Connect with us

Svijet

SVE ČEŠĆA SAMOUBISTVA MEĐU PROSVJETNIM RADNICIMA U KOREJI! Roditelji i djeca zlostavljaju nastavnike

Izvještavanje i debatovanje o đacima i naročito njihovim roditeljima koji zlostavljaju prosvetne radnike već mjesecima traje u Južnoj Koreji.

Tokom ljeta taj društveni problem dospio je u žižu javnosti kada su zabilježena četiri samoubistva nastavnika i nedjeljama održavani masovni protesti prosvetara koji su zahtjevali poboljšanje uslova rada i zaštitu svojih prava.

Ovih dana u Južnoj Koreji mediji bruje o manje ili više neobičnim epizodama iz škola i obdaništa.

Jedna vrsta medijskog čuda postao je slučaj žene koja je izmetom uprljanu pelenu svog djeteta bacila u lice vaspitačici nezadovoljna načinom na koji se ona odnosila prema njemu, prenosi RTS.

Veliku pažnju privlači i viralni snimak srednjoškolke koja se podsmjeva profesoru zato što je pokušao da je zaustavi da ne pobjegne s časa, tako što ga optužuje za fizičko maltretiranje jer je povukao njenu torbu.

Na snimku ona ga između ostalog samouvjereno grdi i riječima da je zaboravio da je ona nečija “dragocjena ćerka”.

Oba slučaja su u žiži medija jer se u azijskoj zemlji s pedeset miliona stanovnika poslednjih mjeseci žustro debatuje o problemu erozije autoriteta nastavnika i maltretiranju koje oni podnose od učenika i njihovih roditelja.

Učestala samoubistva prosvetara

Taj problem je postao jedno od aktuelnih gorućih društvenih pitanja zbog niza samoubistava nastavnika tokom ljeta, pokrenuo je masovne proteste prosvetara i na vidjelo iznio široki spektar problema u vezi s njihovim zakonskim i društvenim statusom.

Naime, za samo dva mjeseca tokom prošlog ljeta, počev od jula, četiri nastavnika osnovnih škola u Južnoj Koreji su sebi oduzela život. Crne statistike pokazuju da je od 2018. do juna ove godine u toj zemlji samoubistvo izvršilo oko sto nastavnika osnovnih i srednjih javnih škola.

Mada nisu poznati detalji o uzrocima tih tragedija, bar kada je riječ o pomenuta četiri slučaja jasno je da je, pored preopterećenosti poslom i dugog radnog vremena, bitnu ulogu odigralo maltretiranje koje su žrtve pretrpele od roditelja đaka.

Saosjećanje južnokorejske javnosti naročito je privukao slučaj dvadesettrogodišnje nastavnice iz Seula, nakon čije smrti su u julu otpočeli masovni protesti prosvetnih radnika, koji su trajali do početka septembra i na svom vrhuncu okupili oko 200.000 ljudi. Kuriozitet je da je ona ruku na sebe digla na radnom mjestu samo pet mjeseci nakon što se zaposlila.

Pad s društvenog pijedestala?

Južna Koreja je sredina u čijoj je kulturi vekovima dominirao tradicionalni konfučijanski sistem vriednosti u kojem važno miesto ima poštovanje prema starijima i osobama na društveno važnim položajima, pa su školski nastavnici i univerzitetski profesori, i uopšte učeni ljudi, dugo bili izrazito poštovani, te uživali dobar ugled i društveni status uprkos relativnom siromaštvu.

Ovo posebno stoga što su u konfučijanskoj misli moralno vaspitanje i sticanje svih vrsta znanja, a naročito onog koje doprinosi usavršavanju ličnosti, esencijalni za postizanje društvene harmonije, mira i prosperiteta. Prosvetari kao nosioci obrazovanja i moralnog vaspitanja otud su tradicionalno važili za vrlo važne i ugledne članove zajednice, prema kojima je provokativni, antagonistički odnos bio nezamisliv.

Međutim, u poslednjih deceniju i po, odnos roditelja i učenika prema njima se drastično mjenja, zbog čega se mnogi prosvetni radnici ne samo susreću s nepoštovanjem već postaju žrtve mentalnog i fizičkog nasilja.

O tome svedoče i podaci istraživanja koje je sprovelo Ministarstvo obrazovanja, po kojima vidno raste broj slučajeva u kojima se nastavnici žale na maltretiranje i traže pomoć i zaštitu vlasti. U prošloj školskoj godini, na primjer, zabilježeno je više od 2.000 zvaničnih žalbi prosvetnih radnika na ponašanje djece, u odnosu na nešto više od 1.100 za čitav period od 2018. do 2022. Takođe, dok je u 2021. godini 437 nastavnika u Južnoj Koreji zatražilo pomoć zbog pretećeg ponašanja i nasilja đaka, deset godina ranije to je učinilo njih 287.

Štaviše, prošle godine u Južnoj Koreji se od depresije liječilo više od 158.000 prosvetnih radnika, uključujući tu i vaspitače u obdaništima, u odnosu na nešto više od 88.000 u 2018.

Uzroci promjene društvenog položaja prosvetnih radnika

Povod za promjenu odnosa đaka i roditelja prema nastavnicima je prije svega jačanje individualističkih vrijednosti i diskursa o pravima djeteta zapadnog porekla, koji razaraju stari konfučijanski pogled na svijet u kojem se strogo vaspitanje, uključujući tu i fizičko kažnjavanje neposlušne djece u učionici, smatralo neophodnim radi izgradnje ličnosti.

Odnosno, krajem prve decenije ovog vijeka mediji u Južnoj Koreji počeli su da intenzivno izvještavaju o slučajevima u kojima su nastavnici grubo kažnjavali djecu, što je, pored zgražavanja, debata i javnih protesta, vremenom dovelo i do formulisanja zakonske regulative koja roditeljima omogućava da vlastima prijave profesore za maltretiranje bez konkretnih fizičkih dokaza.

Taj zakon iz 2014. godine dao je veliku moć roditeljima: oni sad mogu da, po svom nahođenju, pokrenu postupak za suspenziju i smjenu prosvetnih radnika izgovarajući se navodnim verbalnim maltretiranjem i ponižavanjem djeteta čak i u slučaju kada je nastavnik prosto ukorio đaka ili mu dao lošiju ocjenu.

Da bi izbjegli pokretanje disciplinskog postupka, obrazovni radnici su prisiljeni da trpe duge pridike, da se izvinjavaju za ono što nisu učinili i pravdaju mušičavim roditeljima za “grehe” kao to što nisu pohvalili njihovo dijete jednako koliko neko drugo ili zato što su ga pred razredom opomenuli da ne priča.

Ta slabost nastavnika, naravno, nije promakla đacima, od kojih je neki zloupotrebljavaju kako bi ih ismjevali i provocirali. Takođe, opasnost od suspenzije na osnovu “emotivnog maltretiranja”, čija je definicija vrlo rastegljiva, navela je mnoge nastavnike da potpuno odustanu od pokušaja da uvedu bilo kakvu disciplinu u učionicu.

Oni su prisiljeni da se umjesto obrazovanjem i moralnim vaspitanjem djece bave ličnim preživljavanjem.

Pojedini južnokorejski psiholozi tvrde da su među roditeljima koji zloupotrebljavaju zakon da bi maltretirali prosvetne radnike u velikom broju oni koji su u ranoj mladosti sami doživeli fizičko kažnjavanje ili ponižavanje pred drugim đacima i prezir i agresiju koju osjećaju prema svojima nekadašnjim nastavnicima sada projektuju, odnosno iskaljuju, na nevine prosvetne radnike.

Jedan od faktora koji doprinosi povećanom mješanju roditelja u rad prosvetara je i njihova fiksacija na uspjeh djeteta, koja je posljedica anksioznosti karakteristična za vrlo kompetitivna dalekoistočna društva, u kojima i od stepena uspjeha na nižim nivoima obrazovanja u dobroj mjeri zavisi prohodnost na najuglednije univerzitete, od čega dalje zavisi zapošljavanje i samim tim visina prihoda i kvalitet života.

Sociolozi vjeruju i da činjenica da većina južnokorejskih parova sada ima samo jedno dijete doprinosi njihovoj opsesiji da ga zaštite i od najmanje teškoće, te mu sve omoguće i olakšaju, makar i po cijenu da šikaniraju nastavnike i od njih silom izvlače dobre ocjene.

Još jedan društveni element koji poslednjih decenija mijenja stav roditelja prema prosvetnim radnicima je i činjenica da je obrazovanje u privatnim školama postalo ne samo stvar prestiža već i potreba zbog rastuće razlike u kvalitetu nastave koja se nudi u privatnim i javnim školama. Činjenica da skupo plaćaju uslugu obrazovanja neke roditelje navodi na pomisao da imaju pravo da mnogo toga zahtjevaju od nastavnika.

Ministarstvo obrazovanja traži rješenje

Južnokorejsko Ministarstvo obrazovanja sada nastoji da iznađe rješenja za zaštitu osoblja škola od maltretiranja. Između ostalog, najavljuju se uvođenje prakse obaveznog snimanja telefonskih poziva roditelja, korišćenje četbot sistema za prijem prigovora roditelja koji će ograničiti njihov direktan kontakt sa nastavnicima i stalno zapošljavanje pravnika u osnovnim školama, koji će biti na raspolaganju nastavnicima.

Međutim, ima i onih koji tvrde da je zlostavljanje nastavnika, kao i strogo kažnjavanje djece u ne tako davnoj prošlosti, dio šire “kulture maltretiranja” u Južnoj Koreji, pa se zahtjevaju rješenja koja nadilaze određenu profesiju ili pojedinačni segment društva.

Slično tome, može se smatrati i da je pomenuti niz samoubistava nastavnika prošlog ljeta takođe dio šire prakse ili kulturnog fenomena “epidemije” samoubistava koji je svojstven Južnoj Koreji.

Slične serije tih tragičnih činova u zemlji ranije su bilježene i, na primjer, među fabričkim radnicima koji su protestovali za poboljšanje svojih prava ili javnim ličnostima poput pjevača i glumaca i njihovim obožavaocima.

Svijet

OBRT OKO MIROVNIH PREGOVORA: Tramp odustao od ULITMATUMA Ukrajini

Predsjednik SAD Donald Tramp juče je odustao od ultimatuma koji je postavio Ukrajini – da do četvrtka prihvati američko-ruski mirovni plan – i umanjio je značaj izvještaja da je njegov pregovarač Stiv Vitkof savjetovao Ruse kako da mu pristupe u vezi sa sporazumom.

Kako piše Rojters, Tramp je razgovarao sa novinarima u avionu “Er Fors One”, na putu ka Floridi za Dan zahvalnosti.

“Napredak u pregovorima”
Tramp je rekao da američki pregovarači napreduju u razgovorima sa Rusijom i Ukrajinom i da je Moskva pristala na neke ustupke, bez navođenja detalja.

Američki okvir za okončanje rata, o kome je Rojters prvi izvijestio prošle nedjelje, izazvao je zabrinutost u Evropi i Kijevu zbog mogućnosti da Trampova administracija pokušava da primora Ukrajinu da prihvati snažno promoskovski sporazum.

Tramp je potvrdio da će njegov izaslanik Stiv Vitkof sledeće nedjelje otputovati u Moskvu kako bi se sastao sa Vladimirom Putinom, i da je u proces uključen i njegov zet Džared Kušner, koji je pomogao u posredovanju u krhkom prekidu vatre u ratu između Izraela i Hamasa.

Od tvrdog roka do povlačenja
Posljednjih dana, Tramp je postavio cilj, Dan zahvalnosti, ovog četvrtka, kao datum do kog želi da Ukrajina pristane na sporazum koji bi okončao ruski rat. Ali on i njegovi pomoćnici sada napuštaju “tvrdi rok”.

“Moj rok je kada se završi”, rekao je Tramp u emisiji “Er Fors Van”.

Blumberg njuz je ranije objavio da je Vitkof rekao Putinovom glavnom savjetniku za spoljnu politiku, Juriju Ušakovu, u telefonskom razgovoru 14. oktobra da treba da “rade zajedno” na planu prekida vatre i da Putin treba da predstavi prijedlog Trampu.

Prema Blumbergu, Vitkof je takođe savjetovao kako da se organizuje mogući telefonski razgovor Trampa i Putina prije posjete Volodimira Zelenskog Bijeloj kući i kako da se iskoristi nedavni sporazum o Gazi kao “ulazna tačka”. Upitan o ovim navodima, Tramp je rekao da nije čuo snimak razgovora na kojem se zasniva Blumbergov članak, ali da – kako tvrdi – nije iznenađen. “Znate, to je potpuno standardni oblik pregovora”, rekao je Tramp. “Pretpostavljam da Ukrajini govori isto.”

“Rusija ima prednost na bojnom polju”
Tramp je takođe rekao da Rusija trenutno izgleda ima prednost u ratu i da bi bilo “u najboljem interesu Ukrajine” da postigne sporazum. Prema njegovim riječima, Moskva bi ionako mogla da osvoji dio ukrajinske teritorije “u narednih nekoliko mjeseci”.

Tramp je takođe potvrdio da se sa evropskim partnerima pregovara o bezbjednosnim garancijama za Ukrajinu

Nastavi čitati

Svijet

OTKRIVENI TRANSKRIPTI: Ovako su Tramp i Putin došli do dogovora za Ukrajinu

Specijalni izaslanik američkog predsjednika Donalda Trampa Stiv Vitkof razgovarao je prošlog mjeseca telefonom s visokim zvaničnikom Kremlja o mogućnosti da zajedno rade na prijedlogu mirovnog plana za okončanje rata u Ukrajini koji bi ličio na mirovni plan u 20 tačaka za Gazu.

Uz to je imao sugestiju da ruski predsjednik Vladimir Putin pokrene takvu inicijativu u razgovoru s Trampom, piše Bloomberg.

U petominutnom razgovoru 14. oktobra, Vitkof je Putinovog savjetnika za spoljnu politiku Jurija Ušakovog posavjetovao da se organizuje telefonski razgovor Trampa i Putina prije posjete ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog Vašingtonu, koristeći sporazum o Gazi kao primjer.

“Pripremili smo Trampov plan od 20 tačaka za mir i mislim da možemo da uradimo nešto slično i sa vama”, rekao je Vitkof, prema transkriptu razgovora koji je objavio Bloomberg, dodajući da iz Bijele kuće i Kremlja nisu komentarisali ove navode.

Kako saznaje Bloomberg, razgovor otkriva dio taktike američkog izaslanika u komunikaciji s Rusijom i navodni početak mirovnog prijedloga u 28 tačaka, koji su SAD početkom mjeseca predstavile kao osnovu za dalje pregovore.

Putin je kasnije izjavio da američki plan može da posluži kao polazna osnova za mirovni sporazum, navodeći da je Moskva dobila dokument, ali da ga dvije strane još nisu detaljno razmatrale.

Tokom razgovora, Vitkof je Ušakovu rekao da “duboko poštuje Putina” i da je, po njegovom mišljenju, Rusija oduvijek željela mirovni sporazum.

Predložio je da Putin pozove Trampa prije susreta sa Zelenskim i da mu čestita na sporazumu o Gazi, uz poruku da Rusija podržava napore ka miru i naglasi da Trampa smatra čovjekom mira.

“Evo šta mislim da bi bilo nevjerovatno. Možda da (Putin) kaže Trampu: Znate, Stiv i Juri su razgovarali o veoma sličnom planu za mir od 20 tačaka i to bi moglo da bude nešto što bi malo pomjerilo klatno, otvoreni smo za takve stvari”, sugerisao je Vitkof Ušakovom.

Ušakov je odgovorio da će Putin “čestitati” i reći da je “Tramp zaista čovjek mira”.

Putin i Tramp razgovarali su dva dana kasnije na zahtjev Moskve.

Tramp je razgovor opisao kao “veoma produktivan” i najavio planove za sastanak sa Putinom u Budimpešti, koji još nije održan.

Nakon tog poziva, Vitkof se u Majamiju sastao i sa još jednim Putinovim savjetnikom, Kirilom Dmitrijevim.

Dmitrijev i Ušakov su 29. oktobra ponovo razgovarali o tome koliko daleko Moskva treba da ide u svojim zahtjevima u okviru mirovnog prijedloga, prema još jednom snimku koji je objavio Bloomberg.

Dvojica zvaničnika su razmatrala mogućnosti i Rusiju pozicionirala da američkoj strani iznese “maksimalne” zahtjeve, uz bojazan da bi Vašington mogao pogrešno protumačiti ruske prijedloge i narušiti pregovore.

Kako se navodi, Vitkof i Ušakov su tokom svog razgovora dotakli i potencijalnih teritorijalnih ustupaka.

“Znam šta je potrebno za mirovni sporazum – Donjeck i možda neka razmjena teritorija”, rekao je Vitkof, dodajući da će mu Tramp dati prostora i slobode da dođe do sporazuma.

“U redu, zvuči dobro”, zaključio je Ušakov, prenosi Telegraf.

Nastavi čitati

Svijet

IZVJEŠTAJ UN-a: Svijet dobio novi najveći grad, Azija dominira listom

Džakarta je postala najmnogoljudniji grad svijeta sa skoro 42 miliona stanovnika, dok Daka juri ka vrhu. Azija sada dominira listom najnaseljenijih gradova.

Svijet ima novi najmnogoljudniji grad. Glavni grad Indonezije, Džakarta, našao se na vrhu liste kojom sve više dominira Azija. Prema novom izvještaju Ujedinjenih nacija, Džakarta zauzima prvo mjesto ispred glavnog grada Bangladeša, Dake.

Sa procenjenih skoro 42 miliona stanovnika, Džakarta se popela na vrh. Na prethodnoj listi iz 2018. zauzimala je 33. mjesto, dok je tada na vrhu bio Tokio. Pitanje je koliko će se Džakarta zadržati na vrhu, jer Daka trenutno ima 36 miliona stanovnika i očekuje se da postane najmnogoljudniji grad na svijetu do sredine veka.

Ovo je znak brzih promjena koje se dešavaju širom svijeta, sa porastom gusto naseljenih megagradova, piše NBC News. Gotovo polovina od 8,2 milijarde ljudi na planeti sada živi u gradovima, prema izvještaju “Svetski urbanizacijski izgledi 2025.”, što označava dvostruki porast broja urbanih stanovnika u posljednjih 75 godina.

Devet od 10 najnaseljenijih gradova svijeta nalazi se u Aziji. Jedina iznimka je egipatski glavni grad Kairo, koji je na 7. mjestu sa 25 miliona stanovnika, više nego dvostruko više nego u Njujorku.

Popis 10 najmnogoljudnijih gradova na svetu:

1. Džakarta (Indonezija) – 41,9 miliona

2. Daka (Bangladeš) – 36,6 miliona

3. Tokio (Japan) – 33,4 miliona

4. Nju Delhi (Indija) – 30,2 miliona

5. Šangaj (Kina) – 29,6 miliona

6. Gvanžu (Kina) – 27,6 miliona

7. Kairo (Egipat) – 25,6 miliona

8. Manila (Filipini) – 24,7 miliona

9. Kolkata (Indija) – 22,5 miliona

10. Seul (Južna Koreja) – 22,5 miliona

1975. godine postojalo je samo osam megagradova, definisanih kao oni sa populacijom od najmanje 10 miliona. Ove godine taj broj porastao je na 33, od kojih se 19 nalazi u Aziji. Los Anđeles i Njujork su jedina dva megagrada u Sjedinjenim Državama, navodi se u izvještaju.

“Urbanizacija je definisuća snaga našeg vremena. Kada se njome upravlja uključivo i strateški, može otključati transformativne puteve za klimatske akcije, ekonomski rast i socijalnu jednakost”, rekao je Li Junhia, podsekretar UN za ekonomska i socijalna pitanja.

“Da bi se postigao uravnotežen teritorijalni razvoj, zemlje moraju usvojiti integrisane nacionalne politike koje usklađuju stanovanje, korišćenje zemljišta, mobilnost i javne usluge u urbanim i ruralnim područjima”, dodao je Li.

Indonezija planira preseljenje glavnog grada.
Do 2050. godine u svijetu bi moglo biti više od 15.000 gradova, većina sa manje od 250.000 stanovnika. Projekcije UN-a pokazuju da će Daka vjerovatno biti najnaseljeniji grad svijeta sa 52,1 milionom stanovnika, dok će se stanovništvo Tokija smanjiti za 2,7 miliona zbog starenja i demografske krize u Japanu.

Džakarta je sklona potresima i poplavama, prenatrpana je, zagađena i brzo tone. U avgustu 2019. tadašnji indonezijski predsednik Joko Widodo najavio je da će glavni grad zemlje biti preseljen u Nusantaru, udaljenu 1.200 milja na Borneu.

Međutim, preseljenje je naišlo na niz problema, uključujući kašnjenja u gradnji, manjak stranih ulaganja i upravljačke i zemljišne izazove.

Nastavi čitati

Aktuelno