Connect with us

Region

NEVJEROVATNA ISTORIJA MANASTIRA RAČA: U njemu se nalaze mošti kralja Dragutina, a čuvao je i najvažniji srpski dokument

Istorija manastira Rača u podnožju Tare.

Na desnoj obali reke Rače, u podnožju Tare, u blizini Bajine Bašte nalazi se manastir Rača u kom je pokojni patrijarh Pavle u dva maha bio monah. Takođe se u njemu za vrijeme Drugog svjetskog rata čuvalo Miroslavljevo jevanđelje, najveći i najvažniji dokument srpske književnosti iz 12. vijeka.

Patrijarh Pavle bio je monah u manastiru Rača od 1948. godine do 1950. kao i od 1951. do 1955. godine. Zahvaljujući njemu se dio svetih moštiju kralja Dragutina, mogu vidjeti u manastiru Rača. Što se tiče Miroslavljevog jevanđelja, njega je iguman Platon Milojević sačuvao ispod kamenih ploča u oltaru crkve zahvaljujući čemu je spašen od bugarske kaznene ekspedicije koja je 1943. godine spalila sve manastirske objekte, kako se navodi na vikipediji.

Manastir Rača udaljen je šest kilometra od Bajine Bašte, a isto toliko i od rijeke Drine. Vjeruje se da predstavlja zadužbinu kralja Dragutina i da je podignut 1276. godine. Pripada Eparhiji žičkoj Srpske pravoslavne crkve i predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture od velikog značaja.

“Velika seoba pod patrijarhom Arsenijem III Čarnojevićem 1690. godine povukla je za sobom mnoge monahe, pa je manastir sasvim opustio. Turska vojska ga je zatim zapalila, kao i Georgijevski skit sa crkvom “Banjom“. Georgijevski skit se nalazi oko dva kilometra od manastira Rače kada se ide uzvodno uz rečicu Raču. Danas na tom mestu jedino se poznaju temelji crkvice i ćelija monaha, račanskih prepisivača. Georgijevski skit sa crkvom Banjom, posvećenoj Svetom velikomučeniku Georgiju, bio je centar srpske prepisivačke škole sve do odlaska račanskih monaha u Ugarsku”, napisao je nastojatelj manastira: protosinđel German (Avakumović) na sajtu Srpske pravoslavne Eparhija žička.

Manastir je podignut u nekadašnjoj Sokolskoj nahiji. Više puta je uništavan i ponovo iz pepela građen. Vjerovatno je prvi put postradao sa padom despotovine pod osmansku vlast 1459. godine, zatim neposredno posle Velike seobe 1690. godine i posljednji put poslije propasti Prvog srpskog ustanka 1813. godine. Prva obnova manastira organizovana je 1795. godine zahvaljujući Hadži Melentiju Stefanoviću, arhimandritu i kasnijem ustaničkom vođi, koji je preko vaseljenskog patrijarha uspio da dobije sultanov ferman o obnovi, navodi se na vikipediji.

“Pri polasku jeromonaha Melentija Stefanovića iz manastira Tronoše u Svetu Zemlju u Jerusalim, njegov duhovni učitelj arhimandrit Stefan Jovanović namenio mu je, pored hahiluka, i drugu ulogu. Snabdeo je Melentija dovoljnom svotom novca i naložio mu da pri povratku iz Jerusalima svrati u Carigrad i kod Porte (sultanova vlada) izdejstvuje dozvolu za obnovu manastira Rače. Preporukom Vaseljenskog patrijarha uspeo je da dobije odobrenje. Po povratku u Tronošu jeromonah Melentije odmah pristupa pripremama za obnovu manastira Rače zajedno sa jeromonasima Josifom i Isaijom. Njih trojica su rukovodili započetim radovima 1795. godine i pozvali na saradnju sve seljake koji su o svom trošku na drvenim kolima dovlačili kamen i građu.

Nova crkva je bila završena 1796. godine, na temeljima stare. Na Božić iste godine hram je osvešten, a pre toga je Hahi-Melentije dobio čin arhimandrita. Poslije propasti Prvog srpskog ustanka 1813. godine sa Karađorđem i drugim vojvodama Hahi-Melentije prelazi u Austriju. Bratstvo manastira Rače, ostavši bez svog igumana, živelo je u stalnom strahu od turske osvete, znajući da Turci ne mogu oprostiti Hahiji što ih je isterao iz Sokolske nahije, pa se svakodnevno nadalo njihovoj odmazdi.

I zaista, nije se dugo čekalo. 16. oktobra 1813, Memšir-aga iz Srebrenice s vojskom pređe Drinu i opkoli manastir. Neki monasi su se razbježali, a u crkvi se zatekao iguman Isaija i đakon Ignatije. Turci upadnu u crkvu pa na kamenoj časnoj trpezi odsijeku im glave. Zatim sruše ikonostas, a ikone i sve drvene stvari nabacaju na njihova tela i zapale crkvu i sve okolne manastirske zgrade, a drveće i voće okolo posijeku.

Tako je manastir Rača, posle nepunih 18 godina od svoje prve obnove 1795. godine, 1813. ponovo spaljen. Nekoliko preživjelih monaha našli su utočište u Tronoši, ali je i ona spaljena godinu dana kasnije. Neki se potom vraćaju u Raču i podižu privremenu kapelicu, podnoseći oskudicu kraj srušenog manastira”, napisao je nastojatelj manastira: protosinđel German (Avakumović).

Nakon završetka Drugod srpskog ustanka Hahi-Milentije se vratio u Srbiju i odmah pristupio obnovi crkve, međutim ostala je bez ikonostasa i živopisa. Ikonostas u hramu Vaznesenja Hristovog u manastiru Rači uradio je slikar iz Šapca Georgije Bakalović 1840. godine, a 1854. je završeno oslikavanje unutrašnjosti hrama.

“Zvonik je završen 1849. godine. Za vrijeme austrijske okupacije 1915-1918. godine okupator je skinuo i zbacio zvona sa zvonare. Danas se u zvoniku nalaze tri zvona. Početkom nemačke okupacije 1941. godine manastirski konak je služio za smještaj izbjegle djece iz Bosne. Tokom 1941. godine Nijemci su opljačkali manastir. 16. oktobra 1943. godine kaznena ekspedicija, sastavljena od Bugara, došla je preko Kaluđerskih bara i zapalila sve zgrade u manastirskom krugu. Manastir je pretrpio veliku štetu.

Na mjestu starog konaka podignut je nov 1969. godine, sa kapelom. Na Kaluđerskim barama na Tari izgrađena je 1975. godine dvospratna zgrada, podešena za prijem gostiju. U njenom sastavu je kapela posvećena Saboru srpskih svetitelja. Ova zgrada je metoh manastira Rače, nalazi se na manastirskom imanju i pod upravom je manastira”, napisao je nastojatelj manastira: protosinđel German (Avakumović).

Region

VRAĆA SE OBAVEZAN VOJNI ROK U SRBIJU: Evo ko mora da ga služi, a ko ne

Načelnik generalštaba Vojske Srbije Milan Mojsilović potvrdio je nedavno da Vojska Srbije radi na pripremama za služenje obaveznog vojnog roka i da će on trajati 75 dana.

“Otpočeli smo sa nabavkom pojedinih materijalnih sredstava kao što je uniforma, kao što je naoružanje, proračuni, utroška, municija za tu aktivnost”, rekao je načelnik, dodajući da se samo čeka donošenje zakona koji će sve to i formalno potvrditi, pa da može da počne.

Za sada, pravna procedura, uključujući usvajanje zakona i rješavanje pitanja prigovora savjesti, nije završena. Ukoliko se obavezno služenje uvede, predviđeno je da bi se oni sa prigovorom savjesti opredjeljivali za civilno služenje bez oružja.

Obavezni vojni rok bi se odnosio na muškarce.

Za žene bi i dalje ostala opcija dobrovoljnog služenja.

Planira se i uvođenje specifičnih oblika služenja za mlade ljude sa tehničkim i tehnološkim znanjima, koji bi mogli da služe u jedinicama koje zahtijevaju takve vještine (npr. upravljanje dronovima).

Ko bi bio izuzet?

Na osnovu najava o ponovnom uvođenju obaveznog vojnog roka, kao i na osnovu ranijih zakonskih rješenja, mogu se izdvojiti sljedeće kategorije lica koja ne bi morala da služe:

Lica nesposobna za vojnu službu: Na osnovu ljekarskih i psiholoških pregleda koje sprovode vojne i civilne zdravstvene ustanove, utvrđuje se zdravstvena sposobnost regruta. Osobe koje budu ocijenjene kao “nesposobne” za vojnu službu ne bi morale da služe vojni rok. U obzir se uzimaju fizički i mentalni zdravstveni problemi, kao i određena fizička stanja.

Prigovor savjesti: Ovo je ustavno pravo. Osobe koje iz vjerskih, moralnih ili drugih razloga savjesti ne žele da služe vojni rok sa oružjem, mogu da podnesu zahtjev za civilno služenje. Iako detalji novog zakona nisu poznati, u ranijim rešenjima civilno služenje je trajalo duže od služenja sa oružjem, ali bez upotrebe oružja.

Jedini hranilac porodice: U ranijem periodu, lica koja su bila jedini hranitelji porodice mogla su da odlože ili da budu oslobođena služenja vojnog roka. Očekuje se da bi slične odredbe mogle biti ponovo usvojene.

Dvojni državljani: U zavisnosti od međunarodnih ugovora i zakonskih rješenja, lica sa dvojnim državljanstvom koja su regulisala vojnu obavezu u drugoj državi čiji su državljani, mogu biti oslobođena služenja u Srbiji, pod uslovom da ispune određene uslove.

Određene starosne grupe: Vojna obaveza prestaje za muškarce sa navršenih 60 godina života, a za žene sa 50 godina. Takođe, postoji mogućnost da se služenje vojnog roka odloži do navršavanja 27. godine života, piše “Telegraf”.

Nastavi čitati

Region

ISTRAGA PADA NADSTREŠNICE: Podignuta optužnica protiv Gorana Vesića i još 12 osoba

Više javno tužilaštvu u Novom Sadu optužilo je 13 osoba, među kojima i Gorana Vesića, bivšeg ministra građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Srbije, povodom rušenja nadstrešnice Željezničke stanice u Novom Sadu prilikom čega je život izgubilo 16 osoba, a jedna osoba je teško povrijeđena.

Više javno tužilaštvo u Novom Sadu obavještava javnost da je dana 16.9.2025. godine, u skladu sa zakonom, podiglo Optužnicu protiv trinaest optuženih zbog opravdane sumnje da su učinili krivična djela koja se pravno kvalifikuju kao teška djela protiv opšte sigurnosti iz člana 288 stav 2 Krivičnog zakonika – saopšteno je iz Tužilaštva.

Dodaju da je u dopuni istražnog postupa u potpunosti postupilo po Odluci Vijeća Višeg suda u Novom Sadu br. KV. 1408/24 koja je dostavljena ovom tužilaštvu 11. aprila 2025. godine.

– Poslednja istražna radnja je preduzeta dana 12. septembra 2025. godine, nakon čega je dana 15. septembra 2025. godine donijeta Naredbu o završetku dopune istrage čime je okončan istražni postupak – dodaju.

Goran Vesić
FOTO: ZORAN ILIĆ/RINGIER

Tokom istrage, Više javno tužilaštvo u Novom Sadu je, kako navode postupalo u okvirima svojih nadležnosti i u interesu istrage.

Dodaju da je optužnicom je obuhvaćeno trinaest optuženih G.V, bivši ministar u Ministarstvu građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, J.T. bivši v.d. generalnog direktora “Infrastruktura železnice Srbije” a.d., A.D. bivši v.d. pomoćnika ministra u Ministarstvu građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, N.Š. bivši generalni direktor “Infrastruktura železnice Srbije” a.d., S.N. odgovorni projektanta građevinske konstrukcije, M.J. glavni projektant idejnog projekta, Lj.M.M. glavni projektant projekta za građevinsku dozvolu, M.S. izvestilac Republičke revizione komisije, J.S.M. lice odgovorno za tehničku kontrolu projekta za građevinsku dozvolu, Z.S.M. i D.J. lica odgovornih za izvođenje građevinskih radova, M.G. i D.T. lica odgovornih za stručni nadzor nad izvođenjem radova.

Na teren im se stavlja da su zbog krivičnih djela kojima je omogućena upotreba javnog objekta – stanične zgrade Željezničke stanice u Novom Sadu, krila B, iako su u toku bili građevinski radovi i za koji objekat nije izdata upotrebna dozvola, zbog krivičnog djela u vezi sa prethodnim neodržavanjem konstrukcije objekta stanične zgrade, zbog krivičnih djela u fazi projektovanja i izvođenja radova prilikom renoviranja stanične zgrade Željezničke stanice u Novom Sadu, prenosi Telegraf.

Nastavi čitati

Region

OSTAJEMO BEZ ČUVENE ČOKOLADE! Gasi li se u tišini poznata ex-yu fabrika?

Otkad su sredinom oktobra prošle godine vlasničke promjene u Zvečevu zacementirane skidanjem njegovih dionica sa Zagrebačke berze, požeška konditorska industrija potpuno je iščeznula iz medija, ništa se ne čuje o tome što se u njoj događa.

Jedini službeni izvor tako su podaci o lanjskom poslovanju objavljeni na portalu Poslovna.hr, a na temelju finansijskog izvještaja Zvečeva. Iz njih pak nije posve jasno ide li požeška tvornica prema kraju svog postojanja ili je novi vlasnik na neobičan način vodi prema njenom novom početku, piše Lider.

U proljeće prošle godine dotadašnji većinski vlasnik Zvečeva Zdravko Alvir prodao je svoj vlasnički udio firmi Felxway Adriatic čiji je osnivač kompanija Flexway sa sjedištem u Dubaiju, a u vlasništvu ruskoga milijardera nastanjenog u Australiji Denisa Štengelova.

Kako je Štengelov, među ostalim, vlasnik lanca maloprodajnih trgovina Jarče! s oko hiljadu supermarketa u Rusiji, očekivalo se da će Zvečevo prosperirati na proizvodnji slatkiša za taj lanac, to više što je u prethodnome periodu steklo sasvim lijepu reputaciju kao proizvođač privatnih trgovačkih marki za više velikih maloprodajnih lanaca u Velikoj Britaniji i Evropskoj uniji, na čemu je dosta godina ostvarivalo više od pola prihoda od prodaje.

Nisu jasni planovi novog vlasnika
Međutim, s dolaskom novoga vlasnika lani su u Požegu došle i nove strateške odluke o daljnjem smjeru poslovanja, a jedna od njih je, kako neslužbeno saznaje Lider, i to da se posve prestanu proizvoditi privatne robne marke.

O tome čime će se prihod od toga nadoknaditi, ne zna se ništa. Kako bilo, ta je odluka već u prošloj godini rezultirala padom prihoda od devet posto u odnosu na godinu prije te iskazanim gubitkom u poslovanju od 6,1 miliona eura, iznosom koji je blizu polovine lanjskih prihoda (13,2 miliona eura).

O važnosti Zvečeva za lokalnu zajednicu
BiznisInfo.ba podsjeća da je Zvečevo decenijama bilo jedan od simbola Požege i cijele Slavonije, ne samo kroz prepoznatljive brendove, nego i kroz ekonomski značaj. Kompanija je u svojim najboljim danima zapošljavala više od 1.000 radnika i činila okosnicu lokalne industrije.

Svaka promjena vlasništva ili strategije direktno utiče na lokalnu ekonomiju, pa se u javnosti s pravom postavlja pitanje kako će novi poslovni planovi uticati na Požegu i okolne gradove.

Širi trend u industriji
Odluka da se prekine proizvodnja privatnih robnih marki događa se u trenutku kada je evropska konditorska industrija pod velikim pritiskom. Troškovi sirovina, posebno kakaa, bilježe rekordne vrijednosti, dok potrošači sve više traže proizvode više kvalitete ili zdravije alternative.

Mnoge kompanije u EU, poput Nestléa i Ferrera, ulažu u inovacije i premium linije proizvoda kako bi se prilagodile tim trendovima. Ako Zvečevo ne pronađe novi, održivi model poslovanja, rizikuje da izgubi konkurentnost na tržištu.

Neizvjesnost oko planova novog vlasnika
S obzirom na to da je vlasnik Zvečeva Denis Štengelov istovremeno prisutan i na tržištima Rusije, Australije i Bliskog istoka, analitičari ističu da bi njegov plan mogao biti usmjeren na izvoz proizvoda na istočna tržišta, koja nude potencijal za rast.

Međutim, šutnja uprave i izostanak jasne komunikacije prema javnosti i zaposlenima stvara prostor za spekulacije i strah. Bez jasne strategije, teško je procijeniti hoće li Zvečevo postati regionalni izvozni centar ili će se suočiti s daljnjim padom proizvodnje.

Ključni period za kompaniju
Pred Zvečevom je period ključnih odluka. Kompanija koja je decenijama gradila ime kroz proizvode koji su obilježili djetinjstva mnogih generacija sada stoji pred raskrsnicom – između mogućnosti za obnovu i modernizaciju ili postepenog gašenja proizvodnje.

Od poteza novog vlasnika i podrške lokalne zajednice zavisi hoće li Požega zadržati jednog od svojih najpoznatijih industrijskih brendova bivše Jugoslavije, prenosi Biznisinfo.

Nastavi čitati

Aktuelno