Connect with us

Društvo

Zakoni evropski, a RADNICI KAO ROBOVI: Ko i kako štiti radnička prava u Srpskoj

Na papiru sve je skoro savršeno. Zakoni u Srpskoj zabranjuju mobing, garantuju zaštitu bezbjednosti i zdravlja radnika i pravo na dostojanstven rad. Ali, šta radnika može snaći u zemlji evropskih zakona vidjelo se nedavno na snimku koji je zgrozio javnost.

Podsjećamo, na bezninskoj pumpi „Nešković“ u Bijeljini nadzorne kamere su zabilježile kako vlasnik lanca pumpi Dragan Nešković vrijeđa i napada svog radnika, gađa ga čašom, a potom ga tjera da na licu mjesta skine majicu s logom firme.

Ispostavilo se da napadnuti radnik nije bio prijavljen.

Krivična prijava

Radnik je podnio krivičnu prijavu protiv bahatog poslodavca.

Za neke je ovo tek usamljen incident, na osnovu kojeg ne treba izvoditi zaključke o stanju radničkih prava u RS.

Drugi tvrde da ovaj slučaj izuzetan samo po tome što je „isplivao“ u javnost, dok mnogi primjeri mobinga, bezočne eksploatacije i kršenja elementarnih prava radnika ostaju skriveni.

Međutim, ključno je pitanje šta rade institucije, organizacije za zaštitu ljudskih prava i sindikati i da li je sud jedino mjesto gdje radnici mogu da se bore za pravdu.

Goran Stanković, generalni sekretar Saveza sindikata RS, kaže kako je praksa pokazala da je upravo sudovanje najdjelotvornije sredstvo za zaštitu radičkih prava.

– Naravno, sud je posljednja instanca. U zaštiti prava radnika, prvenstveno članova Saveza sindikata RS, mi prvo pokušavamo naći rješenje kroz dogovor s poslodavcem ili preko Agencije za mirno rješavanje radnih sporova – kaže Stanković.

Međutim, u tim procesima potrebna je volja poslodavca da se problem riješi, a toga najčešće nema. Tako sve završi prijavom inspekciji i na kraju sudskim postupkom, ukoliko se radnik usudi da tuži poslodavca.

Smrt na poslu

U svim ovim postupcima članovi Saveza sindikata RS imaju besplatnu pravnu pomoć, uključujući i zastupanje na sudu.

Iskustva Sindikata pokazuju da se Zakon o zaštiti na radu najmanje primjenjuje i najčešće krši, ali to je rijetko povod za tužbu. Radnicima je najpreče da dobiju platu, makar radili u uslovima opasnim po zdravlje i život.

– Zaštita na radu je u zapećku. O tome se govori samo kad se desi neka teška povreda ili kad radnik pogine na poslu – kaže Stanković.

Prema podacima inspekcije rada u Inspektoratu RS, samo u prvoj polovini 2022. godine 33 radnika su teže povrijeđena, a od januara do jula je na radu poginulo 11 radnika. Najviše nesreća se dešava na građevinama i u šumarstvu.

To što je, uz Zakon o zaštiti na radu, ova oblast uređena sa još 20 podzakonskih akata, radnicima nije od velike koristi.

– Generalno, zakoni se ne primjenjuju. Teško da i jedna kompanija u Srpskoj poštuje sve zakone „od A do Ž“. Neki izbjegavaju da redovno isplaćuju plate, ne plaćaju prekovremeni rad ili imaju neprijavljene radnike, neki krše prava porodilja ili trudnica. Ali, danas se zahvaljujući medijima i društvenim mrežama uglavnom zna ko je kakav poslodavac – kaže Stanković.

Nepoželjan poslodavac

Kompanija „Nešković“, u kojoj se desio incident s početka naše priče, kako navode u Sindikatu, od ranije je poznata kao ne baš poželjan poslodavac, između ostalog i zato što njen vlasnik, kako ističu, zabranjuje sindikalno organizovanje.

Sindikata nije bilo ni u firmi “Relaxshoe Bosna” u Derventi, gdje je prije tri godine teško bolesna radnica Slobodanka Todorić, faktički, dobila otkaz dok se liječila od karcinoma. Slobodanka je, protivno zakonu, tri godine radila „na određeno“ i kad se razboljela nije joj produžen ugovor.

Upravo njen slučaj je pokazao da rješenja ima i u najtežim situacijama, ako borci za prava radnika udruže snage. Iako nije bila njihova članica, podršku je Slobodanki pružio Sindikat uprave RS.

Predsjednik ovog sindikata Božo Marić kaže da je u Slobodankinoj borbi za pravdu presudna bila upornost njene porodice, ali i podrška medija.

– Mi smo prikupili dokumentaciju, angažovali našeg advokata, pružili Slobodanki maksimalnu pravnu i logističku podršku. Ali, pitanje je kako bi sve to završilo da nije bilo podrške medija, a prije svega novinarke portala Srpskainfo i “EuroBlica”, Tijane Grujić, koja je ovu priču predočila javnosti i pratila je do kraja – kaže Marić.

Inspektorat RS je utvrdio da je Slobodankin poslodavac prekršio zakon, da mora da je vrati na posao i s njom zaključi ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

Potvrdilo je to u drugostepenom postupku i Ministarstvo rada RS, a sud je odbio tužbu poslodavca protiv rješenja Ministarstva. Slobodanka je vraćena na posao, isplaćene su joj zaostale plate i odšteta.

Upravo ovaj primjer govori da je u zemlji evropskih zakona i balkanske prakse borba za prava radnika teška, ali ne i nemoguća misija.

U zatvor zbog mobinga

U Ministarstvu rada RS ističu značaj Zakona o zaštiti od uznemiravanja na radu, usvojenog prošle godine. Podsjećaju da se za mobing može i kirivčno odgovarati.

– Krivičnim zakonikom RS je propisano da će onaj ko na radu vrijeđa, ponižava ili zlostavlja drugu osobu i time joj naruši zdravlje biti kažnjen novčanom kaznom ili kaznom zatvora do dvije godine – preciziraju u Ministarstvu.

“SINDIKAT PROPALA PRIČA”

Jedan od instrumenata za zaštitu prava radnika je i poziv na bojkot robe koju proizvode ili prodaju firme, koje krše radnička prava. Pozivi na bojkot kod nas su rijetki, dolaze uglavnom sa društvenih mreža i ostaju bez odjeka.

Murisa Marić, izvršna direktorka Udruženja DON iz Prijedora, koje se bavi zaštitom prava potrošača, kaže da je ključni problem nedostatak solidarnosti.

– Svi razmišljaju u stilu: nije to moj problem, neka se svako bori za sebe. I zato se ne bojkotuju ni proizvodi koji su bezobrazno skupi i nekvalitetni, ni oni koje proizvode radnici izloženi mobingu i eksploataciji – kaže Marićeva.

Uz to, dodaje ona, veliko je pitanje da li u RS uopšte postoje iskreni radnički pokreti, ili istinska ljevica.

– Poseban problem su sindikati. Sindikalna priča je kod nas propala priča. Kad ste, uostalom, čuli da sindikalci pozovu na bojkot proizvoda u cilju zaštite ugroženih radnika – zaključuje Murisa Marić.

Srpska info

Related Topics:

Društvo

U BiH zatvorena prva pumpa zbog AMERIČKIH SANKCIJA NIS-U

Američke sankcije ruskim naftnim kompanijama koje posluju u Srbiji i BiH dovele su do zatvaranja Gazpromove benzinske pumpe u Veljacima, na području Ljubuškog.

Ova pumpa, smještena svega dva kilometra od granice sa Hrvatskom i graničnog prelaza Orah-Orahovlje, proteklih godina bila je omiljeno mjesto za točenje goriva mnogih Vrgorčana, jer je bilo jeftinije, kao i stranih turista na putu ka Međugorju i hercegovačkim oazama Kravici i Koćušim prenosi Slobodna Dalmacija.

Pumpa je neko vrijeme bila u privatnom vlasništvu, ali nakon snažnog ulaska ruskog-srpskog kapitala u BiH završila je u portfelju Gazproma.

Proteklih sedmica, kako navodi splitski portal, sve je ukazivalo na to da će zatvoriti svoja vrata. Naime, kupci koji su dolazili da natoče gorivo u svoje automobile mogli su plaćati isključivo gotovinom, a police sa slatkišima i pićima svakim danom bile su sve praznije.

U Bosni i Hercegovini Naftna industrija Srbije (NIS) posluje preko svojih sestrinskih kompanija NIS Petrol Banjaluka i G-Petrol Sarajevo, sa 42 benzinske pumpe i oko 500 radnika.

Vlasnik NIS-a od 2008. godine je ruski energetski gigant Gazprom Neft, koji drži 56,15% akcija, dok ostatak pripada Republici Srbiji i manjim akcionarima.

Nastavi čitati

Društvo

LIDL ZAVRŠIO MEGACENTAR U BIH: Počinje odbrojavanje do otvaranja prodavnica (VIDEO)

Izgradnja distributivnog centra njemačke kompanije Lidl u Bosni I Hercegovini privedena je samom kraju.

Radi se o objektu u Lepenici kod Sarajeva privedena je samom kraju, koji predstavlja ključnu tačku Lidlovog ulaska na tržište BiH i najvažniji korak ka otvaranju prvih prodavnica, izvještava BiznisInfo.ba.

Građevinski radovi su praktično završeni – objekat je dobio svoj finalni izgled, a uređen je i kompletan parking prostor. Trenutno se izvode završni radovi u unutrašnjosti. Radi se o investiciji vrijednoj 100 miliona evra.

Uporedo sa završetkom logističkog centra, njemački trgovački lanac ubrzava sve aktivnosti vezane za ulazak na tržište. Lidl intenzivno gradi, kupuje zemljište, otkupljuje stare objekte i regrutuje kadrove u desetinama lokalnih zajednica.

Lista gradova u kojima Lidl već gradi, priprema gradnju ili zapošljava radnike stalno se širi. Prema raspoloživim podacima, Lidl je prisutan u sljedećim gradovima:

Kakanj, Zvornik, Gradiška, Bihać, Livno, Istočno Sarajevo, Banjaluka, Gračanica, Mostar, Trebinje, Bijeljina, Doboj, Zenica, Brčko, Modriča, Laktaši, Travnik, Sarajevo, Čapljina, Tešanj, Kiseljak, Čitluk, Živinice, Prnjavor…

Prema trenutnim procjenama, prve Lidlove prodavnice u BiH mogle bi biti otvorene krajem 2026. ili početkom 2027. godine.

Nastavi čitati

Društvo

DAN D ZA PRELAZ GRADIŠKA: Brza cesta ipak se otvara na vrijeme?

Upravni odbor Uprave za indirektno oporezivanje BiH sastaće se u ponedjeljak u Sarajevu kako bi pokušao riješiti problem otvaranja graničnog prelaza Gradiška.

Podsjećanja radi, nakon nekoliko godina radova, odgađanja radova i problema na hrvatskoj strani u vezi s finansiranjem, sve je konačno završeno i najviši predstavnici EU, Hrvatske i BiH trebalo je da narednog četvrtka svečano otvore brzu cestu kod Gradiške i oba prelaza i na hrvatskoj i na bh. strani.

Međutim, tipično za BiH, u zadnjem trenutku je sve dovedeno u pitanje jer UO UIO nije uspio donijeti formalnu odluku kojom bi se rasporedili radnici Uprave na novom prelazu. U međuvremenu su, kako saznajemo, radili telefoni i održavale se užurbane konsultacije, s ciljem da se u ponedjeljak konačno riješi taj problem i izbjegne još jedna međunarodna sramota BiH.

Kako saznajemo, sjednica je zakazana za ponedjeljak u 15 časova, sa samo jednom tačkom dnevnog reda, koja se odnosi na uklanjanje prepreka za otvaranje prelaza. Kako saznajemo, kao kompromis moglo bi se predložiti da se sva ostala pitanja zbog kojih je blokirano donošenje ove odluke rasprave na prvoj narednoj redovnoj sjednici.

Kako je “Nezavisnim” u četvrtak potvrdio Zijad Krnjić, član UO UIO koji je glasao protiv usvajanja izmjene i dopune Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji u UIO, što je potrebno da bi radnici mogli da počnu da rade na bh. prelazu kod Gradiške na novom auto-putu Banjaluka – Gradiška, on želi da se ovo pitanje raspravi na sjednici na kojoj bi članovi bili prisutni fizički, a ne da se sve usvaja na telefonskoj sjednici.

“Radi se o izmjeni Pravilnika, a ne o nekoj formalnoj preraspodjeli kadrova, kako se priča, a to je pitanje koje nije obuhvaćeno zakazivanjem elektronskih sjednica, jer ga nije jednostavno riješiti. Drugo, mi za otvaranje graničnog prelaza znamo otkad se gradi, a najmanje šest mjeseci. Bilo je vremena da se donese Pravilnik. Propustili smo to jer se ne održavaju sjednice kako je predviđeno svaki mjesec već, evo, nekoliko mjeseci”, rekao nam je on.

Srđan Amidžić, ministar finansija i trezora BiH iz Republike Srpske, nije krio ljutnju činjenicom da je otvaranje ovog prelaza blokirano.

“Izgrađen je apsolutno novi granični prelaz u Gradišci. On se mora pojaviti u Pravilniku kako bi se mogli raspodijeliti radnici. Na sjednici Upravnog odbora UIO je to trebala biti samo formalna odluka. Ovakva se pitanja inače nisu ni postavljala i onda dođemo u situaciju da jedan član iz FBiH iz reda eksperata kaže da to tako ne može”, naveo je Amidžić za RTRS. Istakao je da nema logičnog objašnjenja zašto član iz FBiH to blokira, te je naglasio da će štetu trpjeti ne samo Srbi, već sve domaće stanovništvo i stranci.

Naglasio je da je član iz FBiH imenovan od strane Vlade FBiH da izražava stavove Vlade FBiH.

“Gužva i sav teret bi se prepolovio. Oba granična prelaza u Gradišci bi bila u funkciji. Odluka mora postojati da bi novi granični prelaz bio registrovan i dođe čovjek i obori jednu odluku. Znači da je zvaničan stav FBiH da se novi granični prelaz ne otvara”, izjavio je Amidžić.

U međuvremenu, saznajemo da se UIO priprema za otvaranje prelaza i da ga njihove službe osposobljavaju da bude otvoren na vrijeme. Kako nam je rečeno, s obzirom na to da su objekti izgrađeni prije više godina, angažovane su ekipe za čišćenje i uređenje prostora, kako bi u njemu ljudi mogli normalno raditi.

“Mi se pripremamo kao da će biti otvaranje kako je planirano”, rekao nam je sagovornik. Prema stavu Uprave, nemoguće je na to mjesto poslati radnike ako se Pravilnik ne izmijeni.

Brza cesta kod Gradiške, koju je izgradilo preduzeće “Integral inženjering”, a investirale “Hrvatske ceste”, jedan je od najvažnijih objekata za cijeli sjeverni i centralni dio BiH, jer će brže ka Zagrebu i Beogradu putovati ne samo ljudi iz Krajine, već i iz centralne Bosne, ali i iz južnih dijelova Srpske.

Dio donacija za projekat je obezbijedila i Evropska komisija, koja je takođe zainteresovana da se ova saobraćajnica pusti u saobraćaj i na taj način demonstrira jačanje veza između EU i BiH.

Nastavi čitati

Aktuelno