Connect with us

Zdravlje

SVE VEĆI PROBLEM DANAŠNJICE! Kako nas usamljenost ubija

Usamljenost se tiho širi našim društvom. Istraživanja kažu da se 60 odsto ljudi osjeća otuđeno. Robert Valdinger, profesor psihijatrije na Harvardovom medicinskom fakultetu, istražuje korijene ove rastuće epidemije usamljenosti čovječanstva i predlaže načine za njeno rješavanje.

Usamljenost je apsolutno epidemija u savremenom društvu, i iz deceniju u deceniju sve više raste. Usamljenost je osjećaj da smo „manje povezani sa drugim ljudima nego što želimo da budemo“. To je veoma subjektivno iskustvo, i po tome se razlikuje od izolacije, prenosi rts.rs.

Tako neko može namjerno da se izoluje i da se osjeća sjajno, navodi profesor Robert Valdinger, ali usamljenost je sasvim subjektivan doživljaj, jer činjenica je da se može biti usamljen i u gomili. Može se biti usamljen u braku, kao što možemo biti veoma zadovoljni i ne osjećati se usamljeno na vrhu planine.
Počevši od 1950-ih pa sve do danas, napominje profesor, ljudi sve manje ulagali u druge ljude. U nekim studijama, čak 60 odsto ljudi će reći da se osjećaju usamljeno većinu vremena. A najniže procjene su da 30-40 posto ljudi kaže da se osjeća usamljeno.

Mladi odrasli od 16 do 24 godine su najusamljenija starosna grupa, a opet, među starijim osobama, postoji porast usamljenosti, posebno kada ljudi gube prijatelje, gube partnere. Ali usamljenost je rasprostranjena širom sveta, u svim starosnim grupama, svim društvenim slojevima, svim demografskim kategorijama.

Postoji toliko mnogo faktora koji su odgovorni za ovu epidemiju usamljenosti, smatra profesor Valdinger. Oni nisu počeli sa digitalnom revolucijom. Usamljenost je bila u porastu, kao što znamo, barem od 1950-ih, djelimično zbog toga što smo postali mnogo mobilnije društvo u kome se porodične i prijateljske mreže prekidaju jer se ljudi sele radi posla i drugih vrsta mogućnosti poput obrazovanja.
S jedne strane to je donijelo određene prednosti, ali nas je odvojilo od tkiva pripadnosti sredini u kojoj smo rođeni i u kojoj smo proveli veći dio života.

Takođe, kada je televizija ušla u naše domove, došlo je do opadanja angažovanja u društvenim kontaktima. Ljudi su manje izlazili, ređe su izlazili u restorane, na zabave, zajedničke skupove. Rjeđe su pozivali prijatelje i rodbinu u goste.

Čini se da je sve to doprinijelo našoj sve većoj nepovezanosti i našem rastućem osjećaju usamljenosti. Dolaskom digitalne revolucije situacija se dodatno pogoršala, jer nas sve duže druži prikovane za ekrane, zahvaljujući softverima koji su posebno dizajnirani da privuku i što duže zadrže našu pažnju i drže nas podalje od ljudi do kojih nam je stalo.

Profesor Valdinger navodi rad Džulijane Holt-Lanstad koja je proučavala usamljenost i otkrila da je ona podjednako opasna po naše zdravlje kao i pušenje pola kutije cigareta dnevno. Smatra se da je stres jedan od glavnih uzroka narušavanja fizičkog zdravlja koji dolazi od usamljenosti, ali vjerovatno postoje i drugi uzroci.

I pored toga, istraživanje pokazuje da ljudi koji su usamljeni u kasnijem životnom dobu imaju brži pad kognitivnih sposobnosti, tako da ovaj isti proces povećanog ili smanjenog stresa utiče na starenje našeg mozga. I mnoge druge studije pokazuju da je jedini izbor koji možemo da napravimo i koji će nas najvjerovatnije održati na dobrom putu blagostanja da ulažemo u naše odnose sa drugim ljudima.

Profesor naglašava da sve vrste odnosa, a ne samo sa najbližima čine da se osjećamo povezanima. To može biti i poštar, kasirka, komšija i brojni slučajni susreti. Svi ovi kontakti se mogu učiniti ličnijim i mnogo doprinijeti da se drugi ljudi osjećaju kao da pripadaju, a ujedno se i mi sami osjećamo povezanije.

Mnogi ljudi koji su usamljeni osjećaju da drugi ne žele da budu sa njima, a ono što znamo je da usamljeni ljudi ponekad mogu da odaju poruku da ne žele da im se priđe jer se plaše drugih; boje se sveta, ističe profesor.

Zato bi usamljeni ljudi mogli da nauče više o gestovima koji će drugima poslati poruku: „Želeo bih da se povežem“, čak i kada se pomalo plaše da to urade. Tako se zapravo razvija oblik kognitivne terapije ponašanja gde se ljudi podučavaju ovim društvenim vještinama i uče kako da revidiraju svoje pretpostavke o tome da ih drugi ljudi ne žele.

Profesor Robert Valdinger preporučuje da ako se osećate usamljeno i pomalo uplašeno da nađete društvo, uključite se u aktivnosti oko drugih ljudi gde se osećate prijatno i vidite kako će da se razvija situacija. Vi pripadate. Ti si važan. Povezani ste, poručuje profesor.

Related Topics:

Zdravlje

ČOVJEKA NA KAMPOVANJU UJELA BUVA, ZARAŽEN JE KUGOM: Ovo su simptomi koji se javljaju

Jedan stanovnik s područja jezera Tahoe pozitivan je na kugu, potvrdili su kalifornijski zdravstveni funkcioneri.

Vjeruje se da se osoba zarazila ugrizom buve tokom kampovanja na području Južnog jezera Tahoe. Pacijent se trenutno oporavlja kod kuće pod nadzorom ljekara, navodi se u saopštenju okruga El Dorado, piše CNN.

“Kuga je prirodno prisutna u mnogim dijelovima Kalifornije, uključujući i viša područja okruga El Dorado”, izjavio je Kyle Fliflet, vršilac dužnosti direktora javnog zdravstva okruga. “Važno je da pojedinci preduzmu mjere opreza za sebe i svoje kućne ljubimce kada borave na otvorenom, posebno tokom šetnje, planinarenja ili kampiranja u područjima gdje obitavaju divlji glodari.”

Šta je kuga i koliko je česta?

Prema podacima američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), u Sjedinjenim Državama godišnje se zabilježi prosječno sedam slučajeva kuge kod ljudi. Bolest uzrokuje bakterija Yersinia pestis, a prenosi se ugrizom zaraženih buha ili kontaktom sa zaraženim životinjama. Simptomi se obično javljaju unutar dvije sedmice od izloženosti i uključuju groznicu, zimicu, slabost i natečene limfne čvorove. Infekcija se uspješno liječi uobičajenim antibioticima.

CDC napominje da se većina slučajeva kuge u SAD-u javlja u ruralnim područjima na zapadu zemlje. Kalifornijski odjel za javno zdravstvo redovno prati populacije glodara, a ove je godine na području bazena Tahoe zabilježio četiri slučaja zaraze kod životinja. Prije ovog slučaja, posljednja zabilježena zaraza kod čovjeka na tom području dogodila se 2020. godine.

Kako bi se spriječila zaraza, CDC savjetuje uklanjanje potencijalnih staništa za glodare čišćenjem grmlja, hrpa kamenja i otpada. Preporučuje se i korištenje repelenata protiv insekata, primjena sredstava protiv buha na kućnim ljubimcima te izbjegavanje spavanja s kućnim ljubimcima koji slobodno lutaju u područjima gdje je zaraza endemska, prenosi Index.

Nastavi čitati

Zdravlje

ŠEST RAZLOGA zbog kojih srce kuca UBRZANO – ne brini, nisu svi znak za PANIKU

Srce radi težak i zahtjevan posao, pumpa krv i hranljive materije u vaše organe i pod pritiskom je svake sekunde svakog dana. To je u prosjeku 60 do 100 otkucaja u minuti, a ako je više, govorimo o tahikardiji.

Ako vam je srce zdravo, tahikardija je uglavnom samo neprijatna i privremena pojava. Međutim, ako je u pitanju bolesno srce, tahikardija može biti opasna po život. Međutim, nije svaki brz otkucaj srca problem.

Na primjer, dječija srca kucaju mnogo brže od odraslih, a takođe je povećan broj otkucaja srca kod osoba niskog rasta i kod žena. Neki uslovi takođe mogu izazvati tahikardiju. Evo nekoliko razloga zašto vam srce može brže kucati:

Stres

Kada ste pod stresom, oslobađa se hormon kortizol, koji utiče na vaš otkucaj srca i povećava krvni pritisak, što dovodi do ubrzanog pulsa. Ovo je normalna reakcija na stres i možete isprobati vježbe opuštanja kao što je meditacija da biste se smirili.
Pretjerana stimulacija

Za to mogu biti krivi kafa, alkohol, nikotin ili ADHD lijekovi, jer mogu izazvati visok krvni pritisak i tahikardiju. Ako su ovo okidači, pratite zdravu ishranu i ograničite unos ovih supstanci. Prema smjernicama, maksimalni unos kofeina za odrasle ne bi trebalo da prelazi 400 miligrama dnevno.
Dehidracija

Kada ste dehidrirani, vaš efektivni volumen krvi se smanjuje, što snižava vaš krvni pritisak, što može dovesti do povećanja broja otkucaja srca dok vaše tijelo nadoknađuje smanjenu zapreminu krvi.

Anksioznost

Anksiozni poremećaji su najčešća mentalna bolest na svijetu. Anksioznost oslobađa kortizol, koji ubrzava rad srca i podiže krvni pritisak. Možete se smiriti fokusiranjem na svoje disanje. Stavite ruku na stomak i fokusirajte se na udisanje i izdisanje, brojanje. Uradite ovu vježbu 10 sekundi, ponavljajući ako je potrebno.
Nedostatak sna

Ovo je čest uzrok brzog otkucaja srca. Nedostatak sna ometa hormone i može izazvati visok krvni pritisak i tahikardiju. Stručnjaci preporučuju sedam do devet sati sna za potpuni oporavak.

Bol

Prema riječima stručnjaka sa klinike Mejo, akutni bol takođe izaziva oslobađanje hormona stresa, a sve njegove negativne efekte smo već naveli. Bez obzira da li je bol uzrokovan prelomima, ranama ili nekim drugim zdravstvenim stanjem, ako se liječi, otkucaji srca će se vratiti u normalu, prenosi Kurir.

Nastavi čitati

Zdravlje

NOVI TREND u FITNESSU! ŽENE napuštaju pravilo 10.000 KORAKA

Ako vas ne privlači pomisao na dizanje tegova ili trčanje na traci u teretani, možda će vam najnoviji trend vježbanja koji dominira društvenim mrežama pomoći: japansko intervalno hodanje.
Ideja hodanja je jednostavna: naizmjenično kombinujte 3 minuta brzog i 3 minuta sporog hoda, idealno 30 minuta odjednom.

“Brzi tempo hodanja je obično dovoljno brz da ne možete da koristite duge rečenice”, rekao je dr Kristijan Karstoft, vanredni profesor na Univerzitetu u Kopenhagenu, koji je proučavao ovu metodu, “A onda su spori intervali toliko spori da se možete oporaviti”.

Dodao je da ljudima često može da bude teško da hodaju dovoljno sporo tokom ovih intervala.

Karstoft je rekao da je pristup posebno pogodan za ljude sklone povredama pri trčanju, jer hodanje manje opterećuje zglobove, ili za osobe srednje ili starije dobi koje ne treniraju redovno.

Ljudi koji su već u prilično dobroj formi, rekao je, trebalo bi da trče ili džogiraju u intervalima kako bi osjetili slične koristi.

Režim je sličan visokointenzivnom intervalnom treningu (HIIT). Dr Šon Filips, profesor sporta i fiziologije vježbanja na Univerzitetu u Edinburgu, rekao je: “Visokointenzivno vježbanje može dati slične koristi kao i vježbanje umjerenog intenziteta, ali u kraćem vremenskom okviru (ili) s manjim obimom vježbanja. Korišćenje visokog intenziteta daje tijelu veći podsticaj za prilagođavanje”.

Međutim, ne mogu svi da praktikuju ovaj tempo. Filips je rekao da bi ljudi koji su manje aktivni ili u formi trebalo da počnu s normalnim hodanjem, a zatim da postepeno prelaze na intervalno hodanje.

“Jedan od načina za uspješno izvođenje visokointenzivnog treninga jeste da to radite sa naizmjeničnim intenzitetima, što znači trening zasnovan na intervalima”, rekao je Karstoft.

Iako je intervalno hodanje visokog intenziteta nedavno postalo popularno na TikToku, gdje entuzijasti dijele video-snimke sebe kako ozbiljno koračaju gradskim parkovima, ideja datira više od 20 godina unazad kada su naučnici u Japanu počeli da je proučavaju kod osoba srednje i starije životne dobi.

Prema jednoj japanskoj studiji, koja je obuhvatila analizu podataka 139 zdravih učesnika prosječne starosti od 63 godine, ljudi koji su vježbali intervalno hodanje visokog intenziteta četiri ili više dana u nedjelji tokom perioda od pet mjeseci povećali su svoj aerobni kapacitet, što ukazuje na poboljšanje fizičke spremnosti.

Štaviše, ova poboljšanja su bila veća nego kod učesnika koji su vježbali hodanje kontinuiranog, umjerenog intenziteta ili koji nisu vježbali hodanje.

Studija je takođe sugerisala da intervalno hodanje visokog intenziteta može smanjiti krvni pritisak i povećati snagu zglobova.

Nastavi čitati

Aktuelno