Majske Poljane. Banija. Treća je ovo zima, bez krova nad glavom. Treća je ovo zima u hladnim kontejnerima. Treća je ovo zima kako je topli dom ljudima ovdje samo san. Nedosanjana bajka.

Ljudi na Baniji vjeruju da su zaboravljeni. Odbačeni. Na margini. Tu u srcu Majskih Poljana živi Draginja Bjelajac. Svi ju znaju kao malu babu. Mala baka.

Dinamična i živahna carica dočekuje nas s osmjehom na licu. I pored svega što je u životu prošla, veli, još ima snage. Jer život je borba, moj ti brate. Drago joj je što nas vidi, kaže svi su ih ovdje u Majskim Poljanama zaboravili. Baš svi. Još samo ih Branka (Bakšić Mitić) obiđe.

I ti dobri ljudi iz organizacije „Ljudi za ljude“. Kaže, jedini su se u ovim vremenima teškim, pokazali kao ljudi.

Prisjeća se zemljotresa. Kaže da je ljuljalo “samo tako”.

– Sjedila sam u fotelji kad je zadrmalo. Ja sve mislim eno opet u Zagrebu, kad ono…Poče da se ruši. Zidovi pucaju. Špajz poče da se ruši, leti posuđe. Strašno. Brzo sam izašla vani. Dok sam u dvorište došla, već je pola moje kuće palo. Strašno. Onda se srušila štala. Ja sam brže bolje kod moje Stane, koja drži viseću kuhinju u rukama. Kuća se ruši. Majko moja. Ma ne ponovilo se više nikome nikada – zbori mala baka sa Banije.

Draginja više nije imala ni kuda ni gdje. Drugi dan je kaže stigla kamp kućica, nakon nje i kontejner. Ipak nije to rješenje kaže mala živopisna starica, sa svojim veselim očima, koju kako već rekosmo, svi zovu – mala baka. Kuća bi joj bila sve. Najveća životna želja.

Ovo su priče koje vas pokrenu, kaže Irina Subašić, iz Udruženja Mozaik Prijateljstva.

– Upravo zato pokrenuli smo akciju pod nazivom Pomozimo Baniji. Da se ljudi pokrenu. Da skrenemo pažnju. Jer ovo što ovdje vidjeti možemo da se opisati u samo jednoj riječi tuga – kaže Irina.

Naime, udruženje “Mozaik prijateljstva” i redakcija dokumetarno-putopisnog serijala “Putokazi” ELTA TV pokreće akciju pod nazivom “Pomozimo Baniji”.

Zato smo, rekoše nam u ovom udruženju još jednom posjetili Baniju, da ispričamo još neke priče koje ispričali nismo. Širom
raširenih ruku dočekala nas je Branka Bakšić Mitić ponavljajući nam kako svi zaobilaze Baniju.

Na dvogodišnjicu zemljotresa, niko se u Glini pojavio nije.

– Za ove dvije godine, država je samo šest kuća na Baniji napravila, što je žalosno. Mi smo, tu ponajprije mislim na Udruženje „Ljudi za ljude“, zahvaljujući dobrim ljudima, zahvaljujući humanima ljudima, obezbijedili 47 kuća na širem području Gline. Ipak, i pored svega i danas gotovo hiljadu ljudi živi u kontejnerima i neuslovnim objektima. Evo i mi smo u kontejneru – kaže Branka pokazujući svoju kancelariju smještenu u kontejneru.

Kuće još čekamo, kaže nam to Branka, koja dok priča sa nama ujedno dogovara rasvjetu za Majske Poljane, građevinski materijal, toalet jednoj porodici i, nećete vjerovati instrumente za školu.

I tako je to ovdje, kaže Branka, žureći da stigne na sva mjesta, žureći da riješi još po neki problem. Jer problema je ovdje mnogo. Bilo ih, kaže i prije zemljotresa, a nakon njega problemi su postali stotinu puta veći, zahvalivši puno Banjaluci i Banjalučanima, što su pokrenuli akciju, što žele pomoći, što nisu zaboravili Baniju.

Na kraju, podsjećtimo da pozivom na broj 1415 pomažemo narodu Banije, narodu koji već treću zimu zimuje bez krova nad glavom. Stoga, Budimo Ljudi. Budimo “Ljudi za Ljude” i pozovimo 1415., jer dobro se dobrim vraća.