Connect with us

Društvo

IZMJENE U ZAKONU! Nova pravila za odlazak na bolovanje

Upravni odbor Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske usvojio je novi Pravilnik o postupku utvrđivanja privremene spriječenosti za rad koji je pripreman zajedno sa doktorima koji propisuju ovo pravo, u cilju integrisanja najboljih rješenja iz prakse u regulativni okvir, kako bi se dodatno unaprijedila oblast bolovanja i sve eventualne zloupotrebe ovog prava svele na minimum.

Prvi put doktori zaposleni u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i komisijama za ocjene bolovanja bili su članovi radne grupe koja je pripremala Pravilnik, što samo potvrđuje namjeru Fonda da u sva normativna rješenja uključuje i zdravstvene ustanove, kako bi partnerski unaprijedili primjenu ovog prava u praksi, saopšteno je iz ovog fonda.

Tako je, između ostalog, novim Pravilnikom jasno precizirano u kojim slučajevima porodični doktor može da sam propiše bolovanje, za bolovanja do 30 dana, a u kojim je neophodno mišljenje ljekara specijaliste odgovarajuće grane medicine iz zdravstvene ustanove koja ima ugovor sa FZO.

Cilj ovih izmjena je preciznija odredba u Pravilniku kako bi i porodičnim doktorima olakšali tumačenje propisa u praksi.

Fond je, takođe, uvažio i sugestije poslodavaca koja se odnosi na preciznije ostvarivanje prava na bolovanje za dijagnoze za koje je predviđena maksimalna dužina bolovanja u ukupnom trajanju od 28 dana. Naime, ukoliko osiguranik u periodu od šest mjeseci zbog ovih dijagnoza bude na bolovanju više od 45 dana, kod ponovnog otvaranja bolovanja potrebno je da porodični doktor osiguranika uputi na prvostepenu komisiju, piše RTRS.

Takođe, novi Pravilnik definiše da ukoliko se ispostavi potreba za daljim liječenjem, po istoj dijagnozi, nakon šest dana od zaključivanja bolovanja, porodični doktor će osiguranika odmah uputiti na prvostepenu komisiju radi ocjene potrebe za ponovnom privremenom spriječenošću za rad.

Isto tako, porodični doktori mogu da prekinu bolovanje i prije isteka roka koji je utvrdila prvostepena komisija ukoliko procijene da se zdravstveno stanje poboljšalo. To se, takođe, odnosi i na prvostepenu komisiju, koja isto može da prekine bolovanje i prije roka koji je predložio ljekar specijalista odgovorajuće grane medicine.

Pravilnik i dalje propisuje konkretne mehanizme kontrole bolovanja, poput vanredne ocjene koji imaju za cilj da spriječe pokušaj bilo kakve zloupotrebe ovog prava u praksi.

Osim toga i dalje ostaje obaveza koja je propisana Zakonom o obaveznom zdravstvenom osiguranju o javljanju porodičnom doktoru svakih 15 dana dok je osiguranik na bolovanju, izuzev bolničkog liječenja. U slučaju da se osiguranik ne javi, porodični doktor daje ocjenu da je sposoban za rad.

Takođe, u novom pravilniku i dalje je ostala odredba da u cilju sprečavanja pogoršanja zdravstvenog stanja pacijenta, osiguranik za vrijeme bolovanja ne napušta mjesto prebivališta osim u slučaju posjete porodičnom doktoru ili zbog obavljanja dijagnostičkih pretraga na koje je upućen van mjesta prebivališta.

Isto tako, osiguranik ima pravo na žalbu u slučaju da nije zadovoljan ocjenom prvostepene komisije koja je nadležna za propisivanje bolovanja dužih od 30 dana.

Pored toga, ima i mogućnost prigovora na ocjenu porodičnog doktora kada je riječ o ocjeni bolovanja u roku od 24 sata od date ocjene i to nadležnoj prvostepenoj komisiji za ocjenu bolovanja.

Dakle, i novi Pravilnik ima za cilj da unaprijedi ovu oblast i da se pravo na bolovanje koje je jedno od dva osnovna prava iz zdravstvenog osiguranja koristi racionalno, odnosno da ga koristi onaj ko je bolestan, odnosno kome je zaista potrebno, navode iz FZO.

Suština svih izmjena je da preciznim definisanjem pojednostave primjenu propisa u praksi, ali i da svaka eventualna zloupotreba prava bude uočena pravovremeno i spriječena.

Fond će i dalje u kreiranju svih akata da uključuje relevantne učesnike kako iz zdravstvenih ustanova, tako i predstavnike sindikata i poslodavaca, jer je najvažnije da se ovo pravo primjenjuje na način koji štiti interese i osiguranika, ali i zdravstvenih ustanova, poslodavaca i Fonda. To bi svima trebalo da bude u interesu, jer se samo tako mogu osujetiti pokušaji zloupotreba prava na bolovanje i da ovo pravo koriste oni kojima je zaista potrebno, ističe se u saopštenju.

Iz FZO podsjećaju da bolovanja do 30 dana propisuju doktori porodične medicine, a bolovanja duža od 30 dana su u nadležnosti prvostepene komisije.

Pravilnik stupa na snagu osmog dana od objave u Službenom glasniku Republike Srpske.

Related Topics:

Društvo

PODRINJE I BIRAČ PAMTE ZVJERSKI UBIJENE SRBE: 33 godine od zločina

U Bratuncu će ovog vikenda, u subotu, biti obilježene 33 godine od zločina nad 3.267 Srba iz srednjeg Podrinja i Birča, počinjenog tokom proteklog rata.

Pomen stradalima služiće patrijarh srpski Porfirije, u prisustvu visokih zvaničnika Srpske i Srbije. U Republici Srpskoj je u ovu subotu dan žalosti.

Vinko Lale, predsjednik Udruženja logoraša regije Birač, rekao je da kultura sjećanja na stradale u srednjem Podrinju i Birču mora obuhvatiti pamćenje mučenja, torture i ubistava Srba u srebreničkim logorima, te zatvaranje i iživljavanje nad djecom, trudnicama i starcima.

Lale navodi jedinstven slučaj da su u logor “pilićarnik” bili zatvoreni svi stanovnici srpskog sela Čumavići i okolnih zaselaka kod Srebrenice, koji su prvi popaljeni pod komandom Nasera Orića početkom maja 1992. godine. Tu su, dodaje Lale, bila djeca, trudnice, starci i nad njima su se iživljavali svi koji nisu imali časti i karaktera.

“Poznati su zločinački primjeri da su na panjeve stavljali glave dvogodišnje djece i izvodili roditelje da kažu koje će da zakolju, a koje da ostave”, podsjeća Lale i ističe da niko nije odgovarao za zločine počinjene u tim logorima.

Govoreći o torturama u srebreničkim logorima za Srbe, Lale je ukazao i na primjer iz februara 1993. godine, kada je jedna grupa logoraša dovedena u magacin teritorijalne odbrane, gdje su danima mučeni i premlaćivani tako da ih je šest podleglo tim zvjerskim iživljavanjima pripadnika Armije RBiH.

Lale navodi da su, prema svjedočenju preživjelih, Kostadina Popovića iz Kravice i još neke ubili bukovim cjepanicama. Naglašava da su tu tučeni i mučeni i maloljetnici, te napominje da je više od desetoro srpske djece bilo u logorima u Srebrenici, ne računajući djecu koja su bila u logoru “pilićarnik” u Potočarima.

Brano Vučetić iz Bratunca, koji je kao ranjeni devetogodišnjak bio zatvoren u logoru u Srebrenici, rekao je da za ubistvo njegovih roditelja i maloljetnog brata, kao i još 46 djece iz regije Birač, niko još nije odgovarao, što se nikada ne smije zaboraviti.

“Ne mogu zaboraviti svoje roditelje i brata. Preživio sam da njegujem sjećanje na njih. Da im prislužujem svijeće i pričam svojoj i drugoj srpskoj djeci o našem stradanju. Neka znaju i da se čuvaju”, ističe Vučetić.

Njegovo visokopreosveštenstvo mitropolit dabrobosanski i arhiepiskop sarajevsko-srebrenički Hrizostom izjavio je da je srednje Podrinje i Birač jedno od područja najstravičnijih stradanja srpskog naroda.

“Više nećemo dopustiti političkim i istorijskim mešetarima da srpskom narodu nametnu zaborav, već ćemo, ako Bog da, podignuti Memorijalni centar u Bratuncu sa spomen-crkvom i spomenikom koji će za sva vremena podsjećati kako nas Srbe, tako i druge koji prolaze kroz Podrinje i Birač, da je srpski narod upravo najstradalniji narod na području ove regije”, naglasio je mitropolit dabrobosanski u intervjuu za Srnu.

Fotografije 600 ubijenih i poginulih Srba, većinom civila, iz bratunačke i srebreničke opštine, prije nekoliko dana su postavljene pored puta od Bratunca prema Srebrenici sa ciljem da svi koji ovih dana dolaze u Potočare i Srebrenicu vide i uvjere se da su ovdje počinjeni zločini nad srpskim civilima.

Postavljanje fotografija organizovali su članovi organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih srpskih civila iz ove dvije opštine, a njima se pridružila i predsjednica ove organizacije na republičkom nivou Isidora Graorac.

Graorčeva je istakla da fotografije potvrđuju da su ti ljudi postojali, da imaju imena i prezimena, ali da za njihova stradanja niko nije procesuiran. Predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Srebrenice Branimir Kojić rekao je da je ovo put srpskog vapaja i poruka svima koji ovuda prođu da se još jednom uvjere u istinu o velikom srpskom stradanju u ovoj regiji.

Nastavi čitati

Društvo

DAN ŽALOSTI U RS: Na svim institucijama Republike Srpske zastave će danas biti spuštene na pola koplja

U Republici Srpskoj je Dan žalosti povodom obilježavanja 33 godine od muslimanskog zločina nad Srbima u srednjem Podrinju i Birču, gdje je stradalo 3.267 Srba tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata.

Odluku o proglašenju Dana žalosti donijela je Vlada Republike Srpske.

Na svim institucijama Republike Srpske zastave će danas biti spuštene na pola koplja, sve kulturne manifestacije će biti otkazane, a sportski događaji prilagođeni Danu žalosti.

Nastavi čitati

Društvo

NEMA DA FALI! Evo koliko koštaju obroci za zatvorenike u Banjaluci

Kazneno-popravni zavod Banjaluka ne puni medijske stupce spektakularnim pričama iz zatvora, ali zato troškovi hrane svakako zaslužuju pažnju. Jer, hraniti pritvorenike i osuđenike nije ni malo jeftino.

Kazneno-popravni zavod Banjaluka odlučio je tako da nabavi svježe i konzervirano voće i povrće koje će koštati više od 130.000 KM godišnje.

Tender je bio otvoren, javila su se dva ponuđača, a posao je na kraju dobila firma „Trnisa“ iz Laktaša. Ugovor traje tri godine, a ukupna vrijednost je 380.710 maraka bez PDV. Kad se sve podijeli, dolazimo do cifre od oko 127.000 KM godišnje i to bez PDV.

Samo za voće i povrće. Ali to je tek dio menija.

U martu ove godine, KPZ Banjaluka je sklopio još jedan trogodišnji ugovor i to sa firmom „Novo-teks“ iz Banjaluke, ovaj put za nabavku hrane. Ugovor vrijedan 1.709.400 KM bez PDV pokriva ostatak kuhinje: meso, hljeb, mliječne proizvode, suhomesnate proizvode i sve ono što zatvorska trpeza (ipak) podrazumijeva.

Kad se sve sabere, dolazimo do cifre od više od 2 miliona maraka za tri godine. To znači da nas zatvorska ishrana u Banjaluci godišnje košta preko 620.000 KM.

Naravno, ovdje ne govorimo o luksuzu, već o osnovnim obrocima koji moraju zadovoljiti zakonom propisane standarde ali i dalje, cifra nije mala.

Treba imati na umu da se u zatvorskom restoranu hrane i zaposleni, ali najveći dio ovog iznosa ipak otpada na potrebe osuđenika i pritvorenika. I tako, dok se na slobodi mnogi pitaju kako spojiti kraj s krajem, iza zatvorskih zidina, makar kad je riječ o tanjiru, stvari izgledaju prilično stabilno, prenosi Srpskainfo.

Jer zatvorski život možda i nije lak, ali ni džabe ne dolazi. Bar ne poreskim obveznicima.

Nastavi čitati

Aktuelno