Još uvijek ne zna sa sigurnošću da li je Kosovka djevojka bila istorijska ličnost ili plod narodne mašte, njen simbolički značaj kroz vijekove ostaje neosporan. Njena uloga u osvešćivanju, nadahnuću i bodrenju srpskog naroda potvrđivala se iznova, u trenucima istorijskih iskušenja

Žena na bojnom polju: tragična potraga za voljenima

Kao glavna ličnost u istoimenoj narodnoj pjesmi, Kosovka djevojka se prikazuje kao mlada žena koja, nakon Kosovske bitke 1389. godine, luta krvavim poljem tražeći svog vjerenika Milana Toplicu, njegovog pobratima Miloša Obilića i djevera Ivana Kosančića. U toj potresnoj potrazi nailazi na teško ranjenog viteza Pavla Orlovića, od kojeg saznaje da su svi njeni voljeni poginuli. Dok ga poji, on umire na njenim rukama.

Pjesma se završava njenim bolnim riječima:

„Jao, jadna, hude sam ti sreće. Da se, jadna, za zelen bor ‘vatim, i on bi se zelen osušio.“

Legenda i istorija: da li je Kosovka djevojka zapravo bila Jelica Musić?

Prema nekim predanjima, Kosovka djevojka možda je imala i stvarno istorijsko ime — Jelica Musić, sestričina kneza Lazara i sestra vlastelina Stevana Musića, gospodara Brvenika u dolini Ibra. U nju se, prema pjesmi, zagledao upravo Milan Toplica, jedan od najvjernijih Lazarevih vitezova, koji je zajedno sa pobratimima poginuo u boju.

Postoji verzija da je upravo on, zajedno sa Obilićem, ušao u šator sultana Murata, gdje su obojica stradali. Njegova tragična sudbina i pjesnički opisana ljubav sa Kosovkom djevojkom utkali su se u epski identitet srpskog naroda.

Kosovka djevojka kao simbol viteštva i moralne pobjede

Iako pjesma govori o porazu, lik Kosovke djevojke simbolizuje moralnu pobjedu. Ona je oličenje samilosti, hrabrosti i vernosti — osobina koje srpski narod vijekovima poštuje i slavi. Uz pjesmu Smrt majke Jugovića, priča o Kosovki djevojci zauzima počasno mjesto među najljepšim narodnim epskim pjesmama.

Uroš Predić i umjetničko besmrćenje nacionalne heroine

Višeslojna simbolika Kosovke djevojke bila je inspiracija i za jednog od najznačajnijih srpskih slikara — Uroša Predića. Na zahtjev Kola srpskih sestara, koji su željeli razglednice u humanitarne svrhe, Predić je 1914. godine napravio skicu za sliku. Iako je Prvi svjetski rat prekinuo rad, čuveno delo je završeno 1919. godine, baš u trenutku kada se Srbija podizala iz pepela poslije velike tragedije.

Na slici, djevojka poji ranjenog viteza Pavla Orlovića iz zlatnog kondira, u zoru, dok svjetlost probija kroz ljetni pejzaž. Simbolika slike prevazilazi događaj Kosova — ona izražava srpski zavjet, moral, saosjećanje i duhovnu uzvišenost.

Prava Kosovka devojka: ko je bila Leposava Stanković?

Da bi naslikao lik Kosovke devojke, Predić je koristio stvarni model. Prema izvorima, to je bila Leposava Stanković, rođena 1899. godine u Beogradu. Njen brat je pohađao Trgovačku školu u kojoj je Predićev brat bio direktor, što je možda i dovelo do njihovog poznanstva.

Leposava je bila poznata po izraženim crtama lica, krupnim očima i snažnom karakteru, što ju je činilo savršenim oličenjem Kosovke djevojke. Nikada nije upoznala muškarca koji je poslužio kao model za viteza Pavla, jer su ih umjetnik slikao zasebno.

U svom domu čuvala je reprodukciju slike, a vijest o njenoj smrti prenijeta je 3. marta 1995. u listu Politika, pod naslovom:

„Umrla ‘Kosovka devojka’“.

Simbol vječne časti: umjetnost, istorija i identitet

Slika Kosovka devojka danas predstavlja nacionalno blago. Od juna 2020. godine, ovo umjetničko delo vredno pola miliona evra izloženo je u Skupštini grada Beograda.

Kosovka djevojka je više od junakinje pjesme — ona je mit, uzor, i univerzalni simbol časti, požrtvovanosti i vjere u bližnjeg. Kroz umjetnost, legendu i sjećanje, ona ostaje vječni čuvar srpskog identiteta

Patrijarh srpski Porfirije ocijenio je danas kao veliki blagoslov to što je na praznik Svetog velikomučenika kneza Lazara i Svetih srpskih mučenika – Vidovdan, načalstvovao svetom Liturgijom u manastiru Ravanica, u zadužbini svetitelja u kojoj se čuvaju njegove mošti, te poručio da Kosovski zavjet za nas ne može biti i nije mit, kao i da nam je njime dato da budemo jedno.

„Braćo i sestre, zaista je za nas pravoslavne Srbe veliki dar Božiji i blagoslov da smo pravoslavni hrišćani, da služeći svetu liturgiju učestvujemo u Carstvu Božijem, a naročito je blagoslov da to na današnji dan činimo u svetoj obitelji, u manastiru Ravanica, pred moštima Svetoga velikomučenika kneza Lazara“, rekao je patrijarh.

Naglasio je da su danas mnogi došli u Ravanicu ne samo da se poklone moštima svetitelja, već da bi pokraj kneza Lazara pokazali da smo nasljednici Kosovskog zavjeta za koji se on opredijelio.

„Ovde u Ravanici smo došli da pored Svetog velikomučenika kneza Lazara pokažemo da smo nasljednici zavjeta za koji se on opredijelio, a mi ga zovemo Kosovski zavjet, koji za nas ni u kom slučaju ne može biti i nije mit. Za onoga koji je u zajednici sa Hristom, Kosovski zavjet je pojava, potvrda i veza sa Novim zavjetom. Kosovski zavjet, kao i Novi zavjet, potvrđuje da smo pozvani, ali i da nam je dato da budemo jedno“, rekao je patrijarh.

Patrijarh je podsjetio da se Sveti Lazar, prije nego što je otišao u boj, pričestio zajedno sa svima koji su vojevali i bojevali s njim, znajući sigurno da ne ide u boj da bi pobijedio i osvojio slavu i silu ovoga svijeta, nego da bi, kako se to u narodnoj pjesmi kaže, spasao dušu, da bi bio spasen Hristovom ljubavlju – što je, kako je naglasio, upravo zavjet svih nas, jer je to pojava Novog zavjeta.

„Pozvani smo da preslikamo tu istu realnost jedni na druge. A to ništa drugo nije nego zajednica, to je jedinstvo“, rekao je patrijarh i podsjetio da su se knez Lazar i srpski borci pričestili pred boj da bi svi bili jedno da bi bili jedno.

Patrijarh je naglasio da je Sveti knez Lazar dao svoj život za narod svoj i odbranu vjere pravoslavne, dao je život svoj za Gospoda.

„To dvoje ne može se razdvojiti – ljubav prema bližnjem i ljubav prema Gospodu“, rekao je patrijarh.

„Kosovski zavjet, kao Novi zavjet, potvrđuje da smo pozvani, ali i da nam je dato da budemo jedno“, kazao je on. Patrijarh je naveo da ćemo svi biti jedno u ljubavi prema Bogu i u ljubavi Božjoj prema nama, i tako što ćemo biti otvoreni jedni u odnosu na druge, što ćemo slušati jedni druge, što ćemo biti spremni da ponesemo međusobne slabosti i nećemo po svaku cijenu htjeti da bude onako kako baš ja hoću.

„To znači biti Hristov, to znači biti pripadnik Kosovskog zavjeta, to znači biti crkva. A sve to nije ništa drugo nego sadržaj raspoloženja pred bitku Lazarevu i svih koji su s njim otišli na tu bitku“, kazao je patrijarh.

Prema njegovim riječima, kada su se knez Lazar i oni koji su vojevali s njim pričestili, svako je tražio oproštaj od bližnjeg, svako je bio svjestan da nije dovoljan samom sebi, da mu je potreban drugi, i svako je praštao bližnjem.

„Danas smo ovdje došli pred Svetog kneza Lazara da potvrdimo da smo crkva služeći svetu liturgiju, ali i da stanemo pred njega i da se zapitamo i pojedinačno i kao narod – jesmo li na njegovom putu ili nismo“, kazao je patrijarh i naveo da se boji da skoro svako od nas zna odgovor.

„Po blagodati Božjoj, po ljubavi njegovoj jesmo, ali po onome što mi činimo – najčešće nismo“, rekao je patrijarh, prenosi TV Hram.

Prema njegovim riječima, odgovor se krije u pitanjima: da li sudimo i osuđujemo jedni druge, da li praštamo jedni drugima, da li hoćemo da slušamo jedni druge, ili hoćemo da namećemo sebe jedni drugima.

„Da li hoćemo da budemo jedno – jedan narod, narod Hristov, narod Svetoga Save? Ili bi svako od nas htio po svojoj slici i prilici da oblikuje ostale i da stvara neki novi narod?“, kazao je patrijarh.

Patrijarhu srpskom sasluživali su mitropoliti šumadijski Jovan, braničevski Ignatije, niški Arsenije, sveštenstvo i monaštvo iz više eparhija SPC, prenosi Tanjug.

Svetoj liturgiji prethodio je parastos kosovskim junacima koji je služio mitropolit braničevski. Počasnu stražu pored kivota Svetog kneza Lazara držali su pitomci Vojne akademije Univerziteta odbrane i studenti Kriminalističko-policijskog univerziteta.

Neodgovorno ponašanje jednog stranog turiste moglo je imati tragičan ishod juče u Mostaru, kada je nestručno skočio sa Starog mosta u rijeku Neretvu, uprkos upozorenjima lokalnog stanovništva.

Nakon što je izronio iz hladne vode, dočekala ga je grupa revoltiranih Mostaraca koji su odlučili da uzmu pravdu u svoje ruke i fizički su ga napali, ogorčeni njegovim nepromišljenim postupkom. Nekoliko njih je skočilo u vodu da bi se obračunali, dok je ostatak to nastavio na obali. Sve je bilo praćeno gomilom psovki.

Skok je zabilježen mobilnim telefonom i videosnimak se ubrzano počeo da dijeli društvenim mrežama.

Turista skočio sa Starog Mosta, Mostarci ga pretukli pic.twitter.com/O8ASgYKAg5

— Doznajemo (@Doznajemo) June 27, 2025

Profesionalni skakači, koji nastupaju na takmičenjima pod nadzorom organizatora, godinama upozoravaju da ovakvi amaterski pokušaji mogu završiti teškim povredama, pa čak i smrću.