Connect with us

Svijet

OBRT NAKON ATENTATA Šta čeka Ameriku ako Tramp TRIJUMFUJE na izborima?

Bivši američki predsjednik Donald Tramp nakon neuspješnog atentata na njega bez problema je osigurao republikansku nominaciju za novi mandat u Bijeloj kući, pa čak i podršku donedavno žestokih unutarstranačkih rivala koji su ga javno upoređivali s Hitlerom. S druge strane, momentum definitivno nije povoljan za aktualnog predsjednika Džoa Bajdena i njegove demokrate.

U tome taboru i dalje se – katkad stidljivo, katkad poprilično glasno – čuju pozivi Bajdenu da u posljednji trenutak odustane od kandidature i prepusti mjesto nekom mlađem, ili barem vitalnijem. Ako se odluči na taj korak, Demokratska stranka ima još vrlo malo vremena za njega.

O političkoj situaciji u SAD-u, ishodu skorih predsjedničkih izbora i njihovim reperkusijama na međunarodnu scenu “Tportal” je razgovarao s doktor specijalista Goranom Grgić, profesoricom u američke unutrašnje i vanjske politike pri Centru za američke studije na Univerzitetu u Sidneju, trenutno pri Univerzitetu ETH Cirih – Centar za sigurnosne studije. Ona je, inače, politička analitičarka američkih mejnstrim medija.

“Nakon napada na Trampa stvari se drastično mijenjaju: ako je i postojala sumnja da republikanci nisu potpuno ujedinjeni oko njega, ona je sada potpuno otklonjena i ta stranka sada kontroliše narativ, konsolidovana je. U Demokratskoj stranci, s druge strane, cijele prošle sedmice bilo je izuzetno puno previranja i poziva Bajdenu da odstupi, od kongresnika i senatora pa do Džordža Klunija, i premda oni nastoje ostaviti utisak snage i jedinstva, evidentno je da postoji razjedinjenost. O tome doslovno svakog dana i svakog sata pristižu nove informacije”, kaže profesor Grgić za “Tportal”.

Dodatna nes(p)retna okolnost za Bajdena jest da je – taman dok se trudio promijeniti narativ da je slab i iscrpljen – zaražen kovidom. Bolest dakako nije sramota, ali odmaže mu u stvaranju preduslova i slike da je spreman za borbu. Naprosto mu ne ide u prilog činjenica da izgleda umorno i potrošeno premda zapravo nije puno stariji od Trampa, smatra Grgić.

“Konvencija Demokratske stranke održava se koncem avgusta u Čikagu i dosad se spekulisalo da će se prije nje provesti virtuelno ‘roll call’ brojenje glasova kako bi spasili Bajdena time što bi ga ranije službeno nominovali, pa da glasanje na konvenciji bude samo formalnost, obična PR vježba i ništa više.

Ali sve glasnije se s više uticajnih adresa čuje da bi Bajden ipak trebao odstupiti – iskusni demokrat iz Kalifornije Adam Šif rekao je da je vrijeme za to, uticajna Nensi Pelosi istupila je u istom tonu, a na njih se nadovezao lider demokratske većine u Senatu Čarls E. Šumer. Jedno je sigurno: ako zbilja žele zamijeniti Bajdena drugim kandidatom, imaju još jako malo vremena za to i ne bi uopšte trebali čekati jer ovo im postaje “smrt s hijadu malih rezova”, objašnjava Grgić.

Kao eventualne Bajdenove nasljednike kuloari najprije spominju njegovu trenutnu potpredsjednicu Kamalu Haris, ali sagovornica “Tportala” ostavlja mogućnost da se otvori i nešto širi manevarski prostor te da u ime demokrata iskoče osobe poput guvernera Kalifornije Gavina Njusoma ili guvernerke Mičigena Gretčen Vitmer.

“Na drugoj pak strani trenutno se odvija proces mitologizacije lika i djela Donalda Trampa, kojega su podržali svi donedavni unutarstranački oponenti; njemu je nakon pokušaja ubistva dodijeljena uloga žrtve političkog progona i političkog nasilja te je sada neka vrsta mučenika koji je uprkos svemu toliko požrtvovan da je odustao od lagodnog života u penziji kako bi spasio Ameriku. Bez sumnje, ako osvoji vlast, njegov će mandat biti sličan onom prvom, samo još opasniji’, uvjerena je Grgić te svoju tezu između ostalog argumentuje kadrovskom ukrštenicom u Bijeloj kući.

“U prvom Trampovu mandatu ondje je bio okružen ljudima iz bivšeg establišmenta Republikanske stranke, ‘starom gardom’ – pa i potpredsjednikom Majkom Pensom – koji su do neke mjere ipak imali mogućnost modernizovanja raznih politika. Sada se Tramp ipak okružio ljudima koji znaju kako će, jednom kada dođu na vlast, koristiti poluge moći”, objašnjava sagovornica.

Ona upozorava da američka javnost od Trampa očekuje sprovođenje Projekta 2025., iza kojeg stoji “The Heritage Foundation”, a koji zapravo predstavlja ideološku skicu vladavine potencijalnog idućeg američkog predsjednika – obračun s navodnom “dubokom državom” i njenom birokratijom, politička imenovanja na stručne funkcije, rezove u raznim agencijama i unutar izvršne vlasti, a posebno tako da se utiče na klimatsku politiku ili na reproduktivna prava žena.

“Za Trampovu vanjsku politiku indikativan je izbor kandidata za potpredsjednika: radi se o senatoru iz Ohaja J. D. Vansu, vrlo zanimljivom liku koji je prošao put od apsolutnog protivnika Trampa – kojega je otvoreno upoređivao s Hitlerom – do glavnog promotera njegove politike sažete pod parolom ‘Ičinimo Ameriku sjajnom opet’. Vans je bio u službi u Iraku, potom je diplomirao pravo na Jelu, ali kroz cijelu svoju karijeru bio je izrazit protivnik američkog intervencionizma. Kada se prije dvije godine takmičio za Senat, bio je jedan od rijetkih glasova protiv miješanja SAD-a u rusko-ukrajinski sukob. Protivio se slanju pomoći Ukrajini, prijateljevao s Viktorom Orbanom i upravo na Mađarsku gledao kao na primjer toga kako se država treba voditi. Ako on ostane pri takvim stavovima, može se očekivati da se tradicionalne veze Evrope i Amerike neće održavati kroz institucije poput NATO-a i EU-a, nego preko istomišljenika poput Orbana”, kaže Grgić.

U eventualnom drugom Trampovu mandatu u Bijeloj kući, pojašnjava, sasvim sigurno može se očekivati zaokret u odnosu SAD-a prema transatlantskim odnosima – i upravo zato su se čelnici NATO-a na nedavnom samitu potrudili što više institucionalizovati pomoć Ukrajini te preuzeti konkretne obaveze barem da inicijalni udar u slučaju smjene vlasti u SAD-u ne bude previše razoran.

“Generalno, može se očekivati ispitivanje američke predanosti NATO-u, radikalan zaokret u borbi protiv klimatskih promjena i odustajanje od multilateralnih inicijativa – dok se aktuelni predsjednik zalaže za udruživanje sa saveznicima i partnerima, Tramp bi sve rješavao samostalno ili eventualno na bilateralnim bazama. I da, izvjesno je da će se na Kinu i dalje gledati kao na strateškog rivala, tu se ništa neće promijeniti”, dodaje Grgić.

Sve ovo, dakako, scenariji su za eventualni trijumfalni povratak Trampa u Bijelu kuću. Što u ovom trenutku ne samo da nije nemoguće, nego se, nakon atentata i istovremeno zbog sve nemoćnijeg protivkandidata, čini poprilično realnim, prenosi “Tportal”.

Related Topics:

Svijet

GEOLOZI TVRDE: Izgubljeni kontinent leži ispod planinskih lanaca Balkana i južne Evrope

Ispod planinskih lanaca Balkana i južne Evrope krije se drevna kopnena masa koja je nestala u sudaru tektonskih ploča i danas je vidljiva samo u tragovima.

Izgubljeni kontinent leži u dijelovima južne Evrope. Geolozi ga nazivaju Velika Adrija: kopnena masa veličine Grenlanda koja se odvojila od superkontinenta Gondvana, kretala se ka sjeveru desetinama miliona godina, a zatim se sudarila sa Evropom i bila potisnuta u Zemljin omotač.

Ono što je ostalo je sastrugano sa vrha tokom tog sudara i danas leži presavijeno u planinama Italije, Grčke, Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske.

Detaljna slika uglavnom dolazi iz jedne velike studije: rekonstrukcije iz 2019. godine objavljene u časopisu Gondvana Risrč od strane Duvea van Hinsbergena sa Univerziteta u Utrehtu, zajedno sa kolegama iz Osla i Ciriha.

Postojanje zakopanog jadranskog kontinenta nije bilo novo otkriće. Geolozi su decenijama razumjeli osnovni okvir priče. Ono što je istraživanje dalo bili su detalji: rekonstrukcija cijelog Mediterana prikazana u ubrzanom nizu, dio po dio.

Šta je studija zapravo uradila
Rekonstrukcija je trajala deset godina. Van Hinsbergen je opisao zadatak kao slagalicu čiji su dijelovi bili polomljeni, savijeni i naslagani jedan na drugi, a zatim rasuti po više od trideset zemalja, od Španije do Irana, svaka sa svojim geološkim istraživanjima i mapama. On je region jednostavno nazvao “geološkim haosom”.

Tim je koristio softver za rekonstrukciju tektonskih ploča, zajedno sa podacima sa terena i magnetnom orijentacijom stena u vrijeme njihovog formiranja. Ovi sićušni paleomagnetni signali služe kao zapis o tome gdje se stijena nalazila i u kom pravcu je bila okrenuta u dalekoj prošlosti.

Analiziranje hiljada uzoraka omogućilo je istraživačima da preokrenu deformaciju i posmatraju kako se region ponovo sastavlja.

Šta je bila Velika Adrija?
Ovde, oznaka “izgubljeni kontinent” može biti obmanjujuća. Velika Adrija nije bila zeleno, naseljeno zemljište koje je potonulo poput legendarne Atlantide. Veći dio svog postojanja bila je uglavnom pod vodom – plitki kontinentalni pojas u toplom, tropskom moru, gdje su se sedimenti taložili i polako pretvarali u krečnjak.

Najbliže moderno poređenje je Zelandija, uglavnom potopljeni kontinent čiji su najviši dijelovi Novi Zeland i Nova Kaledonija. Odvojila se od Gondvane pre oko 240 miliona godina, u trijasu, i postepeno se kretala ka sjeveru. Pre oko 140 miliona godina dostigla je približno veličinu i oblik Grenlanda. Zatim, pre između 120 i 100 miliona godina, sudarila se sa Evropom.

Kako kontinent nestaje
Kontinentalna kora je generalno previše potopna da bi potonula. To je uobičajeno geološko pravilo i djelimično objašnjava zašto je ova priča neobična. Kada se Veliki Jadrija sudario sa Evropom, veći dio kontinenta je potisnut ispod njega, u plašt, gdje se i danas nalazi. Samo najgornji slojevi, lakše sedimentne stene, bili su previše laki da bi pratili ostatak kontinenta. Oni su se oljuštili i naborali tokom sudara i nagomilali su se u planinskim vencima koji danas prolaze kroz region.

Dio te strugane stene je dobro poznat. Krečnjak Velikog Jadrana, transformisan toplotom i pritiskom, pretvorio se u mermer koji su Grci i Rimljani koristili za izgradnju svojih hramova. Kontinent nije nestao bez traga. Postao je pejzaž, a zatim i građevinski materijal.

Nastavi čitati

Svijet

AI POSTAJE PRESKUP: Da li se poslodavci vraćaju ljudima?

Era besplatne vještačke inteligencije mogla bi uskoro postati prošlost, jer troškovi razvoja i održavanja naprednih AI sistema nastavljaju naglo da rastu.

Tehnološke kompanije koje su godinama nudile moćne alate bez naknade sada uvode ograničenja za korisnike, povećavaju cijene pretplata i traže nove izvore prihoda kako bi pokrile milijarde dolara troškova.

Glavni razlog su ogromna potrošnja električne energije, skupi serverski centri i sve veći zahtjevi za računarskom snagom potrebnom za rad naprednih AI modela.

OpenAI uvodi stroža ograničenja
Kompanija OpenAI značajno je smanjila mogućnosti za korisnike koji koriste besplatne verzije svojih alata.

Prema navodima medija, novi osnovni model GPT-5.5 omogućava ograničen broj upita u određenom vremenskom periodu, nakon čega se korisnici prebacuju na manje zahtjevne modele.

Istovremeno, pojedine napredne funkcije postaju dostupne uglavnom pretplatnicima plaćenih paketa.

Kompanija nastoji da smanji troškove rada sistema, ali i poveća prihode kako bi finansirala dalji razvoj tehnologije.

Google mijenja sistem korištenja Geminija
Sličnim putem krenuo je i Google.

Umjesto fiksnih dnevnih ograničenja, kompanija uvodi sistem kredita koji se troše u zavisnosti od složenosti zadataka.

Jednostavni tekstualni upiti zahtijevaju manje resursa, dok analiza velikih količina podataka ili generisanje složenijeg sadržaja troši znatno više kredita.

Takav model trebalo bi da omogući precizniju kontrolu troškova i efikasnije korištenje računarskih kapaciteta.

Korisnici nezadovoljni novim pravilima
Promjene nisu naišle na odobravanje svih korisnika.

Na internet forumima sve češće se pojavljuju kritike zbog smanjenih limita i većih troškova korištenja AI alata.

Posebne zamjerke upućene su kompanijama koje tokom perioda najvećeg opterećenja dodatno ograničavaju pristup pojedinim funkcijama.

Korisnici navode da se mjesečni limiti kod nekih servisa mogu potrošiti znatno brže nego ranije.

Da li je vještačka inteligencija postala preskupa?
Sve veći broj kompanija počinje da preispituje ekonomsku opravdanost masovne upotrebe vještačke inteligencije.

Iako AI može ubrzati mnoge procese, troškovi korištenja naprednih modela ponekad postaju veći od očekivanih.

Stručnjaci ističu da potpuna automatizacija poslova za sada nije isplativa u svim sektorima, posebno kada su potrebni visoka preciznost, ljudska procjena i složeno donošenje odluka.

Što kompanije zahtijevaju veći nivo pouzdanosti od AI sistema, to rastu i troškovi njihove primjene.

Uber među primjerima rastućih troškova
Jedan od primjera dolazi iz kompanije Uber, gdje su troškovi korištenja AI alata navodno dostigli milionske iznose.

Prema medijskim izvještajima, pojedini inženjerski timovi koristili su napredne AI sisteme toliko intenzivno da su troškovi po zaposlenom dostizali i nekoliko hiljada dolara mjesečno.

Rukovodstvo kompanije navodno je počelo da preispituje da li takva ulaganja donose dovoljno koristi u odnosu na troškove.

Budućnost u kombinaciji ljudi i AI sistema
Analitičari smatraju da će naredne godine donijeti novi pristup korištenju vještačke inteligencije.

Umjesto potpunog oslanjanja na velike cloud sisteme, sve više pažnje usmjeravaće se na lokalnu obradu podataka putem naprednih čipova ugrađenih u računare i mobilne telefone.

Istovremeno, mnoge kompanije sve više naglašavaju da AI neće u potpunosti zamijeniti ljude, već će služiti kao alat koji zaposlenima pomaže da budu efikasniji.

Zbog toga se sve češće govori o modelu saradnje čovjeka i vještačke inteligencije, umjesto o potpunoj automatizaciji radnih mjesta,

prenosi Telegraf.

Nastavi čitati

Svijet

POBUNA U TRAMPOVIM REDOVIMA: Republikanci glasali za milijarde Ukrajini i oštre sankcije Rusiji

Više od desetak poslanika Republikanske stranke suprotstavilo se vlastitom rukovodstvu i predsjedniku Donaldu Trampu, glasajući zajedno s demokratama za usvajanje velikog zakona kojim se Ukrajini dodjeljuju milijarde dolara pomoći, uz istovremeno uvođenje izuzetno strogih sankcija Rusiji.

Predstavnički dom američkog Kongresa odobrio je paket sa 226 glasova „za“ i 195 „protiv“. Riječ je o prvom većem aktu podrške Ukrajini tokom drugog mandata Donalda Trampa, koji je ujedno usmjeren na jačanje pritiska na ruski naftni i plinski sektor.

Predsjedavajući Predstavničkog doma, republikanac Majk Džonson, ranije je pozvao stranačke kolege da se usprotive ovom prijedlogu. Prema navodima izvora, na zatvorenom sastanku poručio je da bi Trampu trebalo ostaviti prostor za pregovore s Rusijom.

Ipak, 18 republikanaca i jedan nezavisni zastupnik pridružili su se demokratama i podržali zakon. Takav ishod predstavlja ozbiljan udar na Trampovu politiku prema ratu u Ukrajini, ali i pokazuje duboke podjele unutar Republikanske stranke. Dio republikanaca smatra da Sjedinjene Američke Države ne bi trebale slati dodatnu pomoć Ukrajini.

Da bi prijedlog uopšte došao na glasanje, korišten je specijalni proceduralni mehanizam kojim je zaobiđeno stranačko rukovodstvo. Ključnu ulogu u prikupljanju potrebnih 218 potpisa imali su republikanac Brajan Ficpatrik, kopredsjedavajući Kongresnog kokusa za Ukrajinu, te demokrata Greg Miks iz Njujorka.

Ova mjera uključuje stroge sankcije ruskim liderima i ključnim institucijama, među kojima su vodeće banke te naftne i rudarske kompanije. Zakon predviđa i uvođenje carine od 500 posto na svu rusku robu koja se uvozi u Sjedinjene Američke Države, kao i potpunu zabranu uvoza ruske sirove nafte.

Kada je riječ o vojnoj pomoći Ukrajini, odobrava se osam milijardi dolara za prodaju oružja, uz produženje programa zajma i najma vojne opreme iz vremena administracije Džoa Bajdena.

Dok je Trampova vanjska politika posljednjih mjeseci uglavnom usmjerena na Iran, rat u Ukrajini se dodatno intenzivirao uz vrlo ograničeno američko učešće. Od preuzimanja dužnosti u januaru 2025. godine, Tramp nije ostvario značajan napredak u svom obećanju da će brzo okončati sukob.

Dodatne tenzije unutar stranke izazvala je i nedavna odluka o ublažavanju ograničenja na rusku naftu, u pokušaju da se stabilizuju globalne cijene energije pogođene sukobom s Iranom.

Mnogi republikanci u Predstavničkom domu smatraju da bi fokus trebalo biti na domaćim ekonomskim problemima i rastu troškova života, a ne na novim globalnim krizama.

Sudbina zakona sada zavisi od Senata, gdje njegov prolazak nije izvjestan.

Iako pojedini republikanski senatori podržavaju pomoć Ukrajini, nije sigurno da će biti dovoljno glasova za dostizanje praga od 60 glasova. Ukoliko zakon bude usvojen i u Senatu, to će predstavljati prvi veliki potez američkog Kongresa vezan za rat u Ukrajini još od kontroverznog paketa dodatnog finansiranja iz proljeća 2024. godine.

Nastavi čitati

Aktuelno