Connect with us

Svijet

SVE ČEŠĆA SAMOUBISTVA MEĐU PROSVJETNIM RADNICIMA U KOREJI! Roditelji i djeca zlostavljaju nastavnike

Izvještavanje i debatovanje o đacima i naročito njihovim roditeljima koji zlostavljaju prosvetne radnike već mjesecima traje u Južnoj Koreji.

Tokom ljeta taj društveni problem dospio je u žižu javnosti kada su zabilježena četiri samoubistva nastavnika i nedjeljama održavani masovni protesti prosvetara koji su zahtjevali poboljšanje uslova rada i zaštitu svojih prava.

Ovih dana u Južnoj Koreji mediji bruje o manje ili više neobičnim epizodama iz škola i obdaništa.

Jedna vrsta medijskog čuda postao je slučaj žene koja je izmetom uprljanu pelenu svog djeteta bacila u lice vaspitačici nezadovoljna načinom na koji se ona odnosila prema njemu, prenosi RTS.

Veliku pažnju privlači i viralni snimak srednjoškolke koja se podsmjeva profesoru zato što je pokušao da je zaustavi da ne pobjegne s časa, tako što ga optužuje za fizičko maltretiranje jer je povukao njenu torbu.

Na snimku ona ga između ostalog samouvjereno grdi i riječima da je zaboravio da je ona nečija “dragocjena ćerka”.

Oba slučaja su u žiži medija jer se u azijskoj zemlji s pedeset miliona stanovnika poslednjih mjeseci žustro debatuje o problemu erozije autoriteta nastavnika i maltretiranju koje oni podnose od učenika i njihovih roditelja.

Učestala samoubistva prosvetara

Taj problem je postao jedno od aktuelnih gorućih društvenih pitanja zbog niza samoubistava nastavnika tokom ljeta, pokrenuo je masovne proteste prosvetara i na vidjelo iznio široki spektar problema u vezi s njihovim zakonskim i društvenim statusom.

Naime, za samo dva mjeseca tokom prošlog ljeta, počev od jula, četiri nastavnika osnovnih škola u Južnoj Koreji su sebi oduzela život. Crne statistike pokazuju da je od 2018. do juna ove godine u toj zemlji samoubistvo izvršilo oko sto nastavnika osnovnih i srednjih javnih škola.

Mada nisu poznati detalji o uzrocima tih tragedija, bar kada je riječ o pomenuta četiri slučaja jasno je da je, pored preopterećenosti poslom i dugog radnog vremena, bitnu ulogu odigralo maltretiranje koje su žrtve pretrpele od roditelja đaka.

Saosjećanje južnokorejske javnosti naročito je privukao slučaj dvadesettrogodišnje nastavnice iz Seula, nakon čije smrti su u julu otpočeli masovni protesti prosvetnih radnika, koji su trajali do početka septembra i na svom vrhuncu okupili oko 200.000 ljudi. Kuriozitet je da je ona ruku na sebe digla na radnom mjestu samo pet mjeseci nakon što se zaposlila.

Pad s društvenog pijedestala?

Južna Koreja je sredina u čijoj je kulturi vekovima dominirao tradicionalni konfučijanski sistem vriednosti u kojem važno miesto ima poštovanje prema starijima i osobama na društveno važnim položajima, pa su školski nastavnici i univerzitetski profesori, i uopšte učeni ljudi, dugo bili izrazito poštovani, te uživali dobar ugled i društveni status uprkos relativnom siromaštvu.

Ovo posebno stoga što su u konfučijanskoj misli moralno vaspitanje i sticanje svih vrsta znanja, a naročito onog koje doprinosi usavršavanju ličnosti, esencijalni za postizanje društvene harmonije, mira i prosperiteta. Prosvetari kao nosioci obrazovanja i moralnog vaspitanja otud su tradicionalno važili za vrlo važne i ugledne članove zajednice, prema kojima je provokativni, antagonistički odnos bio nezamisliv.

Međutim, u poslednjih deceniju i po, odnos roditelja i učenika prema njima se drastično mjenja, zbog čega se mnogi prosvetni radnici ne samo susreću s nepoštovanjem već postaju žrtve mentalnog i fizičkog nasilja.

O tome svedoče i podaci istraživanja koje je sprovelo Ministarstvo obrazovanja, po kojima vidno raste broj slučajeva u kojima se nastavnici žale na maltretiranje i traže pomoć i zaštitu vlasti. U prošloj školskoj godini, na primjer, zabilježeno je više od 2.000 zvaničnih žalbi prosvetnih radnika na ponašanje djece, u odnosu na nešto više od 1.100 za čitav period od 2018. do 2022. Takođe, dok je u 2021. godini 437 nastavnika u Južnoj Koreji zatražilo pomoć zbog pretećeg ponašanja i nasilja đaka, deset godina ranije to je učinilo njih 287.

Štaviše, prošle godine u Južnoj Koreji se od depresije liječilo više od 158.000 prosvetnih radnika, uključujući tu i vaspitače u obdaništima, u odnosu na nešto više od 88.000 u 2018.

Uzroci promjene društvenog položaja prosvetnih radnika

Povod za promjenu odnosa đaka i roditelja prema nastavnicima je prije svega jačanje individualističkih vrijednosti i diskursa o pravima djeteta zapadnog porekla, koji razaraju stari konfučijanski pogled na svijet u kojem se strogo vaspitanje, uključujući tu i fizičko kažnjavanje neposlušne djece u učionici, smatralo neophodnim radi izgradnje ličnosti.

Odnosno, krajem prve decenije ovog vijeka mediji u Južnoj Koreji počeli su da intenzivno izvještavaju o slučajevima u kojima su nastavnici grubo kažnjavali djecu, što je, pored zgražavanja, debata i javnih protesta, vremenom dovelo i do formulisanja zakonske regulative koja roditeljima omogućava da vlastima prijave profesore za maltretiranje bez konkretnih fizičkih dokaza.

Taj zakon iz 2014. godine dao je veliku moć roditeljima: oni sad mogu da, po svom nahođenju, pokrenu postupak za suspenziju i smjenu prosvetnih radnika izgovarajući se navodnim verbalnim maltretiranjem i ponižavanjem djeteta čak i u slučaju kada je nastavnik prosto ukorio đaka ili mu dao lošiju ocjenu.

Da bi izbjegli pokretanje disciplinskog postupka, obrazovni radnici su prisiljeni da trpe duge pridike, da se izvinjavaju za ono što nisu učinili i pravdaju mušičavim roditeljima za “grehe” kao to što nisu pohvalili njihovo dijete jednako koliko neko drugo ili zato što su ga pred razredom opomenuli da ne priča.

Ta slabost nastavnika, naravno, nije promakla đacima, od kojih je neki zloupotrebljavaju kako bi ih ismjevali i provocirali. Takođe, opasnost od suspenzije na osnovu “emotivnog maltretiranja”, čija je definicija vrlo rastegljiva, navela je mnoge nastavnike da potpuno odustanu od pokušaja da uvedu bilo kakvu disciplinu u učionicu.

Oni su prisiljeni da se umjesto obrazovanjem i moralnim vaspitanjem djece bave ličnim preživljavanjem.

Pojedini južnokorejski psiholozi tvrde da su među roditeljima koji zloupotrebljavaju zakon da bi maltretirali prosvetne radnike u velikom broju oni koji su u ranoj mladosti sami doživeli fizičko kažnjavanje ili ponižavanje pred drugim đacima i prezir i agresiju koju osjećaju prema svojima nekadašnjim nastavnicima sada projektuju, odnosno iskaljuju, na nevine prosvetne radnike.

Jedan od faktora koji doprinosi povećanom mješanju roditelja u rad prosvetara je i njihova fiksacija na uspjeh djeteta, koja je posljedica anksioznosti karakteristična za vrlo kompetitivna dalekoistočna društva, u kojima i od stepena uspjeha na nižim nivoima obrazovanja u dobroj mjeri zavisi prohodnost na najuglednije univerzitete, od čega dalje zavisi zapošljavanje i samim tim visina prihoda i kvalitet života.

Sociolozi vjeruju i da činjenica da većina južnokorejskih parova sada ima samo jedno dijete doprinosi njihovoj opsesiji da ga zaštite i od najmanje teškoće, te mu sve omoguće i olakšaju, makar i po cijenu da šikaniraju nastavnike i od njih silom izvlače dobre ocjene.

Još jedan društveni element koji poslednjih decenija mijenja stav roditelja prema prosvetnim radnicima je i činjenica da je obrazovanje u privatnim školama postalo ne samo stvar prestiža već i potreba zbog rastuće razlike u kvalitetu nastave koja se nudi u privatnim i javnim školama. Činjenica da skupo plaćaju uslugu obrazovanja neke roditelje navodi na pomisao da imaju pravo da mnogo toga zahtjevaju od nastavnika.

Ministarstvo obrazovanja traži rješenje

Južnokorejsko Ministarstvo obrazovanja sada nastoji da iznađe rješenja za zaštitu osoblja škola od maltretiranja. Između ostalog, najavljuju se uvođenje prakse obaveznog snimanja telefonskih poziva roditelja, korišćenje četbot sistema za prijem prigovora roditelja koji će ograničiti njihov direktan kontakt sa nastavnicima i stalno zapošljavanje pravnika u osnovnim školama, koji će biti na raspolaganju nastavnicima.

Međutim, ima i onih koji tvrde da je zlostavljanje nastavnika, kao i strogo kažnjavanje djece u ne tako davnoj prošlosti, dio šire “kulture maltretiranja” u Južnoj Koreji, pa se zahtjevaju rješenja koja nadilaze određenu profesiju ili pojedinačni segment društva.

Slično tome, može se smatrati i da je pomenuti niz samoubistava nastavnika prošlog ljeta takođe dio šire prakse ili kulturnog fenomena “epidemije” samoubistava koji je svojstven Južnoj Koreji.

Slične serije tih tragičnih činova u zemlji ranije su bilježene i, na primjer, među fabričkim radnicima koji su protestovali za poboljšanje svojih prava ili javnim ličnostima poput pjevača i glumaca i njihovim obožavaocima.

Related Topics:

Svijet

Talibani ušli na teritoriju Pakistana, TENZIJE ESKALIRALE U SUKOB sa avganistanskim snagama

Talibanske i pakistanske snage razmijenile su vatru duž granice između Avganistana i Pakistana, što je izazvalo zabrinutost i pozive na smirenje tenzija iz Teherana, Dohe i Rijada. Ovi oružani sukobi predstavljaju najtežu eskalaciju između dvije zemlje u posljednjih nekoliko mjeseci, uslijed zračnog napada na Kabul ranije ove sedmice, za koji su talibanske vlasti optužile Islamabad.

Portparol Ministarstva odbrane Afganistana Enajatulah Hvarizmi izjavio je da su talibanske snage izvele “uspješne odmazdne operacije” protiv pakistanskih vojnika nakon, kako je naveo, “ponovljenih kršenja granice i zračnih napada” Pakistana na avganistansku teritoriju.

– Operacija je okončana u ponoć – napisao je Hvarizmi na platformi X.

S druge strane, pakistanski ministar unutrašnjih poslova Mohsin Nakvi nazvao je talibanske napade “neizazvanim” i poručio da će Pakistan odgovoriti “kamenom za svaku ciglu”. – Pucanje avganistanskih snaga na civilno stanovništvo predstavlja flagrantno kršenje međunarodnog prava. Naše hrabre snage dale su brz i odlučan odgovor – nijedna provokacija neće biti tolerisana – napisao je Nakvi.

Prema izvještajima Radio Pakistana, borbe su izbile na najmanje šest lokacija duž granice, a pakistanska vojska odgovorila je “snažnom i intenzivnom vatrom”.

Objavljeni su i snimci noćnog neba osvijetljenog rafalima i artiljerijskom vatrom.

Od Kabula do Helmanda – talibanski odgovor
Sukobi su uslijedili svega nekoliko dana nakon niza eksplozija u Kabulu i jugoistočnoj provinciji Paktika, koje su, prema tvrdnjama talibana, bile rezultat pakistanskih zračnih napada.

Islamabad nije preuzeo odgovornost za napade, ali je optužio talibansku administraciju u Kabulu da pruža utočište borcima Tehrik-i-Taliban Pakistana (TTP), militantne grupe koja već godinama izvodi napade na pakistanske snage uz, kako tvrdi Islamabad, podršku Indije.

Nju Delhi odbacuje te optužbe, dok talibani insistiraju da “ne dopuštaju da se teritorij Avganistana koristi protiv drugih zemalja”.

Prema zvaničniku provincijske vlade u Helmandu, Mavlaviju Mohamadu Kasimu Riazu, talibanske snage su u noći s petka na subotu ubile petnaest pakistanskih vojnika i zarobile tri vojna uporišta, zaplijenivši oružje i municiju.

Borbe su, prema avganistanskim izvorima, zahvatile više pograničnih provincija – Helmand, Kandahar, Zabul, Paktiku, Paktiju, Khost, Nangarhar i Kunar. – Ukoliko protivnička strana ponovo prekrši našu teritoriju, naše oružane snage su spremne da je odlučno brane – poručio je glasnogovornik avganistanskog Ministarstva odbrane.

Islamabad uzvraća artiljerijom
Pakistanske snage su, prema navodima AFP-a, odgovorile artiljerijskim napadima na četiri tačke duž granice.

– Talibani su počeli koristiti teško naoružanje, pa smo odgovorili artiljerijom. Oborili smo tri avganistanska drona za koja se sumnja da su nosila eksploziv – rekao je neimenovani visoki zvaničnik iz provincije Kajber Pahtunkva.

Iako trenutno nema potvrđenih podataka o žrtvama s obje strane, izvještaji ukazuju na nastavak borbi. Napetosti dodatno pojačava činjenica da su pripadnici Tehrik-i-Taliban Pakistana posljednjih mjeseci intenzivirali napade na pakistanske bezbjednosne snage u planinskim pograničnim oblastima. Tehrik-i-Taliban Pakistan (TTP), poznat i kao pokret pakistanskih Talibana, ideološki je saveznik avganistanskog talibanskog pokreta i pružao mu je podršku tokom dvadesetogodišnjeg sukoba s međunarodnim snagama.

Nakon talibanskog preuzimanja vlasti u Kabulu 2021. godine, Islamabad optužuje Kabul da ne poduzima dovoljno kako bi eliminisao TTP borce koji koriste avganistansku teritoriju za napade na Pakistan.

Prema izvještaju Ujedinjenih nacija iz ranije ove godine, TTP navodno “dobija značajnu logističku i operativnu podršku od de facto vlasti u Kabulu”.

Pakistanski ministar odbrane Kavađa Muhamed Asif nedavno je izjavio pred parlamentom da su svi pokušaji da se talibane ubijedi da prestanu pomagati TTP propali.

– Nećemo više tolerisati napade. Ujedinjeni, moramo odgovoriti onima koji ih podržavaju – bez obzira nalaze li se njihova skrovišta na našoj ili avganistanskoj teritoriji – rekao je Asif.

Samo dan prije izbijanja novih sukoba, TTP je preuzeo odgovornost za napade na sjeverozapadu Pakistana u kojima je poginulo 20 pripadnika bezbjednosnih snaga i troje civila.

Regionalni pozivi na smirenje
Rastuća kriza izazvala je zabrinutost u susjednim državama i arapskom svijetu. Iranski ministar vanjskih poslova Abas Araghi pozvao je obje strane na uzdržanost, ističući da “stabilnost između Avganistana i Pakistana doprinosi stabilnosti cijele regije”. Katar je izrazio “duboku zabrinutost” zbog eskalacije i pozvao na dijalog, dok je Ministarstvo spoljnih poslova Saudijske Arabije pozvalo Islamabad i Kabul da “izbjegnu daljnje sukobe i pokažu mudrost i odgovornost u očuvanju mira”.

– Carstvo podržava sve regionalne i međunarodne napore usmjerene na očuvanje stabilnosti i sigurnosti, te ostaje posvećeno miru i prosperitetu bratskih naroda Pakistana i Avganistana – navodi se u saopštenju saudijskog ministarstva, prenosi Klix.

Nastavi čitati

Svijet

U JEKU RATA U POJASU GAZE arapske države jačale vojnu saradnju s IZRAELOM?

Iako su vodeće arapske države javno osuđivale vojnu kampanju Izraela u Pojasu Gaze, iza zatvorenih vrata gradile su neviđen stepen saradnje s vojskom Izraela.
To otkrivaju američki dokumenti koji su procurili, a koje su analizirali The Washington Post i Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara (ICIJ).
Niz tajnih sastanaka
Prema tim dokumentima, koji obuhvataju period od 2022. do 2025. godine, izraelski i arapski vojni zvaničnici — uz posredovanje Sjedinjenih Američkih Država — učestvovali su u nizu tajnih sastanaka i vježbi u Bahreinu, Egiptu, Jordanu i Kataru.
Ti sastanci, formalno vođeni pod okriljem američke Centralne komande (CENTCOM), imali su za cilj izgradnju zajedničke regionalne sigurnosne strukture protiv Irana i njegovih saveznika, ali su u praksi stvorili mrežu koja je povezala Izrael i države koje ga javno nazivaju okupatorskim režimom.

U jeku izraelskih napada na Gazu 2023. godine, lideri Egipta, Jordana, Katara i Saudijske Arabije javno su osuđivali Tel Aviv zbog, kako su naveli, “genocida nad palestinskim narodom” i “etničkog čišćenja”. Katarski emir je u obraćanju Ujedinjenim narodima optužio Izrael da je “država neprijateljski nastrojena prema svom okruženju i saučesnik u izgradnji aparthejda”. Ipak, dokumenti pokazuju da su u isto vrijeme visoki oficiri tih istih zemalja u tajnosti koordinirali s izraelskim vojnim predstavnicima na američkim bazama. Jedan od najzanimljivijih primjera je sastanak održan u maju 2024. u katarskoj vojnoj bazi al-Udeid, najvećem američkom vojnom postrojenju u regionu, gdje su izraelski vojni predstavnici doletjeli direktno, mimo civilnih ulaza Katara, kako bi izbjegli javnu pažnju.
Procurili dokumenti otkrivaju da je Vašington (Washington), kroz CENTCOM, razvio ono što naziva “Regionalni sigurnosni konstrukt” – mrežu vojnih, obavještajnih i logističkih mehanizama koji povezuju Izrael sa šest arapskih zemalja: Bahreinom, Egiptom, Jordanom, Katarom, Saudijskom Arabijom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Jasna strategijska svrha
Plan je imao jasnu strategijsku svrhu: suprotstaviti se Iranu, koji se u dokumentima označava kao “osovina zla” zajedno s jemenskim Hutijima i libanskim Hezbolahom. Materijali uključuju i vojne mape s projektilima koji pokrivaju Gazu i Jemen, a koje su trebale ilustrirati domet iranskih i proiranskih oružanih grupa.

CENTCOM je, prema dokumentima, do 2024. uspio umrežiti većinu partnera u zajednički regionalni sistem protivzračne odbrane, kroz koji su arapske zemlje i Izrael razmjenjivali radarske podatke sa američkom vojskom. Dvije zemlje su čak počele dijeliti i vlastite podatke sa američkim vazduhoplovstvom.

Kriza nakon izraelskog udara
Saradnja je dovedena u pitanje 9. septembra 2025. kada je izraelska vojska izvela zračni napad na Dohu, prijestonicu Katara, ciljajući, kako je navedeno, vođe Hamasa. Incident je izazvao ogorčenje i šok u regionu, naročito jer nijedan radar u okviru američkog sistema nije registrovao dolazak izraelskih projektila.

Američki general Derek Frans (France) kasnije je objasnio da su radarski sistemi bili “usmjereni na Iran i druge izvore prijetnji, ne na Izrael”. Nakon snažnog pritiska iz Vašingtona, izraelski premijer Benjamin Netanjahu (Netanyahu) 29. septembra uputio je izvinjenje Kataru i obećao da takvi napadi “neće biti ponovljeni”.

Prema istim izvorima, saradnja nije obuhvatala samo razmjenu podataka i koordinaciju protiv Irana, već i zajedničke obuke u borbi protiv podzemnih tunela – taktike kojom Hamas godinama uspješno iznenađuje izraelsku vojsku.

Jedan od ključnih sastanaka održan je u januaru 2025. u američkoj vojnoj bazi Fort Campbell u Kentakiju, gdje su američke snage obučavale oficire šest partnerskih zemalja o metodama detekcije i neutralizacije podzemnih prijetnji.

Pored toga, planirano je osnivanje “Zajedničkog bliskoistočnog cyber-centra” do 2026. godine, koji bi koordinirao odbrambene informatičke operacije i zajedničke vježbe. Još jedan prijedlog odnosi se na formiranje “Informacionog centra za fuziju podataka”, s ciljem sinhronizacije informacija i propagandnih aktivnosti kako bi se, kako stoji u jednom dokumentu, “promovisala priča o regionalnoj saradnji i prosperitetu” nasuprot iranskom narativu o zaštiti Palestinaca.
Trampov plan i “mirovna faza”
U svjetlu najnovijeg prekida vatre, koji su Izrael i Hamas postigli uz posredovanje Egipta i SAD-a, američki predsjednik Donald Tramp (Trump) najavio je 20-tačaka plan za okončanje rata u Gazi. Plan predviđa postepeno povlačenje izraelskih trupa, oslobađanje talaca i dolazak međunarodnih snaga — uključujući trupe iz nekoliko arapskih zemalja koje već godinama sarađuju s Izraelom u tajnom sigurnosnom okviru.
Vašington je potvrdio da će 200 američkih vojnika biti raspoređeno u Izraelu radi podrške implementaciji prekida vatre, a da će im se pridružiti vojnici iz nekoliko arapskih država uključenih u pomenutu mrežu saradnje.
Ipak, većina tih zemalja nije javno potvrdila spremnost da pošalje svoje snage u Gazu, iako su zajedničkim saopćenjem naglasile da “podržavaju uspostavljanje mehanizma koji garantuje sigurnost svih strana”.
Analitičari upozoravaju da se iza ove složene mreže saradnje krije dvosjekli mač. Emile Hokajem (Hokayem) iz Međunarodnog instituta za strateške studije smatra da SAD već dugo gaje nadu da će vojna saradnja između Izraela i arapskih država dovesti i do političke normalizacije odnosa. Međutim, takav pristup, kaže on, “maskira stvarnost dubokih političkih i društvenih tenzija” u arapskom svijetu prema Izraelu.
– Tenzije su eksplodirale nakon izraelskog udara na Katar – ključnog partnera američkih napora. Amerika je tada viđena kao saučesnik ili nijemi posmatrač, što će narušiti povjerenje u njen posrednički kredibilitet godinama – upozorio je Hokajem.
Između Irana i Izraela
Za većinu zaljevskih država, ističu stručnjaci, saradnja s Izraelom nije ideološka već pragmatična – rezultat straha od Irana i oslanjanja na američku vojnu zaštitu.
Tomas Junau (Thomas Juneau), profesor sigurnosnih studija na Univerzitetu u Otavi (Ottawi), smatra da zaljevske države danas vode “delikatnu igru ravnoteže”.
– S jedne strane duboko su zabrinute zbog izraelskog ekstremizma i neselektivne upotrebe sile, ali s druge zavise od SAD-a i boje se iranskog uticaja. To ih tjera u tihe, nelagodne saveze s Izraelom – objašnjava Junau.
U javnosti, Vašington i arapske vlade i dalje tvrde da “ne postoji nova alijansa”, ali dokumenti jasno govore o sistematskom povezivanju vojnih struktura regiona pod američkim vođstvom. Čak i detalji iz internih dopisa svjedoče o osjetljivosti saradnje – učesnicima sastanaka u Kataru bilo je izričito zabranjeno fotografisanje i pristup medijima, dok su organizatori morali osigurati obroke bez svinjskog mesa i školjki zbog vjerskih pravila učesnika.
Iza kulisa, SAD i njihovi saveznici nastavljaju graditi platformu koja region transformiše u jedinstvenu sigurnosnu mrežu, gdje su Izrael i arapske države povezani istim komandnim sistemima, obavještajnim kanalima i digitalnim infrastrukturama — čak i dok se javno razilaze u svakoj političkoj izjavi o Gazi.
Dokumenti otkrivaju ono što je dugo bilo predmet nagađanja: da je rat u Gazi, uz sav užas i razaranja, paralelno stvorio novu realnost na Bliskom istoku — tihu, krhku, ali duboku vojnu integraciju Izraela i arapskih država pod američkim okriljem.
Ta mreža, rođena iz zajedničkog straha od Irana, sada bi mogla postati ključni mehanizam u nadgledanju krhkog mira u Gazi, ali i nova linija razdvajanja između javnih političkih poruka i stvarnih geopolitičkih interesa regiona.
TIME.ba

Nastavi čitati

Svijet

ORBAN: Prikupljamo potpise protiv vojnih planova Briela

Mađarska je počela da prikuplja potpise protiv vojnih planova EU, izjavio je mađarski premijer Viktor Orban.

Orban je 2. oktobra rekao da će u Mađarskoj pokrenuti peticiju protiv vojnih planova Brisela, koji je na samitu Unije predstavio strategiju za “nanošenje poraza Rusiji”.

“Ne možemo ovo da gledamo, a da ništa ne uradimo! Moramo još jednom da pokažemo da mađarski narod ne želi rat. Zato danas počinjemo da prikupljamo potpise protiv vojnih planova Brisela. Bićemo u svakom gradu i selu, jer nam je trenutno potreban svaki Mađar koji želi mir”, objavio je Orban na društvenim mrežama.

On je dodao da se Evropa kreće ka ratu sve brže i da je razvila strategiju za pobjedu u sukobu u Ukrajini, ali da su to, kako je naveo, samo snovi Brisela.

Mađarski premijer je rekao da je u Briselu pokrenuta čitava kampanja protiv Budimpešte sa optužbama za špijunažu, skandalima sa lažnim vijestima i pravnim manipulacijama da bi se na parlamentarnim izborima 2026. godine svrgnula nacionalno orijentisana vlada i postavili “namjesnici” u vidu mađarske opozicije.

Orban je 3. oktobra izjavio da se iza zatvorenih vrata većina zemalja EU slaže sa Mađarskom u vezi s tim da Evropa klizi ka ratu i da će, prije ili kasnije, poslati vojno osoblje u Ukrajinu, koje će se vratiti u kovčezima.

Nastavi čitati

Aktuelno