Connect with us

Društvo

STRAHOTA! Onkološki pacijenti u FBiH bez lijekova UMIRU U MUKAMA jer nadležni ne izdvajaju novac

Veliki broj onkoloških pacijenata u FBiH nemaju mogućnost liječenja od smrtonosnih bolesti. Nalaze se na listama čekanja Fonda solidarnosti Zavoda zdravstvenog osiguranja FBiH, koji nema novca za nabavku neophodnih lijekova. S druge strane, Vlada FBiH tom fondu duguje 1,5 milijardi KM.
Četiri udruženja koja okupljaju oboljele od karcinoma te reumatskih bolesti, ovih dana upućuju dramatične vapaje u cilju iznalaženja rješenja u nevjerovatnoj situaciji u kojoj se nalaze onkološki pacijenti.

Naime, kako navode čelnici udruženja, više od hiljadu i po pacijenata se nalazi na listi čekanja za dobijanje lijekova ili odlazak na liječenje u inozemstvo pri Fondu solidarnosti Zavoda zdravstvenog osiguranja FBiH. Međutim, lista ne može biti skraćena jer fond trenutno nema novca prevashodno za nabavku lijekova.

Umiru bez prilike da dobiju liječenje

– Zaključno s 31. julom ove godine, na listi čekanja nalazi se 1.590 pacijenata, od čega njih više od 800 treba urgentno liječenje lijekovima i terapijama, dok oni preostali trebaju medicinsko zbrinjavanje izvan zemlje. Mi smo sada u septembru te su brojevi znatno veći, a naša udruženja bilježe smrtne ishode oboljelih, koji nisu ni dobili priliku da se liječe – kaže Sead Sefić, predsjednik Udruženja oboljelih od raka prostate FBiH.

Ukazujući na dramatično stanje, sagovornik Kliksa navodi da su predstavnici četiri udruženja u Parlament FBiH uputili inicijativu za amandman na rebalans federalnog budžeta za 2023. godinu, kako bi za potrebe liječenja najtežih oboljenja bila izdvojena neophodna sredstva.

– Problem je počeo nastajati još od 2002. godine, kada je zakonom formiran Fond solidarnosti FBiH, čiji se budžet puni iz dva izvora, odnosno iz doprinosa zdravstvenog osiguranja i transfera iz federalnog budžeta. Samo prve, odnosno 2002. godine je propisani koeficijent ispoštovan. U svim ostalim godinama, Fondu solidarnosti FBiH novac nije uplaćivan, a Vlada FBiH ne ispunjava svoje zakonom propisane obaveze. To je dovelo do dugovanja od milijardu i 530 miliona KM za liječenje najtežih oboljenja. Mi ne živimo u nadi da će vlada pokriti te troškove jer su to ogromna sredstva – ističe Sefić.

Prema proračunima, za osiguranje liječenja onkoloških pacijenata koji se trenutno nalaze na listi čekanja, potrebno je izdvojiti dodatnih 70 miliona KM. Sefić navodi da je potrebno pristupiti sistemskom rješenju problema jer u suprotnom, dramatična situacija bi mogla biti i iduće godine, shodno kontinuiranom porastu broja oboljelih od nekog oblika karcinoma.

– Mi smo dosad imali nekoliko sastanaka sa nadležnima, ne dozvoljavamo paušalna rješenja u kojima se spominje iznos od pet miliona KM. U Fondu solidarnosti FBiH nedostaje okvirno 70 miliona maraka i mi insistiramo da se to pokrije – potcrtava Sefić.

Liječenje jednog onkološkog pacijenta košta od 40 do 200 hiljada KM, a bez lijekova mnogi sada gledaju smrt u oči. U dramatičnoj situaciji, pacijenti svakodnevno putem grupa na društvenim mrežama traže lijekove na poklon.

– Ispod svakog ljudskog dostojanstva je da mi kao lešinari čekamo da nam jedna žena umre, kako bismo njene lijekove koji su ostali predali drugoj pacijentici. Kao pacijenti ne tražimo ništa što nam zakonski ne pripada, kao porezni obveznici plaćamo svakoga mjeseca doprinose za zdravstveno osiguranje. To bi trebala učiniti i Vlada FBiH koja Fondu solidarnosti FBiH duguje milijardu i po maraka – priča nam predsjednica Udruženja oboljelih od raka dojke Renesansa Enida Glušac.

Prema njihovim riječima, tendencija rasta oboljelih od nekog oblika karcinoma sveprisutnija je u našoj zemlji, a shodno tome povećava se i iznos novčanih sredstava koja je potrebno izdvojiti. Konkretno u FBiH, prije šest mjeseci na listi čekanja za dobijanje terapije nalazilo se 209 oboljelih od metastatskog karcinoma dojke, dok ih je danas 313.

Na federalnoj listi čekanja, između ostalog nalazi se i 20 pacijenata kojima je dijagnostifikovan melanom. Nažalost i iz udruženja koje okuplja pacijente sa ovom dijagnozom navode da im se nerijetko dešava da moraju kontaktirati porodice umrlih kako bi im ustupili preostale lijekove.

– Takođe, nama pomažu i udruženja koja su slična našem, a nalaze se u Srbiji i Hrvatskoj. Došlo je vrijeme da ne možemo drugačije funkcionirati te nam se dešava da smo na putu za spas života prinuđeni baviti se ilegalnom radnjom prenosa lijekova preko granice, koja nam se poklanjaju iz ranije navedene Srbije i Hrvatske. To je jedan užas u kojem živimo – priča nam predsjednik Udruženja oboljelih od melanoma FBiH Vedad Dževlan.

Navodi da i danas imaju kritičnu situaciju pacijentice iz Zenice, koja je ovoga četvrtka ostala bez terapije. Zbog toga su jednoj farmaceutskoj kući uputili molbu za donacijom lijeka jer ta pacijentica s prestankom apliciranja medikamenta zasigurno umire.

– Veliku podršku imamo od onkologa koji su zaposleni u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu te Opštoj bolnici “Prim. dr. Abdulah Nakaš”. Međutim i oni su nemoćni. Dešava se da u nedostatku lijekova su prinuđeni da pacijentima daju hemoterapiju, od koje se, kada govorimo o melanomu, umire. Dakle, ne želimo se liječiti hemoterapijom jer znamo da postoje lijekovi koji se dobijaju ambulantno te ukoliko ste u trećem stadijumu bolesti izliječenje je sigurno. Dakle, liječenje nije doživotno – nadovezuje se Dževlan.

Za rješavanje aktuelnog problema zalažu se i iz Udruženja oboljelih od reumatoidnog artritisa i ostalih reumatskih bolesti Snaga BiH.

– Rješavanje liste jeste alarmantno jer je svaki dan za oboljelog od izuzetnog značaja. Bolest ne može čekati, rješenje postoji, kao i novci u našoj državi. Za rebalans federalnog budžeta postoji 211 miliona KM, tako da se može dozvoliti i obezbijediti 70 miliona KM za ovu godinu. Nama će za iduću godinu trebati sigurno do 100 miliona KM jer su pretpostavke da ćemo u 2024. imati povećanje pacijenata za 30 posto – priča nam predsjednica Udruženja Snaga BiH Alma Stefanišin.

Oni su još jednom apelovali na Vladu Federacije BiH u kontekstu ispunjavanja svojih obaveza. U suprotnom, najavljuju masovne proteste, a spremni su i na štrajk glađu jer kako kažu, bolje im je da umru od gladi, a ne bez lijekova koji im mogu spasiti život, piše Klix.ba.

Related Topics:

Društvo

PODRINJE I BIRAČ PAMTE ZVJERSKI UBIJENE SRBE: 33 godine od zločina

U Bratuncu će ovog vikenda, u subotu, biti obilježene 33 godine od zločina nad 3.267 Srba iz srednjeg Podrinja i Birča, počinjenog tokom proteklog rata.

Pomen stradalima služiće patrijarh srpski Porfirije, u prisustvu visokih zvaničnika Srpske i Srbije. U Republici Srpskoj je u ovu subotu dan žalosti.

Vinko Lale, predsjednik Udruženja logoraša regije Birač, rekao je da kultura sjećanja na stradale u srednjem Podrinju i Birču mora obuhvatiti pamćenje mučenja, torture i ubistava Srba u srebreničkim logorima, te zatvaranje i iživljavanje nad djecom, trudnicama i starcima.

Lale navodi jedinstven slučaj da su u logor “pilićarnik” bili zatvoreni svi stanovnici srpskog sela Čumavići i okolnih zaselaka kod Srebrenice, koji su prvi popaljeni pod komandom Nasera Orića početkom maja 1992. godine. Tu su, dodaje Lale, bila djeca, trudnice, starci i nad njima su se iživljavali svi koji nisu imali časti i karaktera.

“Poznati su zločinački primjeri da su na panjeve stavljali glave dvogodišnje djece i izvodili roditelje da kažu koje će da zakolju, a koje da ostave”, podsjeća Lale i ističe da niko nije odgovarao za zločine počinjene u tim logorima.

Govoreći o torturama u srebreničkim logorima za Srbe, Lale je ukazao i na primjer iz februara 1993. godine, kada je jedna grupa logoraša dovedena u magacin teritorijalne odbrane, gdje su danima mučeni i premlaćivani tako da ih je šest podleglo tim zvjerskim iživljavanjima pripadnika Armije RBiH.

Lale navodi da su, prema svjedočenju preživjelih, Kostadina Popovića iz Kravice i još neke ubili bukovim cjepanicama. Naglašava da su tu tučeni i mučeni i maloljetnici, te napominje da je više od desetoro srpske djece bilo u logorima u Srebrenici, ne računajući djecu koja su bila u logoru “pilićarnik” u Potočarima.

Brano Vučetić iz Bratunca, koji je kao ranjeni devetogodišnjak bio zatvoren u logoru u Srebrenici, rekao je da za ubistvo njegovih roditelja i maloljetnog brata, kao i još 46 djece iz regije Birač, niko još nije odgovarao, što se nikada ne smije zaboraviti.

“Ne mogu zaboraviti svoje roditelje i brata. Preživio sam da njegujem sjećanje na njih. Da im prislužujem svijeće i pričam svojoj i drugoj srpskoj djeci o našem stradanju. Neka znaju i da se čuvaju”, ističe Vučetić.

Njegovo visokopreosveštenstvo mitropolit dabrobosanski i arhiepiskop sarajevsko-srebrenički Hrizostom izjavio je da je srednje Podrinje i Birač jedno od područja najstravičnijih stradanja srpskog naroda.

“Više nećemo dopustiti političkim i istorijskim mešetarima da srpskom narodu nametnu zaborav, već ćemo, ako Bog da, podignuti Memorijalni centar u Bratuncu sa spomen-crkvom i spomenikom koji će za sva vremena podsjećati kako nas Srbe, tako i druge koji prolaze kroz Podrinje i Birač, da je srpski narod upravo najstradalniji narod na području ove regije”, naglasio je mitropolit dabrobosanski u intervjuu za Srnu.

Fotografije 600 ubijenih i poginulih Srba, većinom civila, iz bratunačke i srebreničke opštine, prije nekoliko dana su postavljene pored puta od Bratunca prema Srebrenici sa ciljem da svi koji ovih dana dolaze u Potočare i Srebrenicu vide i uvjere se da su ovdje počinjeni zločini nad srpskim civilima.

Postavljanje fotografija organizovali su članovi organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih srpskih civila iz ove dvije opštine, a njima se pridružila i predsjednica ove organizacije na republičkom nivou Isidora Graorac.

Graorčeva je istakla da fotografije potvrđuju da su ti ljudi postojali, da imaju imena i prezimena, ali da za njihova stradanja niko nije procesuiran. Predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Srebrenice Branimir Kojić rekao je da je ovo put srpskog vapaja i poruka svima koji ovuda prođu da se još jednom uvjere u istinu o velikom srpskom stradanju u ovoj regiji.

Nastavi čitati

Društvo

DAN ŽALOSTI U RS: Na svim institucijama Republike Srpske zastave će danas biti spuštene na pola koplja

U Republici Srpskoj je Dan žalosti povodom obilježavanja 33 godine od muslimanskog zločina nad Srbima u srednjem Podrinju i Birču, gdje je stradalo 3.267 Srba tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata.

Odluku o proglašenju Dana žalosti donijela je Vlada Republike Srpske.

Na svim institucijama Republike Srpske zastave će danas biti spuštene na pola koplja, sve kulturne manifestacije će biti otkazane, a sportski događaji prilagođeni Danu žalosti.

Nastavi čitati

Društvo

NEMA DA FALI! Evo koliko koštaju obroci za zatvorenike u Banjaluci

Kazneno-popravni zavod Banjaluka ne puni medijske stupce spektakularnim pričama iz zatvora, ali zato troškovi hrane svakako zaslužuju pažnju. Jer, hraniti pritvorenike i osuđenike nije ni malo jeftino.

Kazneno-popravni zavod Banjaluka odlučio je tako da nabavi svježe i konzervirano voće i povrće koje će koštati više od 130.000 KM godišnje.

Tender je bio otvoren, javila su se dva ponuđača, a posao je na kraju dobila firma „Trnisa“ iz Laktaša. Ugovor traje tri godine, a ukupna vrijednost je 380.710 maraka bez PDV. Kad se sve podijeli, dolazimo do cifre od oko 127.000 KM godišnje i to bez PDV.

Samo za voće i povrće. Ali to je tek dio menija.

U martu ove godine, KPZ Banjaluka je sklopio još jedan trogodišnji ugovor i to sa firmom „Novo-teks“ iz Banjaluke, ovaj put za nabavku hrane. Ugovor vrijedan 1.709.400 KM bez PDV pokriva ostatak kuhinje: meso, hljeb, mliječne proizvode, suhomesnate proizvode i sve ono što zatvorska trpeza (ipak) podrazumijeva.

Kad se sve sabere, dolazimo do cifre od više od 2 miliona maraka za tri godine. To znači da nas zatvorska ishrana u Banjaluci godišnje košta preko 620.000 KM.

Naravno, ovdje ne govorimo o luksuzu, već o osnovnim obrocima koji moraju zadovoljiti zakonom propisane standarde ali i dalje, cifra nije mala.

Treba imati na umu da se u zatvorskom restoranu hrane i zaposleni, ali najveći dio ovog iznosa ipak otpada na potrebe osuđenika i pritvorenika. I tako, dok se na slobodi mnogi pitaju kako spojiti kraj s krajem, iza zatvorskih zidina, makar kad je riječ o tanjiru, stvari izgledaju prilično stabilno, prenosi Srpskainfo.

Jer zatvorski život možda i nije lak, ali ni džabe ne dolazi. Bar ne poreskim obveznicima.

Nastavi čitati

Aktuelno