Ocjena, bila je razlog da profesorica iz bijeljinske medicinske škole zadobije nekoliko udaraca, tačnije šamara. Različite vrste nasilja sve su češća pojava. Profesori i doktori iz tog razloga traže status službenog lica. No, hoće li se pooštravanjem kazni nasilju stati u kraj?
Umjesto razgovora – pesnice. Udarci, psovke, šamari nisu više rijetkost u obrazovanim ustanovama. Određenim vrstama prijetnji prisustvovala je i profesorica Sonja Nedić iz Banjaluke. Odlazak na posao sa strahom, postala je, kaže, uobičajna pojava.

“Nije isto otići na posao nakon Ribnikara, nakon Sanskog Mosta, nakon ovoga što je bilo u Bijeljini jer vi ne možete učenike ni pretresti. Dakle, u školu mogu unijeti svašta, nemate pravo ni roditelje kada dođu na informacije da pretresete. Ne aludiram sada, ali vi ste tu bespomoćni, nemate ni obezbjeđenje na vratima”, ističe Nedić.

Obezbjeđenje nije bilo ni u slučaju prebijanja doktorice Doma zdravlja u Bratuncu. Da prosvjetni i zdravstveni radnici dobiju status službenog lica, traže odavno. No, u strahu od potencijalnih kobnih ishoda, njihov vapaj sve je glasniji.

“Nadam se da će nakon ovoga nam izaći u susret po tom pitanju, a neće čekati da na kraju krajeva bude smrtni ishod, pa da nam daju status službenog lica”, kaže Danka Mićić, Dom zdravlja Bratunac.

Incijativa je podnijeta prema NSRS. Pravnik Milko Grmuša zatražio je da radnici iz prosvjete, zdravstva ali i novinari dobiju status službenog lica.

Cilj je da vaspitno – obrazovni radnici, kao i novinari i radnici u zdravstvu, budu zakonski prepoznati kao lica koja obavljaju poslove od javnog značaja i koja, kao takva imaju pojačanu krivično – pravnu zaštitu.

Prema Krivičnom zakonu BiH napad na službeno lice tretira se kao ozbiljno krivično djelo. U zavisnosti od vrste napada, zatvorske kazne koje su propisane su od šest mjeseci do 10 godina i više. Status službenog lica prema zakonu imaju izabrani ili imenovani funkcioneri organa vlasti, ali i zaposleni u istim poput sudija, tužioca, policije. Hoće li u tom košu biti prosvjeta i zdravstvo u RS, predsjednik parlamenta Nenad Stevandić ostavlja mogućnost.

“Mislim da je najbolje da taj, da kažemo, nemili incident i to nasilje bude, da kažemo, razlog da vidimo hoćemo li donositi taj zakon da su svi zdravstveni radnici, koji vrše svoju ulogu pomoći ljudima, da se tretiraju isto kao policajci”, navodi Stevandić.

No, pitanje koje se postavlja je hoće li status službenog lica zaštiti radnike od fizičkog napada. Pooštravanje kazni niko ne spočitava, no u njihov efekat struka izražava sumnju. Poljuljana je, kažu, porodica kao stub društva.

“Imate problem u društvu, imate problem sa djecom današnjom. Ako roditelj postupa neprimjereno dijete će isto to da radi, ako se roditelj ponaša u kući tako, ponašaće se i vani tako. Ako se ponaša sa djetetom nasilno, to će da radi i sa drugima i sa odraslila. Znači to je opet vaspitanje i tog roditelja”, pojašnjava psiholog Jelena Milić.

Posla za nadležne ima i kada su napadi na novinare u pitanju. Prijetiti se ne libe čak ni najviši politički funkcioneri. Pa gledajući u one koji ih predstavljaju, svaki četvrti stanovnik BiH, napade opravdava.