Connect with us

Društvo

LJEKARI SU SAVJETOVALI DA RODIM JEDNO I DA OSTANEM ŽIVA: Banjalučanka na svijet donijela trojke

Marija, Marko i Luka su mi najveći poklon u životu, najveće blago za koje sam se borila i izborila iako su mi redom ljekari u Banjaluci na početku trudnoće savjetovali da bar jedno živo rodim i da sama ostanem živa, te da od dvoje djece, ispostaviće se oba sina, dignem ruke, kaže Marija Krupljanin iz Banjaluke

Ni ona a ni suprug nisu imali srca da prekinu život za dvoje djece, te je vjerovala kako će trudnoću izgurati do kraja.

“Ni suprug ni ja nismo imali srca da ubijemo dvoje dece, pa šta nam bog da! I dao nam je sve! I to zahvaljući tome što smo došli u Beograd kod prof. dr Željka Mikovića, uz čiju pomoć sam iznela trudnoću”, kaže za Kurir ova majka

Maja je sa suprugom Damirom Selimanovićem iz Instituta za neonatologiju u Beogradu izvela ćerkicu Mariju, s kojom će proslaviti i Novu godinu. I Marko će uskoro, a Luku, koji je na rođenju imao 940 grama, još će malo čekati.

“Luka je još na respiratoru, na intenzivnoj nezi, ali stabilno, i polako ga pripremaju da ga prevedu u poluintenzivnu. Marko, njegov jednojajčani blizanac, imao je 1.440 grama, a Marija, koja je imala samo svoj prostor u stomaku, bila je najveća – 1.700 grama, te je prva i izašla kući”, kaže za Kurir Maja, koja se 18. novembra porodila u GAK “Narodni front”.

Uspjela je Maja i mimo mnogih crnih prognoza da izgura trudnoću. Ali put dotle bio je posut suzama i velikom borbom.

“Tri godine smo pokušavali da imamo decu, pa kako se nije dalo otišli smo na vantelesnu oplodnju u Banjaluci, gde i živimo. Uspela je iz prvog, vraćena su mi dva embriona, te smo se nadali da ću roditi blizance. Ali jedan embrion se podijelio i nastali su jednojajčani blizanci. Nosila sam trojke! Radost, ali i problem”, priča Maja.

Doktori joj, a odlazi od jednog do drugog po cijeloj Banjaluci, govore da neće moći da iznese sva tri ploda.

“Imam trombofiliju, a i da nemam tako ozbiljnu bolest, takva trudnoća, kako su mi svi rekli, komplikovana je sama po sebi. Kod jednojajčanih blizanaca može da se razvije tzv. transfuzijski sindrom, da jedan blizanac, na primjer, živi na račun drugog ili da jedan ne dobija uopšte krv, a drugi dobija previše. Govorili su mi i da mogu da odumru oba ploda i onda bih izgubila sve troje, pa dobila sepsu i sama izgubila život”, navodi Maja.

Prof. dr Željko Miković kaže da slučaj kakav je Majin, kada jednojajčani blizanci dijele posteljicu, predstavlja zaista rizičnu trudnoću.

“Moguće su brojne komplikacije tipične za takvu vrstu trudnoće. Inače, to da dva ploda imaju zajedničku placentu moguće je samo u ljudskom rodu i znatno komplikuje trudnoću. Samo po sebi onemogućava i embrioredukciju, kojom bi se u ranoj trudnoći te trojke prevele u dvojke, gde bi svako imao svoju placentu. Jedina mogućnost zbog te zajedničke posteljice je embrioredukcija oba ploda, što Maja nije htela da učini, a što joj ni sam nisam predložio jer sam video kolika je njena želja da rodi sve troje. Videlo se na ultrazvuku da bebe imaju potencijal da se rode. Odlučili smo da se borimo i uspeli smo”, kaže za Kurir prof. Miković.

Bila je deveta nedelja trudnoće kada su joj savjetovali embrioredukciju – da odstrani dva ploda i ostavi samo jedan.

“Tražili su da ubijem blizance. Čak su mi govorili da će do 12. nedelje doći do prirodne redukcije i da će sami nestati. Plakala sam ko kiša! Šta bih drugo kad ti dođe doktor i kaže: “Ne postoji šansa da sve troje prežive. Ugrozićeš i sebe i sva tri ploda!” Šta će ti troje dece, rodi jedno, čula sam nebrojeno puta”, govori Maja.

“Nisam imala srca da to uradim, pa šta bude i sa bebama i sa mnom. Ne bih mogla da živim s tim da praktično ubijem dvoje djece. Suprug pogotovu, on je od prvoga dan slavio što su trojke. Kad sam prestala da plačem, koncentrisala sam se na to kako trudnoću da iznesem do kraja. Od tada smo razmišljali samo pozitivno, suprug je bio ogromna podrška”.

Kad su suze stale, krenula je Maja da češlja po internetu razne grupe na mrežama na kojima su žene dijelile svoja iskustva i da, kako kaže, potraži nekoga stručnijeg.

“Saznala sam za profesora Mikovića u “Narodnom frontu”, čak nisam ni znala da je direktor te bolnice. Odmah sam otišla u Beograd. Na prvom pregledu je dugo ćutao, a na kraju je samo rekao: “Super su ti ove bebice, sad treba da ih rodiš.” Nije bilo srećnije osobe od mene”, veli Maja, koja je tada bila u 12. nedelji trudnoće.

Iznajmili su stan u Beogradu i uslijedile su kontrole, pa i redovno ležanje po nekoliko dana u “Frontu”. Upravo u čekaonici “Fronta” ljetos sam i upoznala Maju. Učiteljica iz Banjaluke bila je najveselija u krcatom holu bolnice.

“Znam da ima još dosta da ležim, ali znam i da će sve biti u redu. Profesor je rekao da moramo da izguramo do 32. nedelje. I izguraćemo! ‘Je li tako, bebice moje?'”, smejala se tada dok je rukom držala stomak.

TEŽINA NA ROĐENJU

Marko 1.440 – prvi rođen Marija 1.700 – druga rođena Luka 940 – treći rođen

I izgurala je! Trudnoća je, kako kaže, tekla uredno. Na čak tri nedelje pre porođaja, jer se nije znalo koliko će dugo da izdrži, legla je u “Front” da čekaju taj dan. Uradila je sve neophodne analize, sve je bilo u redu. I gurala dan po dan. Svaki je bio dragocen, da bebe dobiju na težini, da se razviju.

“Bila sam ’31+3’, odnosno u 32. nedelji kada mi je tog 18. novembra pukao vodenjak i urađen hitan carski rez. Nakon sedam dana iz ‘Fronta’ prebačeni smo na Institut za neonatologiju. Luka je još na respiratoru, ali je ipak stabilno, dobio je 500 grama. Marija je super, izašla je sa 2.575 grama, a Marko već ima 2.025, a ja ću svakog dana od osam do 16 sati u dnevnu bolnicu Instituta, da budem uz sinove i kasnije Luku kad Marko izađe”, kaže Maja, pa ističe:

“Najlepši poklon i najlepša Nova godina u životu. Bilo nas je dvoje, sad nas je petoro. Ništa nam drugo u životu ne treba. Samo da smo živi i zdravi. Srećno svima 2024! Da se svi radujemo”.

Related Topics:

Društvo

VREMENSKA PROGNOZA! Sunčano i još toplije

U BiH se očekuje sunčano i toplije vrijeme uz malu do umjerenu oblačnost.

Jutro će biti hladno i pretežno vedro, a oko rijeka i po kotlinama može biti magle, saopšteno je iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda.

Minimalna temperatura vazduha od dva do sedam, na jugu do 11, a u višim predjelima od minus tri, a maksimalna dnevna od 16 do 22, a u višim predjelima od 12 stepeni Celzijusovih. Duvaće slab do umjeren vjetar sjevernih smjerova, u Hercegovini pojačana i jaka bura, koja će tokom dana slabiti.

Nastavi čitati

Društvo

POTVRĐENO: RiTE Ugljevik van pogona!

Rudnik i termoelektrana Ugljevik zvanično je van pogona od ponoći, potvrđeno je BN TV u tom preduzeću.

Prema ranijim najavama direktora preduzeća Žarka Novakovića pogon termoelektrane isključen je sa mreže i prestao proizvodnju električne energije, jer nema dovoljno uglja za rad.

“Razlog za to su nedovoljno riješeni imovinsko-pravni odnosi u eksploatacionom polju `Istok dva`, gdje smo obustavili radove i iskop uglja, jer se ispred nas nalazi privatna svojina”, kazao je Novaković.

Prema njegovim riječima, vrijeme povratka na mrežu zavisi od brzine rješavanja ovih imovinsko-pravnih odnosa.

Za sada niko ne može tvrditi kada će se to i desiti.

Nastavi čitati

Društvo

DVORANA U PRIJEDORU POSTALA „SKADAR NA BOJANI“: Nakon 15 godina još 4,2 miliona KM

Sportska dvorana na Urijama u Prijedoru ni nakon gotovo deceniju i po od početka gradnje nije završena, a Grad Prijedor planira da u ovaj projekat uloži dodatnih 4,2 miliona KM.

Prema dosadašnjim procjenama, gradnja je Grad i Vladu Republike Srpske do sada koštala oko 7,7 miliona KM, što znači da bi ukupna vrijednost projekta, sa novim ulaganjima, mogla premašiti 11,9 miliona KM.

I dalje, međutim, nema odgovora na dva ključna pitanja – kada će objekat biti završen i čemu će na kraju služiti.

Od dvorane do zatvorenog bazena

Dodatnu neizvjesnost donijela je ideja gradonačelnika Prijedora Slobodana Javora da se objekat preprojektuje u zatvoreni olimpijski bazen.

Javor je još u maju rekao da Grad ima obezbijeđena dva miliona KM kreditnih sredstava, dok je od republičke vlasti trebalo da dobije još tri miliona KM.

Tada je poručio da bi raspoloživi novac mogao biti iskorišten za raspisivanje tendera za završetak dvorane, ali da prije toga želi provjeriti mogućnost preprojektovanja objekta u bazen, zbog brojnih zahtjeva građana.

Od tada, međutim, nema novih zvaničnih informacija o tome da li će objekat ostati sportska dvorana ili će njegova namjena biti promijenjena.

Na pitanja o sudbini projekta nije odgovarao ni gradonačelnik, dok odgovor nije stigao ni iz Gradske uprave.

Istovremeno, najnovijim izmjenama plana javnih nabavki Grad Prijedor je predvidio dodatnih 4,2 miliona KM za ovaj objekat iz budžeta za 2026. godinu.

Vlada Srpske daje još tri miliona

Vlada Republike Srpske je u maju za kapitalne projekte u Prijedoru odobrila ukupno 9,5 miliona KM, a od tog iznosa tri miliona KM namijenjena su završetku sportske dvorane.

Gradonačelnik Javor je tada govorio o mogućnosti da se kombinacijom gradskih kreditnih sredstava i novca iz republičkog budžeta konačno riješi sudbina objekta.

Međutim, projekat koji je počeo još 2012. godine do danas nije priveden kraju.

Dvoranu je tadašnja gradska vlast, predvođena Markom Pavićem, najavljivala kao značajan sportski objekat, a završetak je bio planiran još za 2016. godinu.

Umjesto toga, deset godina nakon prvobitno najavljenog roka, Prijedor i dalje nema završenu dvoranu.

„Zidaju kao Skadar na Bojani“

Poslanica u Narodnoj skupštini Republike Srpske Maja Dragojević Stojić smatra da je ovaj projekat postao još jedan primjer višegodišnjih obećanja koja nikako da budu realizovana.

„Mi već dugi niz godina imamo priliku da vidimo obećanja o završetku dvorane, kako gradske tako i republičke vlasti. Zidaju to kao Skadar na Bojani“, rekla je Dragojević Stojić.

Ona dovodi u pitanje iskrenost novih najava, s obzirom na to da se ponovo izdvajaju milioni, dok objekat ni nakon 15 godina nije stavljen u funkciju.

Kada je riječ o mogućem pretvaranju dvorane u bazen, smatra da bi takav objekat Prijedoru bio potreban, posebno zbog Vaterpolo kluba koji nema adekvatne uslove za trening.

Milioni uloženi, a dvorana gotovo prazna

Paradoks je da objekat vrijedan milione trenutno praktično nema funkciju.

Prema riječima Dragojević Stojić, najveći dio dvorane ne koristi se, dok je u funkciji samo manji dio koji koristi prijedorski Kuglaški klub „Rudar“.

Projektom je predviđeno da objekat, osim glavnog terena, ima šest sportskih svlačionica, svlačionice za sudije i delegate, ambulantu i dvije sale za zagrijavanje sportista.

Planirani su i dodatni sadržaji – takmičarska kuglana sa četiri staze i ugostiteljskim prostorom, velnes centar, manja sala za borilačke sportove sa dvije svlačionice, kao i poslovni prostori.

Od svega toga, prema dostupnim informacijama, završen je samo dio sa kuglanom i ugostiteljskim objektom.

Koliko će na kraju koštati?

Najveće pitanje sada je koliko će građane Prijedora i Republike Srpske na kraju koštati objekat čija je gradnja počela još 2012. godine.

Dosadašnja ulaganja procjenjuju se na oko 7,7 miliona KM, dok je novim planom predviđeno još 4,2 miliona KM.

To bi ukupni račun podiglo na najmanje 11,9 miliona KM, pod uslovom da se dodatna ulaganja zaista zadrže na planiranom nivou.

A ukoliko se objekat bude preprojektovao iz sportske dvorane u zatvoreni bazen, cijena bi mogla dodatno rasti.

Tako se projekat koji je prvobitno trebalo da bude završen prije gotovo deset godina danas ponovo nalazi na početku nove dileme: završiti dvoranu ili je pretvoriti u bazen – i koliko će građani još morati da plate da bi objekat konačno dobio svrhu.

Nastavi čitati

Aktuelno