Nuklerani otpad iz Hrvatske i Slovenije, odlagaće se na granici sa Republikom Srpskom i BiH. Nusprodukti iz nuklearne termoelektrane u Krškom, tako će završiti pred našim vratima, na Trgovskoj gori, svega 850 metara daleko od granice.
Iako je ovo pitanje otvoreno više od deceniju, iz institucija vlasti BiH, Hrvati, naše prve “komšije” nikada nisu dobili jasno “NE” ili tužbu nekom od nadležnih sudova i vijeća Evropske unije i Evropske komisije ili Savjeta Evrope.
Iako je još prošle godine najavljena tužba, odluka Hrvatske je sada zvanična.

Oni “negdje” moraju ostaviti tri hiljade kvadratnih metara, kako kažu, “nisko radioaktivnog otpada” na godinu. Onoliko koliko su se obavezali potpisujući ugovor sa Slovenijom.
Iako je, tvrde oni, otpad “niske radioaktivnosti”, nisu ga stavili kod sebe, već u Čerkezovac, bivšu vojnu kasarnu. Ni kilometar od granice. Za mnogo manje, dim iz Rafinerije nafte u Brodu, koja je ipak dalje od 850 metara vazdušne linije, prijavljivali su BiH, Republiku Srpsku, za ekološku katastrofu.
No, ko je zakazao? Hrvati regularno imaju pravo da skladište otpad gdje hoće, ali imaju li pravo da šute institucije vlasti u Sarajevu? Republika Srpska je završila svoj dio posla. Dio zemlje koja potpada pod RS, a koja bi mogla eventualno potpasti pod zračenje ili radioaktivnost, pretvorena je u nacionalni park. Ali, to ne zaustavlja namjere Republike Hrvatske.
Ako uzmemo u obzir da se ekološke saglasnosti za izgradnju hidroelektrane “Buk Bijela” sakupljaju više od najave za Trgovsku goru i da Crna Gora nije dala saglasnost za izgradnju dok nije skupljen i najmanji papir, jer je “ekološka država”, reklo bi se da na šutnju pravo nemaju.
O tome šta će ovo značiti za pojas zahvaćen “niskom radioaktivnošću”, pojašnjenje je dao Neđo Đurić, član komisije i doktor tehnoloških nauka.

– Dešava nam se nešto što se ne dešava nigdje u svijetu. To se ne može desiti bez prethodnog dogovora dvije strane. I nikako samo od sebe. Hrvatska gradi skladište/odlagalište radioaktivnog otpada sa
sa pretenzijom da se gradi deponija nuklearnog otpada na Trgovskoj gori. Ukoliko bi se gradila deponija, podzemni radovi bi se mogli približiti uz samu granicu BiH.
Danas u svijetu ne postoji bilo koji nuklearni objekat tako blizu uz granicu bez saglasnosti susjedne države. Očito da Hrvatskoj nije potrebna saglasnost, jer se usmeno može dogovoriti sa predstavnicima BiH, ističe Đurić.
Sagovornik našeg portala pojašnjava da je vrijeme za žalbe isteklo.
– Kada se izgradi objekat tada će biti sve završeno. Izgradnja deponije radioaktivnog otpada iz nuklearne elektrane Krško, u kasarni “Čerkezovac” na samoj granici BiH i Hrvatske, ugrozila bi živote i zdravlje 250 hiljada ljudi koji žive u blizini, kao i biljni i životinjski svijet
uz rijeku Unu. Oko 2/3 teritorije u krugu od pet i 20 kilometara zahvaćena je teritorija RS i FBiH. To područje će biti „područje sa lošim geografskim porijeklom“. Proizvodi se neće moći prodavati izvan tog područja a
stanovništvo će se iseljavati, naglašava Đurić.
Nuklearna centrala “Krško” radiće sigurno još 20 godina. Na toliko su dobili odobrenje i potpisali sve saglasnosti.
To je još 20 sigurnih godina. Zemlja ispod Trgovske gore još nije prekopana. Koliko vremena je ostalo vlastima BiH, da se konačno sjete da postoje institucije iznad njih i Hrvatske? Nerad ili nemar?