Evropska valuta izgubila je u posljednjih pet godina na vrijednosti skoro 23 odsto, što znači da se danas za jednu te istu svotu novca može kupiti daleko manje nego u pretpandemijskom periodu s početka 2020. godine.

Otkriva ovo i takozvani kalkulator inflacije iz kojeg se može vidjeti da je vrijednost evra u ovom posmatranom periodu značajno izgubila na svojoj vrijednosti, prvo zbog prekomjernog štampanja novca, a onda i negativnih posljedica rata u Ukrajini i mnogobrojnih suludih sankcija koje su dovele do rasta cijena energenata pa samim tim i osnovnih životnih namirnica.

Prema ovom kalkulatoru, ono što se 2020. godine moglo kupiti za 100 evra, za to isto danas treba izdvojiti 23 evra više.

Evro je u posljednjih pet godina imao prosječnu stopu inflacije od 4,2 odsto, što je dovelo do kumulativnog rasta cijena. Kada se sve sumira, podvuče crta, današnje cijene su za 1,23 puta veće od onih iz 2020. godine, odnosno realna vrijednost evra, s kojim je konvertibilna marka vanbračno vezana putem karensi borda – značajno je pala te ljudi za istu svotu novca mogu kupiti daleko manje artikala nego prije pet godina.

Nekom će se učiniti da se ne radi o problematičnom gubljenju vrijednosti evra, koji inflacija poput moljca polako, ali sigurno izjeda, ali ako se za primjer uzmu veći i ozbiljniji brojevi, onda sve poprima i dramatične dimenzije.

Pretpostavimo da je neko 2020. imao mogućnost da “zašteka2 nešto evra za crne dane, recimo 10.000 ili 50.000. Oni su u posljednjih pet godina “izgubili”, odnosno inflacija im je pojela 2.280, odnosno 11.400 evra. U slučaju 500.000 evra to iznosi čak 114.120.

Uzme li se kao reper veći vremenski razmak, može se vidjeti da se radi o trendu, da inflacija jede vrijednost novca. Ona je u posljednjih 20 godina pojela vrijednost evra za čak 53 odsto. Kupovna moć od 100 evra iz 2005. ekvivalentna je današnjoj vrijednosti od 153.

Ono što je karakteristično za posljednjih pet godina jeste da su bila dva kritična period, i to 2022. i 2023. kada je inflacija pojela devet, odnosno šest odsto vrijednosti evropske valute. Primjera radi, ona je u vrijeme velike finansijske krize iznosila tek 3,34 odsto

Slična situacija je sa funtom i dolarom. Ni glavna svjetska valuta nije ostala imuna na sva svjetska dešavanja. Kupovna moć 100 dolara u 2020. godini ekvivalentna je današnjoj od oko 124. Kada je u pitanju britanska funta, ona je izgubila vrijednost za 25 odsto, dok je švajcarski franak opet pokazao otpornost na sve spoljne uticaje te je u posljednjih pet godina izgubio na “težini” za samo sedam odsto.

Neki su očigledno shvatili da držanje novca u slamaricama nije rješenje te da ako žele da sačuvaju njegovu vrijednost – nađu alternativu. Zlato se pokazalo kao jedno od najsigurnijih utočišta kapitala.

Da je tako govori i kretanje vrijednosti ovog plemenitog metala na svjetskim berzama. Zbog velike potražnje cijena zlata je udvostručena u posljednjih pet godina. Jedna unca zlata je početkom 2020. koštala oko 1.800 dolara, a danas oko 3.400, što znači da jedan gram danas košta 178 maraka. Slična je priča i sa srebrom, koje je i poput zlata postalo interesantno mnogima koji pokušavaju da nađu odgovor na inflaciju te sačuvaju zarađeno i stečeno od inflatornog moljca, prenosi Glas Srpske.

Oni koji su recimo 2020. imali 50.000 evra i nisu bili u grupi onih koji su taj novac držali u nekakvom “šteku”, već su se odlučili da kupe zlato, u pomenutom periodu ne samo da su sačuvali vrijednost svog novca, već su i dobro profitirali, pa i kad se uzme u obzir valutna inflacija.

Ovi drugi to nisu uspjeli, pa čak ni oni koji su novac držali oročen u bankama.

Inflacija evra
GODINA VRIJEDNOST INFLACIJA

2020. 100 0,74

2021. 102,9 2,90

2022. 112,3 9,19

2023. 119,4 6,28

2024. 122 2,17

2025. 122,8 0,68

Za pomor ogromnih količina ribe u rijeci Bosni u Zenici, koji se desio u nedjelju, 13. jula, još nema objašnjenja, jer inspektori, koji su u četvrtak izašli na teren, nisu pronašli uzrok uginuća.

Lokalni ribari smatraju da institucije nisu reagovale na vrijeme, iako im je odmah prijavljen pomor ribe. Mrtva riba se, prema njihovim riječima, nalazi i do 10 km nizvodno, a širi se i nesnosan smrad.

U međuvremenu su uginule i četiri lisice koje su se najvjerovatnije hranile mrtvom ribom, potvrdili su za “Nezavisne” iz Udruženja građana sportskih ribolovaca “Bistro” Zenica.

Inspekcijski nadzor vodotoka rijeke Bosne u vezi s ekološkim incidentom i pomorom ribe na mjestima Hece i Jelina izvršio je Federalni vodni inspektorat, u saradnji s kantonalnom vodnom inspekcijom Zeničko-dobojskog kantona (ZDK) i Agencijom za vodno područje (AVP) rijeke Save.

“Odmah po zaprimanju prijave incidenta u jutarnjim satima 14. jula, kantonalna vodna inspektorica ZDK je, postupajući po instrukcijama glavnog federalnog vodnog inspektora, obišla vodotok na više mjesta uzvodno i nizvodno od mjesta incidenta, pri čemu nije uočeno nikakvo zamućenje rijeke, niti je na ispustima potencijalnih zagađivača bilo vidljivo incidentno zagađenje”, navode iz Federalnog vodnog inspektorata.

Takođe je, navode, zatražen nadzor kantonalnog veterinarskog inspektora ZDK, koji je uzeo uzorke uginule ribe radi upućivanja na laboratorijsku analizu.

“Prema izjavama očevidaca, uočeno je iskakanje riba iz vode u mjestima Hece i Jelina, koja se ne nalaze u blizini potencijalnih industrijskih zagađivača, zbog čega se ne može utvrditi direktna veza između pomora ribe i djelovanja pravnih subjekata koji ispuštaju otpadne vode u rijeku Bosnu”, pojasnili su u saopštenju.

Kako je kazao glavni federalni vodni inspektor Mirsad Smailagić, na lokalitetima pogođenim incidentom izvršen je nadzor nad stanjem vode, dokumentovanje posljedica po ekosistem i evidentiranje okolnosti koje mogu ukazati na uzrok zagađenja.

“Do ovog trenutka nije bilo moguće utvrditi tačan uzrok ovog ekološkog incidenta, a više informacija ćemo imati kada se završe laboratorijske analize uzoraka uginule ribe i vode iz rijeke Bosne uzetih na mjestima pogođenim incidentom”, izjavio je on.

Prema riječima Almira Ćatića, sekretara Udruženja “Bistro” Zenica, “oni su odmah obavijestili sve nadležne, ali su oni sa zakašnjenjem reagovali”.

“Mi smo imali pomor ribe 2023. godine, a tada smo je vagali. Sada je, prema našim procjenama, i do duplo više uginule ribe. Tada smo imali 2.700 kg ribe izvagane, prikupljene u kantama. Sada nismo vagali ribu, ali može se vidjeti da je to ogromna količina, ona je puno krupnija, jer se ove godine pomor desio poslije mrijesta. Migratorna vrsta koja dolazi na mrijest je uginula, a na primjer, ako je 2023. uginuo jedan škobalj, tada je imao 500 grama, a sada su oni od 2,5 do tri kg. To je matična vrsta ribe. Zato je tolika količina, i do četiri tone ribe je uginulo”, pojasnio je Ćatić za “Nezavisne”.

Navodi da se uginula riba nalazi 10 km uz obalu Bosne, i to sporadično, u količinama od 10, 15, 20 kg.

“Sve je razvučeno, i to je ozbiljna katastrofa. One su zakačene za grane, a voda ih je odnijela i do Maglaja, Doboja. Na tom području sve smrdi. Kada se to dešavalo, ja sam rekao, ako riba bude zatrovana nekim agensom koji je otrovan za ljude i životinje, doći će do uginuća. Sutradan smo našli lisicu koja je konzumirala ribu. Čak smo i treći dan našli sljedeću, a zatim još dvije pored ceste”, istakao je Ćatić.

Jedan od najvećih pisaca i glumaca u BiH Josip Pejaković preminuo je sinoć u 78. godini.

Vijest o smrti glumca prvobitno je podijelio njegov sin Dejan Pejaković, a na društvenim mrežama opraštaju se brojni kulturni radnici poput Nihada Kreševljakovića, Lane Zablocki i drugih.

Josip Pejaković rođen je u Travniku 1948. gdje je pohađao osnovno i srednje obrazovanje. U Sarajevu je završio Dramski studio u klasi Kaće Dorić i Josipa Lešića. Diplomirao je ulogom Tuzenbaha u predstavi “Tri sestre” Čehova i ulogom Filtosa u “Koncertu u jajetu Arabala” u režiji Kaće Dorić, objavio je Klix.ba.

Ostvario je preko 50 premijernih uloga u Narodnom pozorištu Sarajevo, filmovima Ljudski faktor, Kuća pored puta, desetak monodrama. Značajne uloge u predstavama: “Kome zvono zvoni”, “Kuća oplakana”, “Višnjik”, “Braća Karamazovi”, “Tri sestre”, “Woyczek”, “Sprovod u Terezienburgu”, “Veliki vezir”, “Hasanaginica”, “Princip Gavrilo”, “Omer–paša Latas”, “Julije Cezar”, “Fistikovi šejtanluci”, “Kralj Lear”, “Legenda o Ali-paši”, “Dugo putovanje u noć”, “Hamlet u selu Mrduša Donja ili Hamlet zna što narod ne zna”, “Divlje meso”…

U svojoj plodnoj umjetničkoj karijeri kreirao je veliki broj uloga, a dobitnik je i brojnih nagrada počev od Šestoaprilske nagrada Grada Sarajeva 1974., potom nagrade ZAVNOBIH za životno djelo 1991., kao i nagrade Udruženja dramskih umjetnika BiH.
Napisao je i nekoliko monodrama i filmskih scenarija od kojih su najznačajniji: “Oj živote”, “On meni nema Bosne”, “Ljudski faktor”, “Kuća pored puta”.

Od 2001. do 2003. godine obavljao je dužnost direktora Drame NPS.

Jedno vrijeme je bio pjevač travničke rok grupe Veziri. Poslije ga je zamijenio Seid Memić Vajta. Nakon toga se posvetio glumi. Odigrao je nekoliko uloga u amaterskom pozorištu u Travniku, a poslije je otišao u Sarajevo, gdje je ubrzo postao omiljen kod publike i kritičara.

U maju 2022. godine objavio je i najnoviju knjigu pod nazivom Sevdalinka, a zajedno sa Rambom Amadeusom podnio je kandidaturu u UNESCO sa prijedlogom da sevdalinka postane nematerijalna svjetska kulturna baština.