Connect with us

Politika

EVO ŠTA JE ISTINA! Serdarov uložio 60, a traži 300 miliona KM

 Stavljajući interese stranih investitora ispred svojih Republika Srpska se dovela u situaciju da svoje prirodno bogatstvo, koje je mogla besplatno da koristi, sada mora da plati stotine miliona maraka kako bi ga vratila u svoje vlasništvo. 

Zbog sklapanja poslova iza zatvorenih vrata sa ruskim oligarhom vlasti su dovele u pitanje energetsku stabilnost Srpske i dovele pred gašenje najvećeg proizvođača električne energike – termolektranu Ugljevik koja proizvodi više od 30 odsto ukupne struje.

RITE Ugljevik je izgubio 245 miliona KM vrijedna arbitražni spor sa slovenačkom elektroprivredom i pored toga mora joj do kraja svog eksploatacionog vijeka isporučivati jednu trećinu električne energije.

To znači da je Srpska od izvoznika postala uvoznik struje. Tu nije kraj, u pitanju je da li Srpska može računati i na dvije trećine energije iz RITE Ugljevika jer oni više nemaju uglja da lože kotlove.

Iscrpljeni kop RiTE Ugljevik, FOTO: Capital

Elektroenergetski sistem Srpske pred padom. Od nekadašnjeg jedinog izvoznika električne energije na prostoru bivše Jugoslavije, Elektroprivreda Srpske je prinuđena da održava snabdijevanje uvozom skupe struje. ERS to naravno fakturiše građanima po sve većim cijenama, što govori koliko stabilan rad elektrane u Ugljeviku ima značaj za cijelu Srpsku, ali i otvara pitanje zašto je neko bio spreman da sve to stavi na kocku.

Serdarov u poziciji da ucjenjuje Srpsku

Oko 50 miliona tona uglja, što je dovoljno za 25 godina rada termoelektrane u Ugljeviku, leži neupotrebljivo u ležištu “Ugljevik – istok 2”, koje je 2013. godine kroz koncesiju dato na korišćenje firmi “Comsar energy Republika Srpska” (CERS) u većinskom vlasništvu ruskog oligarha Rašida Serdarova.

Taj ugalj je bio namijenjen za rad termoelektrane koju biznismen iz Mahačkale u Dagestanu nikada nije izgradio, ali to nije spriječilo vlast Srpske da mu nebrojeno puta izađe u susret.

Ležište Ugljevik – Istok 2, FOTO: Capital

Bez obzira na to, biće debelo obeštećen za hrpu dozvola i papira koje je pribavio, jer je Vlada odlučila da preko svog preduzeća “Gas – Res” ide u kupovinu “Comsara”, a samim tim i koncesije za eksploataciju uglja.

Kada će Srpska vratiti u posjed nešto što je mogla i morala da sačuva za sebe, za sada niko ne otkriva, kao ni koliko će to na kraju platiti i iz kojih izvora.

Prema nezvaničnim informacijama i stručnim procjenama koje je naručio „Comsar“ da bi imao bolju pregovoračku poziciju, riječ je o sumi od oko 300 miliona maraka.

Odlukom da se ide u kupovinu preduzeća kupljen je radnički mir, ali vrijeme nije saveznik najvećeg proizvođača struje u Srpskoj.

Kako je Serdarovu poklonjen rudnik

Inače, Rašida Serdarova u Republiku Srpsku je doveo Duško Perović, sadašnji šef predstavništva RS u Moskvi.

Upoznavši ga sa predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom za njega su sva vrata institucija širom otvorena.

Perović, Dodik i Serdarov FOTO: Agencije

Njegovom dolasku u BiH prethodilo je pismo namjere koji je CAPITAL tada objavio i koji je Serdarov poslao Vladi davne 2011. godine.

U njemu navodi da je obezbijedio 400 miliona evra za investiciju gradnje termoelektrane i otvaranja rudnika uz obećanje da će sve biti završeno u rekordno kratkom roku.

U svom pismu je posebno istakao to da će u realizaciji projekta biti angažovana domaća radna snaga i preduzeća.

Nakon toga, u maju 2013. godine je objavljen poziv za dodjelu koncesije, a koji potpisuje tadašnji ministar industrije, energetike i rudarstva RS Željko Kovačević.

U pozivu se navodi da će se ruda koristiti u radu nove elektrane (Ugljevik 3), a da je procijenjena vrijednost ležišta 443,6 miliona maraka.

Ovo prirodno bogatstvo je dato Serdarovu za jednokratnu naknadu od 2,59 miliona KM kao i obavezu da godišnje iz prihoda uplati naknadu ne manju od 3,2 odsto.

Očekivani benefiti realizacije projekta, kako je to pisalo u javnom pozivu su ravnomjeran ekonomsko-privredni razvoj RS, a posebno sjeveroistočnog dijela i opštine Ugljevik, otvaranje novih radnih mjesta, angažovanje domaće radne snage te punjenje budžetskih i vanbudžetskih fondova.

Dodjelom koncesije “Comsaru” nijedan benefit nije ostvaren. Projekat nikada nije zaživio iako su investitori imali jak vjetar u leđa od strane Vlade Republike Srpske.

Primjera radi, posljednjim aneksima koncesionog ugovora  „Comsar“ se zaštitio od mogućnosti da Srpska jednostrano raskine ugovor ukoliko on ne ispuni preuzete obaveze.

Bivši pravobranilac BiH Mlađan Mandić kaže da nikada nije ni čuo ni vidio nešto slično.

On pojašnjava da u ugovoru kao što je koncesioni ne smije biti bilo kakva klauzula kojom se pogoduje jednoj strani, jer je to protivzakonito.

„Koncesionar u konkretnom slučaju nije napravio ni kokošinjac i zbog toga su u Vladi RS, da je bio neko normalan, trebali raskinuti ugovor i dodijeliti koncesiju RiTE „Ugljevik“, smatra on.

Kaže da ne postoji ugovor koji se ne može raskinuti.

„Aneks se protivi dobroj volji i pravnim normama. Ne postoji ugovor koji se ne može raskinuti niti smije biti član ugovora u kojem stavljate jednu stranku u neravnopravan položaj jer je on protivzakonit i protivi se pravnim normama“, zaključuje Mandić.

Prethodno, „Comsar“ je aneksima dobio i dozvolu da ugalj, pored proizvodnje električne energije mogu koristiti i u komercijalne svrhe.

Vlada je svoju spremnost najbolje pokazala 2016. godine kad je dala saglasnost za zaključivanje tri aneksa ugovora sa CERS-om a kojim se obavezala da će do poslednjeg dana odugovlačiti sa primjenom evropskih propisa koji bi mogli da nanesu štetu koncesionaru.

Kada je Serdarov 2018. godine zaprijetio da će odustati od investicije, koncesija mu je produžena sa 30 na 44 godine.

Comsar“ je 2019. godine dobio od vlasti RS zeleno svjetlo i za povećanje snage TE „Ugljevik 3“ iako je to u suprotnosti sa Strategijom razvoja energetike RS i politikama Energetske zajednice jugoistočne Evrope.

Iako ugovor nije poštovao, Vlada mu je dozvolila da poveća snagu planirane TE „Ugljevik 3“ na 700 MW, što je bilo suprotno Strategiji razvoja energetike RS i politikama Energetske zajednice.

Zbog objave ove informacije Duško Perović je otvoreno prijetio portalu CAPITAL i njegovom glavnom i odgovornom uredniku Siniši Vukeliću.

„Poručite vašem vlasniku, bude li još jedanput spomenuo Comsar, imaće problem velikih u životu, zapamtite, možete me zapisati šta sam rekao, slobodno snimite razgovor“, galamio je šef Predstavništva RS u Moskvi u telefonskom razgovoru sa našom novinarkom otkrivajući koliko je nervozan jer nije uspio da iza sebe ostavi ikakav rezultat.

U ovim prijetnjama nadležno tužilaštvo nije prepoznalo elemente krivičnog djela pa je prijava protiv njega odbačena.

Zanimljivo, Perović je u „Comsaru“ bio sve do 2022. godine kada ga je formalno napustio. Njegov odlazak se poklopio sa prvim najavama iz Vlade Republike Srpske o kupovini ove firme i njene koncesije.

Iz „Comsara“ su imali razna opravdanja za to što nisu napredovali u gradnji elektrane.

Tvrdili su da imaju problema zbog toga što njihov vlasnik dolazi iz Rusije, da banke ne žele da finansiraju projekat jer im nije ekološki prihvatljiv, kao i da su predmet čestih inspekcijskih kontrola.

Zanimljivo je da je Milorad Dodik, prije nekoliko godina optužio radnike „RiTE Ugljevik“ zbog neuspjeha investicije.

„Žao mi je što je ponašanje neodgovornih ljudi, prije svega ljudi u sindikatu u Ugljeviku ranije, doprinijelo do slabljenja interesa gospodina Serdarova da napravi tu elektranu, ona je mogla da bude davno gotova“, rekao je Dodik u februaru 2020. godine.

Serdarov na račune „Comsar energy RS“ uplaćivao milione

Iz “Comsarove” dokumentacije u koju je CAPITAL imao uvid može se zaključiti da je Serdarov imao namjeru da uloži novac na ovim prostorima.

U više navrata preko stranih banaka on je na račune “Comsara” uplatio ukupno oko 60 miliona maraka, ali i to je pet puta manje od iznosa koji on sada potražuje od Srpske da im prepusti koncesiju.

Prema podacima do kojih smo došli, najveća uplata je bila u novembru 2013. godine kada je preko računa jedne banke uplatio čak 52,93 miliona maraka na račun CERS-a.

Takođe, od decembra 2014. do novembra 2015. godine matično preduzeće „Comsar Energy Group Limited“  iz Nikozije je pozajmilo oko osam miliona maraka svom preduzeću u Republici Srpskoj.

Jedna od pozajmica matičnog preduzeća iz Kipra

Riječ je o kratkoročnim pozajmicama, a ugovorima je definisano da će potraživanje biti pretvoreno u kapital preduzeća u Srpskoj ukoliko one ne budu vraćene u roku.

Blindirani mercedes za Dodika

Šta se sa tim novcem desilo malo je kome poznato. Vlasti Srpske tvrde da je većina uložena u pripremu dokumentacije i pribavljanje dozvola. Međutim, dokumenti pokazuju da uprava nije štedjela.

Tako su, na primjer, 2011. godine iz fabrike u Štutgartu kupili blindirani mercedes “S600 L Guard” vrijednog preko milion maraka.

Automobil je zatim iznajmljen MUP-u Republike Srpske za potrebe VIP ličnosti i gostiju, a koji će zapravo biti dat na raspolaganje i korišćenje Miloradu Dodiku.

Izvještaji o poslovanju firmi pokazuju da su od osnivanja prijavljivali gubitke. Zaključno sa 2023. godinom napravili su minus u poslovanju veći od 27 miliona maraka.

Do objave ovog teksta iz „Comsara“ nisu odgovorili na naš poziv za razgovor na ovu temu.

Inače, preduzeće je osnovano 14. jula 2011. godine. Serdarov je preko preduzeća iz Kipra uplatio osnivački kapital od 900.000 KM, a RiTE Ugljevik  100.000 KM.

Prema posljednjem izvodu iz privrednog registra „Comsar Energy Group Limited“ ima udio od 98,4 odsto u vlasništvu preduzeća, a RiTE Ugljevik zanemarivih 1,6 odsto.

Podsjećamo, „Comsar energy RS“ nije jedini projekat ruskog oligarha Rašida Serdarova koji je Vlada RS odlučila da kupi.

Naime, Elektroprivreda Republike Srpske je 2023. godine za nepoznat iznos preuzela preduzeće “Comsar Energy Hidro” koje je nosilac koncesije za izgradnju hidrocentrale “Mrsovo” na rijeci Lim u Rudom, dok su godinu ranije „Hidroelektrane na Drini“ kupile propali hotel “Comsar” u Rudom za 2,3 miliona maraka.

Oživljavanje ideje kupovine „Comsara“ i koncesije

Inače, u januaru ove godine iz Vlade je najavljeno da se ide u kupovinu „Comsara“, a predsjednik Republike Srpske je obećao da će cjelokupan proces biti završen za 15 dana.

To je sklonilo sa ulica radnike RiTE „Ugljevik“ koji su nekoliko dana protestovali tražeći da se koncesija vrati ovom javnom preduzeću.

Međutim, do objave ovog teksta, to se nije desilo. S obzirom na to da je Dodik od početka uključen u ovu priču, a da je u međuvremenu osuđen pred Sudom BiH, ne treba isključiti mogućnost da je proces koji se vodi protiv njega uticao da se cijeli postupak oduži.

Ministar energetike i rudarstva Republike Srpske Petar Đokić ne otkriva više detalja.

Petar Đokić, FOTO: Capital

„Proces je u toku. Ljudi koji su zaduženi za ovaj posao posvećeni su mu i rade na njemu svakodnevno. Aktivnosti se odvijaju u skladu sa onim što nam propisi nalažu“, kaže ministar za CAPITAL.

Rječitiji nije bio ni kada je riječ o ukupnoj sumi koja će biti izdvojena u ove svrhe, a nismo dobili ni odgovor na koji način će biti regulisani odnosi između „Gas – Resa“ i RiTE „Ugljevik“.

„Potrebno je da se izvrši revizija studije „Gas – Resa“ i da se sa naše strane definiše nekakva okvirna finansijska vrijednost projekta. U ovom trenutku o tome ne može govoriti bilo ko, pa ni ja. Ima više načina kako će se obezbijediti finansijska sredstva, ali je to nešto čime ćemo se baviti u narednom periodu“, kaže Đokić.

Ministar tvrdi da je prilikom dodjele koncesije vođeno računa da se ne ugrozi rad postojeće elektrane te da se na drugim ležištima i područjima ugljevičkog bazena traže rezerve uglja.

Međutim, dodaje, upitno je da li su rudarske aktivnosti u Ugljeviku u zadnjih 15 godina bile usmjerene u tom pravcu.

Kaže da je „Comsar“ do sada uložio jako mnogo novca u ovaj projekat što je lako dokazivo.

Na ruku im, tvrdi Đokić, nije išlo ni to što su se energetske okolnosti u Evropi i šire značajno promijenile.

Naime, Evropa je od 2015. godine intenzivno počela da insistira na tome da se potiskuje ugalj kao energent za proizvodnju energije i da se ide ka obnovljivim izvorima energije kao što su voda, sunce i vjetar, a u tome je i danas istrajna.

„Teško je bilo naći finansijske institucije koje bi dale kredite za izgradnju termoelektrana na ugalj. Sa tim problemima i izazovima se suočio „Comsar“. Oni kao kompanija to nisu mogli da riješe iako smo im dali svu moguću podršku koju smo kao RS mogli dati.“, kaže Đokić.

Zaključio je da investitor u ovom slučaju nije bio previše zaštićen, te ocijenio da je Vlada RS ispravno postupala sa odlukama koje je donosila vezano za njega.

O aktuelnim pregovorima iz „Gas – Resa“ su nam dali tek par šturih rečenica koje u suštini ne otkrivaju ništa.

„U ovoj fazi ne možemo iznositi više informacija dok se vode pregovori. Postupamo u skladu ovlaštenjem i kordinaciji sa Vladom RS. U ovoj fazi možemo reći da se razgovori na ovom projektu vode određenom dinamikom kroz razmjenu i analizu poslovne dokumentacije“, poručuju oni.

Zanimljivo je da se Duško Perović ovde ponovo vraća u priču s obzirom da je predsjednik nadzornog odbora u “Gas – Res”-u i njegova siva eminencija bez kojeg se ne može donijeti ni jedna bitna odluka.

Njegove odluke su neopozive i sprovode se automatski, a oni koji se suprostave uglavnom brzo napuste preduzeće, tvrde naši izvori.

Poslanik u narodnoj skupštini Slaviša Marković kaže da je skandalozno da se Perović sada pojavljuje kao svojevrsni spasilac u Ugljeviku, jer je prema njegovoj ocjeni, on glavni generator problema.

Slaviša Marković, FOTO: Capital

„Skandalozno je i to da su ljudi koji su zagovarali priču o koncesiji, konkretno Duško Perović, koji je bio dio koncesionog ugovora i potpisnik zajedno sa „Comsarom“ prelazi u Nadzorni odbor „Gas Res-a“ kojeg vlada obavezuje da kupi koncesiono preduzeće“, kaže Marković.

On tvrdi da iza priče oko „Comsara“ i njegove kupovine stoji vrh vlasti Republike Srpske.

„Postavlja se pitanje da li su ovoj vlasti prioritet interesi pojedinaca i privatnika ili interes društva. Ako ova termoelektrana stane sa radom, a blizu je toga, Ugljevik će postati mrtva opština, jer 80 do 90 odsto stanovništva radi i zavisno je od rudnika“, rekao je on.

Ekonomski neracionalno i pravno upitno

Ekonomista Zoran Pavlović smatra da investitora treba obeštetiti za ono što je uložio, i da tu nema ništa sporno, ali da tu treba stati, jer bi bilo kakvo dodatno davanje bilo suprotno interesima Republike Srpske i njenih građana.

Zoran Pavlović, FOTO: Capital

Očigledno je, smatra on, da niko nema interesa da zaštiti građane Republike Srpske.

„Ovde se spominju pregovori o otkupu uglja po njegovoj cijeni, a on je dat besplatno kroz koncesiju. Ovo je ekonomski neracionalno i pravno upitno, jer se licitira o iznosima koji nemaju nikakve veze sa troškovima. Ugalj nije ni kopan ni diran i dalje je u vlasništvu Republike Srpske bez obzira što je pod koncesijom“, kaže on.

Da stvar bude gora, napominje on, situacija u energetskom sektoru Republike Srpske je komplikovana.

Proizvodnja u hidroelektranama je u padu zbog problema sa hidrologijom, a ugalj koji je neophodan za rad termoelektrana se u ogromnim količinama izvozi u susjednu Srbiju.

„To je nevjerovatno kada znamo koliki imamo problem sa kopanjem uglja i potrebama za istim. Ova situacija je takva da bi morali tražiti vrhunske stručnjake koji bi nam dali odgovor kako da vratimo koncesiju u svoje vlasništvo bez ikakve ucjene, jer ovo što se dešava je ucjena“, zaključuje Pavlović.

U rudniku stanje alarmantno

Teška mehanizacija rudnika i termoelektrane (RiTE) „Ugljevik“ ovih dana kupi posljednje dostupne količine uglja sa iscrpljenih površinskih kopova.

“Naše rezerve su na minimumu, kopamo po ćoškovima i obodima, ali je riječ o nekvalitetnom uglju koji je pomiješan sa zemljom. Došli smo na granicu sa Serdarovljevim poljem koje ne smijemo dirati. Uglja imamo do aprila, a nakon toga nek nam je Bog na pomoći”, priča za CAPITAL Jelenko Marinković, vozač dampera koji u rudniku radi od 1996. godine.

On kaže da je cijela ova priča osmišljena i dogovorena prije nego što je 2013. godine raspisan javni poziv za dodjelu koncesije, odnosno kada je ležište „Ugljevik – istok“ podijeljeno na dva dijela.

Prvi i lošiji dio u kojem se eksploatacija privodi kraju je dodijeljen RiTE „Ugljevik“, a ovaj drugi preduzeću “Comsar”.

“Nama su svjesno dali dio površinskog kopa koji nije rentabilan, a Serdarovu onaj dio koji je isplativ za eksploataciju. Mi smo upozoravali da eksploataciono polje nije komad sira pa da se presiječe, ali nas niko nije slušao”, kaže on.

Međutim, tvrdi Marinković, svako ko je podigao glas i usprotivio se ovoj ideji  vremenom je od strane uprave “gurnut” u stranu.

“Ključ opstanka naroda ovdje je u rudniku i elektrani koji su kičma energetskog sektora Republike Srpske. Zato mi je van svake pameti sve ovo što se radi sa nama”, zaključuje on.

Iako su pregovori oko kupovine „Comsara“ i dalje u toku, a o konačnoj cifri koja će biti isplaćena niko ne smije da progovori, pobjednik je unaprijed poznat.

Rašid Serdarov nije ispunio ugovorom preuzete osobe, a iz cijele priče će izaći sa puno više novca nego što je uložio jer će Srpskoj prodati biznis koji se umjesto gradnje termoelektrane sveo na prodaju hrpe papira koji će Srpsku skupo da koštaju.

Iako je prvobitno obećao, direktor RiTE Ugljevik Diko Cvjetinović je izbjegao razgovor o ovoj temi. I predsjednik sindikalne organizacije ovog preduzeća Boban Benović je prvo pristao, a zatim prestao da se javlja na telefon.

 

 

Related Topics:

Politika

SLIJEDI LI PLJAČKA VIJEKA U UGLJEVIKU? Radnik otkriva kako se priprema teren za ulazak privatnika “Samo jedno ležište vrijedi 5,7 milijardi evra!”

Nakon što su mašine u Rudniku i Termoelektrani Ugljevik utihnule, a oko 2.000 radnika ostalo u strahu za golu egzistenciju, dugogodišnji rudar i sindikalac Jelenko Marinković u razgovoru za magazin „Žurnal“ iznosi teške optužbe: kolaps energetskog giganta nije plod slučajnosti, već pažljivo isplanirana operacija uvođenja privatnika u posao vrijedan milijarde.

Odluka uprave Rudnika i Termoelektrane (RiTE) Ugljevik od 13. oktobra da naloži potpunu obustavu proizvodnje zbog nedostatka uglja označila je početak jedne od najtežih kriza u novijoj istoriji elektroenergetskog sistema Republike Srpske. Dok ugalj ne stiže do kotlova, a cjelokupna regija strahuje od ekonomskog kraha, radnici tvrde da se iza prividnog tehničkog zastoja krije decenijski plan sistemskog urušavanja preduzeća.

Jelenko Marinković, rudarski tehničar koji radni staž u ugljevičkom rudniku bilježi još od 1996. godine, otvoreno upozorava da je na sceni dobro poznat scenario.

„Neće ga kupiti na klasičan način. Oteće ga“, poručuje Marinković, pojašnjavajući matricu po kojoj se javno dobro prebacuje u privatne džepove.

Mehanizam tihog sloma: Kako dotući giganta bez ispaljenog metka
Prema riječima ovog iskusnog rudara, zastoj u proizvodnji direktna je posljedica višegodišnjeg ignorisanja bazičnih potreba rudnika. Umjesto minimalno 35 ispravnih dampera, neophodnih za nesmetan rad, na kopu ih je trenutno operativno svega 16. Bez adekvatnih mašina, rudari fizički ne mogu obezbijediti jalovinu i doći do uglja, iako cijeli Ugljevik bukvalno leži na rudnom bogatstvu.

Marinković tvrdi da je takvo stanje vještački indukovano:

„Suština je u tome da se preduzeće dovede u stanje u kojem više ne može samostalno da funkcioniše. Cilj je da mi sa ovo malo preostale mehanizacije dođemo što bliže glavnom ležištu uglja. Kada naše mašine definitivno otkažu, uprava će reći: ‘Ljudi, mi više ne možemo, mora se uvesti privatnik.’ Privatnik potom skine taj površinski sloj zemlje, dođe do našeg uglja i počne ga prodavati našoj termoelektrani po visokoj cijeni koju ona ne može da plati. Na kraju će, na osnovu duga za naš sopstveni ugalj, preuzeti i samu termoelektranu — preko papira, bez ijedne uložene marke.“

Kao ključne poluge ovog procesa Marinković imenuje stranačke uprave koje imenuje Vlada Republike Srpske, optužujući ih da su novac namijenjen investicijama u proizvodnju i mehanizaciju godinama preusmjeravale u političke i privatne interese.

Apsurdi u brojkama: Stotine miliona za kongresne sale, mrvice za rudnik
Finansijski parametri ukazuju na ekonomski paradoks sa kojim se Republika Srpska suočava:

55 do 60 eura po megavat-satu iznosi cijena struje proizvedene u Ugljeviku.

Oko 150 eura po megavat-satu plaća se struja iz uvoza kada domaći blokovi stanu.

350 miliona KM procijenjeni je iznos neophodan za potpunu modernizaciju, nabavku dampera, rezervnih dijelova i otvaranje novih otkopnih polja na RiTE Ugljevik.

Dok se tvrdi da novca za spas preduzeća koje hrani hiljade porodica nema, Elektroprivreda RS istovremeno planira megalomanske projekte poput izgradnje Kongresne dvorane u Trebinju, čija je vrijednost procijenjena na čak 309 miliona KM sa PDV-om.

Poređenje ova dva iznosa jasno oslikava prioritete vladajućih struktura: novac koji bi trajno osigurao energetsku stabilnost i radna mjesta usmjerava se u objekte bez proizvodne vrijednosti.

Basen koji vrijedi milijarde eura
Razmjere apsurda još su izraženije kada se sagledaju geološke procjene ugljevičkog basena. Uglja ima dovoljno za narednih šest decenija rada:

Istražene rezerve: oko 120 miliona tona.

Potencijalne neistražene rezerve: približno 500 miliona tona.

Ležište „Ugljevik Istok 2“: raspolaže sa 57,4 miliona tona visokokvalitetnog uglja.

Uz konzervativnu tržišnu cijenu od 100 eura po toni, samo ležište „Ugljevik Istok 2“ vrijedi nevjerovatnih 5,7 milijardi eura.

Podsjećamo, koncesija za ovo strateško ležište ranije je dodijeljena kompaniji „Comsar Energy“ u vlasništvu ruskog oligarha Rašida Serdarova, na šta su sindikalci bezuspješno upozoravali još od 2013. godine. Marinković kalkuliše da bi, uz rastuće cijene energenata, RiTE Ugljevik mogao samostalno ostvarivati između 500 i 600 miliona KM godišnjeg prihoda, dok fiksni operativni troškovi i plate radnika iznose oko 200 miliona KM.

Umjesto profita za državu, trasira se put po kojem bi se ponovili scenariji preuzimanja resursa kakvi su već viđeni u rudnicima Ljubija, industrijskom kompleksu u Zenici ili zvorničkoj „Alumini“.

Pacifikacija radnika i politički „sindrom kuvane žabe“
Iako su radnici u martu protestovali tražeći garancije za opstanak, snaga za radikalniji sindikalni otpor danas je, prema Marinkoviću, gotovo neutralisana. On tvrdi da je poslovodstvo preuzelo kontrolu nad sindikalnim izborima, diktiralo podobne kandidate i potisnulo lidere koji su ranije organizovali štrajkove.

„Ušli su u sve pore našeg preduzeća. Čim se pomene zastoj, pojave se njihovi ljudi i sindikalci s pričom: ‘Hajde da im damo još 15 dana.’ I tako sve prođe u praznim obećanjima. Ako uđe privatnik, svih 2.000 radnika je direktno ugroženo. Zašto bi privatni vlasnik zadržao domaće radnike kada može dovesti jeftiniju radnu snagu iz inostranstva?“, pita se Marinković.

Na pitanje kako to da su građani Ugljevika na nedavnim Opštim izborima u oktobru ponovo dominantno glasali za vladajući SNSD dok im se privreda gasi pred očima, Marinković odgovara definicijom opšte apatije:

„To je klasični sindrom kuvane žabe. Ljudi su anestezirani, pristaju na sitan novac za glasove, a medijski mrak pred izbore ne dozvoljava da se sagleda stvarna slika ekonomske propasti u koju srljamo.“

Uprkos svemu, tradicija rudarstva u Ugljeviku duga 130 godina još uvijek ima šansu za preživljavanje. Spas, međutim, ne leži u novim kreditima i praznim političkim obećanjima, već u hitnoj smjeni partijskog menadžmenta, obustavi izvlačenja profita kroz sumnjive tendere i hitnom preusmjeravanju sredstava u osnovnu mehanizaciju. Sve ostalo je uvod u definitivni gubitak energetskog suvereniteta Republike Srpske.
Banjaluka24

Nastavi čitati

Politika

RADOJIČIĆ RAZMONTIRAO KOALICIJU! „SNSD može složiti karte bez Stevandića i Đokića, bez svakog se može, karte su na stolu!“

SNSD može sastaviti vlast kako želi, pa iz kombinacije izbaciti i Nenada Stevandića ili Petra Đokića, jer su koalicioni partneri „potpuno pojeftinili“ i više niko ne može da ucjenjuje. Tako odnos snaga nakon izbora opisuje Igor Radojičić, zamjenik predsjednika Pokreta Sigurna Srpska (PSS), koji ocjenjuje da opozicija SNSD-u nije potrebna za formiranje vlasti.
„Izabraće Vladu u decembru mjesecu, može da izbaci Nenada Stevandića ako hoće, može da izbaci Petra Đokića ako hoće. Ima sve koalicione partnere koji su potpuno pojeftinili, jer niko ne može da ucjenjuje, bez svakog se može i SNSD može da složi karte kako želi“, rekao je Radojičić za Euronews.
Dok SNSD, prema njegovoj ocjeni, može komotno formirati vlast u Republici Srpskoj, pred opozicijom je druga računica, kako da u Domu naroda BiH dođe do dva delegata. Dodik bacio „bombe“ i među protivnike i među partnere
Dodikov nedavni intervju za Euronews Radojičić vidi kao pažljivo odigran politički potez, čije poruke još izazivaju reakcije na više strana.
Prema njegovim riječima, predsjednik SNSD-a „bacio je bombe“ među opozicione partije, unutar samih opozicionih stranaka, prema Sarajevu, ali i prema svojim koalicionim partnerima. Sada svi, kako kaže, razmišljaju i pokušavaju da shvate gdje se nalaze. „Dodik je imao jedan jako dobar intervju kod vas oko koga se još uvijek sanira teren. On je kao jako sposoban političar, velemajstor kombinatorike, iskoristio vrijeme i mjesto i medij, i u tom intervjuu bacio jedno desetak bombi i udica“, rekao je Radojičić.
Za razgovore sa SNSD-om još je rano
Jednu od tih „udica“ vidi i u pozivu na razgovore sa opozicijom. Upitan da li bi PSS razgovarao sa SNSD-om, posebno nakon poruke Draška Stanivukovića „utakmica je završena, hajde da razgovaramo“, Radojičić je odgovorio da je za to još rano.
„Niti ima prijedloga, niti ima poziva. Postoji ta udica. Postoji taj intervju. Prije dvije sedmice su bili izbori. Dakle, u Narodnoj skupštini, SNSD sa koalicionim partnerima ima skoro dvije trećine. Može da radi šta hoće i kad hoće“, istakao je Radojičić.

Poručio je da PSS neće biti dio blokada radi blokada, ali da jeste za razgovore o nacionalnim pitanjima.
Istovremeno, smatra da bi eventualno okupljanje vlasti i opozicije u zajedničkoj vladi zahtijevalo jasno objašnjenje razloga. Ako postoji velika kriza ili problem zbog kojeg je potrebna vlada nacionalnog jedinstva, naglašava da o tome svi moraju biti obaviješteni.
„Opozicija u toj situaciji nakon izbora 4. oktobra je savršeno nepotrebna za vlast, osim ako se ne želi dalje pojeftiniti koalicione partnere ili, ne dao Bog, vlade nacionalnog jedinstva ili koncentracione vlade nastaju u velikim krizama“, smatra Radojičić.
Opozicija nadomak dva delegata
Radojičić navodi da opozicija trenutno ima 26 poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske, dok je za dva garantovana delegatska mjesta potrebno 28 glasova. Ipak, tvrdi da ni sadašnji broj ne isključuje mogućnost osvajanja dva mandata.
„U Narodnoj skupštini treba 28 ruku za dva garantovana mandata. Opozicija trenutno ima 26. Ne mora značiti da i sa 26 ne mogu da se dobiju dva mandata. Komplikovana je matematika, ali znači mi smo nadomak dva delegata u Domu naroda“, rekao je Radojičić.
Očekuje razgovore i dogovor o zajedničkom glasanju za dva kandidata opozicije, ali podsjeća i na iskustva sa prethodnog izbora delegata.
„Nadam se da će biti dogovora oko tog zajedničkog glasanja izbora dva kandidata koji će biti stvarno kandidati ove dvije opozicione partije ili opozicionog bloka. Mi nemamo namjeru tražiti glasove s one strane. Da li će ona strana da traži glasove iz svojih razloga na ovoj strani to ćemo da vidimo. Bili su čudni rezultati prošli put prije četiri godine. Nekoliko ljudi je promijenilo stranu pošto je tajno glasanje, možete samo da imate osumnjičene. Ne možete da dokazujete u potpunosti ni za koga, ali bilo je prelijetanja. Bilo je prelijetanje i prije četiri godine na izboru za delegate za Dom naroda. Sjećamo se svi te sjednice“, naveo je Radojičić.
Izbor delegata opisuje kao uzbudljiv događaj za novinare, a stresan za političke partije. Naglašava da njegov ishod na svoj način određuje sudbinu BiH, jer jedan ili dva delegata mogu dati ključ vlasti na nivou cijele zemlje.
„Mi, prije svega, razgovaramo u našem opozicionom krugu. Trenutno su tri parlamentarne stranke. Nadamo se da će tu biti dogovora“, pojasnio je Radojičić.
Komentarišući tvrdnju predsjednika SNSD-a Milorada Dodika da je moguće osvojiti četiri ili pet delegatskih mjesta, upozorio je da takav scenario zavisi i od ponašanja opozicije.
„Ako se desi politička korupcija, ako neko od opozicije izda, ako neko promijeni stranu, ukoliko se opozicija ne dogovori, može da se desi četiri ili pet delegata sa strane sadašnje vlasti. Sve je moguće. Ovo je Bosna, Republika Srpska“, istakao je Radojičić.
PSS ostvario dva cilja, opozicioni blok izgubio izbore
Govoreći o izbornim rezultatima PSS-a, Radojičić je ocijenio da je veći dio postavljenih ciljeva ispunjen. Tvrdi da je PSS jedini politički subjekat koji je rastao i po apsolutnom broju glasova, dok su ostali, usljed male izlaznosti, bilježili pad.
„Uglavnom smo zadovoljni. Željeli smo još i više. Mi smo postavili dva cilja. Prvi cilj je bio da budemo najjači u opozicionom bloku. To smo postigli. I drugi cilj je bio da postanemo druga politička snaga u Republici Srpskoj i to smo postigli“, objasnio je Radojičić.
Ipak, priznaje da rezultat PSS-a nije donio pobjedu opozicije.
„Nismo postigli pobjedu pojedinačnih kandidata i nismo postigli pobjedu opozicionog bloka koji je ukupno prošao lošije i izgubio izbore de fakto. Kažem, očekivali smo i nešto više. S tim što ne zavisi samo od nas“, istakao je Radojičić.
Naglasio je da opozicija može pobijediti samo kao blok, uz više partnera, jer nijedna stranka nema dovoljno snage da to uradi sama.
„Niko nema potencijal da sam ide, pa čak ni veliki SNSD ne može sam. Ima svojih trideset, četrdeset posto u najboljem slučaju i mora imati koalicione partnere“, poručio je Radojičić.
Problem SDS-a vidi u apstinenciji birača
Radojičić odbacuje tvrdnje da je PSS uništio SDS, navodeći da je njegov pokret okupio glasače iz različitih političkih sredina, ali i ljude koji se ranije nisu bavili politikom.
„Mi smo, ako pogledate rezultate, skupili vrlo širok front glasova sa različitih strana. Ovdje ima i u samom Pokretu i ljudi iz SNSD-a i iz Demosa, iz SDS-a, iz raznih drugih struktura, ljudi koji se nisu bavili politikom. Mislim da je, kad je riječ o Srpskoj demokratskoj stranci, dosta njihovih glasača otišlo u apstinenciju, da su oni imali problem izlaznosti svojih birača, jer ako pogledate rezultate i lokalno u pojedinim opštinama i ukupno, mislim da se kod SDS-a upravo vidi taj problem. I kod SNSD-a, samo kod SDS-a posebno“, naveo je Radojičić.
Očekuje da SNSD i HDZ krenu u promjenu CIK-a
Radojičić vjeruje i da će SNSD i HDZ raditi na promjeni članova Centralne izborne komisije BiH.
Za sadašnji sastav CIK-a kaže da je biran na čudan način i da nisu svi članovi odgovorili zadatku. Ipak, smatra da bi promjene koje bi sproveli SNSD i HDZ donijele komisiju pod stranačkom kontrolom.
„Ako se desi to, biće to stranački CIK“, zaključio je Radojičić.

Nastavi čitati

Politika

VLAST SAD GLUMI SPASIOCE: Vuković pita – Gdje su bili prije izbora kada su javna preduzeća propadala?

„Voda je došla do brade“ – poručio je delegat PSS-a u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH Nenad Vuković, kritikujući vlast u Republici Srpskoj zbog, kako tvrdi, katastrofalnog stanja u javnim preduzećima. Vuković smatra da vlast sada pokušava predstaviti sebe kao rješenje za probleme koje je sama godinama stvarala.
Vuković je u rubrici „Bez uvijanja“ Jutarnjeg programa BN televizije rekao da se nova vlast ponaša kao da sa stanjem u javnim preduzećima nema nikakve veze.
„Nova vlast u Republici Srpskoj, sudeći prema konferenciji za medije novoizabranog predsjednika i članova vladajuće koalicije, za katastrofalno stanje u javnim preduzećima ne osjeća nikakvu odgovornost i ponaša se kao da je do sada na vlasti bio neko drugi, te da će oni sada popraviti to stanje. To je potcjenjivanje inteligencije i ponižavanje svih nas“, rekao je Vuković.
„Zašto građani ovo nisu znali prije izbora?“
Posebno pitanje, prema njegovim riječima, jeste zašto su informacije o stanju u javnim preduzećima iznesene tek nakon izbora.
Vuković tvrdi da su SNSD i premijer Republike Srpske Savo Minić svega desetak dana nakon izbora javnosti predstavili veoma loše podatke o poslovanju javnih preduzeća, iako su, kako kaže, građani o tome morali biti informisani prije glasanja.
„Zašto prije 20 dana, u sred kampanje, nisu rekli u kakvom stanju se nalazi Elektroprivreda? A kada će biti press za Šume? Je l’ opet za 15 dana? Pa će onda opet izaći pred javnost u onom istom sastavu i reći: Šume su u problemu, ali mi imamo rješenje za spas“, rekao je Vuković.
On smatra da bi se isti obrazac mogao ponoviti i sa drugim javnim preduzećima.
„I svakih mjesec dana ćemo imati novi press. Hoće li nam tako popraviti i stanje u Željeznicama, isti ovi koji su doveli Željeznice u situaciju u kojoj se nalaze“, upitao je Vuković.
Ugljevik ponovo u centru pažnje
Govoreći o stanju u elektroenergetskom sektoru, Vuković se posebno osvrnuo na RiTE „Ugljevik“ i ranije probleme sa rudnikom i koncesijom povezanim sa kompanijom Comsar i biznismenom Rašidom Serdarovom.
„Kao da mi ne znamo šta je bilo sa kopom, sa Serdarovom, pa davanjem koncesije, pa vraćanjem, pa plaćanjem stotina miliona penala za ponovno vraćanje u nadležnost Republike Srpske“, rekao je Vuković.
Prema njegovim riječima, sada se od građana očekuje da zaborave sve probleme koji su godinama pratili ovaj sistem i povjeruju da će nova vlast riješiti situaciju.
„Kao da sada to sve treba zaboraviti i da kao mi sada treba da očekujemo neke velike mjere, gdje nas navodno ova nova vlast treba da spasi od propasti elektroenergetskog sistema“, dodao je.
Vuković je kritikovao i poruke vlasti prema građanima koji koriste električnu energiju za grijanje.
„Prijetnje građanima i privredi da će biti kažnjeni oni koji se griju na struju su sramne i ostavljaju brojna pitanja“, kazao je.
„Uvijek im je kriv neko drugi“
Vuković tvrdi da se odgovornost za stanje u javnim preduzećima godinama prebacuje na druge faktore – od evropske politike do kretanja na tržištu.
„Uvijek im je kriv neko drugi, neke makro stvari. Evropa. Kao da niko od njih nije 20 godina učestvovao u kreiranju ovog ambijenta u kome se nalazimo“, rekao je.
Posebno je problematizovao način na koji se, kako tvrdi, novac trošio kroz različite projekte, koncesije i poslove u energetskom sektoru.
„Zato mi postavljamo pitanje: Koliko je otišlo novca iz oblasti energetike, kroz razne nezavršene projekte, kroz izvlačenje novca preko raznih poslova kroz koncesije koje su davane“, upitao je Vuković.
Dodao je da postoje brojni slučajevi koji, prema njegovom mišljenju, zaslužuju detaljnu analizu.
„Vlast se previše ponijela izbornim rezultatom“
Vuković je ocijenio da se vlast nakon izbornog rezultata ponaša „drsko“ prema opoziciji i kritičarima.
„Podcjenjuju nas, pa su se zato i drznuli da na ovaj način govore o oblasti energetike i javnih preduzeća, ponašajući se kao spasioci energetskog sistema“, rekao je.
Istovremeno, Vuković je izrazio zadovoljstvo rezultatom koji je ostvario Pokret „Sigurna Srpska“, čiji je član, posebno imajući u vidu da je riječ o relativno novom političkom pokretu.
Ipak, kaže da nije zadovoljan činjenicom što opozicija nije uspjela preuzeti vlast u Republici Srpskoj.
Njegova poruka vlastima je jasna – ako već žele da budu predstavljeni kao oni koji spašavaju javna preduzeća, građanima prvo treba odgovoriti ko je odgovoran za to što su ta preduzeća uopšte dovedena u ovakvo stanje.

Nastavi čitati

Aktuelno