Lopove, kretenu, majmune, budalo, idiote, dezerteru, izdajnici…

Na prvu bi se reklo da se radi o uličnoj raspravi, demonstracijama ili nekom rijaliti programu, ali svaku od ovih riječi građani Republike Srpske, a i šire, mogli su čuti posljednjih godina u direktnim prenosima sjednica Narodne skupštine RS.

Da je ovo postalo toliko normalno i da se ne preza ulaziti ni u najsitnije detalje nečijeg života, dokaz su i posljednje posebne sjednice republičkog parlamenta, u kojima je učestvovao lično i Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske.

Dodik se tom prilikom našao u verbalnom sukobu sa nekolicinom poslanika opozicije, a najdeblji kraj izvukao je Nebojša Vukanović, šef Poslaničkog kluba Za pravdu i red, koga je Dodik “počastio” sa: “Lopove, idiote, kretenu…”

Ulazilo se čak i u zdravstvene i porodične kartone i veze, a malo ko od poslanika se držao dnevnog reda.

Ništa bolje nisu bile ni prethodne sjednice najvišeg zakonodavnog tijela u Srpskoj. Najveći skandal u skupštinskoj sali, bez dileme je sukob Dragana Lukača, bivšeg ministra unutrašnjih poslova RS, i Draška Stanivukovića, aktuelnog gradonačelnika Banjaluke. Stanivuković se u decembru 2019. godine najprije verbalno sukobio sa Lukačem, da bi onda nakon toga uslijedio šamar Lukača Stanivukoviću, nakon što mu je ovaj prišao za govornicu.

Upravo su Stanivuković i gorepomenuti Vukanović, tada najjači opozicioni poslanički tandem, bili najglasniji kritičari vlasti, zbog čega su nerijetko dolazili u takve rasprave da su čak i odstranjivani sa sjednica Skupštine. Vrijedi podsjetiti i na sukob Vukanovića i Dragana Čavića, nakon što je NDP prešao u redove vlasti.

“Nemojte da klimate glavom, jer ću vam ja po toj glavi dati”, glasila je Čavićeva poruka na Vukanovićeve optužbe, kojih je, u prethodnim godinama bilo ne samo prema poslanicima i aktuelnoj vlasti, već i prema kolegama iz opozicije.

“Ti si pas koji laje; nekulturan si; nemaš pojma o čemu pričaš; hajde da vidimo ko je šta imao prije rata; imamo punu fasciklu o vama; kako si stekao milione; ćuti kad ti kažem; ne upadaj mi u riječ; imaš žuti karton, ovo ti je posljednje upozorenje; ne pominji ime moje porodice; ti si izdajnik”, samo su dio “bogatog” dugogodišnjeg skupštinskog repertoara.

Ostaće zapamćen i kratak period u kojem je NS RS predsjedavala Nataša Radulović.

“Alo, momak. Jes’ čuo. Nemoj ti mene krstiti, oduzeću ti riječ. Nemoj da galamiš ođe i da se obadaš”, poručivala je Radulovićeva Đorđu Vučiniću i Nebojši Vukanoviću.

“Potrudite se da poštujete red i pravila”, rekao je jednom Nedeljko Čubrilović, bivši predsjednik NS RS, a ova rečenica, iz današnje perspektive, čini se nemogućom.

“Parlamenti su u cijelom svijetu mjesta na kojima se vode polemike, koje ponekad prevazilaze granice pristojnog ponašanja. Međutim, razlika je u tome što tada govorimo o izuzecima, dok su scene iz cirkusa postale pravilo za Narodnu skupštinu Republike Srpske”, kaže novinar Slobodan Popadić.

Prema njegovom mišljenju, odgovornost je na svima, počevši od predsjedavajućeg parlamenta, koji ima instrumente za održavanje reda, ali ih ne koristi jednako za sve.

“Opozicija je ta koja napada, oni po pravilu uvijek imaju žustrije nastupe, ali ni njima ne treba da bude dozvoljeno da vrijeđaju bilo koga na ličnoj osnovi. A o ponašanju vlasti ne treba ni trošiti riječi. Oni su ti koji imaju funkciju, a time i obavezu i odgovornost da se ponašaju ljudski, da trpe kritike. Lijepo govorništvo, argumentacija, moć ubjeđivanja, školovanje i autoritet zasnovan na znanju, odavno su nepoželjne osobine u Srpskoj”, smatra Popadić.

Mladen Bubonjić, komunikolog, ističe da je sve ovo slika nedostatka političke i demokratske zrelosti društva, gdje se s jedne strane može primijetiti frustracija zbog nemogućnosti da se promijeni situacija, a sa druge strane izostanak socijalne osjetljivosti i političke odgovornosti, što dalje dovodi do verbalnog klinča.

Stručnjaci kažu da je politika oduvijek bila manipulativni poligon i stvar vještine nadmudrivanja, gdje gotovo da nema pravila. Tako je, tvrde, pogotovo u BiH.

“Obračun sa političkim neistomišljenicima i u manirima rijaliti igrača doveo nas je u okvire sistema vrijednosti da za bavljenje politikom ne morate imati skoro nikakve lijepe manire, već je dovoljno da budete drski, bezobzirni, glasni, vulgarni, nekulturni… Optuživanja, udarci ‘ispod pojasa’, omalovažavanja, urušavanje sopstvenog integriteta, bezočno vrijeđanje, podmetanje, nažalost, danas su neki od mehanizama bavljenja politikom, što nas kao društvo svrstava u vrlo nezgodnu poziciju”, ocjenjuje Vladimir Vasić, sociolog.

A krivci za ovo, dodaje, jesu i građani koji prećutno odobravaju sve.

“Za rijalitizaciju politike nisu krivi njeni vinovnici, već mi obični glasači koji ćutimo i gledamo! Spasa nam nema… pitanje je da li ćemo propasti”, zaključio je Vasić.