Društvo
PRAVO NA DRUGO MIŠLJENJE: Šta je “Rajanovo pravilo” i kako može da spasi živote

“Rajanovo pravilo”, odnosno protokol koji omogućava porodici da zatraži mišljenje drugog ljekara, ako nisu zadovoljni liječenjem u bolnici, nastao je iz tragedije i na njega se do sada u pozvalo hiljade ljudi.
Šestomjesečni Veston je brzo gubio bitku sa infekcijom u čekaonici bolnice kada su njegovi roditelji ugledali plakat koji je, bez sumnje, spasio život dječaku.
Danima su majka Britani MekDanijel i otac Zak Tindal vraćani kući iz bolnice, gdje su im govorili da je osip koji je prekrio lice njihove bebe alergijska reakcija ili teži slučaj ekcema.
Međutim, kada se djetetovo stanje pogoršalo, roditelji više nisu mogli čekati. U čekaonici bolnice Tindal je primijetio plakat koji objašnjava “Rajanovo pravilo”.
Uplašeni otac je pozvao broj sa plakata i pedijatrijski ljekar je stigao za nekoliko minuta.
MekDanijel kaže da je ljekarka samo jednim pogledom prepoznala da Veston boluje od sindroma površinskih opekotina kože izazvanog stafilokokusom. Napokon je Veston dobio antibiotike za borbu protiv infekcije.
Upitana šta misli šta bi se dogodilo da Rajanovo pravilo nije postojalo, MekDanijel kaže “Veston ne bi bio ovdje”, kaže ona Gardijanu.
“Sto posto, on ne bi bio živ. Mi smo toliko zahvalni za postojanje ovog pravila. To mu je spasilo život”.
Princip da pacijenti i roditelji koji smatraju da se njihovi simptomi i bolesti ne shvataju ozbiljno imaju pravo na drugo medicinsko mišljenje uskoro bi mogao važiti i u Engleskoj, piše Gardijan.
Stiv Barkli, ministar zdravlja Ujedinjenog Kraljevstva, ove sedmice je naveo Rajanovo pravilo kao mjeru koja spašava živote, dok ministri razmišljaju o uvođenju sličnog pristupa u Engleskoj, koji bi se nazvao “Martino pravilo”.
Trinaestogodišnja Marta Mils umrla je 2021. nakon što je razvila sepsu dok je bila u bolnici u južnom Londonu.
Njena majka Merop Mils, urednica u Gardijanu, kaže da je ona i njen suprug Pol Lejti nekoliko puta izrazili zabrinutost zbog pogoršanja zdravlja njihove ćerke, ali da ljekari na to nisu reagovali.
Revizor je prošle godine utvrdio da bi, da su ljekari prepoznali znakove upozorenja i ranije je prebacili na intenzivnu njegu, Marta vjerovatno preživjela. Ove godine, djevojčica bi napunila 16 godina.
I Rajanovo pravilo je dobilo ime po dječaku koji bi najvjerovatnije preživio da je zatraženo mišljenje drugog ljekara.
Rajan Saunders još nije ni napunio tri godine kada su, do tada zdravom i srećnom djetetu, pogrešno dijagnostikovane zauške, i to od strane porodičnog ljekara. Bilo je to u u septembru 2007. godine.
Četiri dana kasnije, Rajan je bio u bolnici u Emarldu prije nego što je prebačen u obližnji Rokempton u Australiji. Tamo je umro šest dana nakon prve pogrešne dijagnoze, zbog sindroma toksičnog šoka izazvanog streptokoknom infekcijom.
Rajanovi roditelji smatraju da ih medicinsko osoblje nije dobro saslušalo, niti je njihove brige shvatilo ozbiljno.
Četiri godine kasnije revizor je utvrdio da su tokom liječenja Rajana napravljene ozbiljne greške. Taj izvještaj će otvoriti put za ono što će postati poznato kao Rajanovo pravilo – proces prema kojem pacijenti svih uzrasta, ili roditelji i njegovatelji, mogu pozvati visokorangiranog ljekara i od njega tražiti drugo mišljenje.
Senders kaže da poznaje porodice, prijatelje i kolege koji su od tada koristili to pravilo i doživjeli pozitivne ishode. Ljudi koje nikada nije srela su je kontaktirali kako bi joj rekli kako je to spasila život njihovom djetetu.
Ona je zahvalna što je Rajanovo pravilo uspjelo u Kvinslendu, raduje je što je uticalo na slične modele u drugim australijskim saveznim državama – i drago joj je što inspiriše reforme u Engleskoj.
“Ne želimo da iko prolazi kroz ono kroz što smo mi prošli”, kaže ona. “I nije samo gubitak djeteta, istraga i cijeli proces su veoma iscrpljujući. U mom sjećanju sve je još svježe, kao da se juče desilo”.
Događaji poput nadolazeće 16. godišnjice Rajanove smrti, kaže ona, stalni su podsjetnik na ono što je izgubila.
“Za nas, uvijek je gorko-slatko čuti priče o tome kako je Rajanovo pravilo pomoglo ljudima. Srećni smo što je ovo njegovo nasljeđe. Istovremeno, mnogo bismo više voljeli da je ovdje s nama”, kaže ona.
Rajan bi sada imao 18 godina. Otkako je njegovo imenovano pravilo uspostavljeno 2013. godine, na njega se pozvalo 10.845 ljudi u Kvinslendu – i njegova upotreba se povećava. U 2022. godini, Rajanovo pravilo je aktivirano 1.994 puta. Do sada u 2023. godini, upotrebljeno je 1.524 puta.
Portparol Odjeljenja za zdravstvo Kvinslenda pripisao je taj porast boljem razumijevanju i rekao da dokazuje da pravilo radi “tačno kako je bilo i predviđeno”.
“Želimo da svi koji dolaze u naše bolnice znaju za ovaj proces”, rekao je portparol. “Dobrodošli su pacijenti ili njihove porodice koji postavljaju pitanja o njezi koju pružamo.”
Rekli su da je odjeljenje ponosno što je pionir u onome što su opisali kao “zlatni standard za sigurnost pacijenata”.
Međutim, nijedan sistem nije rješenje za sve. I put ka oporavku malog Vestona nije bio lak. Čak i nakon tačne dijagnoze, dječak iz Kabultura proveo je pet dana u bolnici u tolikoj agoniji da su morali da mu daju jake analgetike.
Sada, skoro 12 meseci kasnije, Veston i dalje pati. Njegov imunološki sistem je uništen infekcijom i lijekovima. Koža oko njegovih usta je i dalje osjetljiva toliko da mu je ishrana ozbiljno ograničena.
MekDanijel je sigurna da bi sve bilo lakše da je djetetu odmah postavljena tačna dijagnoza.
“Pitam se, kao majka, da li bismo prolazili kroz sve ovo da su me poslušali na početku”, kaže ona.
I tako, inspirisani porodicom Senders, ona i Vestonov otac sada se zalažu za promjene koje bi mogle spriječiti da druga djeca prođu kroz istu agoniju.
Kako sada stvari stoje, pravilo se može primijeniti tek nakon što je pacijent već pregledan od strane medicinskog osoblja. Međutim, zdravstveni sistem u Kvinslendu, kao i u cijeloj Australiji, pod ogromnim je pritiskom. Pacijenti mogu čekati satima u hitnoj pomoći prije nego što budu pregledani.
U odgovoru na zalaganje roditelja Vestona, ministarstvo zdravlja sprovodi pilot projekte za roditelje djece mlađe od šest godina kako bi im omogućilo ranije pozivanje na Rajanovo pravilo.
Zato je MekDanijel odlučila da odustane od anonimnosti svoje porodice, koja je bila zaštićena u ranijim izvještajima, i da izađe u javnost sa svojom pričom.
Da, MekDanijel i Veston “imaju dobre i loše dane”.
“Imamo više loših dana nego dobrih”, kaže ona. “Ali ja sam samo zahvalna što je on s nama i stalno se podsjećam da je živ i da se bori koliko može”.
Društvo
PODRINJE I BIRAČ PAMTE ZVJERSKI UBIJENE SRBE: 33 godine od zločina

U Bratuncu će ovog vikenda, u subotu, biti obilježene 33 godine od zločina nad 3.267 Srba iz srednjeg Podrinja i Birča, počinjenog tokom proteklog rata.
Pomen stradalima služiće patrijarh srpski Porfirije, u prisustvu visokih zvaničnika Srpske i Srbije. U Republici Srpskoj je u ovu subotu dan žalosti.
Vinko Lale, predsjednik Udruženja logoraša regije Birač, rekao je da kultura sjećanja na stradale u srednjem Podrinju i Birču mora obuhvatiti pamćenje mučenja, torture i ubistava Srba u srebreničkim logorima, te zatvaranje i iživljavanje nad djecom, trudnicama i starcima.
Lale navodi jedinstven slučaj da su u logor “pilićarnik” bili zatvoreni svi stanovnici srpskog sela Čumavići i okolnih zaselaka kod Srebrenice, koji su prvi popaljeni pod komandom Nasera Orića početkom maja 1992. godine. Tu su, dodaje Lale, bila djeca, trudnice, starci i nad njima su se iživljavali svi koji nisu imali časti i karaktera.
“Poznati su zločinački primjeri da su na panjeve stavljali glave dvogodišnje djece i izvodili roditelje da kažu koje će da zakolju, a koje da ostave”, podsjeća Lale i ističe da niko nije odgovarao za zločine počinjene u tim logorima.
Govoreći o torturama u srebreničkim logorima za Srbe, Lale je ukazao i na primjer iz februara 1993. godine, kada je jedna grupa logoraša dovedena u magacin teritorijalne odbrane, gdje su danima mučeni i premlaćivani tako da ih je šest podleglo tim zvjerskim iživljavanjima pripadnika Armije RBiH.
Lale navodi da su, prema svjedočenju preživjelih, Kostadina Popovića iz Kravice i još neke ubili bukovim cjepanicama. Naglašava da su tu tučeni i mučeni i maloljetnici, te napominje da je više od desetoro srpske djece bilo u logorima u Srebrenici, ne računajući djecu koja su bila u logoru “pilićarnik” u Potočarima.
Brano Vučetić iz Bratunca, koji je kao ranjeni devetogodišnjak bio zatvoren u logoru u Srebrenici, rekao je da za ubistvo njegovih roditelja i maloljetnog brata, kao i još 46 djece iz regije Birač, niko još nije odgovarao, što se nikada ne smije zaboraviti.
“Ne mogu zaboraviti svoje roditelje i brata. Preživio sam da njegujem sjećanje na njih. Da im prislužujem svijeće i pričam svojoj i drugoj srpskoj djeci o našem stradanju. Neka znaju i da se čuvaju”, ističe Vučetić.
Njegovo visokopreosveštenstvo mitropolit dabrobosanski i arhiepiskop sarajevsko-srebrenički Hrizostom izjavio je da je srednje Podrinje i Birač jedno od područja najstravičnijih stradanja srpskog naroda.
“Više nećemo dopustiti političkim i istorijskim mešetarima da srpskom narodu nametnu zaborav, već ćemo, ako Bog da, podignuti Memorijalni centar u Bratuncu sa spomen-crkvom i spomenikom koji će za sva vremena podsjećati kako nas Srbe, tako i druge koji prolaze kroz Podrinje i Birač, da je srpski narod upravo najstradalniji narod na području ove regije”, naglasio je mitropolit dabrobosanski u intervjuu za Srnu.
Fotografije 600 ubijenih i poginulih Srba, većinom civila, iz bratunačke i srebreničke opštine, prije nekoliko dana su postavljene pored puta od Bratunca prema Srebrenici sa ciljem da svi koji ovih dana dolaze u Potočare i Srebrenicu vide i uvjere se da su ovdje počinjeni zločini nad srpskim civilima.
Postavljanje fotografija organizovali su članovi organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih srpskih civila iz ove dvije opštine, a njima se pridružila i predsjednica ove organizacije na republičkom nivou Isidora Graorac.
Graorčeva je istakla da fotografije potvrđuju da su ti ljudi postojali, da imaju imena i prezimena, ali da za njihova stradanja niko nije procesuiran. Predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Srebrenice Branimir Kojić rekao je da je ovo put srpskog vapaja i poruka svima koji ovuda prođu da se još jednom uvjere u istinu o velikom srpskom stradanju u ovoj regiji.
Društvo
DAN ŽALOSTI U RS: Na svim institucijama Republike Srpske zastave će danas biti spuštene na pola koplja

U Republici Srpskoj je Dan žalosti povodom obilježavanja 33 godine od muslimanskog zločina nad Srbima u srednjem Podrinju i Birču, gdje je stradalo 3.267 Srba tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata.
Odluku o proglašenju Dana žalosti donijela je Vlada Republike Srpske.
Na svim institucijama Republike Srpske zastave će danas biti spuštene na pola koplja, sve kulturne manifestacije će biti otkazane, a sportski događaji prilagođeni Danu žalosti.
Društvo
NEMA DA FALI! Evo koliko koštaju obroci za zatvorenike u Banjaluci

Kazneno-popravni zavod Banjaluka ne puni medijske stupce spektakularnim pričama iz zatvora, ali zato troškovi hrane svakako zaslužuju pažnju. Jer, hraniti pritvorenike i osuđenike nije ni malo jeftino.
Kazneno-popravni zavod Banjaluka odlučio je tako da nabavi svježe i konzervirano voće i povrće koje će koštati više od 130.000 KM godišnje.
Tender je bio otvoren, javila su se dva ponuđača, a posao je na kraju dobila firma „Trnisa“ iz Laktaša. Ugovor traje tri godine, a ukupna vrijednost je 380.710 maraka bez PDV. Kad se sve podijeli, dolazimo do cifre od oko 127.000 KM godišnje i to bez PDV.
Samo za voće i povrće. Ali to je tek dio menija.
U martu ove godine, KPZ Banjaluka je sklopio još jedan trogodišnji ugovor i to sa firmom „Novo-teks“ iz Banjaluke, ovaj put za nabavku hrane. Ugovor vrijedan 1.709.400 KM bez PDV pokriva ostatak kuhinje: meso, hljeb, mliječne proizvode, suhomesnate proizvode i sve ono što zatvorska trpeza (ipak) podrazumijeva.
Kad se sve sabere, dolazimo do cifre od više od 2 miliona maraka za tri godine. To znači da nas zatvorska ishrana u Banjaluci godišnje košta preko 620.000 KM.
Naravno, ovdje ne govorimo o luksuzu, već o osnovnim obrocima koji moraju zadovoljiti zakonom propisane standarde ali i dalje, cifra nije mala.
Treba imati na umu da se u zatvorskom restoranu hrane i zaposleni, ali najveći dio ovog iznosa ipak otpada na potrebe osuđenika i pritvorenika. I tako, dok se na slobodi mnogi pitaju kako spojiti kraj s krajem, iza zatvorskih zidina, makar kad je riječ o tanjiru, stvari izgledaju prilično stabilno, prenosi Srpskainfo.
Jer zatvorski život možda i nije lak, ali ni džabe ne dolazi. Bar ne poreskim obveznicima.
-
Hronika2 dana ago
MLADIĆ zaprosio djevojku podmetnuvši požar, a ONDA DOŠAO NJEN MUŽ, pa ih natjerao da bosi gase vatru!?
-
Hronika2 dana ago
TRAGEDIJA KOJA LOMI SRCE! ŽOTA POGINUO samo desetak dana nakon što se oženio MAJKOM SVOJE TROJE DJECE
-
Svijet2 dana ago
HAOS U NJEMAČKOJ! Srbin zbog sina napao tri vaspitačice u vrtiću
-
Politika2 dana ago
NIJE JOJ DOSTA! Ponovo se kandidovala! Obrenka Slijepčević hoće još jedan mandat!
-
Region3 dana ago
ALEKSANDAR VUČIĆ “Kontejner revolucija nije budućnost Srbije”
-
Region2 dana ago
ZAGREB U POTPUNOSTI BLOKIRAN! Ovo su sve mjere za Thompsonov koncert
-
Politika23 sata ago
POTVRĐENO! Dodik dobrovoljno pristupio, ne postoje razlozi za ranije mjere
-
Region2 dana ago
ŽESTOKA PORUKA VEDRANE RUDAN! “Tompson heroj? Onda znamo sve o tom narodu!”