I dok cijene galopiraju, plate i penzije jedva da kaskaju, a građani, većinu onog što zarade, troše upravo na hranu. Da li su mjere nadležnih korak ka rješavanju, sada već hroničnog problema u našoj zemlji, ili kap u moru?

Većinu onoga što zarade, potroše na hranu – To je svakodnevica građana naše zemlje.

Prema podacima Agencije za statistiku, cijene pojedinih namirnica su se u posljednjih pet godina udvostručile. Kada je riječ o cijenama osnovnih životnih namirnica, brašno i ulje sada plaćamo 30ak odsto skuplje nego 2019. godine. Mlijeko je u prosjeku 40% skuplje, a cijene mesa, u zavisnosti od vrste, od 2019. Godine su porasle od 4 do 7 maraka. Situacija je nešto drugačija sa povrćem i voćem.

“Čemu nije sezona znači da su cijene visoke, grožđe je sad 12 maraka, a u sezoni bude 3 marke”, kaže Zorica Gavrić, prodavac na pijaci.

Mnoge stvari predviđene potrošačkom korpom, poput rekreacije, kulture i putovanja, za mnoge su samo pusti san.

“To je najveći pokazatelj siromaštva kad preko polovice primanja trošimo na hranu, a na zapadu se troši 20% na hranu. Vlastite proizvodnje nemamo, tuđu nismo platili, ako se zaustavi uvoz, mi smo objektivno gladan narod”, smatra ekonomista Aleksa Milojević.

Nedostatak domaće proizvodnje i trgovačke marže samo su neki od razloga koji su kumovali trenutnom stanju, a mjere nadležnih su tek vrh ledenog brijega.

“Od kontrolisanih 15 nadozora se pokazalo da je čak njih 12 kršilo uredbu zbog stimulativne kaznene politike, jer u tom periodu dok ne primjenjuju, dok dođe inspekcija oni su više zaradili. Gledajući ove podatke to se naprosto nije osjetilo u stvarnom životu”, navodi Božana Radomir iz saveza sindikata Republike Srpske.

Podaci ombudsmana za zaštitu potrošača pokazuju da, dok je na globalnom nivou hrana skuplja za 20%, u Bosni i Hercegovini taj postotak varira od 00 do čak 400 odsto. Računica možda jeste jasna, ali od nje boli glava.

(BHRT) Foto: Mondo/Samir Cacan