Connect with us

Zdravlje

SVE VEĆI PROBLEM DANAŠNJICE! Kako nas usamljenost ubija

Usamljenost se tiho širi našim društvom. Istraživanja kažu da se 60 odsto ljudi osjeća otuđeno. Robert Valdinger, profesor psihijatrije na Harvardovom medicinskom fakultetu, istražuje korijene ove rastuće epidemije usamljenosti čovječanstva i predlaže načine za njeno rješavanje.

Usamljenost je apsolutno epidemija u savremenom društvu, i iz deceniju u deceniju sve više raste. Usamljenost je osjećaj da smo „manje povezani sa drugim ljudima nego što želimo da budemo“. To je veoma subjektivno iskustvo, i po tome se razlikuje od izolacije, prenosi rts.rs.

Tako neko može namjerno da se izoluje i da se osjeća sjajno, navodi profesor Robert Valdinger, ali usamljenost je sasvim subjektivan doživljaj, jer činjenica je da se može biti usamljen i u gomili. Može se biti usamljen u braku, kao što možemo biti veoma zadovoljni i ne osjećati se usamljeno na vrhu planine.
Počevši od 1950-ih pa sve do danas, napominje profesor, ljudi sve manje ulagali u druge ljude. U nekim studijama, čak 60 odsto ljudi će reći da se osjećaju usamljeno većinu vremena. A najniže procjene su da 30-40 posto ljudi kaže da se osjeća usamljeno.

Mladi odrasli od 16 do 24 godine su najusamljenija starosna grupa, a opet, među starijim osobama, postoji porast usamljenosti, posebno kada ljudi gube prijatelje, gube partnere. Ali usamljenost je rasprostranjena širom sveta, u svim starosnim grupama, svim društvenim slojevima, svim demografskim kategorijama.

Postoji toliko mnogo faktora koji su odgovorni za ovu epidemiju usamljenosti, smatra profesor Valdinger. Oni nisu počeli sa digitalnom revolucijom. Usamljenost je bila u porastu, kao što znamo, barem od 1950-ih, djelimično zbog toga što smo postali mnogo mobilnije društvo u kome se porodične i prijateljske mreže prekidaju jer se ljudi sele radi posla i drugih vrsta mogućnosti poput obrazovanja.
S jedne strane to je donijelo određene prednosti, ali nas je odvojilo od tkiva pripadnosti sredini u kojoj smo rođeni i u kojoj smo proveli veći dio života.

Takođe, kada je televizija ušla u naše domove, došlo je do opadanja angažovanja u društvenim kontaktima. Ljudi su manje izlazili, ređe su izlazili u restorane, na zabave, zajedničke skupove. Rjeđe su pozivali prijatelje i rodbinu u goste.

Čini se da je sve to doprinijelo našoj sve većoj nepovezanosti i našem rastućem osjećaju usamljenosti. Dolaskom digitalne revolucije situacija se dodatno pogoršala, jer nas sve duže druži prikovane za ekrane, zahvaljujući softverima koji su posebno dizajnirani da privuku i što duže zadrže našu pažnju i drže nas podalje od ljudi do kojih nam je stalo.

Profesor Valdinger navodi rad Džulijane Holt-Lanstad koja je proučavala usamljenost i otkrila da je ona podjednako opasna po naše zdravlje kao i pušenje pola kutije cigareta dnevno. Smatra se da je stres jedan od glavnih uzroka narušavanja fizičkog zdravlja koji dolazi od usamljenosti, ali vjerovatno postoje i drugi uzroci.

I pored toga, istraživanje pokazuje da ljudi koji su usamljeni u kasnijem životnom dobu imaju brži pad kognitivnih sposobnosti, tako da ovaj isti proces povećanog ili smanjenog stresa utiče na starenje našeg mozga. I mnoge druge studije pokazuju da je jedini izbor koji možemo da napravimo i koji će nas najvjerovatnije održati na dobrom putu blagostanja da ulažemo u naše odnose sa drugim ljudima.

Profesor naglašava da sve vrste odnosa, a ne samo sa najbližima čine da se osjećamo povezanima. To može biti i poštar, kasirka, komšija i brojni slučajni susreti. Svi ovi kontakti se mogu učiniti ličnijim i mnogo doprinijeti da se drugi ljudi osjećaju kao da pripadaju, a ujedno se i mi sami osjećamo povezanije.

Mnogi ljudi koji su usamljeni osjećaju da drugi ne žele da budu sa njima, a ono što znamo je da usamljeni ljudi ponekad mogu da odaju poruku da ne žele da im se priđe jer se plaše drugih; boje se sveta, ističe profesor.

Zato bi usamljeni ljudi mogli da nauče više o gestovima koji će drugima poslati poruku: „Želeo bih da se povežem“, čak i kada se pomalo plaše da to urade. Tako se zapravo razvija oblik kognitivne terapije ponašanja gde se ljudi podučavaju ovim društvenim vještinama i uče kako da revidiraju svoje pretpostavke o tome da ih drugi ljudi ne žele.

Profesor Robert Valdinger preporučuje da ako se osećate usamljeno i pomalo uplašeno da nađete društvo, uključite se u aktivnosti oko drugih ljudi gde se osećate prijatno i vidite kako će da se razvija situacija. Vi pripadate. Ti si važan. Povezani ste, poručuje profesor.

Related Topics:

Zdravlje

VOĆE I POVRĆE SU IZVOR ZDRAVLJA, ali u nekima od njih ima MNOGO PESTICIDA, evo u kojem!

Među voćem i povrćem koje sadrži najviše pesticida nalaze se jagode, špinat , kelj, jabuke, grožđe, trešnje, breskve i paradajz.

Sada je novo istraživanje pokazalo da jedna jagoda sadrži čak 23 različite vrste pesticida.

– Izloženost pesticidima povezana je sa brojnim lošim efektima na zdravlje, uključujući ometanje hormona, toksičnost za mozak i nervni sistem – rekla je analitičarka Sindi Svenson koja je radila u ovom ispitivanju, prenose mediji.

Nedavno sprovedena studija na Harvardu pokazala je da konzumiranje hrane koja sadrži dosta pesticida može čak da poništi sve dobre efekte koje imaju voće i povrće, poput zaštite od srčanih bolesti.

Svensonova je objasnila da su naučnici utvrdili da je veća toksičnost ukoliko se koristi kombinacija dva ili više pesticida, “a to je alarmantno jer samo jedna jagoda može da ima do 23 različita pesticida”.

Pranje voća i povrća vodom prije jela je u tom smislu obavezno, ali naučnici su nešto ranije otkrili i najbolji način da ove namirnice očistite od pesticida.

Potopite ih u vodu u koju ćete dodati malo sode bikarbone i ostavite da djeluje oko 15 minuta. Nakon toga dobro isperite namirnice.

Politikin magazin

Nastavi čitati

Zdravlje

UKLONITE ŠTETNE MATERIJE! Zašto orase treba potapati u vodu prije jela?

Orasi su veoma nutritivno bogate namirnice, čiji sastojci podržavaju zdravlje srca smanjujući upalu i poboljšavajući nivo holesterola.

Međutim, manje je poznato da je poželjno da se potope u vodu prije jela.

Naime, namakanje oraha prije jela je praksa koju neki ljudi slijede iz različitih razloga, jer se vjeruje da ovaj proces nudi potencijalne zdravstvene prednosti.

Poboljšava varenje
Jedan od glavnih razloga zašto bi trebali potopiti orahe jeste bolje varenje. Orašasti plodovi sadrže inhibitore enzima i fitinsku kiselinu, što nekim ljudima može otežati pražnjenje.

Poznato je da se fitinska kiselina veže za minerale poput kalcijuma i magnezijuma i na taj način smanjuje njihovu apsorpciju u organizmu.

Smanjuje se gorak ukus
Orasi sadrže jedinjenja kao što je tanin, koji doprinosi njihovom gorkom ukusu. Ukoliko ih ostavite u vodi, riješićete se gorčine. Ovo može biti naročito korisno za pojedince koji su osjetljivi na gorke ukuse ili im sirovi orasi nisu ukusni.

Poboljšana apsorpcija hranljivih materija

Potapanje oraha takođe može poboljšati apsorpciju hranljivih materija koje se nalaze u orašastim plodovima. Smanjenjem nivoa fitinske kiseline potapanje može pomoći u oslobađanju vezanih minerala, čineći ih bioraspoloživijima za apsorpciju u probavnom traktu.

Uklanjanje štetnih materija
Još jedna potencijalna korist od potapanja oraha jeste uklanjanje plijesni, bakterija i drugih štetnih materija koje mogu biti prisutne na površini oraha. Vjeruje se da potapanje oraha u vodi s dodatkom soli ili sirćeta pomaže u dezinfekciji i čišćenju oraha, smanjujući rizik od bolesti koje se prenose hranom.

B92

Nastavi čitati

Zdravlje

DA LI NEMIR MOŽE DA IZAZOVE INFARKT? Kardiolog objašnjava posljedice akutnog stresa na srce

Da li zbog stresa može da se doživi infarkt i šta se tačno u tijelu dešava kada trpimo pritiske…

Nerijetko umemo da kažemo nekome ko nas iznervira, uplaši ili nam nanosi bol i patnju da će nam izazvati infarkt. Može li srčani udar zaista da se dobije od stresa?

Šta je zapravo infarkt?
Prvo da ukratko objasnimo šta je to infarkt. Srčani udar ili infarkt (zvanično – akutni infarkt miokarda), predstavlja oštećenje i izumiranje ćelija i tkiva srčanog mišića koje se javlja usljed prekida cirkulacije u njima, tzv. ishemijske nekroze miokarda.

Kardiološkinja Faina Lobžanidze objasnila je za ruski portal “Attention, plus” šta stres može da znači za srce. Stručnjakinja je primetila da nervna rastrojstva, šokovi, izloženost prevelikom pritisku i slično, zaista negativno utiču na funkcionisanje kardiovaskularnog sistema.

“Godinama su ljudi vjerovali i danas vjeruju da je stres uzrok svih srčanih bolesti. U tome ima istine jer su hronični i emocionalni stres faktori rizika za nastanak arterijske hipertenzije i infarkta miokarda”, objasnila je dr Lobžanidze.

“Što se tiče akutnih stresnih situacija, one mogu da dovedu do takozvanog ‘sindroma slomljenog srca’. Po svojim manifestacijama, ovaj sindrom je sličan infarktu miokarda: iznenada se pojavljuje jak bol u grudima, koji može da se proširi na lijevu ruku, vrat, donju vilicu, kao i na leđa i ispod lopatice.

Ali, ako je uzrok srčanog udara začepljenje srčane arterije krvnim ugruškom, onda je u slučaju sindroma slomljenog srca ovo stanje uzrokovano visokim nivoom hormona stresa na miokardu. Pouzdano se može utvrditi šta se dešava tek u bolnici nakon tako ozbiljne intervencije kao što su koronarna angiografija i ehokardiografija”, rekla je kardiološkinja.

Nastavi čitati

Aktuelno