Kriza NATO saveza, koju su s obje strane Atlantika do sada poricali ili pokušavali da odlože , sada je stigla, piše Robert Kagan u američkom časopisu ”The Atlantic”, prenosi Index.

Nakon što je Rusija u srijedu poslala roj drinova na Poljsku, navodi Kagan, došao je trenutak u kom će svijet otkriti da li su Sjedinjene Države i dalje posvećene odbrani svojih saveznika.

Kagan, koji je saradnik “The Atlantica” i viši naučni saradnik u “Brookings Institution”, jednom od najuticajnijih američkih tink-tankova, podsjeća da je od početka svoje predsjedničke kampanje Donald Tramp bio nejasan oko američkih bezbjednosnih obaveza prema Evropi.

“Saveznici su se nadali da će uspjeti da ga smire laskavim titulama poput ‘tatice’, popuštanjem pred njegovim carinama i opštim prihvatanjem ponižavajuće podložnosti – sve samo kako bi kupili vrijeme. Neki su čak gajili iluziju da će SAD pružiti neku vrstu sigurnosti ako bi evropske snage ušle u Ukrajinu, mada je bilo jasno da to Vladimir Putin nikada ne bi dopustio”, ocijenio je Kagan.

Prema njegovom mišljenju, pravo iskušenje američke predanosti činilo se kao problem koji će se pojaviti tek budućnosti, dok se u međuvremenu održavala fasada transatlantskog jedinstva, sve dok Evropa ne ojača sama ili dok Tramp ne ode sa scene.

To je odgovaralo i Amerikancima i Evropljanima: Tramp nije morao otvoreno da napusti saveznike, iako ih je postupno napuštao, a Evropljani nisu morali da priznaju da SAD više nisu uz njih, što bi značilo suočavanje sa sopstvenom sigurnošću i većim izdvajanjima za odbranu.

Putin je požurio…

Putin je, piše Kagan, imao sve razloge da požuri stvari. Iznenađenje je jedino to što napad na Poljsku nije izveo ranije.

Napad na linije snabdijevanja Ukrajine preko Poljske, Rumunije ili Slovačke uvijek mu je bio opcija.

Istorijski gledano, kad bi neka država direktno snabdijevala oružjem drugu državu u ratu, to je značilo da se i sama smatra zaraćenom stranom. Da je Putin ranije odlučio da bombarduje te linije snabdijevanja, mogao je da tvrdi da ima pravo na to, ističe autor teksta.

Odgovarajući na pitanje zašto onda to nije uradio, Kegan kaže da ranoj fazi rata Putin vjerovatno nije imao kapaciteta, ali da je važniji razlog bio strah da bi to u rat uvuklo NATO i SAD.

To je bila njegova noćna mora, pogotovo nakon što ruske snage nisu uspjele da ostvare brzu pobjedu i zaglavile su u Ukrajini.

Američka suzdržanost

Da je NATO ušao u rat, ruske bi snage bile osuđene na propast. Samo američki brodski i podmornički projektili mogli su da unište most kod Krima, da odsjeku ključnu rusku liniju snabdijevanja i pretvore vojnike u Ukrajini u mete za NATO avione i rakete.

Putin bi tada morao da bira između kapitulacije i nuklearnog rata koji bi uništio Rusiju.

Uprkos tome, piše Kagan, od početka su upravo Amerikanci bili ti koji su se najviše bojali vlastite intervencije.

Bajdenova administracija znala je za Putinove planove još u novembru 2021. i upozoravala na invaziju, ali nije preduzela nijedan potez koji bi nagovijestio vojnu reakciju – ni slanje brodova u Crno more, ni premještanje snaga bliže Ukrajini.

Kad je invazija počela, ruska vojska je zaglavila, ali SAD su i dalje birali suzdržanost: slali su oružje, ali uz stroga ograničenja, i izbjegavale sve što bi se moglo shvatiti kao agresivno.

Putin je tako preživio najveći trenutak opasnosti za Rusiju od Staljingrada.

Priprema za udar na NATO

Nakon što je shvatio razmjere američke suzdržanosti, Putin je krenuo da pritiska susjede i saveznike Ukrajine. To je bilo logično, s obzirom na kontradikciju američke politike: pomagati Ukrajini, ali ne ulaziti u sukob s Rusijom.

Putinov cilj sada je da prisili Ukrajinu na predaju. U Poljskoj već raste skepsa oko pomoći Kijevu, a ruski udari mogli bi da povećaju protivljenje ako SAD pokažu nepouzdanost. Time bi Ukrajinci morali da razmišljaju o svijetu bez spoljne pomoći.

Ali, Putin cilja i na veći plijen: raspad NATO saveza.

Već mjesecima vodi “rat u sjenci” protiv članica NATO-a, uključujući sabotaže i pokušaje atentata na evropske odbrambene zvaničnike.

Kako podsjeća kolumnista “Atlantica”, Trampova administracija na to je reagovala najavama da se SAD više ne mogu brinuti za evropsku bezbjednist, prijetnjama povlačenjem snaga i otkazivanjem vojnih programa u Baltiku.

Napad na Poljsku izvukao je “rat u sjenci” na svjetlost dana. Ako Tramp ne učini ništa nakon ruskog napada na članicu NATO-a, piše Kagan, Evropljani će se morati da prestanu da se zavaravaju i priznaju da Amerika više nije uz njih