Na adresu Tužilaštvu BiH, Državne agencije za istrage i zaštitu BiH, te Komisije za borbu protiv korupcije PSBiH juče je stiglo još jedno pismo o alarmantnom i haotičnom stanju u Upravi za indirektno oporezivanje BiH, saznaje Raport.

Dok Tužilaštvo BiH i SIPA šute i ne preduzimaju ništa po alarmantnim navodima grupe radnika jedne od najvažnijih poreskih institucija od posebnog značaja za finansijsku stabilnost države, Komisija za borbu protiv korupcije na sutrašnjoj sjednici u Sarajevu trebala bi otvoriti temu o skandaloznim navodima o dešavanjima u UIOBiH.

Raport je već pisao o sadržaju prvog pisma iz UIOBiH pristiglog u državne nadležne institucije u kojima se ukazuje na to da direktor UIO Zoran Tegeltija duže od dva mjeseca ne dolazi na posao zbog, kako su naveli, navodne saobraćajne nesreće, te da je sporno i upitno što je za potpisnika svih dokumenata odredio šefa svog kabineta Milorada Đurđevića, za kojega se tvrdi da nije kompetentan za poslove koje mu je Tegeltija povjerio, te da je na taj način ugrožena i UIO i BiH.

Navodi o reketaškim timovima

U novom pismu koje je stiglo pred državne institucije sada se ukazuje na konkretne koruptivne radnje, nepotizam i sukob interesa u UIO BiH.

U pismu se sada, osim Đurđevića, navode i imena Gorana Gajića i Maje Romanić, uz tvrdnje da su u pitanju osobe ‘bez stručnih znanja’ i sa ‘kupljenim diplomama’, te članovi SNSD-a koje optužuju za nezakonitosti i samovolju. Za Đurđevića i Gajića se navodi i da su kumovi Zorana Tegeltije.

“Napravili su jedan opšti haos u čitavoj Upravi, premještaju stručne carinike bez razloga i zakonskog osnova praveći svoje reketaške ekipe po carinskim ispostavama i graničnim prelazima, dovodeći svoje nestručne kadrove izvan UIO dajući im ugovore o radu, a onda su se dohvatili raspisivanja konkursa u Sektoru carina i trgovanja radnim mjestima kako bi im riješili radni status, u čemu glavnu ulogu ima Goran Marinković sa Miloradom Đurđevićem, Goranom Gajićem i Majom Romanić, i to zna čitava UIO osim nadležnih organa koji to trebaju istražiti i procesuirati”, stoji između ostalog u obimnom pismu iz UIOBiH.

Kao ključni akter unutar strukture koju opisuju, autori pisma izdvajaju dugogodišnjeg šefa Carinske ispostave Banja Luka i sadašnjeg rukovodioca carinskih poslova Gorana Marinkovića.

Opisuju ga kao centralnu figuru svih planiranja, premještanja i kontrole kadrova u Sektoru carina, uključujući i formiranje ‘reketaških timova’ na graničnim prelazima.

“Glavni reketaš kome se mora donositi novac koji potiče iz koruptivnih radnji sa graničnih prelaza je Goran Marinković, i ko ne prihvata uslove koje mu odredi bude premješten na druge poslove zbog potreba službe, a rješenje potpisuje Milorad Đurđević, šef kabineta.

Šef Odsjeka za carinske poslove Goran Marinković je uvezan sa fiktivnim firmama registrovanim u BiH (vlasnik i direktor su nedostupni), špediterima i licima koja rade preko tih firmi organizovano, preko kojih se uvoze putnička motorna vozila u BiH, koja imaju registrovane firme u inostranstvu (Holandija, Češka i Slovenija) i na te firme izdaju lažne i falsifikovane fakture sa lažnim izjavama da su vozila EU porijekla, što dobro naplaćuju i za to uzimaju novac (prodaju fakture), čime umanjuju uvoznu vrijednost svakog uvezenog vozila, izbjegavaju plaćanje carine i umanjuju poresku osnovicu do četiri puta i više kako bi manje platili PDV-a pri uvozu vozila, čime se nanosi milionska šteta budžetu Bosne i Hercegovine”, stoji u pismu.

Rodbinsko stranačke mreže, spominju i Dodika

Dalje se ističe da se po svakom uvezenom automobilu dio novca redovno nosi Goranu Marinkoviću kako ne bi slao naknadnu carinsku kontrolu kao šef Odsjeka za carinske poslove i kako ne bi slao falsifikovane fakture sa izjavama da su uvezena vozila EU porijekla zbog neplaćanja carine na provjeru u zemlje izvoznice, jer bi odgovor bio da takve fakture ne postoje u zemlji izvoznici, već da su fakture izdate sa mnogostruko većom vrijednošću vozila i morala bi se vršiti naknadna naplata carine i PDV-a.

“Kada poreska kontrola i ode u kontrolu tih uvozničkih firmi preko kojih se uvoze motorna vozila, vlasnik i direktor su nedostupni, nema dokumentacije, a posao su već odradili i ista takva druga firma je već registrovana i stavljena u funkciju i uzimanje para na štetu budžeta se nastavlja. Ko se od carinika usprotivi ovim licima što uvoze motorna vozila na navedeni način i špediterima koji su u to uključeni i pokuša da povećava vrijednost uvezenih vozila kako bi naplatio stvarnu vrijednost uvoznih dadžbina, oni preko Gorana Marinkovića, koji to sve pokriva zbog ličnih interesa i koruptivnih radnji, odmah takvog carinika premještaju iz carinske ispostave i graničnog prelaza na druge nebitne poslove zbog potreba službe”, pojašnjava se u pismu.

Značajan dio pisma bavi se navodima da Tegeltija mjesecima faktički ne dolazi na posao, nakon povreda za koje, prema navodima zaposlenih, ‘nije jasno kako su nastale’.

U pismu stoji da se UIO ‘vodi kao privatna firma’, da su zaposleni izloženi zastrašivanju i disciplinskim postupcima te da se organizacione jedinice kontrolišu preko rodbinsko stranačkih mreža.

“Milorad Đurđević je sin Mihajla Đurđevića, koji je sa Savom Antonićem vlasnik kompanije Venera DOO, Banja Luka, a koji su prijatelji i kumovi Zorana Tegeltije i poznati tajkuni Milorada Dodika koji godinama dobijaju tendere od Vlade Republike Srpske i mnogih ministarstava. U poresku i carinsku kontrolu porodične firme Venera DOO, Banja Luka, po nalogu Đurđevića i Marinkovića idu podobni inspektori koji moraju da daju nalaz da je sve u redu i na taj način pokrivaju sve nepravilnosti.

U Sektoru poreza imaju grupu poreskih inspektora koji idu u kontrole poreskih obveznika i sačinjavaju zapisnike o kontrolama u kojima obračunavaju velike iznose poreskih obaveza bez zakonskog i pravnog osnova kako bi obveznici morali pisati žalbe i kako bi se morali javljati onima koji te žalbe rješavaju i navedenim licima iz najbližeg Tegeltijinog okruženja da im se žalbe usvoje, a to sve ima svoju cijenu.

Kada se dogovore, žalbe se usvajaju, rješenja tih inspektora se poništavaju i vraćaju na ponovni postupak i ponovnu kontrolu, samo što sad u kontrolu ide druga grupa inspektora koji se zovu brisači, i ovi inspektori po nalogu utvrđuju višestruko manje iznose obaveza, odnosno milionski iznosi ili iznosi u stotinama hiljada se u ponovnim postupcima smanjuju na nekoliko desetina ili nekoliko hiljada maraka”, navodi se u pismu iz UIOBiH.

Autori posebno naglašavaju navodni slučaj zapošljavanja Marinkovićevog sina Srđana u CI Gradiška, za kojeg navode da ga je ‘otac ispitivao na konkursu, ocjenjivao i pripremao pitanja’.

Sporni ugovor o najmu vozila

U pismu se opisuje i višemilionski ugovor iz 2025. godine, u kojem je UIO iznajmila 95 vozila od šest rent a car kompanija na period od četiri godine, uz prethodno plaćanje više od pet miliona KM.

“Direktor Zoran Tegeltija je u 2025. godini sa šest rent a car kuća sklopio ugovore o najmu 95 motornih vozila na četiri godine i za to je UIOBiH unaprijed platila više od pet miliona maraka, a nakon četiri godine sva vozila se vraćaju tim rent a car kućama, što je očigledan primjer štetnog ugovora i posla u čijoj pozadini su se odvijale koruptivne radnje, i vlasnici tih rent a car kuća su u bliskim odnosima sa direktorom Tegeltijom i njegovim najbližim saradnicima Miloradom Đurđevićem i Goranom Marinkovićem.

U ovom poslu će dobro profitirati Zoran Tegeltija i vlasnici rent a car kuća, a u vezi ovog nezakonitog posla i njegove realizacije na ovakav nezakonit način svoje primjedbe je dala i državna revizija Bosne i Hercegovine”, ističu u pismu iz UIOBiH.

Autori pisma traže da Komisija za borbu protiv korupcije Predstavničkog doma PSBiH najozbiljnije razmotri ove složene probleme kojim se ugrožava rad i funkcionisanje Uprave za indirektno oporezivanje, koja ima više od 2600 radnika i dovodi u pitanje finansijska stabilnost i punjenje budžeta Bosne i Hercegovine.

“Čime se dovodi u pitanje i funkcionisanje svih drugih državnih institucija, te da donese odgovarajuće zaključke i uputi inicijativu za smjenu Zorana Tegeltije sa mjesta direktora UIO i da Savjet ministara BiH imenuje VD direktora do raspisivanja novog konkursa za direktora UIO”, zaključuje se u pismu pristiglom Tužilaštvu BiH, SIPA i Komisiji za borbu protiv korupcije PDPSBiH od anonimnih radnika UIOBiH.

Narodna skupština Republike Srpske u srijedu 26.11. ove godine održaće posebnu sjednicu, na čijem dnevnom redu je drugi rebalans budžeta za 2025. godinu.

U okviru tog rebalansa ima jedna budžetska stavka koja je naročito važna, jer pokazuje kako vladajući režim u višemilionskim iznosima troši novac za svoje interese, a ne u interesu naroda i Republike Srpske.

Da bi se razumjela ta bahatost režima koja je, suštinski gledano, kriminal (zloupotreba službenog položaja) pokriven odlukama Narodne skupštine, treba se vratiti u budžet Republike Srpske za 2025. godinu, koji je Narodna skupština usvojila krajem 2024. godine.

Tim budžetom Ministarstvu za evropske integracije i međunarodnu saradnju odobrena je budžetska stavka “stručne usluge” u iznosu od 2.150.000 KM. Ono što odmah pada u oči je što je toliki novac građana namijenjen da se potroši za krajnje neodređen pojam “stručne usluge”, koji ne znači ništa, jer se ne zna šta su stručne usluge, od koga su one niti za koga.

Stoga je takvo postupanje u normiranju neustavno, protivno ustavnom principu vladavine prava, koje nema kada se ovako važno pitanje trošenja narodnog novca propisuje potpuno neodređenim pojmovima, čime se polaže temelj za kasnije brojne i raznovrsne zloupotrebe u vršenju vlasti prilikom trošenja budžetskog novca.

Nakon tako usvojenog budžeta za 2025. godinu, Narodna skupština je tokom ove godine već usvojila jedan (prvi) rebalans budžeta, kojim je navedenu budžetsku stavku Ministarstva za evropske integracije i međunarodnu saradnju sa 2.150.000 KM uvećala za više od deset puta, i to na 21.683.800 KM.

Dakle, za (s)mutne “stručne usluge” režim je sebi dao toliki novac, za koji ni tim rebalansom budžeta nije propisano na koje, odnosno kakve i čije stručne usluge ga režim može trošiti.

A onda nas je nakon usvajanja tog prvog rebalansa budžeta nedavno obavijestio The New York Times kako je Vlada Republike Srpske u dužem vremenskom periodu mjesečno plaćala tristo hiljada američkih dolara lobistima povezanim sa američkim predsjednikom Donaldom Trampom.

Drugim riječima, Milorad Dodik i njegov režim suludom politikom donošenja neustavnih zakona u Narodnoj skupštini naprave problem narodu i Republici Srpskoj, a onda posljedice te sulude politike i zloupotrebe vlasti od strane Dodikovog režima bivaju plaćane narodnim parama u milionskim iznosima, i to kojekakvim lobistima kako bi oni svojim vezama omogućili da SAD ukinu sankcije Dodiku i pripadnicima njegovog režima.

Sav taj protivpravni poduhvat režim je plaćao upravo onom višemilionskom i neustavnom budžetskom stavkom Ministarstva za evropske integracije i međunarodnu saradnju, pod firmom “stručnih usluga”, koja je zbog toga uvećana do vrtoglavih milionskih iznosa narodnog novca.

No, ni to nije dovoljno režimu, jer je za 26.11. ove godine zakazao još jednu posebnu sjednicu Narodne skupštine, da bi nametnuo i drugi rebalans budžeta za tekuću 2025. godinu, i u njemu povećanje navedene stavke za tzv. “stručne usluge” sa 21.683.800 KM na 42 miliona KM, kako izvještava domaći internet portal Capital u članku od 24.11. ove godine.

Očigledno je da milioni koje je ovdašnji režim već platio narodnim novcem da bi sebe, a ne Republiku Srpsku, iskupio od posljedica svoje bezglavosti, nisu bili dovoljni nego se ko zna kojim sve lobistima mora platiti još za njihove prljave “stručne usluge”.

Tako se, dakle, pljačka narodni novac iz budžeta Republike Srpske, što je teška zloupotreba vlasti aktuelnog režima.
I niko ne ustaje protiv te zloupotrebe, već se samo nijemo posmatra kako režim za lične potrebe troši narodni novac u ogromnim količinama.

Da poraz svih nas bude još snažniji, podsjetiću na ironiju sadržanu u važećem Zakonu o budžetskom sistemu Republike Srpske, čime završavam ovaj tekst.

Naime, članom 60. tog zakona je propisano da su svi budžetski korisnici dužni da transparentno troše budžetskih novac, a članom 61. tog zakona je propisano da budžetski korisnici moraju namjenski trošiti javni novac.

Međutim, kako će se budžetski novac trošiti transparentno i namjenski ako se u budžetu na neustavan način odredi da se višemilionski iznosi javnog novca troše za krajnje neodređene namjene, pod opskurnim izrazom “stručni usluge”.

Naravno da tu nema niti može biti namjenskog trošenja narodnog novca, već samo njegove zloupotrebe u privatne svrhe.
Protiv takvog neustavnog normiranja budžeta, upotrebom krajnje neodređene odredbe “stručne usluge” koja je antipod pravnoj sigurnosti i vladavini prava, Ustavni sud Republike Srpske nikada nije pokrenuo postupak za ocjenu ustavnosti. Niti će, iako ima pravo na to.

A to što ministar finansija Republike Srpske (aktuelna Zora Vidović) po članu 61. Zakona o budžetskom sistemu Republike Srpske treba da donese rješenje o inspekcijskoj kontroli NAMJENSKOG korištenja sredstava budžetskih korisnika, je prava ironija.

Jer sve će se u toj kontroli pokriti izrazom “stručne usluge”, pošto taj izraz nije poništio Ustavni sud, niti će, tako da će pod njega budžetski inspektor po nalogu ministra finansija podvesti antinarodno trošenje javnog novca za potrebe režima, s tim što po žalbi (koju može izjaviti samo budžetski korisnik koji je predmet kontrole) protiv rješenja inspektora odlučuje ministar finansija, a Zora Vidović sigurno neće uvažiti žalbu u kojoj bi se budžetski korisnik odvažio da napiše da budžetom Republike nije propisano, kao što nije, da je javnim novcem dozvoljeno plaćanje lobiranja za Milorada Dodika i SAD. Zora bi sasvim izvjesno u tom slučaju sav narodni novac potrošen u te svrhe podvela pod “stručne usluge”.

Eto, tako se odrađuje posao za aktuelni autokratski režim u Republici Srpskoj.

Piše: prof. dr Milan Blagojević

BN TV

Na u nedjelju održanim prijevremenim izborima za predsjednika Republike Srpske, pravo glasa, kao što je poznato imalo je ukupno 1.264.364 birača.

Od toga broja, njih 20.269 mogli su glasati putem pošte i to su glasači koji žive van BiH, a od kojih se 258 prijavilo da glasaju u diplomatsko-konzularnim predstavništvima BiH u Minhenu, Berlinu, Beču i Beogradu.

S obzirom na to da je CIK BiH glasačima koji glasaju putem pošte, glasačke pakete uputio ranije, do subote, 22. novembra, u poštanski pretinac CIK-a pristigao je 3.191 glasački paket iz inostranstva. Od toga je 1.031 glasački paket stigao s obavijesti da je neuručen.

To znači da je ispunjene glasačke listiće CIK-u iz inostranstva vratilo 2.160 glasača.

CIK BiH će glasačke listiće za glasanje putem pošte primati pet dana nakon održavanja izbora s tim da datum na kovertama kada su poslate mora biti sa žigom na kojem je najkasnije dan održavanja izbora, odnosno 23. novembar.

Glasovi pristigli putem pošte brojaće se u Glavnom centru za brojanje u Sarajevu i prvo brojanje, kako je rečeno Raportu počet će u srijedu, 26. novembra.

Takođe, u Glavnom centru za brojanje biće prije tih glasova prebrojani i glasovi na nepotvrđenim glasačkim listićima, zatim glasački listići birača koji su glasali u odsustvu, te listići onih glasača koji su glasali putem mobilnog tima.

Inače, na svakim izborima u BiH, određen broj birača ima pravo glasati putem pošte ako ispuni propisane procedure. Godinama je interes za glasanje putem pošte daleko manji od broja birača koji na to imaju pravo ili se registruju za izbore.

No, s obzirom na još uvijek neizbrojane glasačke listiće kojih je nekoliko hiljada, te imajući u vidu da je razlika između kandidata Siniše Karana i Branka Blanuše za predsjednika RS oko deset hiljada, kao i da se traži ponavljanje izbora na nekim biračkim mjestima, pitanje je mogu li ti listići promijeniti izborni rezultat ili će Karan ostati u vodstvu i postati i zvanično predsjednik RS, piše Raport.