Connect with us

Svijet

POVRATAK ANGELE MERKEL: Šta Merc da očekuje na kongresu CDU

Vladajuća njemačka CDU održava kongres u jeku žestoke debate o reformama socijalne politike i samo dvije nedjelje uoči važnih pokrajinskih izbora. Prisustvovaće i Angela Merkel – prvi put otkako je napustila funkciju.

“Odgovornost podrazumijeva obaveze” – to je moto kongresa Hrišćansko-demokratske unije (CDU) koji se održava 20. i 21. februara u Štutgartu. I to je prvi veliki skup demohrišćana otkako je lider stranke, Fridrih Merc, u maju 2025. izabran za kancelara i otkako CDU i CSU ponovo predvode saveznu njemačku vladu. Moto je odraz izazova – mnogo više će na kongresu biti riječi o dužnostima i obavezama, a mnogo manje o težnjama ili novim političkim inicijativama.

Pritisak da se djeluje raste. Početkom januara, generalni sekretar CDU, Karsten Lineman, govorio je o “godini promjena”. Pa je onda neposredno uoči kongresa izjavljivao da polaže nade u paket reformi savezne vlade koji bi trebalo da stigne na proljeće. Kongres u Štutgartu morao bi da pošalje signal da je stranka spremna za reforme.

Kongres stranke – dvije nedjelje uoči pokrajinskih izbora

Kongresi na saveznom nivou ključni su trenuci za svaku stranku. Oni služe kao sredstvo samopotvrđivanja, ali i za napade ili za ubjeđivanje. Čak i izbor mjesta održavanja jasan je znak – jer riječ je i o predizbornoj kampanji. Ovoga puta, dvije nedjelje nakon ovog kongresa CDU u Štutgartu, glavnom gradu Baden-Virtneberga, održavaju se izbori upravo u toj pokrajini (8. marta).

Izbori će do kraja septembra biti održani u još četiri od 16 njemačkih pokrajina. U dvije od njih – Berlinu i Saksoniji-Anhalt – CDU trenutno ima premijera pokrajinske vlade. Može li stranka Fridriha Merca da iskoristi to što je on sada savezni kancelar, pa da osvoji mjesta premijera i u ostalim pokrajinama? Možda baš u Baden-Virtembergu? U Rajnland-Falcu ili u Meklenburg-Prednjoj Pomeraniji?

Na saveznom nivou, za CDU i njenu sestrinsku bavarsku stranku CSU ne cvjetaju ruže. Na izborima za Bundestag u februaru 2025. osvojili su 28,5 odsto glasova, ali najnovije istraživanje javnog mnjenja agencije Infratest-dimap pokazuje da bi sada dobili samo 26 odsto. To je izuzetno nizak procenat.

Krajem 2025. godine CDU je prijavila da ima 356.769 članova, što je otprilike 8.000 manje nego dvanaest mjeseci ranije i oko 27.500 manje nego krajem 2021. U sjenci velikih spoljnopolitičkih kriza, CDU/CSU i njihovi koalicioni partneri u saveznoj vladi, Socijaldemokrate (SPD), već mjesecima se bore da sprovedu reforme u socijalnoj politici, penzionom i zdravstvenom sistemu.

Koalicija je osnovala reformske komisije za više važnih pitanja. Generalni sekretar CDU Karsten Lineman zalaže se za sveobuhvatni plan. U pitanju je konkurentnost Njemačke – tako je on to objasnio novinarima.

Ali borbe na unutrašnjem planu po tim pitanjima su žestoke – kako između koalicionih stranaka, tako i unutar same CDU. Već nedjeljama vodeći predstavnici stranaka izazivaju uzbunu izjavama koje više zvuče kao da dolaze od opozicije, nego od vladajućih koalicionih partnera. To je odraz šireg trenda – pod Fridrihom Mercom je, naime, rukovodstvo stranke postalo ekonomski liberalnije i djeluje kao da je gotovo ljuto zbog toga kakav je bio kurs CDU u ranijim vremenima.

Ekonomsko krilo CDU-a i sporan izraz “lajfstajl”

Najspektakularniji primjer toga je uticajno Ekonomsko krilo CDU (Mittelstands- und Wirtschaftsunion – MIT) koje zastupa interese preduzetnika, a koje je izašlo sa prijedlogom pod nazivom “Nema zakonskog prava na rad sa skraćenim radnim vremenom zbog lajfstajla“. Nakon oštrih kritika i unutrašnjih debata u stranci, termin “lajfstajl” je izbačen.

Slično kontroverzni bili su i prijedlozi Ekonomskog savjeta CDU, prema kojima bi građani u Njemačkoj trebalo uglavnom sami da snose troškove liječenja kod zubara.

Takođe, dijelovi stranke žele da produže nedjeljno radno vrijeme u Njemačkoj. Žele i da se ljudi kasnije penzionišu, a i da više štede za starost. To se poklapa s upozorenjima poslovnog sektora da zemlji nedostaje rast.

Kako takve poruke iz centrale CDU-a u Berlina odjekuju u Njemačkoj? Jedan od 1.001 delegata na kongresu u Štutgartu biće i Mark Špajher. Taj 41-jednogodišnjak je gradonačelnik grada Sarluja na zapadu Njemačke, na oko 700 kilometara ili osam sati vožnje vozom od Berlina. On je jedan od dva gradonačelnika koji imaju praktično iskustvo u lokalnoj politici, a istovremeno sjede i u saveznom izvršnom odboru CDU-a.

Kada ga pitaju o radu savezne vlade koju predvode njegovi demohrišćani, Špajher u početku hvali mnogo toga. Pa kaže da je zahvaljujući kancelaru Fridrihu Mercu, Njemačka povratila “prestiž u svijetu” i u Evropi. Ili kaže da Vlada pokreće zemlju naprijed u unutrašnjoj i trgovinskoj politici – ključne stvari su tu po njemu Merkosur i novi sporazumi sa Indijom. Na kraju krajeva, kako kaže funkcioner CDU-a, “ima mnogo toga da se nadoknadi nakon tri godine koalicije crvenog semafora”. On tu misli na prethodnu saveznu vladu SPD-a, Zelenih i Liberala (FDP).

“Voditi računa o ljudima”

Špajherov grad Sarluj prolazi kroz velika ekonomska previranja. Prije samo nekoliko godina, Ford je tamo naveliko proizvodio automobile. Ali ti dani su prošli. Grad sada nade polaže u već dogovoreni dolazak novih velikih industrijskih projekata – a gradonačelnik za DW, nakon kratkog oklijevanja, kaže da visoka politika mora “i da vodi računa o ljudima”.

U saveznom izvršnom odboru CDU-a, Špajher je jedan od rijetkih predstavnika nekada uticajnih odbora za socijalnu politiku stranke. A istorija stranke, kaže, pokazuje da smo “uvijek bili uspješni kada smo istovremeno demonstrirali pun spektar CDU-a kao narodne stranke”. On iz svog svakodnevnog iskustva izvlači sljedeći zaključak: “Ljudi žele CDU koja samouvjereno artikuliše ono za šta se zalaže.“

Povratak Angele Merkel

U svakom slučaju, debate u Štutgartu su zagarantovane. Dobrim dijelom i zbog toga što je desetak dana prije konferencije iznenadna potvrđeno da će tamo kao počasna gošća biti i bivša kancelarka Angela Merkel (71). Ona je bila predsjednica CDU od 2000. do 2018. godine, a nije prisustvovala nekom kongresu stranke još od 2019.

To kako je vijest o dolasku Merkel primljena i koliko je spekulacija izazvala, mnogo govori o stanju u CDU. Tek će se vidjeti da li ona to namjerava da naudi kancelaru Mercu i kakav uopšte signal želi da pošalje.

Biće zanimljivo vidjeti da li će Merc, u svom govoru na kongresu, kritikovati poteze koji su donošeni pod bivšom predsjednicom stranke – kao što je to činio posljednjih mjeseci.

Šta god da Merc kaže i kakav god da bude ishod njegovog ponovnog izbora za predsjednika stranke, Merkel će svakako biti u toku. A sigurno i mediji.

Related Topics:

Svijet

OD RATNOG HEROJA DO HAPŠENJA: Endru prvi kraljevski član priveden u 400 godina

Iako je navodno bio miljenik svoje majke, kraljice Elizabete II, bivši princ Endru dugo je bio izvor problema za britansku kraljevsku porodicu.

Hapšenje bez presedana u modernoj istoriji monarhije
Endru Mauntbaten-Vindzor (Andrew Mountbatten-Windsor) uhapšen je juče, 20 februara, na svoj 66. rođendan, zbog sumnje na zloupotrebu položaja u javnoj službi u okviru istrage koja proizlazi iz njegovog odnosa sa Džefrijem Epstinom (Jeffrey Epstein). On je prvi viši član britanske kraljevske porodice uhapšen u gotovo 400 godina, još od kralja Čarlsa I.

Od ratnog heroja do kontroverznog izaslanika

Rođen kao princ 1960. godine, Endru je treće dijete i drugi sin kraljice i njenog supruga princa Filipa. Dok je njegov stariji brat Čarls bio predodređen za prijesto, Endru je slijedio provjereni put za mlađe kraljevske sinove: vojnu službu.

Nakon 22 godine u Kraljevskoj mornarici, tokom kojih je kao pilot helikoptera učestvovao u borbenim operacijama u Foklandskom ratu 1982. godine, Endru je 2001. imenovan za posebnog predstavnika Britanije za međunarodnu trgovinu i ulaganja. Zbog čestih putovanja finansiranih novcem poreskih obveznika u štampi je zaradio nadimak “Er Majls Endi” (Air Miles Andy).

Sadašnja policijska istraga povezana je upravo sa tim periodom.

Uslijedila je nakon što su dokumenti u nedavno objavljenim Epstinovim dokumentima sugerisali da je Endru, dok je bio trgovinski izaslanik, predavao službena vladina dokumenta pokojnom finansijeru.

Bivši princ nije optužen za krivično djelo i dugo je negirao bilo kakve nepravilnosti u vezi sa svojim vezama sa Epstinom.

Sumnjiva prijateljstva i finansije
Nekada predmet medijske fascinacije zbog svog ljubavnog života, čovjek kog su tabloidi prozvali “Rendi Endi” (Randy Andy) postao je redovan izvor naslovnica zbog svojih finansijskih problema i veza sa sumnjivim osobama, uključujući Epstina, američkog finansijera i osuđenog seksualnog prestupnika.

Poslovne veze tadašnjeg princa bile su tema tabloidnih priča još od 2007. godine, kada je svoju kuću u blizini dvorca Vindzor (Windsor) prodao za 20 odsto iznad tražene cijene od 15 miliona funti. Kupac je navodno bio Timur Kulibajev (Timur Kulibayev), zet tadašnjeg kazahstanskog predsjednika Nursultana Nazarbajeva (Nursultan Nazarbayev), što je izazvalo zabrinutost da je dogovor bio pokušaj kupovine uticaja u Britaniji.

Endru Mauntbaten-Vindzor bio je primoran da odstupi sa dužnosti trgovinskog predstavnika 2011. godine zbog rastuće zabrinutosti zbog prijateljstva sa Epstinom, koji je 2008. osuđen na 18 mjeseci zatvora nakon što je priznao krivicu za podvođenje maloljetnice radi prostitucije.

Optužbe, BBC intervju i povlačenje iz javnosti

Godine 2015. u američkim sudskim dokumentima pojavile su se tvrdnje da je Endru tri puta imao seksualni odnos sa ženom između 1999. i 2002. godine u Londonu, Njujorku i na Epstinovom privatnom karipskom ostrvu, uključujući i vrijeme kada je prema američkom zakonu bila maloljetna. On je negirao da je ikada upoznao tu ženu, kasnije identifikovanu kao Virdžinija Roberts Džufre.

Nakon što je Epstin ponovo uhapšen 2019. godine, Endru je dao katastrofalan intervju za BBC-jev program Njuznajt, u kojem je pokušao da objasni svoje kontakte sa Epstinom. To se pokazalo kao potpuni promašaj, bio je kritikovan zbog nevjerodostojnih objašnjenja i nedostatka saosjećanja prema Epstinovim žrtvama.

Gubitak titula i povlačenje iz javnosti

Suočen sa negativnim reakcijama, Endru je 20. novembra 2019. objavio da se povlači sa javnih dužnosti i dobrotvornih uloga “do daljeg”.

U avgustu 2021. Džufre je podnijela tužbu protiv Endrua sudu u Njujorku tvrdeći da je princ imao seksualni odnos s njom kada je imala 17 godina. Endru je nastavio da negira optužbe, ali su mu oduzete sve vojne pripadnosti i kraljevske dobrotvorne funkcije.

Naposljetku je postigao nagodbu u slučaju za neobjavljeni iznos. Iako nije priznao krivicu, Endru je priznao patnju Džufre kao žrtve trgovine ljudima u svrhu seksualne eksploatacije. Džufre je u aprilu prošle godine izvršila samoubistvo u 41. godini.

Veze sa navodnim kineskim špijunom
Prošle godine sudski slučaj otkrio je Endruov odnos sa poslovnim čovjekom i osumnjičenim kineskim špijunom kome je zabranjen ulazak u Ujedinjeno Kraljevstvo kao prijetnji nacionalnoj bezbjednosti. Vlasti su bile zabrinute da je taj čovjek mogao zloupotrebiti svoj uticaj na Endrua, navodi se u sudskim dokumentima.

Nakon što su se pojavili imejlovi koji pokazuju da je Endru ostao u kontaktu sa Epstinom duže nego što je ranije tvrdio, te nakon što su posthumno objavljeni memoari Virdžinije Džufre donijeli nove optužbe, kralj Čarls III u oktobru prošle godine oduzeo je bratu titule princa i vojvode od Jorka i iselio ga iz njegove vile Rojal Lodž (Royal Lodge) u Vindzoru.

I dalje je u redu za britanski prijesto
Objavljivanje miliona stranica Epstinovih spisa od strane američkog Ministarstva pravde prošlog mjeseca podstaklo je nove provjere.

Uprkos oduzimanju titula, i dalje je osmi u redu za britanski prijesto. Za njegovo uklanjanje iz linije nasljeđivanja moraće da bude donijet poseban zakon.

Endru se 1986. oženio Sarom Ferguson (Sarah Ferguson), sa kojom ima dvije kćerke, princezu Beatris (Beatrice) i princezu Judžini (Eugenie), a razveli su se deceniju kasnije. Ferguson se takođe suočava s pitanjima o svom prijateljstvu sa Epstinom.

Nastavi čitati

Svijet

ZABRANA DRUŠTVENIH MREŽA: Šta pokazuje primjer Australije?

Njemačka se pridružila sve većem broju zemalja EU koje razmatraju mogućnost da se djeci zabrani pristup društvenim mrežama. Australija je to već učinila za mlađe od 16 godina. Šta iz tog primjera može da se nauči?

Njemački kancelar Fridrih Merc smatra da bi regulacija društvenih mreža mogla da pomogne u sprečavanju “deficita ličnosti i problema u socijalnom ponašanju mladih”. Španski premijer Pedro Sančez želi da zaštiti djecu od “digitalnog Divljeg zapada”. Francuski predsjednik Emanuel Makron insistira da “emocije naše djece i tinejdžera nisu na prodaju, niti smiju biti predmet manipulacije”.

Iako nijedna evropska zemlja još nije u potpunosti uvela zabranu društvenih mreža za djecu, namjera je jasna – a procesi uvođenja zabrane u toku. Norveška, Grčka, Velika Britanija, Danska, Italija i Holandija su među brojnim evropskim državama koje razmatraju neki oblik zabrane. Ujedno se i Evropska unija sve više okreće podršci takvoj politici.

Mnoge vlade vjerovatno će se osloniti na iskustvo Australije koja je u decembru prva na svijetu uvela zabranu društvenih mreža za mlađe od 16 godina. Ta politika oslanja se na nadzor samih kompanija društvenih mreža. Platforme kao što su Fejsbuk, Instagram, Snepčet, TikTok, Iks, Jutjub i Redit – koji je podnio tužbu protiv zabrane – sada imaju starosna ograničenja, dok onlajn-igre i aplikacije za dopisivanje poput VotsApa nisu obuhvaćene zabranom.

Šefica australijske Komisije za elektronsku bezbjednost, Džuli Inman Grant, prošlog mjeseca je izvijestila da su kompanije koje stoje iza društvenih mreža “u prvoj polovini decembra uklonile pristup za oko 4,7 miliona naloga dece mlađe od 16 godina”. DW-u ipak, nakon upita, nisu dostavljeni noviji podaci.

Udarne brojke ne govore cijelu priču

Tama Liver, profesor internet studija na Univerzitetu Kertin u Pertu, izjavio je za DW da te impresivne brojke, koje su privukle pažnju mnogih u Evropi, ne moraju nužno da budu odraz kompletne situacije.

“Nemamo detaljnu razradu tog broja, niti znamo koliko ima novih naloga otvoreno u istom periodu – moguće od strane tinejdžera koji se predstavljaju kao stariji“, ukazao je Liver.

On dodaje i da “mnogi mladi od 13 do 15 godina izgleda uspijevaju da zaobiđu zabranu, dok su drugi blokirani na nekim platformama, ali na nekima nisu.” Takvu procjenu potvrđuju i izvještaji medija, ali drugi stručnjaci.

“Na tehničkom nivou, ograničenja i nepreciznost pokušaja verifikacije starosti putem selfija i drugih alata bili su uglavnom nepouzdani“, podsjeća Liver.

Da li druge zemlje prebrzo slijede Australiju?

Talas evropskih, ali i zemalja svijeta, poput Indije i Malezije – koje žele da slijede australijski primjer, iznenadio je Suzan Sojer iz najvećeg australijskog centra za istraživanje dječjeg zdravlja “Mardok”

“Očekivala sam da će postojati mnogo veća opreznost u praćenju rezultata australijske zabrane prije nego što se druge vlade u to uključe“, rekla je za DW. “Ne znamo kakvi će biti efekti zabrane i moramo to pažljivo da evaluiramo. Vlade ne smiju da misle da su zabrane društvenih mreža čarobno rješenje za taj problem.“

Liver se slaže da bi Evropa za sada trebalo samo da prati razvoj situacije.

“Niko zapravo ne zna šta će ta zabrana da donese i kakvu će razliku da napravi u odnosu na period pre nje, ali znamo sigurno da će proći godine, a ne mjeseci, prije nego što se eventualno pojavi mjerljiva kulturna promjena – ako se uopšte pojavi. Imalo bi više smisla da druge zemlje sačekaju i vide šta će se dogoditi u Australiji i koje se lekcije mogu izvući, prije nego što požure sa sopstvenim, nepreciznim zakonodavstvom“, rekao je.

Da li je zabrana zbunila tinejdžere?

Istraživanje koje je vodila Sojer, a predstavljeno je senatskom odboru prije uvođenja zabrane, pokazalo je da su djeca uzrasta od 10 do 13 godina pokazivala najizraženije negativne posljedice korišćenja društvenih mreža – naročito djevojčice. Iako u evropskim prijedlozima starosne granice nisu iste kao u Australiji, ona smatra da će svaka promjena biti “spora i postepena”.

“U narednih nekoliko godina sadašnja generacija djece od šest do deset godina, koja još nemaju pristup pametnim telefonima ili društvenim mrežama, biće starija u trenutku kada im roditelji prvi put dozvole pristup mrežama. To će biti promjena društvenih normi koja se neće dogoditi preko noći.“

Liver se zalaže za postepeno uvođenje eventualnih zabrana i duži, dublji period konsultacija sa djecom.

“Najzbunjenija grupa su oni od 13 do 15 godina, koji su već imali naloge na društvenim mrežama, pa su uklonjeni sa platformi, a zatim će se na njih vratiti kada napune 16 godina“, kaže on. “Imalo bi mnogo više smisla da se pravila uvode postepeno – da mlađi od 13 ne mogu da otvore naloge do 16. godine, ali da oni koji već imaju naloge zadrže pristup. Mislim da mnogi tinejdžeri od 13 do 15 godina osjećaju da je zabrana donesena protiv njih, a ne sa njima i u njihovu korist.“

Može li australijski model da funkcioniše u Evropi?

S obzirom na brzinu kojom Evropa napreduje ka zabranama i dosadašnje odsustvo dječjih glasova u raspravi, to bi mogao biti problem.

Međutim, dr Štefan Drajer iz hamburškog Lajbnic-instituta za istraživanje medija, rekao je za DW da, prema njegovom mišljenju, Njemačkoj i Evropi takve zabrane u stvari i nisu potrebne.

On ističe da evropski Zakon o digitalnim uslugama (Digital Services Act), koji je usvojen prije godinu dana, već tretira i reguliše mnoge bezbjednosne brige, te da način na koji funkcioniše pravo Evropske unije čini prilično složenim obavezivanje platformi da sprovode nacionalne zabrane. Iako u EU postoje različiti načini za postizanje sličnih ciljeva, taj stručnjak smatra da su podaci i dalje nejasni.

“Pouka za Evropu je upozoravajuća: Australija pokazuje jaz između političkog poziva na odlučnu zabranu i tehničkih i pravnih složenosti njene primjene. Verifikacija starosti u velikim razmjerama zahtijeva ili sveobuhvatnu infrastrukturu kontrole, ili probabilističko profilisanje – pri čemu oba pristupa predstavljaju dubok upad u prava svih korisnika. Evropa, sa svojim snažnim okvirima zaštite osnovnih prava i GDPR‑om, suočila bi se sa tim tenzijama još izraženije. Treba da učimo iz poteškoća Australije, a ne da žurimo da ih ponovimo.“

Nastavi čitati

Svijet

RADILA U ŠKOLI U SAD, zlostavljala dječake, dobila 51 godinu zatvora (VIDEO)

Slučaj koji je duboko potresao javnost u američkoj saveznoj državi Viskonsin dobio je svoj sudski epilog: bivša asistentkinja u nastavi, Ana Mari Kroker, osuđena je na više od pola vijeka zatvora zbog sistemskog seksualnog zlostavljanja četvorice dječaka.

Iako je Krokerova radila u osnovnoj školi “Riverview”, njena predatorska aktivnost odvijala se u sivoj zoni između profesionalnog poznanstva i privatnog povjerenja.

Koristila poziciju
Istraga je razotkrila da je optužena koristila svoju poziciju kako bi se približila dječacima uzrasta od 12 do 16 godina, često organizujući druženja i prenoćišta u svojoj kući. Upravo na jednom takvom događaju, prema svjedočenju dvanaestogodišnje žrtve, Krokerova je prešla granicu, ignorišući dječakov fizički otpor i molbe da prestane.

Ono što ovaj slučaj čini posebno alarmantnim jeste post-traumatska manipulacija. Mjesecima nakon inicijalnih napada, ona je putem aplikacija za razmjenu poruka sprovodila takozvani „grooming“ – proces emocionalnog uvezivanja žrtava kroz nametanje osjećaja krivice i tajnosti, čime je godinama odgađala njihovo priznanje roditeljima.

Pravna težina optužbi i priznanje krivice
Sudija Dejvid Hjuz nije imao mnogo prostora za blagost, uprkos činjenici da je Krokerova priznala krivicu u decembru 2025. godine. Optužnica je bila neumoljiva, obuhvatajući seksualni napad prvog stepena, seksualno iskorištavanje snimanjem i namamljivanje djeteta.

Državni tužilac Ksavijer Solis istakao je da kazna od 51,5 godina zatvora odražava dubinu traume nanesene žrtvama.

„Kada odrasla osoba povezana sa školstvom iskorištava našu djecu, šteta je ozbiljna i dugotrajna“, izjavio je Solis, naglašavajući da je povjerenje zajednice u obrazovni sistem ovim činom suštinski uzdrmano.

Društveni epilog i trajne posljedice
Krokerova je u svom završnom obraćanju izrazila kajanje, tvrdeći da je “potresena štetom koju je uzrokovala”, ali je sud procijenio da njeni predatorski obrasci zahtijevaju trajnu izolaciju iz društva. Osim zatvorske kazne, ona će biti podvrgnuta doživotnom nadzoru i registraciji u registar seksualnih prestupnika bez mogućnosti brisanja.

Ovaj slučaj ostaje kao opomena prosvjetnim vlastima o nužnosti strožeg nadzora nad interakcijom zaposlenih i učenika van školskih zidova, dok zajednica u Kenoši pokušava da sanira rane nanesene najranjivijim članovima društva.

Nastavi čitati

Aktuelno