Od četvorokrevetne sobe banjalučkog studentskog doma do posla iz snova u Sloveniji. U toj, naizgled, kratkoj rečenici krije se mnogo truda, učenja i usavršavanja koji su Dragana Đurića iz Kneževa doveli do pozicije šefa IT sektora u međunarodnoj kompaniji za proizvodnju robota u slovenačkom gradu Vrhnika.

Po završetku studija, sa prosječnom ocjenom 9,58, prije tri godine baš i nije imao u planu da napusti svoju državu, kaže Dragan za BL portal, ali je na kraju “prelomio” iz više razloga.

„Dobio sam dobru ponudu za posao u Sloveniji, tamo mi se najviše svidjela organizacija države i sistem zapošljavanja, mogućnost čak i studentskog rada i zarađivanja“, objašnjava Dragan.

Za sve to, kopča je bila, kako priznaje, ERASMUS razmjena studenata i obrazovanje u Ljubljani, gdje se iz prve ruke upoznao sa prednostima koje donosi školovanje i rad u zemljama Evropske unije.

Uz mnogo rada i učenja, Dragan je za kratko vrijeme prešao put od banjalučkog studenta zainteresovanog za bezbjednost softvera, do čovjeka koji je glavni i odgovorni za sigurnost povjeriljivih podataka velike kompanije, koja se u Sloveniji bavi proizvodnjom autonomnih robota za poljoprovredu.

„Ova oblast me je oduvijek zanimala, još tokom studiranja prijavio sam se na ERASMUS razmjenu za studente i otišao u Sloveniju gdje sam proveo jedan semestar. Tamo sam iz prve ruke vidio kako sistem funkcioniše kod njih i imao priliku da se dodatno usavršim i steknem neophodno iskustvo“, priča Dragan, i dodaje da se po završetku razmjene vratio u Banjaluku, završio četvrtu godinu studija i diplomirao na prilično zahtjevnoj temi – primjena informacionih tehnologija u vojnoj industriji.

Nakon toga, dobija posao u slovenačkoj firmi koja se bavi optičkim internetom, da bi ubrzo dobio još bolju ponudu iz kompanije PeK Automative, u kojoj radi i danas. Naravno, i tu je trebalo proći “trnovitim putem”, jer je počeo da radi kao IT podrška, a onda je jedan uspješno obavljen posao mnogo toga promijenio.

Dobio sam zadatak da odem u Istanbul, do tamošnjeg ogranka naše kompanije, da prebacim određene servere na drugu tehnologiju. Takođe, trebalo je da se prebaci čitava infrastruktura mreže u kompaniji. Poslali su me da instaliram zaštitne softvere koji sprečavaju sajber napade i sigurnost informacija“, objašnjava Dragan koji je po povratku iz Turske dobio unaprjeđenje u šefa IT sektora, odnosno, postao je vođa kompletnog odjeljenja kompanije.

To prepoznavanje truda i talenta, nije jedina stvar koja je Dragana dodatno privukla. U pitanju su, kako kaže, i kolege, odnosno odabir kadra u kompaniji koju je osnovao Mihael Kostkin, diplomirani inženjer eletrotehnike iz Rusije.

„On je takođe čovjek čija se nekadašnja firma „AktelFikaRu“ bavila proizvodnjom čipova za RosKosmos u Rusiji. Tako u  našoj firmi sada ima dosta ruskih i bjeloruskih inženjera i radnika sa velikim iskustvom”, kaže Dragan.

Zanimljivo radno okruženje, mogućnost napretka i dobra zarada, zasad su dovoljan motiv da ovaj mladi stručnjak ne razmišlja o povratku u rodni kraj: Mada, kako kaže, uvijek postoji šansa za to.

„Život je nepredvidiv, uvijek postoji šansa da se vratim kući. Međutim trenutno ne razmišljam o tome jer sam u procesu učenja i izgradnje samog sebe u ovoj firmi u kojoj mi se sve dopada – od međuljudskih odnosa, do posla koji obavljam“, kaže Dragan.

Srđan Banović, BL portal