo zakonsko pravo na predškolsko obrazovanje. Ovo više nije stvar politike, ovo je potpuni slom morala i društva”, navode ogorčeni roditelji.

Ovakva bizarna i mučna situacija direktna je slika i prilika vladavine Slobodana Javora i njegove administracije. Prijedor je postao grad u kojem se umjesto novih radnih mjesta i stabilnog sistema proizvodi atmosfera straha, ucjena i apsurda u kojem domaće stanovništvo mora fingirati sopstveni identitet da bi preživjelo pod režimskim aparatom.

Banjaluka24