Connect with us

Zanimljivosti

PRIVUCITE NOVAC I ZDRAVLJE! Gdje po feng šuiju staviti jelku?

Najbolje mjesto za jelku nije samo pitanje toga gdje ona najljepše izgleda. Dok pripremate dom za Novu godinu, njen položaj prema feng šuiju određuje koju želju stavljate u prvi plan.

Ukrašavanje doma sa određenom namjerom unosi radost u prostor i, prema feng šuiju, mijenja njegovu energiju. Kićenje jelke pritom ostaje jedan od omiljenih prazničnih poslova, naročito najmlađima.

U ovom dijelu godine jin i jang energija smatraju se naročito snažnim, pa feng šui savjetuje da ih usmjerite ka sreći, zdravlju i uspjehu.

Počnite od ulaznih vrata, pa tek onda od jelke

Ulazna vrata simbolizuju nove mogućnosti za cijelu porodicu. U feng šuiju ona predstavljaju mjesto kroz koje u dom ulaze pozitivna energija, novac i blagostanje. Prije praznika ih prebrišite i ukrasite, kao znak dobrodošlice onome što donosi nova godina. Dovoljan je jedan ukras sa spoljne strane vrata.

Jelku zatim okitite tako da se na njoj vidi i želja svakog ukućanina. Nakon što postavite uobičajene ukrase i svjetla, neka svako doda ukras koji predstavlja njegovu želju. Može i da okači papirić na kojem ju je zapisao.

Najbolje mjesto za jelku zavisi od vaše želje

Prema feng šuiju, ukrašavanje jelke pripada elementu drveta. Zato za nju birajte dio doma koji odgovara tom elementu ili može da ima koristi od njegove energije. Mjesto koje ne odgovara nijednom od preporučenih pravaca ne treba birati samo zato što je tu jelka najupadljivija.

Istok se povezuje sa zdravljem i porodičnom srećom.

Jugoistok se bira za novac i obilje.

 

U malom stanu nije uvijek lako pronaći željeni položaj. Ipak, savjet feng šuija polazi od istog pitanja: šta želite da jelka predstavlja za vaš dom? Odgovor pomaže da izaberete jedan od preporučenih pravaca, umjesto da mjesto određujete samo prema tome gdje ukrasi najljepše izgledaju.

Crveni ukrasi zagrijavaju prostor, ali traže mjeru

Tokom hladnijeg dijela godine, prema feng šuiju, boje i predmeti mogu da unesu energiju vatre. Njoj pripadaju svijeće, pravi kamin, svjetiljke, kao i zlatni i vatrenocrveni ukrasi. Toplini doprinose i ljubičasta boja i boja fuksije. Glavno pravilo, međutim, ostaje ravnoteža.

Pretjerivanje sa crvenom bojom i vatrenim ukrasima feng šui povezuje sa iscrpljenošću i burnim emocijama. Umor tokom božićnih praznika i nakon njih u ovom učenju takođe se pripisuje neravnoteži elementa vatre. Zato među praznične ukrase dodajte svijetloplavu boju, koja predstavlja vodu. Srebrna, siva i bijela povezuju se sa elementom metala i ublažavaju višak vatre.

Svaki ukras na jelci nosi drugačiju želju

Figura anđela simbolizuje pomoć uticajnih ljudi i blagoslov, a novčići dobre prihode tokom godine. Srce se vezuje za ljubav, zvjezdice za ugled i uspjeh u karijeri, dok jabuke predstavljaju nove mogućnosti, zdravlje i plodnost.

Djeda Mraza predstavljaju kao dobrotvora koji ispunjava želje, pa njegova figura može da stoji ispod jelke, u dnevnoj sobi ili kod ulaza. Jelen simbolizuje zimu i praznike, ali i snagu, mir, dugovječnost i velikodušnost.

Neka novogodišnja jelka podsjeti ukućane na ono što žele

Od položaja jelke do papirića sa ličnom željom, praznični ukrasi mogu da okupe porodicu oko onoga čemu se raduje.

Zanimljivosti

DONIRAO BUBREG SUPRUZI, a nakon razvoda tražio da mu ga vrati

Američki ljekar Ričard Batista donirao je supruzi bubreg kako bi joj spasio život, ali je nakon što je ona zatražila razvod braka odlučio da od nje traži da mu organ vrati ili da mu isplati čak 1,5 miliona dolara.

Ovaj neobičan slučaj iz 2009. godine dospio je pred sud u Njujorku i izazvao raspravu o tome može li se donirani organ tražiti nazad.

Slučaj se razmatrao pred Vrhovnim sudom u Mineoli, u saveznoj državi Njujork.

Barbara je izjavio da je njegov klijent, 49-godišnji ljekar iz Ronkonkome, koji je 1995. godine diplomirao na Medicinskom fakultetu Univerziteta Kornel, sklopio brak s Donel Batistom 31. avgusta 1990. godine. Par ima troje djece, koja su 2009. godine imala 14, 11 i osam godina.

Nakon što su joj bile neuspješne dvije transplantacije, Barbara je rekao da je njegov klijent donirao bubreg supruzi tokom operacije obavljene 18. juna 2001. godine u Medicinskom centru Univerziteta Minesota. Ričard Batista izjavio je da je njihov brak u to vrijeme bio u krizi zbog opterećenja izazvanog zdravstvenim problemima njegove supruge.

„Moj prvi prioritet bio je da joj spasim život“, rekao je Batista na konferenciji za novinare u Garden Sitiju.

„Druga korist bila je mogućnost da spasimo naš brak“
Donel Batista (44) iz Masapekve podnijela je zahtjev za razvod u julu 2005. godine, izjavio je Barbara.

Medicinski etičari saglasni su da ovaj slučaj nema izgleda za uspjeh. Na pitanje koliko je vjerovatno da bi ljekar mogao dobiti svoj bubreg nazad ili za njega dobiti novac, Artur Kaplan iz Centra za bioetiku Univerziteta Pensilvanija ocijenio je da su takve mogućnosti „negdje između nemogućeg i potpuno nemogućeg“.

Prije svega, rekao je Robert Vič, medicinski etičar s Kenedijevog instituta za etiku Univerziteta Džordžtaun, „protivzakonito je razmjenjivati organe za bilo šta što ima novčanu ili drugu vrijednost“.

U Sjedinjenim Američkim Državama organi se ne smiju kupovati niti prodavati. Doniranje organa predstavlja poklon, a prema zakonu, kako je objasnio, „kada nešto poklonite, ne možete to tražiti nazad“.

„To je sada njen bubreg i njegovo uklanjanje značilo bi da bi morala ići na dijalizu ili bi je takav zahvat mogao usmrtiti“, rekao je Vič.

Kaplan je istakao da se organu ne može naknadno dodijeliti ni novčana vrijednost.

„Ne postoji nikakva naknadna odšteta koju možete dobiti ako se predomislite zbog poklona koji ste dali“, rekao je, prenose Vijesti.me.

Osim toga, nijedan ugledni hirurg ne bi pristao da obavi takvu transplantaciju, a nijedan sud ne bi mogao prisiliti osobu da se podvrgne operaciji, zaključio je Kaplan.

Nastavi čitati

Zanimljivosti

ĐURO OTKRIO ZAŠTO NADREALISTI DANAS NE BI IMALI POSLA: Stvarnost nadmašila i njihove skečeve

Branko Đurić Đuro prvi put će izvesti svoju autorsku predstavu „Đurologija“ pred publikom u Jajcu 27. novembra, u okviru drugog AVNOJ Festa.

Do sada sam odigrao 827 predstava ‘Đurologija’ širom svijeta i nastupao na nekim mjestima i po dvadesetak puta, a evo, prvi put dolazim u Jajce i moram vam reći da me to raduje. Kada se pomene Jajce, prva asocijacija je, naravno, AVNOJ i meni kao čovjeku rođenom sredinom prošlog vijeka to mnogo znači – rekao je Đurić.

Od Sidneja do Jajca, publika prepoznaje iste stvari
„Đurologija“ se oslanja na svakodnevne situacije, navike i male nelogičnosti koje publika prepoznaje bez obzira na to gdje živi. Upravo je to, prema Đurinim riječima, razlog zbog kojeg predstava izaziva slične reakcije u različitim dijelovima svijeta.

– Svuda ljudi jednako reaguju na ‘Đurologiju’. Apsolutno svuda, od Sidneja do Los Anđelesa, ljudi prepoznaju svoje svakodnevne rutine i događaje o kojima nakon predstave počnu razmišljati na potpuno drugačiji način – istakao je.

Dolazak na festival koji ove godine odaje počast pokretu New Primitives otvorio je i pitanje slobode duha, otpora malograđanštini i društvenih vrijednosti koje su obilježile rad njegove generacije.

Đuro kaže da su pripadnici tog pokreta bili, a vjeruje da su i danas, borci za sve oblike slobode. Sarajevo u kojem su stvarali pamti kao sredinu čija je snaga bila u različitostima.

– Živjeli smo u predivnoj miješanoj sredini i prepoznavali svu tu raznolikost kao kvalitet. Nažalost, sve ono čime smo se bavili u svojim najcrnjim predviđanjima ostvarilo se. Još samo nekoliko naših skečeva nije postalo stvarnost. Neki od njih su blizu ‘ostvarenja’, recimo raspad Evropske unije – rekao je uz smijeh.

Politička stvarnost nadmašila skečeve

Govoreći o tome koliko je danas moguće koristiti satiru u borbi protiv podjela i ekstremizma, Đurić ocjenjuje da je stvarnost postala toliko apsurdna da autorima ostavlja malo prostora za dodatno pretjerivanje.

– Danas Nadrealisti ne bi imali šta da rade. Sve što se dešava i što možemo da pratimo već je toliko nadrealno, ludo i satirično samo po sebi da ne znam šta bi čovjek tu još mogao da doda – kazao je.

Prema njegovom mišljenju, prizori iz političkog života danas često nadmašuju ono što je nekada zamišljeno kao televizijska satira.

– Stvarni snimci iz nekog parlamenta već su sami po sebi smješniji od mnogih skečeva Nadrealista. Da ne govorim o tome da likove kakvi se danas pojavljuju u politici nekada ne bismo mogli ni da koristimo u Nadrealistima, jer bi tada djelovali kao pretjerivanje – dodao je.

U razgovoru se osvrnuo i na budućnost antifašizma, u kontekstu istorijskog revizionizma i novih podjela na prostoru bivše Jugoslavije.

– Iskreno, volio bih da pojam antifašizma ostane na nivou sjećanja, ali, nažalost, toliko je povoda u svijetu i kod nas da se on ne može i ne smije ugasiti – poručio je Đurić.

Umjetnost pod pritiskom, zajedništvo kao oslonac

Iako svojim radom u glumi, muzici i režiji povezuje ljude širom regiona, Đuro ne smatra da su kultura i umjetnost same po sebi garancija iskrene solidarnosti. Upozorava da i one mogu postati prostor za nametanje poželjnih stavova i stvaranje podjela.

– Kultura i umjetnost danas postaju sredstva za plasiranje svega i svačega. Romantike više nema nigdje, pa čak ni u umjetnosti. Sve postaje oružje u rukama medija koji nas na različite načine pokušavaju ‘programirati’ šta treba da mislimo i šta je ispravno, a šta nije – smatra Đurić.

Posebno problematizuje davanje prednosti umjetnicima zbog njihovih stavova, kao i odnos prema onima koji misle drugačije. Ipak, vjeruje da postoje autori čiji rad i dalje uspijeva da poveže publiku i prevaziđe podjele.

– Ipak, znam da još postoje iskreni umjetnici koji na pravi način povezuju ljude na našim prostorima svojim koncertima, nastupima, izložbama… I znam da će to pobijediti. Pravda uvijek pobjeđuje – rekao je.

Na pitanje kako manji gradovi poput Jajca mogu zadržati mlade i razvijati živu kulturnu scenu, Đurić odgovara da to nije samo lokalni izazov. Centralizaciju vidi kao globalni problem, a prostor za promjene pronalazi u snažnijem povezivanju ljudi.

– Smisao treba pronaći u lokalnoj sredini, zajedništvu i povezivanju ljudi – zaključio je Đuro, prenosi Akta.ba.

Nastavi čitati

Zanimljivosti

KAKO STARIMO, SAT KAO DA IDE BRŽE! Stručnjaci objasnili zašto u djetinjstvu godina traje vječno, a kasnije proleti za tren!

Mnogima se čini da mjeseci prolaze za tren i da nova godina stiže skoro odmah nakon prethodne, tako osjećaj da vrijeme ubrzava kako starimo poznat je psiholozima, a naučna istraživanja pokazuju da bi mogao biti povezan s načinom na koji pamtimo događaje, svakodnevnom rutinom, emocijama i životnim iskustvima.

Vrijeme, naravno, ne prolazi brže kako starimo. Jedan sat uvijek traje 60 minuta, ali način na koji ga doživljavamo može se značajno mijenjati. Psiholozi razlikuju osjećaj prolaska vremena dok se nešto događa od načina na koji naknadno procjenjujemo koliko je neki period trajao.

Upravo je ta razlika važna za razumijevanje zašto nam pojedine godine ostaju u sjećanju kao izuzetno duge, dok druge kao da su prošle u trenu.

Šta kažu istraživanja o osjećaju da vrijeme brže prolazi?

U istraživanju objavljenom 2005. godine psiholozi Marc Wittmann i Sandra Lehnhoff ispitali su 499 osoba u dobi od 14 do 94 godine.

Rezultati su pokazali povezanost životne dobi i subjektivnog osjećaja prolaska vremena. Međutim, utvrđeni efekti bili su mali do umjereni, što znači da godine same po sebi ne mogu objasniti čitav fenomen.

 

 

Drugo istraživanje, koje su 2010. godine objavili William Friedman i Steve Janssen, obuhvatilo je 1.865 odraslih osoba iz dvije zemlje.

Ispitanici gotovo svih životnih dobi navodili su da vrijeme prolazi brzo. Razlike između mlađih i starijih bile su uglavnom male, osim kada su procjenjivali koliko im je brzo prošlo prethodnih deset godina.

Ovi rezultati pokazuju da osjećaj ubrzavanja vremena nije jednostavna niti neizbježna posljedica starenja.

Zašto je djetinjstvo djelovalo kao da traje duže?

Jedno od mogućih objašnjenja povezano je s načinom na koji pamtimo nova iskustva.

Tokom djetinjstva i mladosti susrećemo se s brojnim situacijama koje do tada nismo doživjeli: prvi dan škole, nova prijateljstva, putovanja i druga važna iskustva.

Takvi događaji mogu ostaviti upečatljiva sjećanja.

U odrasloj dobi svakodnevica često postaje predvidljivija. Posao, obaveze, kupovina i povratak kući ponavljaju se iz sedmice u sedmicu.

Kada se naknadno osvrnemo na takav period, možda ćemo se sjećati manjeg broja događaja koji se jasno izdvajaju.

Zbog toga nam se može učiniti da je proteklo manje vremena nego što zaista jeste.

Ipak, naučnici upozoravaju da ovo nije jedino moguće objašnjenje.

Kako mozak grupiše uspomene i utiče na doživljaj vremena?

Istraživanje objavljeno 2018. godine u naučnom časopisu Self and Identity bavilo se načinom na koji ljudi organizuju vlastita sjećanja.

Umjesto da pamtimo svaki pojedinačni događaj, često cijele periode života grupišemo u šire kategorije, poput posla, porodice ili svakodnevnih obaveza.

Autori istraživanja, među kojima je psiholog Mark Landau, proveli su tri studije s ukupno 324 učesnika.

Rezultati su pokazali da su osobe koje su bile podstaknute da događaje iz prethodne godine grupišu u šire cjeline taj period naknadno doživljavale kao kraći.

Drugim riječima, način na koji organizujemo uspomene može uticati na naš osjećaj koliko je brzo prošlo određeno razdoblje.

Zašto rutina nije jedino objašnjenje za ubrzavanje vremena?

U naučnom pregledu objavljenom 26. januara 2026. godine u časopisu Frontiers in Psychology, istraživači Mark Landau i Young-Ju Ryu analizirali su različita objašnjenja subjektivnog prolaska vremena.

Njihov rad pokazuje da je riječ o složenom fenomenu na koji mogu uticati pamćenje, emocije, pažnja i način na koji procjenjujemo vlastiti život.

Posebno je zanimljivo da se i periodi ispunjeni važnim iskustvima mogu naknadno doživljavati kao veoma kratki.

Osjećaj da je godina proletjela zato ne mora značiti da je bila dosadna ili jednolična.

Način na koji procjenjujemo proteklo vrijeme može biti povezan i s time koliko smo određeni period doživjeli kao ispunjen, značajan ili usklađen s vlastitim ciljevima.

Možemo li usporiti osjećaj da vrijeme brzo prolazi?

Iako ne postoji naučno potvrđen recept kojim možemo zaustaviti subjektivno ubrzavanje godina, istraživanja nude nekoliko mogućih smjernica.

Uvođenje novih aktivnosti, učenje novih vještina i povremeno mijenjanje svakodnevne rutine mogu stvoriti više prepoznatljivih iskustava i uspomena.

Međutim, to ne znači da će takve promjene automatski učiniti da nam vrijeme prolazi sporije.

Važno je razlikovati doživljaj vremena u određenom trenutku od naknadnog prisjećanja. Aktivnost u kojoj uživamo može nam brzo proći, ali istovremeno ostaviti bogata i dugotrajna sjećanja.

Naučnici zato još nemaju jedinstven odgovor na pitanje zašto nam se čini da godine prolaze sve brže.

Ono što istraživanja sugerišu jeste da naš osjećaj vremena ne zavisi samo od broja godina koje imamo, nego i od toga kako živimo, šta pamtimo i kakvo značenje pridajemo vlastitim iskustvima, prenosi N1.

 

Nastavi čitati

Aktuelno