Connect with us

Društvo

PORAŽAVAJUĆE TVRDNJE STRUČNJAKA: Svaka šesta porodica u BiH živi ispod apsolutne linije siromaštva

Svjetski dan borbe protiv siromaštva BiH je dočekala u siromaštvu.

Tolikom da, prema tvrdnjama stručnjaka, svaka šesta porodica živi ispod apsolutne linije siromaštva, što znači da ti ljudi ne mogu da podmire osnovne egzistencijalne potrebe, odnosno oni najčešće nemaju šta da jedu, nemaju novac da plate struju, vodu ili grijanje, da kupe odjeću…

U Republici Srpskoj u 2022. godini 10.986 građana nije imalo dovoljno prihoda za izdržavanje, dok je 22.320 ljudi bilo u stanju različitih socijalno-zaštitnih potreba, podaci su Republičkog zavoda za statistiku, a kada se u obzir uzme cijela BiH, takvih je na desetine hiljada. Prema podacima Svjetske banke i Ujedinjenih nacija, više od milijardu ljudi na svijetu živi sa manje od jednog dolara dnevno, što je 1,85 KM.

A ako mislite da je tu kraj lošim vijestima, prevarili ste se.

“Prema međunarodnim standardima, skoro polovina djece u BiH živi u siromaštvu, a slobodno možemo reći da u siromaštvu živi i 80 odsto penzionera u zemlji. Posebno zabrinjava to što se broj djece koja žive u teškom siromaštvu povećava”, tvrdi Branko Todorović, izvršni direktor Helsinškog odbora za ljudska prava.

Situaciju dodatno pogoršavaju enormna poskupljenja, koja nisu praćena rastom plata i penzija, a da ne govorimo o socijalnim davanjima.

Da je situacija teška, priznaće i oni koji imaju prosječna, ali i nešto bolja primanja za bh. uslove, jer će rijetko ko od njih negirati da ga bar u jednom trenutku nije pogodilo to što ne zna da li će hljeb, mlijeko ili jaja sutra imati istu cijenu.

“Kada pogledamo potrošačke korpe, realne troškove života u BiH, onda će nam to biti jasan pokazatelj da smo jedna od zemalja u Evropi u kojima stanovništvo živi najsiromašnije. Tačnije, svaka šesta porodica u BiH je ispod linije apsolutnog siromaštva. Tu smo zajedno sa Moldavijom”, kaže Todorović za “Nezavisne”.

Sve navedeno piše i u izvještajima međunarodnih organizacija koje se bave pitanjima siromaštva i životnim standardom, ali, očigledno ne i izvještajima i izjavama nadležnih u BiH, koji, osim što se utrkuju u nacionalnim prepucavanjima te u borbi da dođu do udobnih fotelja, neće da izuste da glad i žeđ ne poznaju vjeru i naciju.

“Od vrha države pa do najnižih nivoa ne vodi se računa o građanima. BiH ima resurse, ali se oni ne koriste. Drugi razlog je enormna korupcija. Ozbiljni podaci pokazuju da vlast i političari godišnje u BiH ukradu, zloupotrijebe ili upropaste na različite načine više od tri milijarde KM. Samo zamislite da taj novac nije ‘upropašten’, pa ovdje ne bi bilo siromašnih”, tvrdi Todorović, koji podsjeća da BiH, kao, uostalom, i druge države, ima obavezu prema građanima da im na neki način obezbijedi zaposlenje, zaradu i život dostojan čovjeka.

“Ako to ne može, onda imaju obavezna socijalna primanja, davanja, prije svega, prema djeci ili onima koji su nemoćni i ne mogu da zarade. Međutim, naša država potpuno ignoriše tu svoju socijalnu ulogu. Ona je svedena na minimum”, dodao je Todorović.

Ekonomista Admir Čavalić ističe da ni Federacija BiH niti Republika Srpska nemaju socijalnu kartu, koja bi im dala mnogo jasniji uvid u to kome je pomoć zaista potrebna i ko se nalazi u stanju svakodnevne socijalne potrebe.

On navodi da situacija nije loša samo u vezi s pitanjem apsolutnog siromaštva, već i relativnog, a koje, podsjeća, podrazumijeva upoređivanje stanja sa drugim državama.

“Siromaštvo je jako izraženo i u regionu, dakle Srbiji, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji, Kosovu. A takođe, kada se kompariramo sa članicama EU, vidjećemo da je životni standard kod nas mnogo niži”, kaže Čavalić za “Nezavisne novine”.

Međutim, ono za šta on smatra da u priči o siromaštvu ne smije biti izostavljeno, pogotovo kada je riječ o prihodima, jeste to što značajan dio bh. ekonomije čini siva ekonomija, pa se podaci često ne poklapaju sa stvarnim stanjem.

“To konkretno znači da se dosta našeg ukupnog dohotka ne identificira kao minimalni formalni dohodak. Sa druge strane, neformalno, građani BiH ostvaruju određene neformalne dohotke, da li kroz rad na crno ili putem inostranstva. Dakle, pri procjeni siromaštva, ovi podaci se ne uzimaju u obzir”, pojašnjava Čavalić.

Dodaje da je u BiH karakteristično i to što troškovi nisu isti od grada do grada.

“Troškovi života su mnogo skuplji u Sarajevu, nego u nekoj manjoj opštini. A građani sve više idu ka urbanim mjestima i tako im se povećavaju troškovi”, rekao je on.

Ovom problematikom nedavno se bavio i sajt “Numbeo”, koji je objavio koliko novca je potrebno četvoročlanoj porodici za život u većem gradu u BiH, a koliko pojedincu.

Tako procjene kažu da četvoročlana porodica u Sarajevu, bez najma stana, treba da izdvoji 3.783 KM, a pojedinac 1.127 KM. Na drugom mjestu je Mostar, u kome je porodici od četiri člana potrebno 3.746 KM, a pojedincu 1.101. Slijedi Banjaluka, gdje troškovi na mjesečnom nivou iznose 3.729 KM, a pojedinca 1.104 KM.

Na četvrtom mjestu je Bijeljina, gdje procijenjeni mjesečni troškovi za četvoročlanu porodicu iznose 3.647 maraka, dok je pojedincu potrebno 1.066 KM.

Društvo

CIJENE RASTU, POTRAŽNJA NE OPADA! Stanovi u Sprskoj planu čim se počne kopati!

Cijene stanova u Srpskoj u konstantnom su porastu, a takav trend može se očekivati i do kraja ove godine.

Kako ističu naši sagovornici, razlog tome je svakako velika potražnja.

Ali uprkos visokim cijenama, pomama za stanovima ne jenjava, te se rasprodaju nakon što se samo počne sa kopanjem za zgradu.

Saša Kondić, investitor iz Banjaluke, kazao je za “Nezavisne novine” da se do kraj godine očekuje rast cijena stanova za pet do sedam odsto.

“Manjak radne snage, ali i usluga izvođenja je poskupjela, tako da će to uticati na rast cijena, pogotovo u ranim fazama gradnje”, kazao je Kondić.

Prema njegovim riječima na rast cijena stanova utiče i to što su od sedmog mjeseca ove godine poskupjele i građevinske dozvole.

“Najvažniji aspekt je to što je potražnja sve veća i veća, pa se i to koristi da dođe do viših cijena”, kazao je Kondić.

Dodaje da je to zakon tržišta.

“Nemoguće je u ponudi naći stanove od 40 i nešto metara kvadratnih, jer zgrada bukvalno i ne izađe iz zemlje, ti stanovi su prodati”, kazao je Kondić.

Ističe da je stanove od 60, ali i više metara kvadratnih još i moguće naći u izgradnji.

Kako je pojasnio, što se tiče kupca, najvećim dijelom su i iz dijaspore.

“Jako puno kupaca ima iz okolnih opština, Prnjavor, Derventa, Doboj”, kazao je Kondić i istakao da je većina tih stanova prazna, ali po njegovim riječima, razlog tome je što ljudi stanove kupuju kao investiciju.

“Rentaju, izdaju kao stan na dan, ali uglavnom to je najbolji vid investiranja”, kazao je Kondić.

I Dragan Milanović, direktor agencije za nekretnine “Remax” iz Banjaluke, slaže se s prognozama o rastu cijena.

“Sve dok postoji velika potražnja, cijene će rasti. To je osnovna ekonomska logika, kada nečega nema dovoljno, cijena raste”, rekao je Milanović.

Istakao je i primjetan i hronični nedostatak radne snage u građevinskom sektoru.

“Mnogo se gradi, a sve manje mladih ljudi se odlučuje da se bavi tim poslom. Zbog toga su investitori prinuđeni da plaćaju radnike više, a onda to utiče na samu cijenu kvadrata”, pojasnio je Milanović.

Dodao je da je potražnja za stanovima posljednjih godina stabilna, dok se kod poslovnih prostora bilježi pad.

“Raste interesovanje za manje stanove, to je trend koji je posebno izražen posljednjih mjeseci”, rekao je Milanović.

Cijene stanova u Banjaluci
Pojasnio je da se cijene stanova u Banjaluci trenutno kreću od 2.800 KM po metru kvadratnom u naselju Šargovac pa sve do 7.000 KM u samom centru grada.

Kod nas je ulaganje u nekretnine i dalje najsigurnija investicija”, zaključio je Milanović.

Dragan Gruban, izvršni direktor Agencije za nekretnine “Agent Enex” Prijedor, u razgovoru za “Nezavisne novine” kaže da se cijena nove gradnje u ovom gradu kreće oko 3.500 KM.

“Kod nas se konkretno ne mogu očekivati više cijene, iako je u pojedinim gradovima, a posebno u Banjaluci, to realno očekivati upravo zbog većeg priliva stanovnika”, kazao je Gruban.

Kako je pojasnio, i u Prijedoru veliki broj ljudi iz dijaspore kupuju stanove kao vid investiranja.

 

Nastavi čitati

Društvo

OKUPIRALE DOMAĆINSTVA! Koliku štetu prave smrdibube na poljoprivrednim usjevima

Smeđe mramoraste stjenice, u narodu poznatije kao smrdibube, proteklih godina na poljoprivrednim usjevima u Republici Srpskoj pričinjavaju štetu koju je teško procijeniti, ali je sigurno da najviše trpe voće i povrće, rečeno je Srni u nadležnim institucijama zaduženim za sprovođenje programa posebnog nadzora štetnih organizama u biljnoj proizvodnji.

On je naveo da su struka i nauka predvidjeli mjere koje se odnose na tretiranje ove štetočine.

Prodekan za naučno-istraživački rad i međunarodnu saradnju Poljoprivrednog fakulteta Univerziteta u Banjaluci Branimir Nježić pojasnio je da efikasna borba protiv stjenica podrazumijeva nadzor, kao i primjenu mehaničkih mjera, kao i prirodnih preparata, hemijskih sredstava i biološke kontrole.

On kaže da je važno pratiti prisustvo stjenice koje se vrši vizuelnim pregledom ili postavljanjem feromonskih klopki.

“U pravilu na insekticide su osjetljiviji niži razvojni stadijumi. Kod nas nema registrovanih insekticida za njihovo suzbijanje, ali određeni efekat može imati primjena sredstva namijenjenih za suzbijanje drugih štetnih insekata”, rekao je Nježić.

Nježić je naveo da su u praksi efikasnost pokazala eterična ulja mente, metvice, ekstrakti bijelog luka, ljuta paprika i cimet.

“Neka sredstva koja su registrovana kao ojačivači biljaka imaju repelentno dejstvo. U ovim slučajevima preporučuje se prethodno pranje biljaka vodom da bi se sprali prirodni feromoni koje su ostavile pojedini insekti, a privlače ostale jedinke iste vrste. Gajenje mahunarki u blizini proizvodnih površina može poslužiti kao atraktant gdje se onda primjenjuju mjere suzbijanja”, dodao je Nježić.

Prema njegovim riječima, najelegantnija mjera suzbijanja stjenica je primjena parazitskih osica, koje polažu jaja u jaja stjenica u kojima se onda razvijaju larve osica, te se tako sprečava razvoj ove štetočine.

“Smeđu mramorastu stjenicu parazitira samurajska osica koja nije dostupna komercijalno, ali istraživačke institucije vrše uzgoj i introdukciju ovih stjenica u prirodnu sredinu, gdje se one šire i smanjuju brojnost štetnih stjenica. Kod nas ove vrste nisu dostupne, jer postoji trenutno i zakonsko ograničenje za uvoz organizma za biološku kontrolu”, rekao je Nježić.

On je naveo da stjenice napadaju više stotina biljnih vrsta, a najveću štetu prave na povrću i voću, ali i na ratarskim kulturama.

“Velika šteta može nastati na kruški, jabuci, trešnji, lješniku, paradajzu, paprici, soji, kukuruzu. Štetu pričinjavaju sisanjem sokova biljaka i ubrizgavanjem enzima u biljno tkivo koji mogu dovesti do deformacija plodova. Obim štete zavisi od klimatskih uslova, faze razvoja biljke i insekata i primjene mjera suzbijanja”, istakao je Nježić.

Na ovim prostorima zelena stjenica je autohtona, dok je smeđa mramorasta stjenica prisutna od 2017. godine i porijeklom je iz Kine.

Povećanje brojnosti ovih vrsta se pripisuje toplijim i vlažnijim zimama, vlažnijim proljećima, malom broju prirodnih neprijatelja, kao i većem prometu robe i putovanjima ljudi.

Stjenice u jesen traže pogodno mjesto za prezimljavanje tako da često ulaze u kuće i stanove, zbog čega se savjetuje zatvaranje svih otvora i postavljanje mrežarnika na prozore.

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske godinama unazad podržava sprovođenje programa posebnog nadzora štetnih organizama, a ta podrška je sa prvobitnih 500.000 KM podignuta na 800.000 KM, da bi posljednje dvije godine iznosila milion KM.

Programi se sprovode od 2010. godine, a jedan od rezultata je bio 2015. godine kada je od EU dobijeno zeleno svjetlo za izvoz krompira na njeno tržište.

Nadležne institucije u Republici Srpskoj prate oko 70 karantinskih štetnih organizama, doneseno je oko 27 programa, a jedan od njih se odnosi na praćenje smeđe mramoraste stjenice.

Nastavi čitati

Društvo

NIKAD JEFTINIJI! Vreća kupusa košta kao jedan burek

Sezona kiseljenja kupusa je uveliko u jeku, a njegova cijena ove godine je čak i tri puta niža nego lani.

  • Kupus ove godine tri puta jeftiniji nego lani
  • Cijena kilograma kupusa pala na 0,35 KM
  • Proizvođači nezadovoljni, kupci zadovoljni niskim cijenama
  • Preprodavci kupuju jeftino, prodaju po višim cijenama
  • Jabuka malo, mandarine 1,5 KM po kilogramu

Ovog sezonskog povrća ima na banjalučkoj pijaci u dovoljnim količinama po cijeni od 0,35 KM po kilogramu, dok je prošle godine ta cijena bila i viša od 80 feninga. Upravo ova niska cijena zadaje glavobolju proizvođačima, ali s druge strane raduje kupce.

“Najviše ide glumac, a on je i najbolji za kiseljenje, pogotovo ribanca. Rodio je ove godine, zato je i cijena mala, ali zadovoljni smo prodajom. Kupuju ga i stari i mladi, ali više su to stariji”, rekao je Savo Vujičić, proizvođač iz Topole, koji je redovan trgovac na tržnici.

Ipak, ljudi u sezoni najviše kupuju na vreću. Jedna vreća teži i do 20 kg, a cijena se kreće oko 7 KM.

Ima vreća koje se nude i za 5 KM. Sve zavisi od vrste, težine, ali i kvaliteta samog kupusa.

“Ako je vreća teška 20 kila ne može da ne valja. Žalosno je samo što vreća kupusa košta kao jedan burek, to nikad nije bilo tako”, rekao je on za “Nezavisne novine”.

Kao i u svakom poslu ima i onih koji su manje zadovoljni prodajom, a i kompletnom sezonom.

Takav je slučaj kod Vojislava Jovića, koji kaže kako je bolje prodavao prošle godine kada je vreća bila i po 17 KM.

“Naš narod je čudan, neće ništa što je jeftino, misli da ne valja. Cijeli dan sjedim i prodam možda 10 vreća”, kaže on.

Dodaje da je ove godine kupus kvalitetan i da je dobro rodio, zbog čega mu je i cijena niska.

Trgovci se žale i na preprodavce…

Tvrde kako otkupljuju kupus po bagatelnim cijenama, a onda ga prodaju po višestruko većim.Naglašavaju da kupus na veliko kupuju po 20 feninga, a onda ga po prodavnicama i marketima prodaju po marku i po.

Osim kupusa, provjerili smo kakvo je stanje i sa ostalim sezonskim voćem i povrćem.

Tako smo zapazili da je jabuka malo i da je rod podbacio jer, kako nam je rekao jedan trgovac, jabuke nema ni za lijeka.

Za razliku od jabuke mandarina se može pronaći i to po cijeni od 1,5 KM po kilogramu.

“Zasad prodajemo ovu hercegovačku – dok turska ne stigne”, ispričao nam je u razgovoru jedan trgovac.

Nezavisne

Nastavi čitati

Aktuelno